NEUPITNOST GENOCIDA

[nokia6170]

Umjesto novinarskih povrsnih analiza genocida u srebrenici...najbolje je procitati fino detaljno obrazlozenje sudske presude Medjunarodnog tribunala za bivsu Jugoslaviju pa sam donijeti zakljucak.

Slijedi cinjenicno i argumentovano obrazlozenje srebrenickog genocida.

Dio presude Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju
u predmetu
Tužilaštvo
protiv
Radislava Krstića

[...]
II. ZAKLJUČAK PRETRESOG VIJEĆA DA JE U SREBRENICI IZVRŠEN GENOCID
Odbrana se žali na osudu izrečenu Radislavu Krstiću za genocid nad bosanskim Muslimanima u Srebrenici. Odbrana tvrdi da je Pretresno vijeće i pogrešno protumačilo pravnu definiciju genocida i tu definiciju pogrešno primijenilo na okolnosti ovog predmeta.[4] Što se tiče pravnog aspekta, argument odbrane je dvojak. Prvo, Krstić tvrdi da je definicija, koju je dalo Pretresno vijeće, dijela nacionalne grupe koju je, kako je utvrđeno, namjeravao da uništi neprihvatljivo uska. Drugo, odbrana tvrdi da je Pretresno vijeće pogriješilo kad je izraz "uništiti" iz zabrane genocida proširilo i na geografsko premještanje zajednice.
A. Definicija dijela grupe
Član 4 Statuta Međunarodnog suda, kao i Konvencija o genocidu,[5] obuhvata određena djela “počinjen[a] s namjerom da se u cijelosti ili djelimično uništi neka nacionalna, etnička, rasna ili vjerska grupa kao takva.” U Optužnici u ovom predmetu se, u pogledu tačke genocida, navodi da je Radislav Krstić “[namjeravao] da uništi dio bosansko-muslimanskog naroda kao nacionalnu, etničku ili vjersku grupu.”[6] Ciljana grupa koju navodi Optužnica, i koju je prihvatilo Pretresno vijeće, su bosanski Muslimani.[7] Pretresno vijeće je konstatiralo da su bosanski Muslimani jasno određena i zasebna nacionalna grupa i stoga su obuhvaćeni članom 4.[8] Taj zaključak nije osporen u ovom žalbenom postupku.[9]
Kao što je jasno iz Optužnice, Krstić nije optužen da je namjeravao da uništi čitavu nacionalnu grupu bosanskih Muslimana, nego samo jedan njen dio. Prvo pitanje koje se pokreće žalbom u ovom postupku jeste da li je Pretresno vijeće, kada je konstatiralo da je Radislav Krstić imao genocidnu namjeru, relevantni dio nacionalne grupe bosanskih Muslimana definiralo na način koji odgovara zahtjevima člana 4 i Konvencije o genocidu.
Jasno je ustanovljeno da, kada se osuda za genocid zasniva na nam jeri da se "djelimično" uništi zaštićena grupa, to mora biti znatan dio te grupe. Cilj Konvencije o genocidu jeste da spriječi namjerno uništenje čitavih ljudskih grupa, a ciljani dio mora biti dovoljno značajan da utječe na grupu u cjelini. Mada se Žalbeno vijeće još nije bavilo tim pitanjem, razmatrala su ga dva pretresna vijeća Međunarodnog suda. U predmetu Jelisić, u kojem je to pitanje prvi put razmatrano, Pretresno vijeće je konstatiralo da je, “[s] obzirom da je cilj Konvencije [o genocidu] bavljenje masovnim zločinima, široko […] prihvaćeno da namjera da se uništi mora biti usmjerena barem na bitan dio grupe.”[10] Do istog zaključka došlo je i Pretresno vijeće u predmetu Sikirica: “Ovaj dio definicije zahtijeva dokaz namjere da se uništi [relativno] znatan broj u odnosu na ukupno stanovništvo grupe.”[11] Kao što su objasnila ova pretresna vijeća, uslov znatnosti istovremeno odražava određujuće obilježje genocida kao zločina masovnih razmjera i odgovara na zahtjev naveden u Konvenciji da uništenje ciljanog dijela mora utjecati na opstanak grupe u cjelini.[12]
