Nož

Post Reply
User avatar
nosara
Posts: 22696
Joined: 30/03/2005 12:10
Location: Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija

#26 Re: Nož

Post by nosara »

Paranoid wrote: ..pitanje nije upućeno meni, ali bih rado da ti odgovorim..

Sve događaje u periodu izmedju dva rata i nakon otvaranja državnih tajni u Beogradu je odlično protumačio Philip Cohen u svojoj knjizi "Tajni Srpski rat"...
Istorija Srbije predstavlja istoriju zločina, a srpska nacionalna ideja se u potpunosti može posmatrati kao rasistička teorija o superiornosti srpske nacije nad ostalim nacijama.

Autor knjige "Nož" Vuk Drašković je okarakterisan kao "glavni ideolog suvremenog četništva"..

Predlažem ti da pročitaš...
Image
A odgovor na moje pitanje je...?

Sad su svi pametni, svi su "prokuzili" srpski fasizam i "rasisticku teoriju srpske nacije"... Sto o tom niko nije govorio kad je cica dobrica pisao "predstavku" za oslobadjanje alije i kompanije iz zatvora (i ne samo njih)...?

Mrzim naknadnu pamet...
iamia
Posts: 1900
Joined: 09/10/2012 08:37

#27 Re: Nož

Post by iamia »

srpski fashizam i njemacki ?
razlika je u nijansama.
a 'noz' je samo dokaz te konstatacije.
User avatar
prljavi Hare
Posts: 10559
Joined: 28/02/2011 09:14
Location: Šta se ono u Njujorku plavi,Donaldovi prameni na glavi

#28 Re: Nož

Post by prljavi Hare »


:lol: :lol: :lol:
VjecitiStudent
Posts: 18920
Joined: 14/08/2008 13:42
Location: Životinjska farma

#29 Re: Nož

Post by VjecitiStudent »

nosara wrote:
Banksy wrote:
malac neznalac wrote:Paranoid... E moj jarane...i tudjman je govorio o falsifikatu u broju ubijenih u jasenovcu...
Najprije bih vjerovala ''neovisnim izvorima'' ...
Prema Slavku Goldsteinu (nadam se da ne moram pojašnjavati ko je i šta je SG) u Jasenovcu je ubijeno između 60 000 i 90 000 ljudi ... Što je i dalje užasan, zastrašujući broj.
Broj nije bitan... ndh je stvorila sistem za masovnu likvidaciju po uzoru na svoje mentore i to je dovoljno za vjecnu sramotu...
A ovi prekodrinski "borci protiv fasizma" su opet bili jedni od prvih kvislinskih vlasti koja je ocistila i nacistima predala svoje Jevreje.
julisiz es grant
Posts: 7469
Joined: 27/07/2008 23:34
Location: Oj Kupreško ravno poljce, što pozoba Crnogorce...

#30 Re: Nož

Post by julisiz es grant »

VjecitiStudent wrote:
A ovi prekodrinski "borci protiv fasizma" su opet bili jedni od prvih kvislinskih vlasti koja je ocistila i nacistima predala svoje Jevreje.
Pa ne baš...to su učinili Nijemci, ovi su samo sjedjeli i gledali, kao da su imali drugog izbora. Jesu bili "logistička" podrška, ali nije da im nije bilo drago što im je zemlja "judenfrei".
User avatar
Banksy
Posts: 28557
Joined: 18/07/2008 09:33

#31 Re: Nož

Post by Banksy »

nosara wrote:
Banksy wrote:
malac neznalac wrote:Paranoid... E moj jarane...i tudjman je govorio o falsifikatu u broju ubijenih u jasenovcu...
Najprije bih vjerovala ''neovisnim izvorima'' ...
Prema Slavku Goldsteinu (nadam se da ne moram pojašnjavati ko je i šta je SG) u Jasenovcu je ubijeno između 60 000 i 90 000 ljudi ... Što je i dalje užasan, zastrašujući broj.
Broj nije bitan... ndh je stvorila sistem za masovnu likvidaciju po uzoru na svoje mentore i to je dovoljno za vjecnu sramotu...
Apsolutno. I ne samo sramotu, već i odgovornost. To nije upitno.
VjecitiStudent
Posts: 18920
Joined: 14/08/2008 13:42
Location: Životinjska farma

