metar_drva wrote:bogumil-8 wrote:Toto wrote: Arheolozi su u ovoj piramidiotskoj burleski haman ko dvorske lude.
Ne, nisu takvi (dvorske lude su bili izuzetno obrazovani, pametni - inteligentni ljudi).
Za naše arheologe nisu dovoljne postojeće materijalne činjenice (u koje se mogu i sami uvjeriti). Slušao sam ih i njihova (Lovrenovićeva) "argumentacija" je potpuna "ispraznost i tlapnja", kao što su tu "mudri argumenti" naših "ubjedljivih diskutanata" - protivnika iskopavanjima u dolini Bosanskih piramida!
slusaj, ja licno nisam protiv iskopavanja. kopaj brate do kine ako hoces, al organizuj sredstva sam, a nemoj se slepat na drzavni budzet i izmisljat nekakve piramide sunca, mjeseca, zmaja, qrca-palca. na kraju krajeva, da piramide postoje, valjda bi neko nekad negdje nasao kakav pisani trag o tome. no, to je vec moj skepticizam spram postojanja piramida i nije tema...
Odlomak iz neprocitanog texta "Strah od kopanja" :
«Ljeta gospodnjeg 1432. razvila se među braćom redovnicima žestoka diskusija oko pitanja o broju zuba u ustima konja. Punih trinaest dana bjesnila je diskusija bez prestanka. Sve stare knjige i kronike bile su izvučene, i pri tom se ispoljila jedna takva divna i dubokoumna erudicija kao nikada na tome području.
Na početku četrnaestog dana jedan mladi redovnik uglednog porijekla zamoli svoje učene starješine za dozvolu da i on rekne koju riječ i – na veliko zaprepaštenje diskutanata, čija duboka mudrost bijaše veoma uznemirena – on ih zamoli da riješe stvar na jedan vulgaran i nečuven način: naime, da otvore usta jednog konja, prebroje zube i nađu rješenje svoga problema.
Na to ostali, osjećajući se duboko povrijeđeni u svom dostojanstvu, uz veliku buku i galamu navališe na nj, izudaraju ga i izbace (van).
Jer, rekli su oni, sigurno je sam sotona ponukao ovoga žutokljunca da spomene taj nečuven i bezbožan put za pronalaženje istine, koji je u suprotnosti s čitavim učenjem crkvenih otaca.
Poslije još mnogo dana divlje svađe i diskusije golub se mira spustio na naš skup, i oni, svi kao jedan, proglase da će taj problem ostati vječna tajna zbog žalosnog nedostatka historijskih i teoloških podataka o tome, te narede da se isto zabilježi».
Ova neobična priča, sačuvana zahvaljujući upravo traženoj zabilješci, do našeg je vremena dospjela preko Francisa Bacona (1561-1626), engleskog filozofa i jednog od «najblistavijih i najsmjelijih umova» XVI i XVII stoljeća. Bacon je uzima kao zgodan primjer ilustracije «metode» netolerantnog i jalovog skolastičkog nadmudrivanja, ali i kao znakovit izraz paradoksalno žalosnog stanja u kome se nalazila naučna misao toga vremena.
Ova «metoda», koju nam F. Bacon ovdje prikazuje, ostala je ipak – milom ili silom – više od jednog milenija glavna kočnica svakog ozbiljnog naučnog razvitka. Tek u vrijeme kasne renesanse, pored ostaloga zahvaljujući i radovima samoga Bacona, opažanje i eksperiment odnijeli su definitivnu pobjedu i postali temelj moderne nauke (M. Zvonarević).
Nažalost, i punih 600 godina poslije tog mučnog događaja, nama se ovdje zbivaju strukturalno identične stvari. Svojim držanjem danas, Osmanagićevi oponenti bi da nas ponovo vrate u vrijeme beskrajno skolastičkog nadmudrivanja dokonih i dogmatski samouvjerenih redovnika. Poput zajapurene samostanske braće i protivnici Piramide zabranom kopanja, i pozivanjem na «nedostatak povijesnih podataka», s indignacijom odbacuju njeno postojanje.