To pitanje razmatrala su i pretresna vijeća MKSR-a, čiji statut sadrži identičnu definiciju krivičnog djela genocida.[13] Ona su došla do istog zaključka. Pretresno vijeće u predmetu Kayishema je, nakon što je proučilo izvore u kojima se tumači Konvencija o genocidu, zaključilo da izraz “‘djelimično’ zahtijeva namjeru da se uništi velik broj pojedinaca koji pripadaju toj grupi.”[14] Tu definiciju prihvatila su i dodatno razradila pretresna vijeća u predmetima Bagilishema i Semanza, koja su konstatovala da namjera da se uništi mora biti barem namjera da se uništi znatan dio grupe.[15]
Ovo tumačenje potkrepljuju mišljenja stručnjaka. U prvim komentarima Konvencije o genocidu naglašava se da izraz "djelimično" sadrži uslov znatnosti. Raphael Lemkin, istaknuti stručnjak za međunarodno krivično pravo koji je skovao riječ “genocid” i koji je učestvovao u sastavljanju Konvencije o genocidu, govorio je o tom pitanju 1950. godine u okviru debate u Senatu Sjedinjenih Država o ratifikaciji Konvencije. Lemkin je objasnio da “djelimično uništenje mora biti znatnog karaktera, tako da utječe na cjelinu.”[16] On je, nadalje, predložio da Senat, u memorandumu o razumijevanju uz ratifikaciju, pojasni da “Konvencija važi samo za operacije masovnih razmjera.”[17] Drugi istaknuti analitičar iz prve faze, Nehemiah Robinson, složio se s tim gledištem i objasnio da počinilac genocida mora imati namjeru da uništi znatan broj pojedinaca koji pripadaju ciljanoj grupi.[18] Osvrćući se na taj zahtjev Robinson je istakao, kao i Lemkin, da “djelo mora biti usmjereno ka uništenju grupe”, što je formulacija koja upravo odražava svrhu Konvencije.[19]
Kasniji komentari takođe podržavaju takvo gledište. Komisija za međunarodno pravo, kojoj je Generalna skupština UN povjerila izradu nacrta sveobuhvatnog kodeksa krivičnih djela zabranjenih međunarodnim pravom, konstatirala je da “krivično djelo genocida po samoj svojoj prirodi zahtijeva namjeru da se uništi barem znatan dio neke grupe.”[20] Isto tumačenje dao je ranije, u izvještaju iz 1985., Benjamin Whitaker, specijalni izvjestilac Potkomisije UN za sprečavanje diskriminacije i zaštitu manjina.[21]
Uslov namjere za krivično djelo genocida prema članu 4 Statuta zadovoljen je, dakle, kada dokazi pokazuju da je počinilac namjeravao da uništi barem znatan dio zaštićene grupe. Da bi se utvrdilo kada je ciljani dio dovoljno znatan da ispuni taj uslov može biti potrebno da se uzme u obzir više faktora. Brojčana veličina ciljanog dijela grupe nužna je i važna polazna tačka, mada to nije nužno i kraj ispitivanja. Broj ciljanih pojedinaca treba ocijeniti ne samo u apsolutnom smislu, nego i u odnosu na ukupnu veličinu cijele grupe. Osim brojčane veličine ciljanog dijela, može biti korisno uzeti u obzir i njegov značaj u okviru grupe. Ako neki dio grupe na ovaj ili onaj način predstavlja čitavu grupu, ili ako je ključan za njen opstanak, to može ići u prilog konstataciji da se taj dio kvalificira kao znatan u smislu člana 4.[22]
Istorijski primjeri genocida takođe upućuju na to da bi u obzir trebalo uzeti i područje aktivnosti i kontrole počinilaca, kao i njihov mogući doseg. Nacistička Njemačka možda je imala namjeru da eliminira Židove samo u Evropi; ta ambicija vjerovatno se nije protezala, čak ni na vrhuncu njene moći, na preduzimanje takvog poduhvata na globalnoj razini. Isto tako, počinioci genocida u Ruandi nisu stvarno namjeravali da eliminiraju pripadnike etničke grupe Tutsi izvan državnih granica.[23] Namjera počinioca genocida da uništi uvijek je ograničena prilikama koje mu se pružaju. Mada ovaj faktor ne može sam za sebe biti pokazatelj toga da li je ciljana grupa znatna, on može - u kombinaciji s drugim faktorima - biti od pomoći prilikom analize.
