Evo Ljubic dobi ukor od Dodinog obavjestajnog biltena
Apetiti Bože Ljubića
Predsjednicima dva HDZ-a, očigledno, još nisu dosadili pregovori raznih vrsta u vezi sa formiranjem vlasti, pa su nakon skoro 15 mjeseci mrcvarenja o formiranju vlasti na nivou BiH sapunicu nastavili u Livanjskom kantonu.
Tamo vlasti još nema, a kada će, ne zna se. Možda se javnost u ostatku BiH ne bi pretjerano ni zamarala problemima u i oko Livna da pažnju na ovu situaciju nije usmjerio Klub Hrvata iz Skupštine ovog kantona.
Kakav je ovo hrvatski klub bez većinskog i legitimnog HDZ BiH, ne zna se, ali i manje je bitno jer se u njemu nalazi još jedna, kako kažu, legitimna stranka predstavnica Hrvata, a to je HDZ 1990. Taj klub u kome su, dakle, i poslanici stranke Bože Ljubića tražio je intervenciju visokog predstavnika Valentina Incka kako bi se izglasala Vlada u Livanjskom kantonu prostom, a ne dvotrećinskom većinom.
Evo prilike za pomračenje uma za sve koji dosad nisu poludjeli od raznih računica i razlomaka usmjerenih na zaštitu jednakopravnosti Hrvata. Kada se Incko u martu prošle godine umiješao u implementaciju izbornih rezultata i stavio van snage odluku Centralne izborne komisije BiH, Ljubić je ovo okarakterisao kao neku vrstu državnog udara i bio mnogo oštriji u izjavama od predsjednika HDZ BiH Dragana Čovića. Sada Ljubićeva stranka traži intervenciju Incka da bi za premijera bio imenovan kandidat njegove stranke Nediljko Rimac, što ne prihvata partija sa najviše ruku u kantonalnoj skupštini - HDZ BiH.
Sve je isto samo njega nema, a on je lider stranke sa najviše ruku u federalnom parlamentu - Zlatko Lagumdžija. Istorija se ponavlja, kad ne možeš sam, pomoći će neko jači, a u BiH je to, obično, visoki predstavnik. Sada bi Incko trebalo privremeno da stavi van snage i Ustav kantona, poslovnik i već potvrđene izborne rezultate pa da donese neku odluku po kojoj se ne odlučuje dvotrećinskom, nego apsolutnom većinom kako bi Rimac bio premijer.
Sad je jasnije i što je Ljubić uslovno stavio svoj potpis na sporazum lidera šest stranaka o formiranju vlasti na nivou BiH jer je odlučan da za sebe ostavi komad izvršne vlasti na teritoriji FBiH. SDP je izvršnu vlast dobio kako je dobio i to je, vjerovatno, nezavršena priča jer će dva HDZ-a njihov legalitet i legitimitet povlačiti kako im to budu nalagali dnevnopolitički događaji.
Ljubić, očigledno, ima problema i u svojoj stranci jer je iz izvršne vlasti isključio Martina Raguža, kandidata kojeg je, dok je bio u koaliciji sa HSP-om, stavio na listu za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Raguža više nema u kombinacijama za ministra ljudskih prava i izbjeglica BiH i time je riješen neki unutarstranački spor jer je povjerenje ukazano Damir Ljubiću, bivšem ministru poljoprivrede FBiH.
Međutim, time nije riješen spor sa HDZ BiH, kojem se Ljubić priklonio u najvažnijem momentu za rješavanje hrvatskog statusa u BiH koji je opasno poljuljan kada je formirana federalna vlada. Ljubić je raskinuo prijeizbornu koaliciju sa HSP BiH i stao uz Čovića na zaštiti hrvatskih prava, legitimiteta, legaliteta i ravnopravnosti. Za to je nagrađen mjestom u Kolegijumu Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, a HDZ 1990 dobiće po jedno ministarsko i zamjeničko mjesto u Savjetu ministara BiH.
Sve ovo nije tako primamljivo, izgleda, kao voditi poslove na lokalnom nivou, posebno u godini u kojoj će se održati opštinski izbori, a birači se najlakše pridobiju tamo gdje žive i gdje se rješavaju njihovi svakodnevni životni problemi. Livanjski kanton mjesto je gdje će pući ili očvrsnuti veza između dva HDZ-a. Dugo se najavljuje novi susret dvije najjače stranke u ovom kantonu, ali dugo se drže zakovani stavovi.
Čović bi mogao sada bez previše posljedica prepustiti mjesto kantonalnog premijera Ljubićevoj stranci jer će kadrovi HDZ BiH voditi glavnu riječ na nivou BiH i imaće dovoljno promocije, a i mogućnosti da pomognu lokalanoj zajednici ako im to bude presudno uoči lokalnih izbora. HDZ BiH gradiće imidž kao stranka koja je povela i dobila borbu za jednakopravnost Hrvata, što se personifikuje kroz mjesto predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH, pa im gubitak jedne pozicije na nižim nivoima neće mnogo naškoditi u predstojećim izborima.
Pitanje je samo koliko je ova trgovina jasna biračima koji nikada nisu sigurni kada daju svoj glas da li su glasali baš za tu stranku ili će sutra osvanuti u koaliciji sa nekim koga običan smrtnik ne bi nikada izabrao za političkog partnera. Neprirodne su koalicije između SDA i SDP BiH, a posebno između SDP-a i HSP BiH, takođe niko iz SNSD-a nije prije dvije-tri godine mogao pomisliti da će im partner biti SDS.
Ljubićeva partija dobra je ilustracija i za ove preraspodjele jer su on i predsjednik HSP-a Zvonko Jurišić u Predstavnički dom bh. parlamenta ušli kao kandidati koalicije HSP-HDZ 1990, a već na prvoj sjednici našli su se na različitim stranama jer su obojica bili kandidati za zamjenika predsjedavajućeg iz reda Hrvata i, naravno, glasali su jedan protiv drugog.
Ljubić bi trebalo dobro da razmisli dokle je stigao nakon što je podijelio HDZ BiH i osnovao stranku u kojoj je predsjednik. Mogao bi se zapitati i zašto poslanici SDA i SNSD-a u Livanjskom kantonu drže stranu Čovićevoj partiji, a nisu se priklonili grupi poslanika od nekoliko stranaka (koje nemaju sporazum o vlasti na nivou BiH).
Političar koji vodi jednu partiju, ma kolika ona bila, trebalo bi dobro da razmisli o svim tim aspektima i smanji apetite, jer bi u protivnom mogao ostati i bez malog obroka.
Ljubicu umanji malo apetite jerbo ce ti preCednik ukinuti obroke skroz pa sta ces onda
Slijedeći Željkov korak će možda biti da nešto i napravi za Hrvate.
)
