Skijaš wrote:MuaDib wrote:Ja nikom niti prijetim, niti postavljam bilo kakve ultimatume. Ja samo predstavljam međunarodne odnose onakvim kakvi jesu, a ne kakvi bi mi htjeli da budu. Kao drugo nisam ja potpisao Dayton niti legalizovao Karadžićevu republiku, koja se jedino može ukinuti voljom građana RS
Uporedi to sa ovim ;
MuaDib wrote:U ovom svijetu se sve vrti oko interesa, pa tako ako nosiocima novog svjetskog poretka bude u interesu disolucija Bosne i Hercegovine, ona će se i desiti. To što Bošnjaci uglavnom ne mogu svariti, nije ničiji problem do njihov.
Pa mi objasni zašto dupli standard ? Mislim, ja nisam ni za jedno ni za drugo, ali zašto je sjebati Bošnjake moguća opcija a sjebati Srbe nije ?
Rečenice otrgnute iz konteksta, sa bukvalnom interpretacijom, dobiju sasvim drugi smiso, što pokazuje ovaj tvoj komentar. Ne radi se ovdje o duplom standardu, već se radi o različitom pristupu. U prvoj citiranoj rečenici govorim, o načinu ukidanja RS u okviru BiH, a u drugoj se govori o volji MZ, koja ako joj prekipi neće nikog ništa ni pitati, već će nametnuti rješenja koja smatra poželjnim. Jer BiH de facto 1995. godine nije bilo na skoro 2/3 teritorije zemlje, pa je MZ zajednica rekla u Daytonu da je mora biti na 100% teritorije. Što je danas i de jure i de facto tako. Ali ne mora značiti da će tako ostati, a u tom slučaju pitanje je može li BiH opstati kao cjelovita država.
Druga stvar, oni koji su mislili zaobići jednu trećinu stanovništva u procesu postizanja nezavisnosti BiH, morali su računiti da će u tom narodu probuditi ono najgore i morali su znati da takvi potezi samo jačati politiku Karadžića i kliku oko njega.
Šta bi sa Hrvatima u toj Srboslaviji ? Mislim, čak i da je OK ignorisati Karađorđevo i tako bezobrazno kriviti žrtvu za nasilje koje joj je učinjeno, šta bi sa Hrvatima koje nakon Vukovara sigurno ne bi mogao uvjeriti da budu lojalni Beogradu ?
Niko ovdje ne krivi žrtve ili niti pravda zločinačku politiku na čijem je čelu bio Karadžić. Međutim u multietničkoj državi, bez obzira kakvi bili predstavnici jednog naroda, to nije razlog da ga se zaobilazi u važnim pitanjima. Sa staloženog političkog stanovišta, to je ono što je i priželjkivao Karadžić, vakum neizvjesnosti u kome se lako održava politika straha, koja vrlo brzo prelazi iz nacionalizma u šovinizam, iz šovinizma u mržnju, iz mržnje u fašizam.
A dušebrižništvo prema Hrvatima, kroz partnerstvo sa ustaškim HDZ-om, je naša najgora procjena. Jer ideolozi HDZ-a i Tuđmana, kao najveći uspjeh poslije neovisnosti Hrvatske, smatraju seljenje rata iz HR u BiH. Ne želim se više ponavljati, ali u nekim trenutcima se potrebno primiriti dok bura prođe. Međutim naše glavonje, su vjerovale da će neka tuđa vojska braniti Bosnu u slučaju srpske agresije, što je bila zabluda koja nas je koštala 120 000 života, 2 miliona izbjeglica i uršavanja bosanskohercegovačkog društva po svim šavovima.
Zatim mora se kazati da je SDA tada žrtvovala vlastiti narod za svoje političke ciljeve, i da isti ti danas koriste žrtvu vlastitog naroda koriste kao sredstvo političke ucjene.
Toneš sve dublje i dublje. Počinješ rečenicu tako što za zločine nad bošnjačkim stanovništvom kriviš SDA (jer je odbila da Sarajevo bude vazal Beogradu), a završavaš tako što samo spominjanje tih žrtava predstavljaš kao nešto neprihvatljivo. Jadno kolega, jadno.