#32 Re: Nož

Post by VjecitiStudent »

julisiz es grant wrote:
VjecitiStudent wrote:
A ovi prekodrinski "borci protiv fasizma" su opet bili jedni od prvih kvislinskih vlasti koja je ocistila i nacistima predala svoje Jevreje.
Pa ne baš...to su učinili Nijemci, ovi su samo sjedjeli i gledali, kao da su imali drugog izbora. Jesu bili "logistička" podrška, ali nije da im nije bilo drago što im je zemlja "judenfrei".
Između sjedenja i gledanja i vrlo aktivnog učešća sa puno vlastite inicijative, ponor je cijeli.
HOLOCAUST HISTORY MISAPPROPRIATED
Mindstream: A Monthly Jewish Review November 1992. Volume XXXVIII No.8.
By: Dr. Philip J. Cohen
...
In August 1942, following the virtual liquidation of Serbia's Jews, Nedic's government attempted to claim all Jewish property for the Serbian state. In the same month, Dr. Harald Turner; the chief of the Nazi civil administration of Serbia, boasted that Serbia was the only country in which the "Jewish question" was solved. Turner himself attributed this "success" to Serbian help. Thus, 94 percent of Serbia's 16,000 Jews were exterminated, with the considerable cooperation of the Serbian government, the Serbian Orthodox Church, the Serbian State Guard, the Serbian police and the Serbian public.
...
http://srebrenica-genocide.blogspot.com ... st-of.html
User avatar
Banksy
Posts: 28557
Joined: 18/07/2008 09:33

#33 Re: Nož

Post by Banksy »

VjecitiStudent wrote:
A ovi prekodrinski "borci protiv fasizma" su opet bili jedni od prvih kvislinskih vlasti koja je ocistila i nacistima predala svoje Jevreje.
Naravno.
Zato danas u cijeloj desetomilionskoj Srbiji ima tek 700 Jevreja (nezvanično do 3000).

Pročitati intervju ispod,
a onda možda pogledati OVAJ film ...

Intervju: Filip David, književnik i scenarista


Zemlje nekažnjenih zločina




Novi film Gorana Paskaljevića Kad svane dan govori o Judenlager Zemlin, logoru za Jevreje i Rome koji su, na beogradskom Starom sajmištu, nacisti podigli u decembru 1941. Supotpisnik scenarija za Dane govori zašto je film u Srbiji dočekan na nož i proglašen antisrpskim, zašto je postalo rizično kazati da ste Jevrejin ili da ste iz partizanske porodice...



Nakon kanadske, francuske, italijanske i španske publike, krajem prošle godine, i Beograđani su dobili priliku da pogledaju najnoviji film Gorana Paskaljevića, Kad svane dan. Paskaljevićev film – koji je bio srpski kandidat za filmsku nagradu Oskar – govori o Judenlager Zemlin, logoru za Jevreje i Rome koji su, na beogradskom Starom sajmištu, nacisti podigli u decembru 1941. Zajedno sa rediteljem Goranom Paskaljevićem, scenario potpisuje pisac Filip David, muziku Vlatko Stefanovski a, pored Mustafe Nadarevića, u filmu se pojavljuju Nebojša Glogovac, Mira Banjac, Predrag Ejdus, Meto Jovanovski, Nada Šargin, Zafir Hadžimanov, Rade Kojadinović, Marko Jeremić, Aron Balazs…

“Film Kad svane dan dobrim delom je nastao kao autentična priča o čoveku koji, u svojim sedamdesetim godinama, saznaje da su njegovi biološki roditelji – jevrejska porodica Vajs – 1942. stradali u nacističkom logoru na beogradskom Starom sajmištu” – kaže Filip David. “Miša Brankov – glumi ga Mustafa Nadarević – te je 1941. sklonjen kod jedne srpske porodice koja ga je, nakon stradanja Vajsovih, usvojila i odgojila kao sina. Pored toga, otac glavnog junaka – kompozitor Isak Vajs – ostavlja nedovršen koncert koji će, mnogo godina kasnije, Miša Brankov dovršiti i izvesti upravo na mestu na kome se nekada nalazio Judenklager Zemlin.”

DANI: Ali ne na način na koji je planirao.

DAVID: Tako je. Umesto zamišljenog simfonijskog orkestra, uz prisustvo rabina i svega desetak Jevreja koji se tu okupljaju svake godine na dan osnivanja logora, taj koncert izvodi mali romski orkestar. Nažalost, san glavnog junaka završava na isti način na koji u stvarnom životu završava dugogodišnja namera ovdašnje Jevrejske opštine da na mestu nacističkog logora iz 1941. podigne muzej holokausta ili muzej tolerancije. Verovali ili ne, u jednom momentu se pojavila informacija da bi se na toj zemlji, umesto obeležja, mogao podići – tržni centar! Samo je oštra reakcija Jevrejske opštine tu ludost uspela da spreči. Videćemo dokle... Bilo kako bilo, dovršivši delo svog oca i uspevši da ga izvede, glavni junak filma ipak ostvaruje ono što je želeo: emocionalni kontakt sa svojim stradalim roditeljima.

DANI: Inače, javnost malo toga zna o Starom sajmištu, nacističkom logoru za Jevreje i Rome.

