Viktor IVANČIĆ
KLIP SLOBODE
BARABA U FRAKU
30. siječnja, 2008.
jurica_neven_120.jpg
"Mnogi nisu htjeli napustiti taj, ako ne udoban, a onda barem siguran smještaj."
Tom rečenicom reporterka Hrvatske televizije Dijana Čuljak svojedobno je završila prilog o zatvaranju koncentracionog logora u Dretelju. U kadru je nekoliko stotina zatvorenika puštenih na plato ispred hangara, još uvijek iza bodljikave žice, s unezvijerenim pogledima koji odaju potpunu neizvjesnost, sasvim je jasno da nitko od njih ne zna što se uistinu zbiva, vode li ih na likvidaciju ili premještaju u drugi "sabirni centar", strah kulja poput magle, strah se može rezati nožem, a onda kamera zumira nasmiješeno lice gospođice Čuljak, petnaestak godina mlađe nego što je poznajemo danas, koja je toga dana terenskim vozilom dolepršala iz Zagreba u hercegovačku vukojebinu, pa će se istoga dana i vratiti, s bogatom onduliranom frizurom nalik Marcu Bolanu iz predsmrtne faze, i onda nas to toplo nacereno lice izvještava o humanoj gesti vlasti iz Zagreba, o zatvaranju odmarališta koje se nazire iza njenih leđa, iako su logoraši vidno zbunjeni, logoraši nevoljko prihvaćaju raspuštanje logora, tko im se to petlja u život, pitaju se, tko im to remeti svakodnevnu rutinu i uskraćuje teško stečenu sigurnost, zar logor može biti zatvoren bez suglasnosti samih logoraša, pitaju se, o čemu s lica mjesta izvještava gospođica Dijana Čuljak:
"Mnogi nisu htjeli napustiti taj, ako ne udoban, a onda barem siguran smještaj."
Nakon tzv. demokratskih promjena gospođica Čuljak nije zbrisana s javne televizije, niti je nekakvim postupkom deratizacije uklonjena iz novinarske struke, naprotiv, izvještavala je s atraktivnijih lokaliteta, bila je redoviti dopisnik iz Haaga, a danas - dolaskom Hloverke Novak-Srzić na mjesto glavne urednice HTV-a - promovirana je u vodeću zvijezdu političkog programa, pa je gledamo svaku večer u središnjoj debatnoj emisiji, također nasmiješenu, s frizurom ni nalik Bolanovoj, dok sa svojim gostima raspravlja o finesama liberalne demokracije. Hrvatska televizija, koliko god se kadrovski miksala, nikad nije otišla toliko daleko da dovede u pitanje sigurnost svojih zločinaca, a ni ovi nisu uskraćivali lojalnost toj zločinačkoj ustanovi.
"Mnogi nisu htjeli napustiti taj, ako ne udoban, a onda barem siguran smještaj."
Ako dreteljski cinizam gospođice Čuljak na HTV-u danas nije moguć - što bi bila uistinu hrabra tvrdnja - onda je jedini razlog taj što, stjecajem okolnosti, od današnje gospođe Čuljak to više nitko ne traži. Ako se promijene okolnosti, promijenit će se i potraživanja. Ako se promijene potraživanja, i gospođa Čuljak će promijeniti frizuru. Stvar je u tome da se ne mijenjaju ni oni koji izdaju naloge ni oni koji ih provode. Mijenjaju se samo okolnosti, trenutačno na štetu izvornih poriva nalogodavaca i izvršitelja. Promijene li se dakle okolnosti nabolje, primjereno ondulirana gospođa Čuljak odšlepat će se terenskim vozilom do nekog logora u zatvaranju, švenkati prestravljene robijaše, trgnuti možda travaricu s novovjekim Dinkom Šakićem, tek da svlada tremu pred izravno javljanje, a zatim nam se, s osmijehom u krupnom kadru, obratiti svečanim riječima:
"Mnogi nisu htjeli napustiti taj, ako ne udoban, a onda barem siguran smještaj."
Prilog o Dretelju, inače, emitiran je prije nekoliko dana u sklopu Latinice koja je bila posvećena kritičkom razmatranju lika i djela Gojka Šuška, što je učinjeno s perfektnim osjećajem za tajming - deset godina nakon njegove smrti. Tako su se namjestile okolnosti. Goju su urednički rasturili isti oni koji su ga za života novinarski opsluživali. Rasturila bi ga i gospođa Čuljak da je neki današnji Goja to od nje zatražio. Šteta je jedino što emisiju, zbog obaveza u inozemstvu, nije mogao gledati Neven Jurica, čovjek koji je ovih dana izabran za stalnog hrvatskog predstavnika pri Ujedinjenim narodima u New Yorku; "pisac i esejist" što je, nakon izbora Hrvatske u Vijeće sigurnosti UN-a, postao praktički najvažnija vanjskopolitička figura ove zemlje, njezina slika i prilika, reklo bi se.