Ovo, naravno, nisu svi faktori, niti pak navedeni faktori predstavljaju definitivno rješenje. Oni mogu poslužiti samo kao korisne smjernice. Primjenjivost tih faktora, kao i njihov eventualni značaj, ovisi o okolnostima pojedinog predmeta.
Nakon što je zaštićenu grupu definiralo kao nacionalnu grupu bosanskih Muslimana, Pretresno vijeće u ovom predmetu je zaključilo da dio koji je bio meta Glavnog štaba VRS-a i Radislava Krstića čine ili bosanski Muslimani Srebrenice ili bosanski Muslimani istočne Bosne.[24] Taj zaključak je u skladu s gorenavedenim smjernicama. U Srebrenici je, prije no što su je 1995. godine osvojile snage VRS-a, živjelo približno četrdeset hiljada bosanskih Muslimana.[25] To nisu bili samo muslimanski stanovnici srebreničke opštine nego i mnoge muslimanske izbjeglice iz okolnih područja.[26] Iako je to stanovništvo predstavljalo samo manji postotak ukupnog muslimanskog stanovništva Bosne i Hercegovine u to vrijeme, značaj srebreničke muslimanske zajednice ne sastoji se samo u njenoj veličini.[27] Kao što je objasnilo Pretresno vijeće, Srebrenica (i okolno područje srednjeg Podrinja) bili su od ogromne strateške važnosti za vođstvo bosanskih Srba. Bez Srebrenice, etnički srpska država Republika Srpska koju su željeli stvoriti ostala bi podijeljena u dva nepovezana dijela, i bila bi odvojena od same Srbije.[28] Zauzimanje i etničko čišćenje Srebrenice stoga bi ozbiljno ugrozilo vojne napore države bosanskih Muslimana da obezbijedi svoj opstanak, čega je muslimansko vođstvo bilo u potpunosti svjesno i što je nastojalo da spriječi. Kontrola nad srebreničkom regijom bila je zbog toga ključna za cilj nekih vođa bosanskih Srba da u Bosni osnuju održiv politički entitet, kao i za dalji opstanak naroda bosanskih Muslimana. Budući da se većina muslimanskih stanovnika te regije do 1995. sklonila u srebreničku enklavu, eliminacija enklave omogućila bi da se postigne cilj čišćenja čitave regije od njenog muslimanskog stanovništva.
Osim toga, Srebrenica je bila važna jer je imala poseban značaj, kako za bosanske Muslimane, tako i za međunarodnu zajednicu. Grad Srebrenica bio je u javnosti najviše eksponirana "zaštićena zona" Savjeta bezbjednosti UN. Godine 1995. već su mu veliku pažnju poklanjali i međunarodni mediji. U rezoluciji Savjeta bezbjednosti kojom je Srebrenica proglašena zaštićenom zonom stoji da je to zona “koja se ne smije oružano napadati niti izlagati nekom drugom neprijateljskom činu.”[29] Tu garanciju zaštite potvrdio je komandant Zaštitnih snaga UN u Bosni (u daljnjem tekstu: UNPROFOR), a dodatno ju je pojačalo razmještanje snaga UN.[30] Eliminacija muslimanskog stanovništva Srebrenice, uprkos garancijama međunarodne zajednice, bila bi jasan pokazatelj svim bosanskim Muslimanima koliko su ranjivi i bespomoćni u odnosu na srpske vojne snage. Sudbina bosanskih Muslimana Srebrenice poslužila bi kao primjer svim ostalim bosanskim Muslimanima.
Konačno, doseg genocidnog poduhvata u ovom predmetu bio je ograničen na područje Srebrenice. Mada se nadležnost Glavnog štaba VRS-a protezala na čitavu Bosnu, nadležnost snaga bosanskih Srba zaduženih za zauzimanje Srebrenice nije prelazila granice područja srednjeg Podrinja. Iz perspektive snaga bosanskih Srba koje se u ovom predmetu optužuje da su imale genocidnu namjeru, srebrenički Muslimani bili su jedini dio nacionalne grupe bosanskih Muslimana na području pod njihovom kontrolom.
