ja cu ispricati ono sto sam vidio i cuo i nadam se (odnosno zelio bih) cuti bilo kakav konkretan podatak-dokaz koji ovo potvrdjuje ili demantira.
a u stvari sam vidio i cuo samo jednog covjeka...
portugalac. sofer teretnih kamiona. ja radim na benziskoj pumpi. pricom slucajno spomenuh bosnu i naglasih da sam bosanac... odjednom covjek promijeni kompletan izraz lica, zaprepastenje ili chudjenje je zamijenilo osmijeh. rece mi da je bio u bosni. rekoh mu da je vjerovatno bio u sklopu SFOR-a, ciji glavni stab sjedi u vitkovicima (ne znam da li jos uvijek). ja se pravo rasprichah od radosti, jer uvijek bude milo imati bilo kakav kontakt sa bilo cim sto je vezano za bosnu. kazem kako sam iz gorazda, te da sam ga sigurno morao vidjeti makar nekada u prolazu ili slicno. sa rajom sam izlazio nekoliko puta u drustvu grupe od 4 do 5 sforaca, portugalaca. malo im pricali o gradu, o drustvu i o interesantnim lokacijama i mjestima za opijanja
rece mi kako je bio u bih iskljucivo u vojnim svrhama, dakle ne kao turista. primjetio sam odredjenu dozu tajnosti i mjerenja rijeci koje je izgovarao...
medjutim, kroz koliko-toliko prijatan razgovor, kao da mu je spao taj neki teret sa grudi i nastavio malo otvorenije o svom boravku u nasoj zemlji. kada mi je rekao kako nije bio niti za vrijeme rata, niti poslije, a bio kao "vojnik", nista mi nije bilo jasno (doduse nije ni sada). glas mu je lagano pocinjao treperiti, ruke nemirne a izraz lica sve cudniji i tuzniji...
nakon upornog zapitkivanja i moljakanja da nastavi pricu tako je i ucinio.
(pokusacu istim rijecima i detaljima opisati ono sto je iz njegovih usta izlazilo, iako je prica stara jedno 3 godine)
poceo je pricom kako je u portugalu bio kao elitni (neznam tacan naziv, specijalni?) vojnik. mozda se samo vise isticao u svojoj grupi, definitivno je trebao imati neku specijalnu obuku. od samog vrha te drzave je dobio zadatak; stroga drzavna tajna koju niko po nikojoj cijeni nije smio znati - osim njega, jos dvanaestorice (nisam siguran za tacan broj, ispod 20) njegovih kolega i tih drzavnih pregovaraca - tokom narednih 15 godina. (ja ne znam koliko bih smio ovo javno iznositi ali trenutno sada zaboli me!).
navodno, u bih su tajno otputovali sredinom osamdesetih (zaboravio sam tacnu godinu) u svojstvu placenika, eng. mercenary, neznam precizniji nas izraz. dakle ubice po nalogu (ovog puta najvise ustanove, jedne drzave...). zadatak: sprijeciti sprovodjenje u djelo vec unaprijed precizno odredjene strategije za pocetak rata u bih, za koji su izgleda znali evropski pa vjerovatno i ostali svjetski vrhovi. dakle, po njegovoj prici, a i samom izrazu lica, on je bio jedan od good guys.
pokusacu suziti pricu sto vise moguce. radilo se dakle o izuzetno tajnoj misiji, u kojoj je on, navodno, zaradjivao sto nikada vise u zivotu u nijednom drugom poslu nece. za svu rodbinu, i inace cijeli svijet, on se nalazio u afganistanu u nekakvim mirotvornim misijama (ovo zadnje nisam bas siguran ali nije ni bitno). kaze kako su u bih upali vazdusnim putem - padobranom, po noci i u nekoj zabiti (zvuci na neki americki ratni film ili video igru...). receno im je, da ukoliko misija propadne, ili budu uhvaceni od strane policije ili vojske, ubijeni itd, vlada apsolutno nista nece znati o dogadjaju, niti pokusati pomoci. dakle, ukoliko nesto krene lose prepusteni su sami sebi. cak bi im se sudilo ukoliko ista od ovoga odaju bilo javno ili privatno. svjesni toga prije polaska tako su i prihvatili (kolike li su pare bile u pitanju ostace misterija...).