DAVID: Staro sajmište se nalazi u centru Beograda, ispod Brankovog mosta i Beograđani zaista o njemu veoma malo znaju. Reč je o jednom od prvih velikih stratišta na kome je, od decembra 1941. do proleća 1942, stradalo sedam hiljada ljudi. Zatočeni Jevreji i Romi su ubacivani u takozvanu dušegupku, kamion koji je, za te potrebe, u Beograd stigao direktno iz Berlina; čim bi ušli, jedan od vozača je spajao auspuh sa kabinom i ljudi su – dok se kamion kretao Beogradom, do Jajinaca, gde su ih čekale unapred iskopane rake – umirali u najtežim mukama. U filmu se ne govori o tome...

DANI: Zašto?

DAVID: Kad svane dan je film o brutalnosti i nasilju bez brutalnosti i nasilja. Priča je jednostavna, bez velike polemičnosti. Mustafa Naderević je u svakom kadru, pa bi se moglo reći da je u pitanju i neka vrsta monodrame. Budući da smo gledaocima ipak morali da objasnimo poreklo logora Staro sajmište, u filmu imate scenu u kojoj glavni junak, stigavši u Jevrejski muzej i dobivši podatke o svojoj porodici, saznaje i da su na teritoriji tadašnje Nezavisne države Hrvatske – kojoj je pripadao Zemun – uz veliku podršku i pomoć srpskih kolaboracionističkih vlasti, nacisti 1941. osnovali Judenlager. Eto, to je jedina rečenica u kojoj se spominje Milan Nedić. Nažalost, to je bilo dovoljno da film bude dočekan na nož, da se proglasi antisrpskim... Iako glavnog junaka spašava i odgaja upravo srpska porodica!

DANI: Pročitala sam da je, poslije prikazivanja filma u Torontu, od dijela publike reditelj Goran Paskaljević bio izvrijeđan kao antisrbin.

DAVID: Jeste. Najpre su krenule primedbe kako je, navodno, srpskim novcem napravljen antisrpski film; pored toga, postavilo se pitanje zašto snimamo film o Starom sajmištu a ne, recimo, o takozvanom Prolaznom logoru za antifašiste – većinom Srbe – nastalom nakon što je u Beogradu nad Jevrejima i Romima sprovedeno konačno rešenje. Naprosto, ljudima izgleda ne možete objasniti da to nije tema ovog filma. Ili, još gore, često imam utisak da se ovde ne prihvata činjenica da su zatočenici Starog sajmišta takođe bili srpski građani. Uostalom, mnogi od njih su govorili su da su Srbi Mojsijeve vere.

DANI: Nažalost, ne prihvata se ni to ko je bio Milan Nedić.

DAVID: To je posebna priča. Već početkom 1942, Srbija je bila Juden fraj, zemlja očišćena od Jevreja. Naravno, zahvaljujući Nemcima, ali to istrebljenje nije moglo biti sprovedeno bez saradnje sa okupacionim vlastima Milana Nedića. Nedićeva vlast je bila ta koja je pravila spiskove Jevreja, oduzimala im imovinu, hapsila ih. Rade Konstantinović mi je pričao kako su Nedićevi žandarmi iz njegovog razreda, iz beogradske gimnazije, izveli dvojicu jevrejskih učenika koji su kasnije završili na Starom sajmištu... Znate, vreme okupacije je velika tema...

DANI: Jedan od junaka u vašem filmu kaže kako je “okupacija iz korena izmenila naš život”.

DAVID: To govori Jevrejin koji je do okupacije iskreno verovao da je deo ovog društva, da je građanin Srbije, da ima ista prava kao ostali; e, onda se to izmenilo; odjednom, postajući svesni da ne pripadaju toj zajednici i da ih iz nje, bez ikakve njihove krivice, neko nasilno izdvaja, ti su ljudi na najsuroviji način bili suočeni sa stvarnošću. Naprosto, čovek to ne može da objasni! Milan Nedić je vrlo prilježno pristupio ostvarenju rasnih zakona i čak je, u jednoj izjavi komandantu okupacionih snaga Beograda, rekao da u Srbiji neće biti mira sve dok i poslednji Jevrejin ne bude sklonjen. Ta je pronađeno u nemačkim dokumentima... U Mein Kampfu, Hitler kaže da nacionalsocijalizam nije zasnovan na činjenicama, nego na emocijama i da nikakvi fakti ne mogu da mu naude. E, to je naš slučaj! Ljudima možete da prikazujete žrtve holokausta, Srebrenice, da pokazujete leševe, grobove, ali će i dalje postojati oni koji će to negirati, govoriti da su u pitanju izmišljotine...

DANI: Problem je u tome što čovjek odbija da se suoči sa činjenicom da je neko ko je njegove vjere i nacije počinio zvjerstvo ili... Glumac Bora Stjepanović mi je jednom rekao kako je nekom svom profesoru sa Akademije pričao šta se događalo u Bosni, u Sarajevu. “Verujem ti”, odgovorio mu je, “ali to ne smem sebi da priznam. Jer, ako bih priznao, morao bih da zaključim da smo najgori narod na svetu.”