Odbrana zapravo ne tvrdi da je to što je Pretresno vijeće bosanske Muslimane iz Srebrenice okarakteriziralo kao znatan dio ciljane grupe u suprotnosti s članom 4 Statuta Međunarodnog suda. Ono što odbrana tvrdi jeste da je Pretresno vijeće donijelo još jedan zaključak - da su dio grupe koji je Krstić namjeravao uništiti bili vojno sposobni muškarci bosanski Muslimani Srebrenice.[31] Po mišljenju odbrane, Pretresno vijeće se zatim upustilo u nedopustivo rezoniranje stavljajući ovaj potonji dio grupe u odnos s većim dijelom (bosanskim Muslimanima iz Srebrenice) kako bi zaključilo da je zadovoljen zahtjev znatnosti.[32] Odbrana tvrdi da, kada bi se primijenio pravilan pristup i kad bi se vojno sposobni muškarci stavili u odnos s čitavom grupom bosanskih Muslimana, uslov bitnosti ne bi bio zadovoljen.[33]
Odbrana je pogrešno shvatila analizu Pretresnog vijeća. Pretresno vijeće je konstatiralo da su grupu koju je Radislav Krstić namjeravao uništiti činili bosanski Muslimani stanovnici Srebrenice.[34] Vojno sposobne muškarce, koji su činili dio te grupe, Pretresno vijeće nije smatralo zasebnim, manjim dijelom u smislu člana 4. Ono je ubijanje vojno sposobnih muškaraca smatralo pokazateljem činjenice da su Radislav Krstić i još neki članovi Glavnog štaba VRS-a imali zahtijevanu namjeru da unište sve srebreničke Muslimane, jedini dio zaštićene grupe relevantan za analizu u svjetlu člana 4.
U prilog svom argumentu, odbrana navodi zaključak Pretresnog vijeća da je, u kontekstu ovog predmeta, “namjera da se [vojno sposobni] muškarci ubiju u stvari [...] bila jednaka namjeri da se uništi znatan dio grupe bosanskih Muslimana.”[35] Konstatacija Pretresnog vijeća je ispravna. Kao krivično djelo s posebnom namjerom, krivično djelo genocida zahtijeva dokaz namjere da se počini osnovno djelo i dokaz namjere da se uništi ciljana grupa, u cijelosti ili djelimično. Dokaz stanja svijesti u odnosu na počinjenje osnovnog djela može poslužiti kao pokazatelj iz kojeg presuditelj o činjenicama može izvesti zaključak da je optuženi posjedovao posebnu namjeru uništenja.
Pretresno vijeće je utvrdilo da je Radislav Krstić imao namjeru da ubija srebreničke vojno sposobne muškarce bosanske Muslimane. To je zaključak o namjeri da se počini zahtijevani genocidni čin – u ovom predmetu, ubijanje pripadnika zaštićene grupe, zabranjeno članom 4(2)(a) Statuta. Pretresno vijeće je iz ove Krstićeve namjere da ubije izvuklo i zaključak da je Krstić dijelio genocidnu namjeru nekih članova Glavnog štaba VRS-a da uništi znatan dio ciljane grupe, bosanske Muslimane iz Srebrenice.
Mora se priznati je da je u dijelovima Presude Pretresno vijeće koristilo neprecizne formulacije koje potkrepljuju argument odbrane.[36] Pretresno vijeće je trebalo pažljivije iznijeti svoje zaključke. Međutim, kao što je gore objašnjeno, diskusija Pretresnog vijeća u cjelini jasno pokazuje da je ono utvrdilo da su srebrenički Muslimani znatan dio grupe u ovom predmetu.
Pretresno vijeće je pravilno utvrdilo znatni dio zaštićene grupe u ovom predmetu. Žalba odbrane u vezi s ovim pitanjem se odbija.
