Koliko god naša prošlost bila tragična, nerazumljiva s aspekta današnjeg vremena, BiH u pogledu razvoja normalnog društva tapka već 12 godina u mjestu. Kada se čovjek upita zašto je to tako, odmah će dobiti odgovor rat je kriv. Dokle ćemo se više izvlačiti na rat. Dokle će naša historija, istorija ili povjest biti popis zločina i genocida, a ne učiteljica života. I dan danas naša djeca uče 10 genocida nad Bošnjacima, 12 nad Srbima itd. Dan danas kojekakve vladike, efendije i fratri pametuju o vjekovnim nepravdama, dan danas se lideri rata smatraju herojima. Dokle tako.
Mi smo ti koji moramo mijenati ovo sadašnje stanje, mi moramo biti stub svake promjene, a preambula promjene treba da bude pomirenje. Pomirenje je jedino moguće ako prestane manipualacija žrtvama i počne pravedno kažnjavanje ratnih zločinaca, nalogodavaca i počinilaca. Pomirenje naroda je put u budućnost BiH. Nama niko neće pomoći, ako ne pomognemo sami sebi.
Proces pomirenja treba za cilj da ima izgradnju povjerenja, jednakog pristupa svim žrtvama, odbacivanje svake isključivosti, što vodi ka odbacivanju predrasuda, ksenofobije, mržnje, negiranja itd. Uspostava dijaloga je kljuć koji nam otvara budućnost, jer je njegova svrha ostvarivanje prostora za konsenzus, dogovor i kompromis. To naravno sadašnje elite ne mogu provesti u dijelo, jer su one i najodgovornije za ovo stanje danas, zaluđene da mogu uspostavite velike i nacionalne države, da mogu sami, da cilj ne bira sredstvo i da je rat prijeka potreba, su nas dovele do ovoga. Prvi korak ka pomirenju je promjena vlasti, u novu kojoj će biti cilj jaka BiH, stabilna BiH, BiH primjer drugima, BiH u Evropi, BiH ono što je nekad bila bastion suživota i različitosti, primjer kako se treba živiti. Iskreno danas se odgajaju generacije koje će zaboraviti Bosnu, ako se nešto u odlučujućem trenutku, tj. sada ne poduzme sve naše nade u normalnu BiH padaju u vodu. Znamo da niko nije zadovoljan ovakvim stanjem, mnogi su frustrirani, ozlojađeni, bore se za život. Nas je malo, mi smo mala zemlja, puna velikih mogućnosti i svi možemo živjeti životom dostojnim čovjeka, ali samo ako uspije pomirenje. Dokle god postoji razdor među narodom, dokle god se potiće mržnja i dižu nacionalne tenzije koje nerjetko prelaze u histeriju budućnoti nema. Mi narod BiH, građani bilo da su Srbi, Bošnjaci, Hrvati, Jevreji Romi, i Ostali, smo ti u kojima leži kljuć pomirenja.
Nemojmo se pitati šta država BiH treba da učini za nas, pitajmo se šta mi treba da učinimo za Bosnu i Hercegovinu, kako bi nam svima bilo bolje.