DAVID: Verujem da je prvenstveno reč o onome o čemu je govorio Boro Stjepanović. U Srbiji imate mnogo ljudi čiji su preci bili deo Nedićeve žandarmerije, pripadali četničkom pokretu, devedesetih podržavali Slobodana Miloševića i sada je teško suočiti se sa činjenicom da su te ideologije u svojoj osnovi imale isto – zločin, etničko čišćenje, takozvano humano preseljenje stanovništva, genocid, istrebljenje... Danas je kazati da ste Jevrejin ili da ste iz partizanske porodice veoma rizično. Izmenila se slika. Na poslednjem, prošlogodišnjem popisu stanovništva, u Srbiji se svega sedamstotina ljudi izjasnilo kao Jevreji, što je u Savezu jevrejskih opština izazvalo šok. Naime, u njihovoj evidenciji ih je barem tri hiljade.

DANI: Nije za utjehu, ali su na posljednjem popisu nestali i Crnogorci – njih čak 44 procenata!

DAVID: To znači da je u pitanju strah; ljudi se plaše... Dugo već, u Srbiji je na delu pokušaj revizije istorije koji ide u pravcu negiranja partizanskog, antifašističkog pokreta i rehabilitacije Draže Mihailovića. Iako, uzgred, u našem zakonu piše da ljudi osuđeni za ratne zločine nemaju pravo na rehabilitaciju. Početak revizije istorije kreće sa Dražom Mihailovićem, posle koga na red dolaze Milan Nedić, Dimitrije Ljotić, Ratko Mladić, Slobodan Milošević... Zahvaljujući udžbenicima istorije, propagandi, ali i državnoj politici, oko Nedića su mišljenja u Srbiji prilično podeljena. Naime, i dalje se veruje da je Nedić bio ne koloboracionista i kvisling, nego “srpska majka”, spasilac i heroj. I tu nastaje konfuzija. Cilj našeg filma je da podseti na strašan zločin koji se dogodio u vreme Nedićeve kolaboracionističke vlade, da ih opomene i upozori da na mestu stratišta, kao sav civilizovan svet, naprave memorijalni centar, da ga nekako obeleže.

DANI: Ako zaboravite prošlost, nemate budućnosti, jedna je od osnovnih poruka Vašeg filma?

DAVID: Tako je. Ma koliko se trudili, istorija se ne može sakriti... Govoreći o filmu, Mustafa Nadarević kaže da su ovo zemlje nekažnjenih zločina. To se odnosi na prošlost, ali i na sadašnjost. Istorijske zablude i prećutkivanje dovode do ponavljanja grešaka. Mislim da velika odgovornost za to leži na srpskim istoričarima, piscima istorijskih knjiga i udžbenika iz kojih su izbačene gotovo sve tamne stranice naše istorije; nećete ih naći. Ovde, recimo, niko ne govori o držanju Srpske pravoslavne crkve 1936, 1937. ili 1938, o patrijarhu Varnavi koji je u Službenom glasniku SPC objavio hvalospeve na račun Hitlera; ili to da je još 1940. – dakle, pre okupacije – Jugoslavija uvela antijevrejske zakone, numerus klauzus, zabranu Jevrejima da se bave određenim zanimanjima... Videli ste: ovih dana je obeležena godišnjica balkanskih ratova i, osim nekoliko izuzetaka, niko od istoričara nije govorio o stravičnim zločinima koje su u to vreme napravile srpska i crnogorska vojska. A o tome su pisali Dimitrije Tucović i Lav Trocki, koji je, kao dopisnik ruskih novina, nekako uspeo da dođe do Makedonije, do Kumanova i bude svedok užasnog masakr nad Albancima, Turcima i muslimanima. Idući tragom balkanskih ratova, Karnegijeva zadužbina za međunarodni mir je 1913. napravila izveštaj koji je, kada je reč o etničkom čišćenju i počinjenim zločinima, po Srbiju bio katastrofalan. Svet je bio zgrožen! Ipak, početak Prvog svetskog rata je te stvari gurnuo u drugi plan.

DANI: Na početku razgovora ste rekli da je priča na osnovu koje je nastao film djelimično autentična; šta to znači?

DAVID: To znači da je scenario nastao na osnovu svedočenja malog broja preživelih Jevreja koji su, zahvaljujući srpskim porodicama, uspele da prežive okupaciju i Drugi svestki rat. Pored toga, u filmu možete pronaći i deo istorije moje porodice.

DANI: I sami ste preživjeli nešto slično?