B. Utvrđivanje namjere da se uništi
Odbrana takođe tvrdi da je Pretresno vijeće pogriješilo opisujući postupke zbog kojih se Radislav Krstić tereti za genocid. Pretresno vijeće je, tvrdi odbrana, nedopustivo proširilo definiciju genocida zaključujući da je pokušaj da se neka zajednica izmjesti iz njenog tradicionalnog prebivališta dovoljan da se pokaže da je navodni počinilac namjeravao da uništi neku zaštićenu grupu.[37] Usvojivši taj pristup Pretresno vijeće je, po mišljenju odbrane, odstupilo od značenja izraza genocid definiranog u Konvenciji o genocidu - da se odnosi samo na slučajeve fizičkog ili biološkog uništenja grupe - i u definiciju uključilo i geografsko raseljavanje.[38]
Konvencija o genocidu, kao i običajno međunarodno pravo uopšte, zabranjuje samo fizičko ili biološko uništenje ljudske grupe.[39] Pretresno vijeće je izričito prihvatilo ovo ograničenje i uzdržalo se od bilo kakve šire definicije. Pretresno vijeće je konstatiralo sljedeće: “[M]eđunarodno običajno pravo definiciju genocida ograničava na djela kojima je cilj fizičko ili biološko uništenje cijele grupe ili njenog dijela. Dakle, pothvat usmjeren samo protiv kulturnih ili socioloških karakteristika ljudske grupe sa ciljem da se zatru ti elementi, koji toj grupi daju samosvojni identitet različit od ostatka zajednice, ne bi ulazili u definiciju genocida.”[40]
Budući da je Pretresno vijeće pravilno utvrdilo pravno načelo kojim se treba rukovoditi, odbrana je ta koja mora uvjeriti Žalbeno vijeće da je Pretresno vijeće, unatoč tome što je pravilno navelo mjerodavno pravo, pogriješilo u njegovoj primjeni. Glavni pokazatelj na kojem je Pretresno vijeće utemeljilo svoj zaključak da su snage VRS-a namjeravale da eliminiraju sve bosanske Muslimane iz Srebrenice bio je pokolj od strane VRS-a svih vojno sposobnih muškaraca iz te zajednice.[41] Pretresno vijeće je odbacilo argument odbrane da je ubijanje tih ljudi bilo motivirano samo željom da se ih se eliminira kao moguću prijetnju u vojnom smislu.[42] Pretresno vijeće je taj zaključak zasnovalo na više činjeničnih nalaza, koji se moraju prihvatiti ako se smatra da je razumno pretresno vijeće moglo doći do istih zaključaka. Pretresno vijeće je utvrdilo da VRS, prilikom pogubljenja zarobljenih muškaraca bosanskih Muslimana, nije pravio razliku između pripadnika vojske i civila.[43] Mada su civili nesumnjivo sposobni da nose oružje, oni ne predstavljaju istu vrstu vojne prijetnje kao profesionalni vojnici. Pretresno vijeće je, dakle, opravdano izvelo zaključak da VRS ubijajući civilne zarobljenike nije samo namjeravao da ih eliminira kao vojnu opasnost. Pretresno vijeće je takođe utvrdilo da su neke žrtve bile teški invalidi i da stoga nije vjerovatno da su bili borci.[44] Ove činjenice dodatno potvrđuju zaključak Pretresnog vijeća da istrebljenje tih muškaraca nije bilo motivirano isključivo vojnim razlozima.
Štaviše, kao što je naglasilo Pretresno vijeće, sam izraz "vojno sposobni muškarci" je pogrešan, budući da su u grupi koju je ubio VRS bili dječaci i stariji muškarci za koje se općenito smatra da su izvan te kategorije.[45] Mada je moguće da su mlađi i stariji muškarci bili sposobni da nose oružje, Pretresno vijeće je imalo pravo da zaključi da oni nisu predstavljali ozbiljnu prijetnju u vojnom smislu i da izvede daljnji zaključak da odluka VRS-a da ih ubije nije proizišla isključivo iz namjere da ih eliminira kao prijetnju. Ubijanje vojno sposobnih muškaraca predstavljalo je bez sumnje fizičko uništenje i, s obzirom na razmjere ubijanja, zaključak Pretresnog vijeća da je njihovo istrebljenje bilo motivirano genocidnom namjerom je legitiman.