Ja nigdje ne tonem, ali SDA je trabala narodu reči istinu, da je u tadašnjoj konstalaciji odnosa, rat na našem pragu. A ne pričati rata neće biti, a ne razoružavati TO, ne večerati s Karadžićem, ne vezivati muslimanske zastave sa ustaškim i praviti se da se oblak nesreće ne nadvija na BiH. Pogotovo u situaciji kojoj je SDA kumovala godinu-dvije prije antigrađanskim pristupom i agresivnom promocijom političke postavke u kojoj jedino nacionalne stranke mogu predstavljati svaki narod ponaosob. I danas vidimo da je BiH više državnosti imala u Jugoslaviji nego danas. A historija će pokazati da je sporazum Filipović-Zulfikarpašić-Milošević-Krajišnik, bilo bolje rješenje od ulaska u konfrotaciju i rat, ma šta neko mislio o tome. Garantovao je BiH sa dosignuti nivo državnosti, zatim vojnu autonomiju u BiH, kao psoebne vojne oblasti, ukidanje SAO, uklanjanje Karadžića sa scene, te mir, a vjerovatno naposljetku konfederalizaciju Jugoslavije i mirnu nezavisnost BiH, slično Crnoj Gori. Jer Miloševićev model Jugoslavije je svakako bio kratkog vijeka.
Protiv onih koji su stvorili RS, kojoj su isti ti dali autonomiju i mehanizme političkog veta, na zvaničnu politiku BiH. Nažalost, time su samo stvorili situaciju u kojoj se može negirati zločin, bez ikakvih konsekvenci. A taj proces iz dana u dan raste jer u ratu nastradali Bošnjaci postaju ideološki instrument, koji artikulišu ideolozi tipa Čekić, koji uz fakte dopunjavaju laži, čime obezvrjeđuju žrtve. I time otvaraju prostor za dovođenje u sumnju, a potom i negiranje zločina. A u prilog tome ide i onemogućavanje Berka Zečevića, da naučno ospori tvrdnje Karadžićeve odbrane, jer dokazani dokaz, njima onemogućava manipulaciju. Jer ovdje nikome nije u cilju da se utvrdi neosporiva istina, jer je to polje političkih manipulacija, koje u nedostatku vizije političkog razvoja uvijek pali.
Nemoj ti zamarati svoju malu glavicu utvrđivanjem istine, zbog tog su oformljeni posebni sudovi. I moraš biti oprezniji kada ulaziš u razloge velikosrpskog negiranja zločina, jer ako se detaljno analizira šta pišeš, neko će pomisliti da si ustvari velikosrpski agitator. A to ne želimo.
Ne zamaram ja glavu, već samo upozoravam da ubacivanje laži i ideoloških floskula, uz činjenice i fakte, obezvrjeđuje same činjenice i stvara prostor za špekulacije o njima, iz kojih proizilazi njihovo negiranje. Posebno kada se to pretvara u političko oružje. I umjesto da se navodni zaštitnici žrtava rata bore za što bolji položaj žrtva rata, jačanje sudskih kapaciteta i njihovu zaštitu od zločinaca, oni žrtve samo koriste kako bi ostvarili političku moć, a nakon toga zaborave na žrtve rata i njihova prava. Ta morbidna zloupotreba žrtava u političke svrhe, frustrira žrtve, ne pruža im sigurnost, a sa druge strane stvara idiotske odgovore, koji su u službi umanjivanja zločinačke politike, a u posljednje vrijeme i njenog pravdanja.
Co0l wrote:MuaDib wrote:Ako se teži rješenju, moraju se stvari gledati hladno, a ne sa emocionalne strane. To što mi nikada nismo naučili da gledamo stvari kakve one zaista jesu, već ih gledamo onako kako mi hoćemo i očekujemo, nas je i dovelo dovde. Velikosrpska ideja se ne može, pobjediti bošnjačkim unitarizmom. Koji se trenutno međusobno nadopunjuju, kao isprazne ideologije u službi oligarhije nastale tokom i nakon rata.
E super,jos kad bi nam rekao koja to relevantna politicka partija zagovara unitarizam u BiH pa da i mi ostali znamo o cemu pricas.
Eto ne znate, pa SDA, SDP, SBiH, BPS, SDU se sve zajedno zalažu za unitarnu republiku, sa simboličnom, a ne suštinskom decentralizacijom. Jedino je Naša stranka ponudila adekvatnu alternativu, kroz stepenastu decentralizaciju.
udrch wrote:Velikosrpska ideja se ne može nikako pobjediti..dok postoji ijedan srbin biće i te ideje...
mi trebamo imati druge ideje koje sa velikosrpstvom ne trebaju imati nikakve veze..
od velikosrpstva se trebamo samo povremeno braniti kada nas napadnu, jer im je to ušlo u krv..
Pa o čemu mi onda trebamo pričati, mi trebamo živjeti sa Srbima, kao jednim od konstitutivnih naroda.
De malo se bolje informiši o brobi Srba u BiH protiv apsolutizma u Kraljevini Jugoslaviji, o šestojanuarskoj diktaturi, o brobi Srba za obnovu državnosti u novoj Jugoslaviji i oslobođenje od fašista u Drugom svjetskom ratu. A ti se dobro zapitaj, da li ovkakav tvoj stav predrasuda u najmanju ruku, ili prikrivena mržnja prema Srbima.