U vrijeme dok je gospođica Čuljak terenskim vozilom špartala na relaciji Zagreb - Vukojebina, Neven Jurica, tada nešto manje sijed nego danas, uredno podšišan, neonduliran, bio je ambasador u dalekoj Australiji, ali mu je srce radilo uz pomoć daljinskoga upravljača i kucalo za širu domovinu, te je o Dretelju i drugim krajevima gdje su bili razmješteni hrvatski logori za Bošnjake intenzivno vodio računa. I to javno. I to ovako:
"Nije Muslimanima tako loše u tim logorima kao što mediji farbaju."
Ta Juričina izjava objavljena je u listu The West Australian u rujnu 1993. i trebala je biti odgovor na čudne primjedbe zapadnih medija kako hrvatski režim iz Zagreba, na teritoriju države čiji je dio okupirao, provodi nehumanu politiku prema Bošnjakinjama i Bošnjacima, samo zbog toga što ih zatvara u koncentracione logore, te ih tamo muči, siluje i ubija. Juričina šira eksplikacija glasila je ovako:
"Mate Boban, vođa bosanskih Hrvata, obećao je da će se tretman zatvorenika popraviti. Oni i sada žive u dosta pristojnim uvjetima. Ne bih to zvao koncentracijskim logorima."
I tako, čovjek koji je prije petnaestak godina koncentracione logore držao pogodnim za "život u dosta pristojnim uvjetima", čovjek koji je smatrao da je Dretelj bio ljetovalište, zato jer takva "ljetovanja" zavrjeđuju ljudi drukčije vjere i nacionalne pripadnosti, sutra će u ime Hrvatske sudjelovati u rješavanju problema Darfura. Kao što će gospođa Čuljak - za koju je koncentracioni logor bio "ako ne udoban, a onda barem siguran smještaj" - postati zvijezda političkog žurnalizma na javnoj televiziji.
Kako je sve to jednostavno: Ivo Sanader u svečanim prilikama zakrešti "Hristos se rodi", ili pak čestita Kurban-Bajram poštovanoj skupini etničkih nametnika, a logističari zločina ostvaruju nove društvene promocije. Okolnosti su se stubokom promijenile tako što su svi akteri ostali isti. Domjenci se priređuju "u dosta pristojnim uvjetima".
A sad malo o nepristojnostima... U proljeće 1997. godine Feral Tribune je po članku 42. ondašnjeg Zakona o javnom priopćavanju bio dužan platiti maksimalnu kaznu od 40.000 kuna, a ovaj potpisnik, kao tadašnji glavni urednik, iznos od 8000 kuna, zbog jedne naslovne stranice. Radilo se o fotomontaži na kojoj je prikazan Tomislav Merčep kako mokri, uz naslov "Kako sam se ispišao iz HDZ-a". Prekršajnu prijavu zbog "pornografskog sadržaja" podnijela je Vlada Republike Hrvatske, ali tako da se službeno ne vodi kako je to učinila baš ona, nego je izabrana privatna osoba koja će se obratiti sudu za opće dobro. Privatna osoba zvala se Neven Jurica, a obnašala je dužnost predstojnika Ureda za priopćavanje Vlade RH.
Neven Jurica bio je zatravljen od sudara s muškim spolnim organom na koricama tjednika (pomoću kojeg se Merčep ispišao iz HDZ-a), te je u privatnoj prijavi naveo da je ta naslovnica "bestidna, skaredna i izaziva osjećaj gađenja". Sudac prekršajnog suda u Splitu, stanoviti Mladen Katunarić, bez krzmanja je prihvatio te argumente i razrezao maksimalne kazne. Za potrebe sudskog zapisnika izjavio sam tada da se, kao protestni pornofil u katoličkom okruženju, držim devize "Smrt fašizmu - sloboda penisu!", dok za Nevena Juricu vrijedi obratno.
Ispričavam se čitateljima zbog ove ekskurzije, ali šteta je, kod likova o kojima je ovdje riječ, ne ukazati na te suptilne moralne nijanse: na to da je Nevenu Jurici Feralova naslovnica bila nepristojna, pa je zbog nje pokrenuo mehanizam pravne države, dok su mu uvjeti u koncentracionom logoru Dretelj bili "dosta pristojni". "Ako ne udobni, onda barem sigurni", dodala bi gospođica Čuljak. Pokazalo se to dobrom kreditnom osnovom za buduće karijere, nakon logora i Tuđmanove tiranije.