Pretresno vijeće takođe je s pravom uzelo u obzir dugoročne posljedice koje će eliminacija sedam do osam hiljada muškaraca iz Srebrenice imati na opstanak te zajednice. Razmatrajući te posljedice, Pretresno vijeće se ispravno usredotočilo na šanse za fizički opstanak zajednice. Kako je konstatiralo Pretresno vijeće, ubijeni muškarci činili su približno petinu cijele srebreničke zajednice.[46] Pretresno vijeće je zaključilo da će, s obzirom na patrijarhalnost zajednice bosanskih Muslimana u Srebrenici, uništenje tako velikog broja muškaraca “neizbježno za posljedicu imati fizički nestanak bosansko-muslimanskog stanovništva u Srebrenici.”[47] Dokazi predočeni na ovom suđenju idu u prilog tom zaključku pokazujući da se, s obzirom na to da se većina ubijenih muškaraca službeno vode kao nestali, njihove žene ne mogu ponovo udati i imati još djece.[48] Fizičko uništenje muškaraca stoga ima teške posljedice po stvaranje potomstva u srebreničkoj muslimanskoj zajednici, uz mogućnost izumiranja zajednice.
Sprečavanje takve vrste fizičkog uništenja upravo je cilj Konvencije o genocidu. Pretresno vijeće je zaključilo da su snage bosanskih Srba bile svjesne tih posljedica kad su odlučile da sistematski eliminiraju zarobljene muškarce Muslimane.[49] Činjenica da su neki od članova Glavnog štaba VRS-a planirali ubistva muških zarobljenika u potpunosti svjesni štetnih posljedica koje to može imati po opstanak zajednice bosanskih Muslimana u Srebrenici dodatno ide u prilog zaključku Pretresnog vijeća da su pokretači ove operacije imali zahtijevanu genocidnu namjeru.
Odbrana tvrdi da činjenica da je VRS odlučio da odvede, a ne da ubije, srebreničke žene i djecu pod svojim nadzorom ne ide u prilog konstataciji o genocidnoj namjeri.[50] Takvo postupanje, tvrdi odbrana, nije u skladu s neselektivnim pristupom koji je karakterističan za sve dosad poznate slučajeve savremenog genocida.[51]
Moglo bi se reći da argument odbrane logično proizlazi iz odluke snaga bosanskih Srba da premjeste žene, djecu i stare ljude pod svojim nadzorom na druga područja. Tu činjenicu je, međutim, moguće i drugačije protumačiti. Kao što je objasnilo Pretresno vijeće, prisilno premještanje moglo je biti još jedan način da se obezbijedi fizičko uništenje zajednice bosanskih Muslimana iz Srebrenice. Tim premještanjem definitivno su iz Srebrenice uklonjeni svi bosanski Muslimani, čime je eliminirana i najmanja mogućnost obnavljanja muslimanske zajednice na tom području.[52] Odluka da se ne ubiju žene i djeca može se objasniti postojanjem kod Srba svijesti o javnom mnijenju. Za razliku od operacije ubijanja zarobljenih muškaraca, takva operacija se teško mogla sakriti ili prikazati vojnom operacijom, te je stoga donosila veću opasnost od međunarodne osude.
Glavno pitanje prilikom utvrđivanja da li je u Srebrenici počinjen genocid jeste da li je postojala namjera da se počini genocid. Mada ta namjera mora biti potvrđena činjenicama, za krivično djelo genocida nije nužan dokaz da je počinilac izabrao najefikasniju metodu postizanja svog cilja da uništi ciljani dio grupe. Čak i kad izabrani metod ne dovede do potpune provedbe počiniočeve namjere, i uništenje ostane nepotpuno, sama ta neefikasnost ne isključuje mogućnost zaključka da je postojala genocidna namjera. Pažnja međunarodne javnosti usredotočena na Srebrenicu, kao i prisustvo snaga UN na tom području, spriječila je članove Glavnog štaba VRS-a koji su smislili genocidni plan da ga provedu na najdirektniji i najefikasniji mogući način. Ograničeni okolnostima, oni su primijenili metod koji im je omogućio da provedu genocidni plan uz najmanji mogući rizik od odmazde.