DAVID: Jesam. Kao sudija u Sremskoj Mitrovici, moj otac je, odmah nakon uvođenja antijevrejskih zakona, bio oteran na prisilni rad. Zajedno sa majkom, nekako je ipak uspeo da se dočepa Beograda koji je napustio videvši da se i tu sprovodi masovni progon Jevreja. Iako nije bio član KPJ, pridružio se partizanima, a majku i mene – koji sam u to vreme imao godinu dana – ostavio je u selo Manđelos, u podnožje Fruške Gore, gde je 1942. rođen moj brat. Prihvatila nas je srpska porodica Kalinić i sve vreme okupacije smo nosili njihovo prezime. Zvao sam se Filip Kalinić. Zanimljivo, celo selo je znalo ko smo, ali – bez obzira na činjenicu da je kazna za skrivanje Jevreja bila smrt, spaljivanje kuće ili čak celog sela – niko nas nije odao. Tako smo preživeli. Naravno, bilo je i drugačijih slučajeva.

DANI: Kakvih?

DAVID: Imate, recimo, slučaj glumca Predraga Ejdusa koji u filmu Kad svane dan glumi rabina i koji priča istinitu priču o stradanju svoje porodice. Naime, neka beogradska familija je krila Ejdusove dedu i baku sve dok ih jednoga dana neko od suseda nije prijavio Gestapou; ti ljudi su uhapšeni, odvedeni na Staro sajmište i pogubljeni. Dakle, bilo je i toga... Preko devedeset procenata jevrejskog stanovništva Srbije je stradalo na Starom sajmištu, u Topovskim šupama, a ostatak je preživelo zahvaljujući Srbima. Neki od tih Srba su kasnije proglašeni Pravednicima među narodima, titulom koja se dodeljuje ljudima spremnim na žrtvu. U Srbiji ćete teško naći bilo koju jevrejsku porodicu koja nije imala sličnu tragediju. I porodica moje majke je stradala u Kragujevcu, u tom strašnom kragujevačkom oktobru 1941...

DANI: Poslije Drugog svjetskog rata, jeste li se viđali sa porodicom Kalinić?

DAVID: Imali smo kontakt dok su moji roditelji bili živi; kasnije se to pokidalo, izgubilo... I žao mi je zbog toga. Što sam stariji, sve više imam želju da ih posetim, da ih ponovo vidim.... Tamo sam proveo rano detinjstvo. Sećam se bežanja, skrivanja pred nemačkim i ustaškim racijama... Prva priča koju sam napisao – imao sam devet godina, išao u drugi razred osnovne škole – govorila je o bežanju pred nacistima. Među četiri hiljade pristiglih radova, osvojio sam prvu nagradu: fotoaparat koji nikada nisam upotrebio; nije bilo filmova. Mnogo godina kasnije, dramski pisac, Gordan Mihić mi je rekao da je i sam učestvovao na istom konkursu i osvojio drugu nagradu – fudbalsku loptu. Bolje je prošao... Hoću da kažem da je izbeglički život na sve nas ostavio traga. U svom novom romanu bih želeo da opišem to bežanje, skrivanje, život u strahu...

DANI: Zašto tek sada?

DAVID: Prvo, živeo sam u uverenju da su stradanje Jevreja i okupacijski dani opštepoznata stvar, da ljudi saosećaju, da se solidarišu sa patnjom; nažalost, uverio sam se da nije tako...

DANI: Da li je ta tema za Vas bila traumatična pa ste je toliko dugo izbjegavali, to sam htjela da pitam?

DAVID: Pitate me s pravom... Verujem da u nameri da napišem taj roman ima i nekog ličnog ogorčenja pred činjenicom da se ovde godinama s indignacijom odbija svaki razgovor o stradanju Jevreja; to se doživljava kao nešto što je, naprosto, jevrejska sudbina. A to nije pošteno.... Davno sam zamolio majku da sećanja na to kroz šta je prošla moja porodica zapiše ili da mi ih ispriča. Ali, iako bi to trebalo da bude roman zasnovan na faktografiji, umesto pisanja porodične istorije, voleo bih da pronađem neki umetnički ugao, da roman dobije odgovarajući ton. A nekako sam uvek na ivici umetničkog dela i teoretskih razmišljanja koja bih želeo da izbegnem. To je teško, znate... Posebno što sam sve više ubeđen da ono što se događalo 1941. nije izolovan slučaj; sve je povezano – kako sa onim što je prethodilo, tako i sa onim što se događalo devedesetih. Poslednjih godina mnogo čitam tu vrstu literature i pokušavam da otkrijem kako se moglo dogoditi da su neka deca, na pravdi Boga, izvučena iz svojih kuća, oterana u logore i ubijena u dušegupkama. Istovremeno, pokušavam da otkrijem poreklo zla, odakle ono dolazi, može li se izdvojiti...

DANI: I, može li?

DAVID: Gledajući Ajhmana u Jerusalimu, Hana Artent je zaključila da je zlo banalno i da se holokaust ne može ponoviti. Nažalost, videli smo da se ratovi, zločini, genocid – to zlo – ponavljaju, što znači da u tome ima i nečeg metafizičkog. Tema mog romana je zlo...

