AliceInChains wrote:
Dakle, moje pitanje je jasno: Ako se Hrvatske generale i s tim Hrvatsku moze suditi za zlocinacki poduhvat, sto se onda ne moze suditi i Srbiju i Srpske generale, nakon onog silnog jada, koje su prouzrokovali u cijelom regijonu??????
Hebes im vse, gdje je MLADIC???????
Mislim, dokazano je ucesce Hrvatske u progonu, pobijanju i istjerivanju......a Bosna izgubila tuzbu, da dokaze to isto u vezi Srbije?????
Farsa, farsa
jeste farsa. a evo malo da uporedimo kako je to prije bilo... iščitajte i uporedite, i shvatite da pravda neće doći sama,nego da se za nju trebamo boriti.
Otkriće lista "Bild"
Zapadna Nemačka znala gde se krije Ajhman već 1952.
e-Novine
Zapadna Nemačka je mogla da uhvati Adolfa Ajhmana, glavnog organizatora holokausta, već 1952., osam godina pre nego što su ga izraelski agenti pronašli u Buenos Ajresu, kaže se u novootkrivenom dokumentu koji sugeriše da je posleratna Nemačka bila nespremna i nevoljna da mu sudi. Ovo otkriće, opisano kao senzacija od strane istoričara, baca novo svetlo na odlučnost Zapadne Nemačke da se suoči sa svojom prošlošću u deceniji nakon holokausta.
Dokument objavljen od strane nemačkog Bilda, koji se nalazio u arhivama nemačke spoljne obaveštajne službe BND, je pokazao da je ta agencija znala lokaciju najvećeg ratnog kriminalca na slobodi u to vreme već 1952., punih osam godina pre nego što je uhvaćen u Buenos Ajresu od strane izraelskih agenata. Njemu je suđeno u Izraelu gde je proglađen krivim za zločin protiv čovečnosti, obešen je 1962. godine.
U kucanom dokumentu se navodi da Ajhman i dalje živi u Argentini pod alijasom Klemens. “Adresa E. je poznata glavnom uredniku nemačkog lista u argentini Der Weg”, kaže se u fajlu. Zapravo, Ajhman je živeo u Argentini pod pseudonimom Rikardo Klement. Bild je pokrenuo pravnu akciju kako bi prisilio BND da objavi neke tajne dokumente vezane za Ajhmana i papir sa ovim informamcijama se našao među njima.
Nije poznato da li je BND preduzeo nešto na osnovu informacija koje je posedovao ali se pretpostavlja da je služba u to vreme bila poprilično nekompetentna i da nije pokrenula potragu za Ajhmanom zbog manjka političke volje da mu se sudi u Nemačkoj. Policijske snage, pravni sistem, obaveštajne službe i civilna administracija Zapadne Nemačke su bile pune bivših nacista nakon završetka rata.
“Kao kordinator sistema koji je ubio 6 miliona Jevreja, Ajhman je sedeo na interministarskim sastancima kako bi razgovarao o radi na genocidu, i sigurno bi prepoznao mnoge zvaničnike koji su nakon rata našli posao u administraciji Zapadne Nemačke, kaže za Der Spiegel nemačka istoričarka Betina Sagnet koja otkriće opisuje kao “senzaciju”. “Ajhman je takođe znao pun obim učešća nemačkih kompanija u koncentracionim logorima i getima,”, kaže ona.
Ajhman je koordinisao deportaciju Jevreja iz Nemačke i okupirane Evrope do koncentracionih logora. Pobegao je iz savezničkog kampa nakon rata i živeo tajno u Nemačkoj sve do 1950 kada je pobegao za Argentinu.
Uki Goni, argentinski novinar koji je istraživao nacističku zajednicu u Argentini nakon rata, kaže da nije iznenađen da je BND znao Ajhmanovu lokaciju već 1952. godine.
“Sva moja istraživanja su pokazala da je nemačka ambasada u Buenos Ajresu znala veoma dobro ko su bili nacisti i gde su živeli. Nemačka zajednica u tom gradu je bila dovoljno mala i dobro povezana da bi bilo nemoguće za BND agenta ili diplomatu da nema saznanja ko od tih ljudi je tamo. BND je bio pun bivših SS-ovaca i nacističkih oficira. Mnogi agenti BND-a koji su trebali da prate naciste u inostranstvu su sami bili nacisti”.