Pretresno vijeće - koje je u najboljoj poziciji da ocijeni dokaze izvedene na suđenju - opravdano je zaključilo da činjenica premještanja ide u prilog konstataciji Vijeća da su neki članovi Glavnog štaba VRS-a namjeravali da unište bosanske Muslimane u Srebrenici. To što prisilno premještanje samo po sebi ne čini genocidno djelo[53] ne isključuje mogućnost da se Pretresno vijeće na to osloni kao na dokaz o namjeri članova Glavnog štaba VRS-a. Genocidna namjera može se, između ostalog, izvesti iz dokaza o “drugi[m] kažnjivi[m] djel[ima] koja su sistematski usmjerena protiv iste grupe.”[54]
Odbrana takođe tvrdi da spis predmeta ne sadrži izjave članova Glavnog štaba VRS-a o tome da je ubijanje muškaraca bosanskih Muslimana bilo motivirano genocidnom namjerom da se unište bosanski Muslimani iz Srebrenice.[55] Nepostojanje takvih izjava nije odlučujuće. U nedostatku direktnih dokaza o genocidnoj namjeri, namjera se još uvijek može izvesti iz činjeničnih okolnosti krivičnog djela.[56] Zaključak da je neko zvjerstvo bilo motivirano genocidnom namjerom može se, štaviše, izvesti i kada nije tačno utvrđen identitet osoba kojima bi se ta namjera mogla pripisati. Ako počinjeno krivično djelo zadovoljava druge uslove za genocid i ako činjenice idu u prilog zaključku da je krivično djelo bilo motivirano namjerom djelimičnog ili potpunog uništavanja zaštićene grupe, može se donijeti zaključak da je počinjen genocid.
U ovom predmetu činjenične okolnosti koje je utvrdilo Pretresno vijeće dopuštaju da se izvede zaključak da je ubijanje bosanskih Muslimana počinjeno s genocidnom namjerom. Kao što je već objašnjeno, razmjeri ubijanja, kao i svijest Glavnog štaba VRS-a o pogubnim posljedicama koje će ono imati po zajednicu bosanskih Muslimana iz Srebrenice, te druge aktivnosti Glavnog štaba preduzete da se obezbijedi fizičko nestajanje te zajednice, dovoljna je činjenična osnova za zaključak o posebnoj namjeri. Pretresno vijeće je konstatiralo, a Žalbeno vijeće podržava tu konstataciju, da su ubijanje organizirali i nadzirali neki članovi Glavnog štaba VRS-a.[57] Činjenica da Pretresno vijeće nije pripisalo genocidnu namjeru nekom određenom članu Glavnog štaba mogla je biti motivirana željom da se ne pripisuje individualna krivnja osobama kojima se ovdje ne sudi. To, međutim, ne utiče na valjanost zaključka da su snage bosanskih Srba počinile genocid nad bosanskim Muslimanima.
Kao jedan od najtežih zločina koje ovaj Međunarodni sud ima nadležnost da kažnjava, zločin genocida se izdvaja po tome što je posebno sramotan i zaslužuje posebnu osudu. Taj zločin je strašan već zbog svojih ogromnih razmjera; njegovi počinioci izdvajaju čitave grupe ljudi za uništenje. Oni koji planiraju i provode genocid žele da liše čovječanstvo velikog i raznorodnog bogatstva koje čine njegovi narodi, rase, etničke grupe i religije. To je zločin protiv cijelog čovječanstva i njegove posljedice osjeća ne samo grupa koja je izdvojena za uništenje, nego čitavo čovječanstvo.
Težina genocida ogleda se u strogim zahtjevima koji se moraju zadovoljiti prije no što se donese osuđujuća presuda za to krivično djelo. Ti zahtjevi – uslov postojanja dokaza posebne namjere i pokazatelja da je cijela grupa, ili njen znatan dio, bila određena za uništenje – čuvaju od opasnosti da se osuda za to krivično djelo izrekne olako. Kada se, međutim, zadovolje ovi uslovi, pravda se ne smije skanjivati da počinjeni zločin nazove njegovim pravim imenom. Nastojeći eliminirati dio bosanskih Muslimana, snage bosanskih Srba su počinile genocid. Oni su odredili za uništenje četrdeset hiljada Muslimana stanovnika Srebrenice, koji su kao grupa predstavljali bosanske Muslimane uopšte. Oni su svim zarobljenim muškarcima Muslimanima, i vojnicima i civilima, starim i mladim, oduzeli njihove lične stvari i dokumente te ih smišljeno i metodično ubijali isključivo na osnovu njihove pripadnosti. Snage bosanskih Srba su bile svjesne, kada su se upustile u svoj genocidni poduhvat, da će bosanskim Muslimanima zlo koje su im nanijele donijeti trajne nevolje. Žalbeno vijeće s potpunim uvjerenjem izjavljuje da pravda osuđuje, odgovarajućim formulacijama, ogromnu i trajnu štetu koja je nanesena i pokolj u Srebrenici naziva njegovim pravim imenom: genocid. Odgovorni će nositi ovu stigmu, i ona će služiti kao upozorenje za budućnost svima onima koji pomisle da počine takvo gnusno djelo.