Kada razmišljam o zlu, uvek se setim Ratka Mladića koji, pre nego što će ih poslati u sigurnu smrt, srebreničkoj deci nudi bombone. Tako su se prema jevrejskoj i romskoj deci ponašali oni koju su ih uterivali u gasne komore, u krematorije... U romanu Gec i Majer, David Albahari se bavi psihom vozača kamiona-dušegupke i njegovog pomoćnika. Kako je moguće da takvi ljudi postoje?! U svetskoj populaciji imate određeni procenat ljudi koji nemaju savesti; oni su predvodnici u zločinu. I nije čudno to što su tokom ratova na prostoru bivše Jugoslavije iz zatvora oslobađani i slati na ratišta ljudi osuđeni na najteža krivična dela; oni nemaju nikakvu grižu savesti.

DANI: Počeli ste, dakle, da pišete roman o zlu; kada bi on mogao da se pojavi?

DAVID: Iskreno, ne znam... Zlo je velika tema i čovek se uvek pita da li je sposoban da se sa tim suoči, da se toga poduhvati. Rekao sam – hajde, pokušaću i neka to bude moja testamentarna knjiga. Ne pišem ni mnogo ni često ali, što sam stariji, što više posmatram užas oko sebe i preživljavam nešto što sam verovao da se neće ponoviti, to sam više time opsednut. Čini mi se da je zlo ostalo jedina velika i prava tema naše civilizacije. Ne samo drugima, nego i sebi čovek mora da pokuša da objasni šta se to u ljudima pokrene, kakvo zlo ih natera da počine zverstva, da krenu da istrebe ceo jedan narod. Zbog čega se to stalno ponavlja i zašto uvek postoji dobar deo onih koji ostaju ravnodušni prema stradanju i patnji drugoga? Normalnom čoveku je teško da na ta pitanja da odgovor, zar ne?



julisiz es grant
Posts: 7469
Joined: 27/07/2008 23:34
Location: Oj Kupreško ravno poljce, što pozoba Crnogorce...

#34 Re: Nož

Post by julisiz es grant »

Pa rekao sam da su pružali podršku...hapsili i slično, pravili antijevrejsku propagandu. Ali po nalogu Nijemaca, i Nijemci su vršili egzekucije. Ali, i da su srpski kvislinzi imali priliku da sami "završe posao", ne sumnjam da bi junački prionuli.
VjecitiStudent
Posts: 18920
Joined: 14/08/2008 13:42
Location: Životinjska farma

#35 Re: Nož

Post by VjecitiStudent »

julisiz es grant wrote:Pa rekao sam da su pružali podršku...hapsili i slično, pravili antijevrejsku propagandu. Ali po nalogu Nijemaca, i Nijemci su vršili egzekucije. Ali, i da su srpski kvislinzi imali priliku da sami "završe posao", ne sumnjam da bi junački prionuli.
Despite Serbian claims to the contrary, Germans were not alone in killing the Jews of Serbia. The long concealed Historical Archives in Belgrade reveal that Banjica, a concentration camp located in Belgrade, was primarily staffed by Serbs. Funding for the conversion of the former barracks of the Serbian 18th infantry division to a concentration, came from the municipal budget of Belgrade. The camp was divided into German and Serbian sections. From Banjica there survive death lists written entirely in Serbian in the Cyrillic alphabet. At least 23,697 victims passed through the Serbian section of this camp. Many were Jews, including at least 798 children, of whom at least 120 were shot by Serbian guards.
http://srebrenica-genocide.blogspot.com ... st-of.html
Iscitaj cijeli gornji clanak.
julisiz es grant
Posts: 7469
Joined: 27/07/2008 23:34
Location: Oj Kupreško ravno poljce, što pozoba Crnogorce...

#36 Re: Nož

Post by julisiz es grant »

VjecitiStudent wrote:
julisiz es grant wrote:Pa rekao sam da su pružali podršku...hapsili i slično, pravili antijevrejsku propagandu. Ali po nalogu Nijemaca, i Nijemci su vršili egzekucije. Ali, i da su srpski kvislinzi imali priliku da sami "završe posao", ne sumnjam da bi junački prionuli.
Despite Serbian claims to the contrary, Germans were not alone in killing the Jews of Serbia. The long concealed Historical Archives in Belgrade reveal that Banjica, a concentration camp located in Belgrade, was primarily staffed by Serbs. Funding for the conversion of the former barracks of the Serbian 18th infantry division to a concentration, came from the municipal budget of Belgrade. The camp was divided into German and Serbian sections. From Banjica there survive death lists written entirely in Serbian in the Cyrillic alphabet. At least 23,697 victims passed through the Serbian section of this camp. Many were Jews, including at least 798 children, of whom at least 120 were shot by Serbian guards.
http://srebrenica-genocide.blogspot.com ... st-of.html
Iscitaj cijeli gornji clanak.
Iščitao sam ga, kao i intervju Filipa Davida, i sa svime se slažem. Uvijek je postojala pogrešna percepcija da je Nedić bio nevoljan sluga okupatora. No, on je itekako imao u planu kakvu Srbiju hoće, što se nije mnogo razlikovalo od nacističkog Lebensrauma. Recimo, malo se danas zna o Antijevrejskoj i antimasonskoj izložbi u Beogradu, o Zavodu u Smederevskoj palanci gdje je neposlušna omladina u uslovima konclogora "prevaspitavana" kako da služi majci Srbiji i sl...
User avatar
sinuhe
Posts: 12658
Joined: 03/06/2011 11:33