BND je pokušao da zadrži van domašaja javnosti dokumenta vezane za Ajhmana ali je odlukom federalnog administrativnog suda u Lajpcigu presuđeno da bi odbijanje deklasifikacije bilo nezakonito. Međutim, dokumenta i dalje ostaju iza ključa a istraživači koji žele pristup Ajhmanovim dosijeima moraju da angažuju dobrog advokata i spreme velika finansijska sredstva kako bi naterali agenciju da im odobri pristup.
Analitičari ocenjuju da je razlog zbog kojeg BND tako čvrsto čuva Ajhmanove fajlove strah da ukoliko otvore vrata u ovom slučaju da će pristići lavina zahteva za otvaranje dokumenata stotina drugih nacista koji su se krili u Argentini i drugim državama sveta. Pritisak na nemačku obaveštajnu agenciju da objavi stare arhive o nacističkim beguncima se povećao od kada je CIA 2005. i 2006. učinila javnim mnoga dokumenta u vezi nacističkih zločina.
Pola veka od procesa protiv Adolfa Ajhmana
Suđenje koje je dovelo do katarze
e-Novine
Pedeset godina nakon što je ratni zločinac Adolf Ajhman prvi put ukoračio u svoju providnu i neprobojnu kabinu u sudu u Izraelu, berlinska izložba vraća sećanje na zloglasnog “ubicu za pisarskim stolom”. Proces koji je počeo 11. aprila 1961., lansiran je kao globalni medijski događaj, prekinuvši na taj način upadljivu tišinu oko Hitlerovog pokušaja da istrebi evropske Jevreje
Nakon rata Adolf Ajhman je često prikazivan kao mali klip u nacističkoj mašini, državni službenik snaga zla. Međutim, decenije istraživanja njegovog slučaja su utabale put ka razumevanju težine zločina zloglasnog naciste. Ovih dana mnogi istoričari ga opisuju kao ključnog protagonistu Holokausta, posvećenog čoveka od akcije, pre nego kao poslušno piskaralo, kako je sebe predstavljao.
Nova savremena izložba u muzeju Topografije terora u Berlinu, locirana na istorijskom mestu sedišta bivše nacističke tajne policije Gestapo, ruši mit o zloglasnom izvršiocu Trećeg Rajha, 50 godina nakon što je počelo njegovo suđenje. To je prva izložba u Evropi koja dokumentuje taj dramatični sudsku slučaj. Ajhmanova desna ruka, komandant SS-a Hajnrih Himler, bio je ključna figura u implementaciji nacističke antijevrejske politike - organizovao je deportacije miliona Jevreja do kampova smrti tokom Trećeg Rajha.
Pošto je nakon rata pobega u Argentinu, Ajhman je konačno uhvaćen od strane agenata Mosada 1960. Od 11. aprila sledeće godine suočio se sa optužbama za zločine protiv čovečnosti pred sudom u Izraelu. Nakon što je proglašen krivim obešen je u ponoć 31. maja 1962. godine.
Izložba pod naslovom “Suočavanje sa pravdom: Suđenje Adolfu Ajhmanu” predstavlja hroniku tog procesa i opisuje glasne medijske fanfare koje su ga pratile. Iz korisne perspektive ova postavka pokazuje kako je suđenje dramatično pojačalo svest o zločinima Trećeg rajha, šaljući talase šoka koji su se osetili i u bivšoj Zapadnoj Nemačkoj, gde su mnogi bivši neonacisti ostali na moćnim pozicijama odakle su sprečavali da se govori o prošlosti.
Pokušaji Zapadne Nemačke da zarije glavu u pesak ponovo su se našli u centru pažnje početkom ove godine kada je iscurio dokument nemačke obaveštajne službe, koji je pokazao da su vlasti znale gde se krije Ajhman deset godina pre nego što je uhapšen. Dok su druge zapadne vlade aplauzima dočekale vest o Ajhmanovom hapšenju, zapadnonemački kancelar Konrad Adenauer je reagovao panično.
“Ovaj slučaj je doveo Holokaust u javni domen. U to vreme je genocid na Jevrejima i dalje bio tabu tema, čak i u Izraelu”, kaže Lisa Hauf, jedan od kuratora izložbe za Spiegel Online. “Naša je namera da pažljivije razmotrimo ulogu pojedinca u istoriji, gledajući kako krivca tako i žrtvu.
Ajhmanovo suđenje istaklo je svedočenja mnogih preživelih, koji su govorili po prvi put. Glavni tužilac države Izrael Gideon Hausner iskoristio je priliku da pošalje u javnost istinu o tome šta se desilo Jevrejima tokom Trećeg Rajha, čak i kada izjave nisu direktno bile povezane sa Ajhmanovim slučajom.
