pici wrote:Civilna zrtva rata........izvuci pojedinacne slucajeve i sa punim pravom ih staviti u spisak poginulih Sarajlija.
Isto kosto je moj brat ranjen,tri jarana i od jednog od njih mati mu nastradala od kretena koji je bacio bombu,a sa mnom je bio u izvadacko-diverzantskom vodu na nivou 1 korpusa od tog istog jarana sto mu je mati nastradala,caco mu je zaklao brata i njegov mezar je u glavnom parku.Moj brat je svrstan u kategoriju civilnih zrtava rata i jos trojica ranjenih mi jarana kao i majka i brat od tog mi jarana ime N.N (nije nikakva suplja i propaganda).Eto vidis nisu samo tvoji nastradali od kojekakvih grupa,kriminalaca i ludaka,to su pojedinacni slucajevi i nikakvo sistematsko i plansko ubijanje ili protjerivanje nije bilo.To sto su pojedinci i lokalni komadanti uzeli sebi za pravo da djele osvetu i pravdu,neka im se sudi i na ovom i na onom svijetu.
Eto nadam se da si zadovoljan odgovorom ,a sad ti meni objasni planiranje zlocina i opkoljavanje,a zatim planirano i sistematsko ubijanje od trudnica,beba,djece,pa do nepokretnih i starih osoba.Da li to spada u Civilne zrtve rata ili planski genocid,holokaust,zvijerstvo itd.Ko je veci ludak,sam ludak ili onaj koji slijedi ludaka.
Skupština Republike Srpske, 1992-95.
Bitni momenti i odlomci
http://www.un.org/icty/bhs/cases/milose ... 30729b.htm
odvojit cu samo momente koji se odnose na Sarajevo pa da prokontaju zasto ne moze i nece biti nikakvoga spomenika ,ubicama 10000 Sarajlija od toga preko1200 sarajevske djece.
39. sednica Skupštine
24 – 25. mart 1994.
Pale
ERN 0215-2251 – 0215-2477
Mi smo dobro integrisanu srpsku državu planirali daleko pre rata
Karadžić: 0215-2322
“... prof. Milojević prije rata, planirajući šta će sve biti od one BiH, uplanirali smo i ispalo je skoro slično onome šta će biti u Sarajevu, razmišljali smo tada da osvojimo planinu Zvijezdu i da to bude granica, a da kanjon rijeke Krivaje posluži za povezivanje Sarajeva i Banjaluke i da se za 1,5 jednim dobrim putem može stići iz Sarajeva u Banjaluku, to je država, to je dobro integrisana nacija,
to je bio naš plan daleko prije rata, molim vas, ta opcija još nije izgubljena ....”[117]
40. sednica Skupštine
10-11. maj 1994.
Brčko
ERN 0215-2482 – 0215-2616
Ograničavanje ulaska u Sarajevo opsadom poredi se sa blokadom Berlina
Karadžić: 0215-2545
“Nismo mi u Sarajevu izgubili, pogledajte vi, narodu u Sarajevu ne gine se, živi se normalno, podijelili smo grad, granične prelaze napravili, prolaze Turci kroz našu teritoriju, i mi ih kontrolišemo i na ulazu i na izlazu kada idu za Visoko. Šta oni sada rade, oni prave incidente ne bi li smo mi to zatvorili da oni traže promjenu statusa toga puta da idu bez kontrole, a mi zagrabimo udicu ko smo i izađemo im u susret i zatvorimo to i ne damo im da prođu itd. To su velika lukavstva, moramo očuvati taj karakter tog koridora berlinskog tipa, da bi ga natjerali da se Sarajevo definitivno podjeli i teritorije kompaktiraju,
pa ćemo mu kvadratni metar brda između Vogošće i Visa uzećemo mu kvadratni kilometar na Drini.”[130]
itd itd itd itd itd opet isto pitanje"Ko je luđi,ludak ili onaj ko ga slijedi"
I jos nesto ,na Dodikove zalopojke da su Bosnjaci protjerali 140 000 Srba.
56. sednica Skupštine
17. decembar 1995.
Jahorina
Zapisnik: ERN 0215-4749 – 0215-4757.
Transkript: ERN 0215-4758 – 0215-4917
Sažetak
Ovo je prva sednica posle potpisivanja Dejtonskog sporazuma (zvanično “Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini”) u Parizu 14. decembra. Nikola Koljević i Branislav Lukić podnose izveštaj o više mirovnih razgovora, uključujući i donatorsku konferenciju u Londonu nekoliko dana ranije. Mnogi poslanici ih nemilosrdno kritikuju, besni što je Milošević potpisao sporazum a da ih nije konsultovao i što Koljević i Buha, predstavljajući bosanske Srbe, nisu uspeli da izdejstvuju povoljnije uslove.
Poslanici raspravljaju o budućnosti 140.000 Srba koji žive u sarajevskim predgrađima, području koje su Srbi držali tokom celog rata, ali koje je u Dejtonskim pregovorima dodeljeno Federaciji. Koljević naglašava da su odredbe Dejtonskog sporazuma neizmenjive, ali je za to da Krajišnik i Karadžić posete predgrađa Sarajeva i da Srbi ostanu u njima, makar za sad. Grujo Lalović (na stranici 0215-4788 – 0215-4790) predlaže da sarajevski Srbi prihvate život u Federaciji i da vlada RS neke uprave preseli tamo, kako bi im bila blizu.
Krajišnik odbacuje tu ideju, smatrajući da prvi strateški cilj isključuje bilo kakav saživot s Muslimanima i Hrvatima.
Prvi strateški cilj nalaže da Srbi napuste Sarajevo
Krajišnik: 0215-4842 – 0215-4844
“Zadatak ove Republike i prvi strateški cilj je da se mi odvojimo od Muslimana i Hrvata i nema niko pravo da zasniva strategiju Srpskog Sarajeva na ostanku u zajedničkoj državi. Tako da je isključena bilo kakva opasnost ili želja sa kopčom i rešenjem Sarajeva mi želimo da ostanemo sa Muslimanima i Hrvatima. Niko ne može sada novo rješenje praviti da ostanemo skupa niti to ljudi u Sarajevu žele, odnosno /srpski/ narod, niti želi rukovodstvo Sarajevo, ali je jedna manjkavost naših poslanika koji vide opasnost, da bi ako ostanemo u MHF, da bi Sarajevo bilo kopča unije. Ima samo jedan problem gdje ćemo sada ljudi iseliti, da se kaže iselićemo ih tu i tu, na taj i taj način. Treba nam vrijeme, jer je ovo iznenađenje, jer ni u jednoj varijanti ništa nije predviđeno. Zato nam treba i vrijeme za političko rješenje i konačno razlaz i na kraju krajeva najbolje rešenje da se Sarajevo iseli i da se naše lokacija da se smjeste ljudi i da se mi i tu ako imamo opasnosti sa tom kopčom (u zajedničkoj državi) konačno raskopča. ... da ostane jedan glavni cilj, jer to rješenje ne dovodi do uspostavljanja unije, nego do raspada, jer nam je to prvi strateški cilj.”[180]
Eno Krajisnika u Hagu pa mu se zalite,a Karadzicu ,negdje u samostanu,pecini ili Kipru(najvjerovatnije ovo zadnje)