#37 Re: Nož

Post by sinuhe »

Jevreji su nastradali u Srbiji samo zato sto tamo nije bilo italijanske zone i sto ih je bilo malo. Bezveze se provlaci to o Srbima kao nekim antisemitima.
VjecitiStudent
Posts: 18920
Joined: 14/08/2008 13:42
Location: Životinjska farma

#38 Re: Nož

Post by VjecitiStudent »

sinuhe wrote:Jevreji su nastradali u Srbiji samo zato sto tamo nije bilo italijanske zone i sto ih je bilo malo. Bezveze se provlaci to o Srbima kao nekim antisemitima.
Nece biti
Although Serbian historians contend that the persecution of the Jews of Serbia was entirely the responsibility of Germans and began only with the German occupation, this is self- serving fiction. Fully six months before the Nazi invasion of Yugoslavia, Serbia had issued legislation restricting Jewish participation in the economy and university enrolment.
One year later on 22 October 1941, the rabidly antisemitic "Grand Anti-Masonic Exhibit" opened in occupied Belgrade, funded by the city of Belgrade. The central theme was an alleged Jewish- Communist-Masonic plot for world domination. Newspapers such as Obnova (Renewal) and Nasa Borba (Our Struggle) praised this exhibit, proclaiming that Jews were the ancient enemies of the Serbian people and that Serbs should not wait for the Germans to begin the extermination of the Jews. A few months later, Serbian authorities issued postage stamps commemorating the opening of this popular exhibit. These stamps, which juxtaposed Jewish and Serbian symbols (but did not contain Nazi symbols), portrayed Judaism as the source of world evil and advocated the humiliation and violent subjugation of Jews.
http://srebrenica-genocide.blogspot.com ... st-of.html
User avatar
sinuhe
Posts: 12658
Joined: 03/06/2011 11:33

#39 Re: Nož

Post by sinuhe »

Fully six months before the Nazi invasion of Yugoslavia, Serbia had issued legislation restricting Jewish participation in the economy and university enrolment.
Nije Srbija vec Jugoslavija. Neki vid dodvoravanja nacistima, ali ne antisemitizam.
Last edited by sinuhe on 22/01/2013 11:43, edited 1 time in total.
User avatar
neravip
Posts: 91
Joined: 29/02/2008 10:35

#40 Re: Nož

Post by neravip »

iamia wrote:srpski fashizam i njemacki ?
razlika je u nijansama.
a 'noz' je samo dokaz te konstatacije.
njemački je malo gorči,malo ljući....... :D
VjecitiStudent
Posts: 18920
Joined: 14/08/2008 13:42
Location: Životinjska farma

#41 Re: Nož

Post by VjecitiStudent »

sinuhe wrote:
Fully six months before the Nazi invasion of Yugoslavia, Serbia had issued legislation restricting Jewish participation in the economy and university enrolment.
Nije Srbija vec Jugoslavija. Neki vid dodvoravanja nacistima, ali ne antisemitizam.
Malo konteksta nije na odmet.
U isto vrijeme kada
In August 1942, following the virtual liquidation of Serbia's Jews, Nedic's government attempted to claim all Jewish property for the Serbian state. In the same month, Dr. Harald Turner; the chief of the Nazi civil administration of Serbia, boasted that Serbia was the only country in which the "Jewish question" was solved.
u susjednoj Bugarskoj
Under great German pressure, the Bulgarian government finally decided to expel all Jews from Sofia to rural areas, but this measure was definitely not what the Germans demanded, since it dispersed the Jews instead of concetrating them.

This expulsion marked an important turning point in the whole situation, because the population of Sofia tried to stop Jews from going to the railroad station and subsequently demonstrated before the King's palace.

Eichman in Jerusalem, by Hannah Arendt
User avatar
sinuhe
Posts: 12658
Joined: 03/06/2011 11:33

#42 Re: Nož

Post by sinuhe »

Svašta. Pa Bugarska je nezavisna, slobodna zemlja.
VjecitiStudent
Posts: 18920
Joined: 14/08/2008 13:42
Location: Životinjska farma

#43 Re: Nož

Post by VjecitiStudent »

sinuhe wrote:Svašta. Pa Bugarska je nezavisna zemlja.
I ovi su bili, u trenutku kada uvode prve rasne zakone.
User avatar
sinuhe
Posts: 12658
Joined: 03/06/2011 11:33

#44 Re: Nož

Post by sinuhe »