Kako je govorio, imao je nameru da napravi “živi zapis gigantskih ljudskih i nacionalnih katastrofa”.
Odražavajući njihovu važnost na suđenje, centralni komad izložbe su originalni snimci iskaza preživelih. Njihovo iskustvo je jezivo. Jedan čovek je opisao kako je gledao uklanjanje zlatnih plombi iz kamiona punog mrtvih Jevreja. Drugi preživeli je rekao da je bio jedan od malobrojnih odraslih u kampu sa hiljadama traumatizovane dece čiji su roditelji deportovani u Aušvic. Još jedan poznati klip prikazuje iskaz poljskog pisca pod imenom Jehiel Dinur. Upitan da opiše svoje sećanje na Aušvic, svedok je pao u nesvest i stropoštao se na pod. Taj snimak je prenet širom sveta kao metafora nezamislivog horora u logorima.
Berlinska izložba sadrži isečke iz magazina i novina, dajući sliku kako je Ajhman bio doživljen u to vreme. Jedan članak u magazinu Life govori kako je “on bio ekspertni sitničar” prikazujući njegovu “ogromnu aroganciju”. Izveštaji medija su takođe prikazali kontrastne političke agende u to vreme. Dok je suđenje poslužilo ujedinjenju Izraelaca iza svoje mlade nacije, komunistička Mađarska i Poljska su igrale na činjenicu da su žrtve Jevreji.
Rascepljena Nemačka je takođe bila podeljena u svojim reakcijama: Zvaničnici komunističke Nemačke Demokratske Republike (NDR) su iskoristili sudski proces za svoju antizapadnu propagandu. Uprkos početnom političkom otporu prema suđenju Zapadne Nemačke, ono je primoralo mnoge ljude da se suoče sa ratnim događajima, pisanje medija je često izražavalo bes i pritisak uperen ka tome da se svi nacisti izvedu pred sud.
“U Zapadnoj Nemačkoj, za razliku od NDR-a, su medijski izveštaji služili kao katalizator da društvo konačno počne da se suočava sa događajima iz Drugog svetskog rata”, kaže kurator izložbe Lisa Hauf. “Za ljude je to bio prvi put”. Deo izložbe svodi uticaj direktnošću. Tekst je koncizan, ostavljajući činjenicama i teškim za gledanje video snimcima da prenesu istoriju.
Pozicija suprotna svedocima je opis samog Ajhmana. Video snimci ga prikazuju u odelu i debelim okvirom naočara, okružen policijom unutar neprobojne kabine na svom suđenju. Govori mirno i na pitanja odgovora dugo. Ajhman je sebe branio tvrdeći da je bio minorna figura, i da je samo pratio naređenja sa vrha.
“Na meni je bilo da se povinujem”, objasnio je u jednom trenutku. Ovaj stav je na rutinski način nuđen od strane optuženog za najteže ratne zločine do kraja suđenja. Govorio je da je on bio “mali klip u velikoj mašini” a jednom prilikom je pokušao sebe da predstavi kao cionistu.
Berlinska izložba koristi jednostavan ali težak vizuelni instrument pri odbacivanju Ajhmanove odbrane. Anotirana mapa Ajhmanovih poslovnih putovanja do mesta kao što su Aušvic, Robibor i Treblinka prikazuje drugačiju osobu od one koja je tvrdila da je “primala naređenja” i držala distancu od smrti i okrutnosti.
“Želimo da pokažemo da je on video i znao tačno sve što se dešavalo”, objašnjava Hauf. “On nije bio čovek koji je sedeo za stolom, on je aktivno učestvovao”.
kada govorimo o Holokaustu danas, mislimo da se podrazumijevalo da se te stvari saznaju, da su činjenice bile poznate same od sebe, da niko nije prstom maknuo da ih prezentuje, da ih iskopa, da ulovi zločince.
samo bih htio da skinemo koprenu sa očiju i prestanemo čekati kosmičku pravdu. jer ona neće sama doći.
ne trebamo se boriti protiv pojedinaca koji bili beznačajni u sistemu, nego onih koji su vodili te ideologije. ideologije zbog kojih nas danas tjeraju da se osjećamo krivim ako kažemo da je Srbija izvršila agresiju i na Bosnu i Hercegovinu, i na Hrvatsku. a evo, kako vidimo, i u Hrvatskoj imaju taj problem.