Nakon što je konačno u Parlamentu Federacije BiH usvojena inicijativa da se krene s ustavnim promjenama, te nakon što je Ekspertna grupa koju je formirala Ambasada SAD-a u BiH završila svoj posao i iznijela prijedlog budućeg uređenja BiH, u javnosti se, uglavnom, raspravlja o tome da li bi centralizirana FBiH manje koštala svoje građane
Piše: Senad Huseinagić
Svi budžeti kantona zajedno u 2012. godini (za Unsko-sanski kanton korišteni su podaci iz 2011. godine, a za Zapadnohercegovački iz 2009. godine) iznosili su 2,14 milijardi KM. Ukupno za plaće svih budžetskih korisnika kantoni su izdvojili 1,09 milijardi KM. Međutim, ovdje treba napraviti razliku između “budžetskih korisnika” i “administracije”. Budžetski korisnici su svi oni koji plaću primaju direktno iz budžeta. U budžetske korisnike, osim čiste administracije, ubrajaju se policija, sudovi, tužilaštva, inspekcije, civilna zaštita, škole, fakulteti, dio zdravstvenih ustanova, ustanove kulture (muzeji, pozorišta, galerije…) i socijalne ustanove (centri za socijalni rad, ustanove za zbrinjavanje lica s posebnim potrebama). U svih deset kantona za plaće i ostale troškove zaposlenih u policiji, sudovima, tužilaštvima, civilnoj zaštiti i inspekcijama izdvaja se 351,9 miliona KM. Za plaće u obrazovanju, kulturi i socijalnoj zaštiti izdvaja se 648 miliona KM, što zajedno čini milijardu KM. Dakle, za “čistu administraciju” svih deset kantona izdvaja se 95 miliona KM. To čini svega 4,4 posto ukupnog budžeta.
Manji broj kantona ne znači manje administracije
Na nivou Federacije ukupan budžet za 2012. godinu iznosio je 1,9 milijardi KM. Od toga je za plaće svih budžetskih korisnika izdvojeno 232,5 miliona KM. Za policiju, sudove, tužilaštva, zatvore, civilnu zaštitu i inspekcije izdvojeno je 122,1 miliona KM, a za plaće zaposlenih u obrazovanju, zdravstvu, kulturi i socijalnoj zaštiti, kao i federalnim zavodima izdvojeno je 22,8 miliona KM, što zajedno čini 144,9 miliona KM. Za plaće “čiste administracije” na nivou Federacije BiH otpada oko 88 miliona KM, što čini 4,4 posto ukupnog budžeta Federacije.
Kad je riječ o budžetima općina, zbog velikog broja općina ovdje je izvršena procjena budžeta i troškova za zaposlene (na osnovu uzorka od 22 općine, što je gotovo trećina svih općina, s gotovo 60 posto stanovnika Federacije). Ukupni budžeti svih općina u Federaciji iznose oko 800 miliona KM (18 posto svih budžeta na tri nivoa vlasti), od čega se za troškove zaposlenih svih budžetskih korisnika izdvaja oko 200 miliona KM. Kad isključimo sve budžetske korisnike koji ne spadaju u čistu administraciju, ostaje nam izdvajanje za zaposlene u “čistoj administraciji” na nivou općina u iznosu od oko 120 miliona KM. To nas dovodi do ukupnog iznosa za “čistu administraciju” u Federaciji, svim kantonima i svim općinama u FBiH od oko 303 miliona KM, što čini 6,1 posto svih budžeta u ovom entitetu.
Često se može čuti da nas postojanje tolikog broja kantona previše košta i, ako bismo ukinuli kantone ili bar smanjili njihov broj, Federacija bi nas manje koštala. Tvrdim da to nije tačno. Prvo, da li neko misli da će se ukidanjem kantona ukinuti i škole, ustanove kulture i socijalne zaštite, za koje se samo za troškove zaposlenih godišnje iz kantonalnih budžeta izdvaja 648 miliona KM. Hoće li se ukidanjem kantona ukinuti i policija, sudovi, inspekcije, civilne zaštite za koje se za troškove zaposlenih iz kantonalnih budžeta izdvaja više od 350 miliona KM?
Može se samo smanjiti broj zaposlenih u administraciji za čije se troškove izdvaja iz kantonalnih budžeta 95 miliona KM. Naravno da je 95 miliona KM ogromna suma i dobro bi došla da se popune rupe u sadašnjim potrebama.
Zdravstvo kao primjer
Funkcionalni pregled sektora zdravstva u BiH urađen sredstvima EU 2005. godine pokazao je da su u FBiH i u svih 10 kantonalnih ministarstava zdravstva (neki su i ministarstva za socijalnu zaštitu) bila 92 zaposlena, a u Federalnom ministarstvu zdravstva 82 zaposlena. U Ministarstvu zdravstva Kantona Sarajevo ima znatno više uposlenih nego u ostalim kantonima (20 zaposlenih, a u Ministarstvu zdravstva ZD kantona sedam zaposlenih). Taj je omjer sada još nepovoljniji za kantonalna ministarstva jer je broj zaposlenih u Federalnom ministarstvu povećan. Ukupno 82 zaposlena (uključujući i ministre) u 10 kantonalnih ministarstava imaju u nadležnosti uvjerljivo najveći dio implementacije organizacije zdravstva. Na drugoj strani, imamo Federalno ministarstvo zdravstva koje je, osim implementacije federalnih projekata (iz kredita Svjetske banke i sličnih izvora) i s vrlo malo obaveza za implementaciju sistema, imalo 82 zaposlena.