Glavni manekeni hrvatske političke emancipacije ponosno su nosili noževe u zubima, a da se - nakon uklapanja u sustav "političke normalnosti" - o tome hladnom oružju ni na kakav način nisu odredili, niti je to od njih itko tražio. Noževi su, dakle, negdje u blizini, samo su zubi vjerojatno keramički. Dovoljno će izgleda biti odsustvo međunarodnoga policajca, zastoj pregovora s Europskom unijom, na primjer, da sječiva opet zlokobno bljesnu, da se Hrvatska još ležernije zavalja u blatu iz devedesetih, čiji nam je sastav savršeno dobro poznat, a što je već nagoviješteno sramotnim puštanjem iz pritvora Branimira Glavaša.
Neven Jurica i Dijana Čuljak tu su samo bolje pozicionirani uzorci Sanaderova idealnog društva. Potpuno adaptibilni u svojoj nepromjenjivosti. Njihov socijalni i politički uspon malo će tko danas smatrati "bestidnim", "skarednim" ili nečim što bi imalo "izazvati osjećaj gađenja". Radi se o kolektivnoj mimikriji, uostalom, jer dobar broj građana ove zemlje i danas misli da su Bošnjaci zaslužili "ljetovati" u Dretelju, da im tamo uopće nije bilo tako loše kao što "mediji farbaju", pa slučajevi gospođe Čuljak i gospodina Jurice prije podcrtavaju nego što remete opći ambijent.
Hrvatska, pod europskim pritiskom, provodi mjere svoga unutrašnjeg političkog civiliziranja kao što razbojnik oblači svečano odijelo i odlazi na opernu premijeru, jer će biti viđen među ogrezlim pripadnicima regularne elite, pa će za račun kreiranja te iluzije otpatiti i dvosatno zavijanje sa scene. Sa svojom biračkom bazom, sa svojom društvenom kremom, sa svojom političkom i diplomatskom ergelom, Hrvatska nije ništa drugo nego baraba u fraku. Okovratnik je mastan, unutrašnji šavovi rasparani, a džepovi puni netom opljačkane sitnine. Zlu ne trebalo, tu je i čakija u rukavu...
S određenim pravom, doduše, prosječan Hrvat negoduje kako mu je ovakvih čangrizavih podsjećanja na sramnu prošlost navrh glave. Vrh glave nije loš teren za bolje razumijevanje stvari: Hrvatska se udaljila od devedesetih godina - od slavnoga doba kada su otvarani i opravdavani koncentracioni logori - u mjeri u kojoj su Dijana Čuljak i Neven Jurica promijenili frizure.
http://feral.mediaturtle.com/look/weekl ... 1&ST_max=1
Odlican tekst Ivancica u Feralu - "BARABA U FRAKU"
-
vedderedi
- Posts: 1002
- Joined: 20/09/2004 12:50
#1 Odlican tekst Ivancica u Feralu - "BARABA U FRAKU"
-
Saian
- Posts: 16156
- Joined: 08/04/2004 21:50
#2
Ivanchic je jedna moralna i profesionalna gromada u svojoj struci, kaljuzhi punoj beskichmenjaka, poltrona, oportunista gdje vlada preshutno ugovorena selektivna amnezija od koje ih on svojim chlancima tako neodoljivo invazivno i efikasno terapira, ovim putem, pozdrav za njegovu malu crvenu shcher 
-
Korisnicko ime
- Posts: 826
- Joined: 20/01/2006 16:38
- Location: Sarajevo
#3
Saian wrote:Ivanchic je jedna moralna i profesionalna gromada u svojoj struci
-
Liska
- Posts: 1953
- Joined: 12/05/2004 13:44
- Location: Mostar
#5
Nadam se mostarac da mene ne ubrajas u tu ekipu. Ivancic je bas onako lijepo i kulturno pokopao Culjkusu. Mogao je i zesce, s punim pravom. Nazalost, kod nas u BiH nema novinara tipa Ivancic a siguran sam da bi se naslo Culjkusa i kod nas.
-
anais_nin
- Posts: 21856
- Joined: 06/07/2005 09:35
- Location: Mostar u srcu, guza u Torontu
#10
Saian wrote:Ivanchic je jedna moralna i profesionalna gromada u svojoj struci, kaljuzhi punoj beskichmenjaka, poltrona, oportunista gdje vlada preshutno ugovorena selektivna amnezija od koje ih on svojim chlancima tako neodoljivo invazivno i efikasno terapira, ovim putem, pozdrav za njegovu malu crvenu shcher
svaka mu je zlatna