VjecitiStudent wrote:
sinuhe wrote:Svašta. Pa Bugarska je nezavisna zemlja.
I ovi su bili, u trenutku kada uvode prve rasne zakone.
Ti su zakoni vazili i u Sarajevu pa jel ko protestvovao? Bugari su izrucili Jevreje iz Grcke i Makedonije.
User avatar
Monsieur Ramboz
Posts: 174
Joined: 20/01/2013 09:35

#45 Re: Nož

Post by Monsieur Ramboz »

Back to the knife :wink:
VjecitiStudent
Posts: 18920
Joined: 14/08/2008 13:42
Location: Životinjska farma

#46 Re: Nož

Post by VjecitiStudent »

sinuhe wrote:
VjecitiStudent wrote:
sinuhe wrote:Svašta. Pa Bugarska je nezavisna zemlja.
I ovi su bili, u trenutku kada uvode prve rasne zakone.
Ti su zakoni vazili i u Sarajevu pa jel ko protestvovao? Bugari su izrucili Jevreje iz Grcke i Makedonije.
U Sarajevu niko nije protestovao ni kada je Bosna i Hercegovina ukinuta i podijeljena na banovine.
Za razliku od Srbije, koja je svoja ocistila vec 1942., Bugarska je uspjela da sačuva sve svoje Jevreje.

I onda busanja u prsa o antifasismu :-)
Da ne bi Tita i KPJ ...
User avatar
sinuhe
Posts: 12658
Joined: 03/06/2011 11:33

#47 Re: Nož

Post by sinuhe »

Zatečen sam. Porediš Srbiju i slobodnu Bugarsku a i oni su činili ustupke nacistima.
nemoguce vruce
Posts: 748
Joined: 13/03/2012 15:41

#48 Re: Nož

Post by nemoguce vruce »

Film je klasicna cetnicka propaganda.Smece.
User avatar
malsal
Posts: 772
Joined: 11/07/2012 14:50
Location: oko moje glave

#49 Re: Nož

Post by malsal »

nosara wrote:
iamia wrote:
hAZNADAR wrote:
Nemamo privilegiju da smo samo eto politicki neprijatelj - da smo u srpskim ocima napr. u rangu Hrvata. Politicki neprijatelji, neki koji samo ima razlicit interes,... prije ili poslije nadju neki kompromis. U nasem slucaju mi smo maltene neka niza rasa, maltene niko i nista, dusevno i karakterno dno,.. i to je razlog i povod mnogo toga sto nam se i dalje desava i mnogo toga sto nam se ne svidja.
I trebamo sad zazmiriti na to, reci da su to tamo neke njihove gluparije i jos zamisljati neki suzivot.

Rjesenja za to nemam, nemam pojma kako se mogu sankcionisati propagandni filmovi sto sire mrznju i fasizam,.. ali mozemo bar upoznati bolje anatomiju tog zla koje nam je problem i danas a i ubuduce.
film "noz" je u rangu nacistickog prestavljanja zidova kao ljigave pacove.
taj film je veliki pokazatelj neuro-psiholoske neravnoteze kod nasih 'dragih' komsija..
sa kojim nece biti mira.. jos 500 godina.
:-)

Noz je objavljen 1982.... Kako se, od 1982 do rata manifestovala ta "neuro-psiholoska neravnoteza"...?
-------

Pitaj Dobrice Cosica i SANU.
Noz je politika i propaganda, i kao sto tip rece, to jeste u rangu nacistckog predstavljanja zidova.
Ne mozes odma slozit jednu Srebrenicu, prvo treba dehumanizovat buduce zrtve..
Inace moze biti i ok filmova iz Srbije, recimo "Rane"
Last edited by malsal on 22/01/2013 13:05, edited 1 time in total.
iamia
Posts: 1900
Joined: 09/10/2012 08:37

#50 Re: Nož

Post by iamia »

pa sva velikosrpska ideologija se zasniva na tome da prestavlja bosnjake kao konvertirane srbe.
ali srbe bez karaktera i samopostovanja prema svom postojanju koji su promjenili vjeru samo da bi dobili zemlju. pare, povlasti,, itd.
ideja vjere za veceru.. :D

ta ideologija je pocela dugo prije 82e.. i glavni cilj je unistenje bosnjackog bica.
pa pobogu taj nije vrijedan da zivi ako je samo kvisling koji je promjenio vjeru. otpadak od svog naroda.

znaci, isto kao kod svih drugih fashistickih ideologa (recimo primjer jevreja u nacistiskoj njemackoj), uvijek je prvi korak da se dehumanizira jedna vrsta naroda.
znaci, prestavljati tog drugog kao manje vrijednog. manje spososbnog. lazljivog, prevtljivog, bez casti.
vrstom parazita.
kojeg nije grijeh pred bogom unistiti, zbrisati sa lica zemlje.

istu tu ideologiju i dan-dan velikosrpski akteri pjevaju u svojim glavama.
Post Reply