Šta bi se desilo ako bismo imali samo jedno ministarstvo zdravstva u FBiH? To bi ministarstvo sigurno imalo znatno više od 174 zaposlenih (zajedno svih 11 ministarstava). Zašto? Pa, jednostavno zato što bi za implementaciju na terenu trebalo više ljudi. Nekome iz Sarajeva u Tuzli ili Livnu trebalo bi više vremena da nešto uradi, nego da to rade lokalni ljudi, što znači da bi takvo jedinstveno ministarstvo angažiralo veći broj ljudi za rad na terenu nego što ih sada zapošljavaju sva kantonalna ministarstva zdravstva.
Dakle, velika je vjerovatnoća da bi ukidanjem kantona, administracija u Federaciji bila još veća i skuplja nego što je sada. Neko će reći da bi centralizirano ministarstvo moglo imati terenske urede. No, šta su terenski uredi nego sadašnji kantoni. Kod terenskih ureda samo bi odluke i utjecaji bili iz centra. Sada postoji mogućnost lokalnog utjecaja na lokalna dešavanja, što je demokratski, potrebno pa i neophodno. Budžeti se bar 80 posto pune s terena, a ne iz centra (Sarajeva), pa zašto ne bi taj teren (Bihać, Livno, Orašje, Tuzla, Travnik, Zenica…) imao više utjecaja?
Decentralizacija ne mora biti skuplja
Decentralizacija u odnosu na centralizaciju ne mora biti skuplja i najčešće nije. Hoće li neki sistem biti skuplji ili ne uopće ne zavisi od toga je li centraliziran ili decentraliziran.
Za primjer možemo uzeti centralizirano zdravstvo u RS-u i decentralizirano u Federaciji. Ukupni troškovi Fonda zdravstvenog osiguranja RS-a u 2010. godini iznosili su 573,7 miliona KM. Od toga je za administraciju Fonda izdvojeno 20,5 miliona KM, što čini 3,57 posto ukupnih troškova Fonda.
Nasuprot tome, u deset kantonalnih i jednom federalnom fondu zdravstvenog osiguranja u decentraliziranoj FBiH ukupni troškovi bili su 1,09 milijardi KM, od čega je za svu administraciju (u 11 fondova) izdvojeno 25,27 miliona KM, što čini 2,3 posto ukupnih sredstava. Dio troškova jedinstvenog fonda u RS-u za administraciju bio je 1,55 puta veći od izdvajanja za kompletnu administraciju u 11 fondova u FBiH. Administracija u decentraliziranim sistemima jeftinija je zato što je bliža mjestu gdje djeluje, pa se posao može obaviti uz angažiranje manjeg broja ljudi i uz manje materijalne troškove. Ko želi, može analizirati i druge države i druge sektore i doći će uglavnom do sličnih pokazatelja.
To se može vidjeti i iz usporedbe troškova administracije u FBiH i RS. Kad se posmatraju svi nivoi vlasti, iz budžeta u RS-u za administraciju se izdvaja 8,09 posto, dok se u FBiH za administraciju izdvaja 6,12 posto. Dakle, administracija u decentraliziranoj Federaciji jeftinija je od one u centraliziranom RS-u.
Država – “to nam ne treba”
Priča, koja se već duže vrijeme konstantno ponavlja u svim medijima o tome da administracija potroši 65 posto budžeta u BiH, mogla bi imati za cilj da poljulja povjerenje građana u potrebu postojanja države Bosne i Hercegovine. Namjerno se pod pojam “administracija” stavljaju obrazovanje, socijalne ustanove, ustanove kulture, policija, sudstvo… Kao da jedino BiH ima sve ovo. Želi se prikazati da, kad ne bi bilo države Bosne i Hercegovine, bilo bi nam bolje jer bi građanima ostajalo 65 posto svih budžeta. Bilo bi tako, ali onda ne bismo imali školstvo, kulturu, socijalne ustanove, policiju, sudstvo, civilnu zaštitu i ostalo.
Iz navedene analize vidimo da sva “čista administracija” u FBiH potroši 6,1 posto ukupnog budžeta. Sigurno da u tih 6,1 posto ima puno prostora za racionalizaciju i da bi uštedom od samo 10 posto za plaće same administracije na raspolaganju imali 30 miliona KM, što nije mala suma.
Važnije je pitanje kako i koliko radi ta administracija. Je li u službi građana i privrede? Da li ubrzava i olakšava rješavanje potreba građana i privrede ili ih otežava i usporava? Pravo pitanje trebalo bi biti da se administracija natjera da radi svoj posao efikasno i efektivno. Umjesto okoštalog birokratskog aparata, administracija bi trebala biti faktor koji olakšava život i rad.