uvlacenje u dublji razgovor za mene je bilo blago receno sokantno i opsesivno u isto vrijeme, dok je na njemu isticala ta cudna faca...
slijedeci dio je osjetljiv (zato sto nije potvrdjen), stoga prije nego krenete na mene, tvrdim da prepricavam slovo po slovo sve sto mi je covjek rekao, ko se uprkos svemu nadje uvrijedjen ili skeptican oko svega ovog sto konacno javno izjavljujem: sta cu vam ja...
misija je imala precizno odredjene ciljeve, uglavnom srpske individue koje su, po njemu, jos od tada cinili stravicne zlocine nad neduznim civilima. navodno, uglavnom se radilo o seoskim zabitima, nekolicini kucica izolovanih negdje na brdu. govorio je da se radilo o razlicitim lokacijama po bih, dakle ne o jednom selu.
kada mi je covjek opisao samo par zlocina kojih je i sam bio svjedok, oci su mu zasijale, suza kanula a ruke drhtale..... kazao je kako je jedan chetnik veoma malu bebu ubio u rukama svoje majke a ostatak porodice sve to gledalo (valjda ne trebam naglashavati da se radilo o muslimanskoj porodici). opisao mi je jos jedan zlocin kojeg se sada ne sjecam bas najbolje, pa nebih da koristim random. nakon toga, kako rekoh, covjek je prestao biti sav svoj, kroz suze je govorio kako mu je to zlo kojeg je bio svjedok promjenilo zivot, kako su srbi zao narod i kako ih treba pobiti... iste njegove rijeci, jer mi je ova zadnja recenica ostala najupecatljivija......
naredne rijeci je izgovarao kroz neku vrstu jauka, i vise puta ponovio kako su srbi zao narod i zasto su tako zli? (zvuci nevjerovatno, sve sam to doznavao na poslu. shok i cudan osjecaj u stomaku su bili prisutni u meni).
priznao mi je da je sam pocinio ubistva za koje je i bio poslan, te da ne osjeca griznju savjesti, jer je, navodno, bio tu da smakne zlocince i sprijeci sirenje zla......... cak mi je bio skicirao lokacije - sela po kojima su djelovali, i kako su se na istim desavali zlocini, koji na prvi pogled nisu imali nista zajednicko, a ustvari su bile pripreme za izbijanje rata.....
toliko pitanja, toliko sranja koje se mota u mojoj glavi a ostaje ne rijeseno... ovo sam doznao u 2 njegova navrata na pumpi, poslije toga se nismo trefili, a ja promijenio boraviste i posao....... uzaludno sam pokusavao stupiti u kontakt s njim.
kako i zasto? zna li iko ista o ovom?
mozda ne bih smio ovakvu temu otvarati, ali nadam se da ce jedine posljedice biti kao uobicajeno nasa prepucavanja. iskreno molim ako neko smatra da ne bih trebao ovako nesto javno iznositi da mi da do znanja. ja jos uvjek vjerujem u slobodu govora i sigurnost na internetu (sta rekoh boze...), medjutim neznam postoje li ikakve posljedice (pravne, fizicke...)
jos jednom, rijeci bivseg portugalskog vojnika, dogadjaj za ne povjerovati....
vjerujem da cete me izresetati pitanjima kako ovo, kako ono, ovo ti se ne podudara u prici, sve izmisljeno........ ponovicu jos jednom: preslikan razgovor sa bivsim portugalskim placenikom
sve je navodno i sve je moguce da nije bilo tako, ali da ste bili u trenutku razgovora i vidjeli suze i drhtavicu, jasno bi vam bilo da se radi o nekoj vrsti traume........ ja u sebi osjecam prazninu sve dok ne sklopim kompletan puzzle....
eto, toliko, sorry za los rezime odnosno duzinu teksta...