Zaključujući da su neki članovi Glavnog štaba VRS-a namjeravali da unište bosanske Muslimane iz Srebrenice Pretresno vijeće nije odstupilo od pravnih zahtjeva za krivično djelo genocida. Žalba odbrane u vezi s tim se odbija.

[seiko22]

Umjesto novinarskih povrsnih analiza genocida u srebrenici...najbolje je procitati fino detaljno obrazlozenje sudske presude Medjunarodnog tribunala za bivsu Jugoslaviju pa sam donijeti zakljucak.

Slijedi cinjenicno i argumentovano obrazlozenje srebrenickog genocida.

Dio presude Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju
u predmetu
Tužilaštvo
protiv
Radislava Krstića

[...]
II. ZAKLJUČAK PRETRESOG VIJEĆA DA JE U SREBRENICI IZVRŠEN GENOCID
Odbrana se žali na osudu izrečenu Radislavu Krstiću za genocid nad bosanskim Muslimanima u Srebrenici. Odbrana tvrdi da je Pretresno vijeće i pogrešno protumačilo pravnu definiciju genocida i tu definiciju pogrešno primijenilo na okolnosti ovog predmeta.[4] Što se tiče pravnog aspekta, argument odbrane je dvojak. Prvo, Krstić tvrdi da je definicija, koju je dalo Pretresno vijeće, dijela nacionalne grupe koju je, kako je utvrđeno, namjeravao da uništi neprihvatljivo uska. Drugo, odbrana tvrdi da je Pretresno vijeće pogriješilo kad je izraz "uništiti" iz zabrane genocida proširilo i na geografsko premještanje zajednice.
A. Definicija dijela grupe
Član 4 Statuta Međunarodnog suda, kao i Konvencija o genocidu,[5] obuhvata određena djela “počinjen[a] s namjerom da se u cijelosti ili djelimično uništi neka nacionalna, etnička, rasna ili vjerska grupa kao takva.” U Optužnici u ovom predmetu se, u pogledu tačke genocida, navodi da je Radislav Krstić “[namjeravao] da uništi dio bosansko-muslimanskog naroda kao nacionalnu, etničku ili vjersku grupu.”[6] Ciljana grupa koju navodi Optužnica, i koju je prihvatilo Pretresno vijeće, su bosanski Muslimani.[7] Pretresno vijeće je konstatiralo da su bosanski Muslimani jasno određena i zasebna nacionalna grupa i stoga su obuhvaćeni članom 4.[8] Taj zaključak nije osporen u ovom žalbenom postupku.[9]
Kao što je jasno iz Optužnice, Krstić nije optužen da je namjeravao da uništi čitavu nacionalnu grupu bosanskih Muslimana, nego samo jedan njen dio. Prvo pitanje koje se pokreće žalbom u ovom postupku jeste da li je Pretresno vijeće, kada je konstatiralo da je Radislav Krstić imao genocidnu namjeru, relevantni dio nacionalne grupe bosanskih Muslimana definiralo na način koji odgovara zahtjevima člana 4 i Konvencije o genocidu.
Jasno je ustanovljeno da, kada se osuda za genocid zasniva na nam jeri da se "djelimično" uništi zaštićena grupa, to mora biti znatan dio te grupe. Cilj Konvencije o genocidu jeste da spriječi namjerno uništenje čitavih ljudskih grupa, a ciljani dio mora biti dovoljno značajan da utječe na grupu u cjelini. Mada se Žalbeno vijeće još nije bavilo tim pitanjem, razmatrala su ga dva pretresna vijeća Međunarodnog suda. U predmetu Jelisić, u kojem je to pitanje prvi put razmatrano, Pretresno vijeće je konstatiralo da je, “[s] obzirom da je cilj Konvencije [o genocidu] bavljenje masovnim zločinima, široko […] prihvaćeno da namjera da se uništi mora biti usmjerena barem na bitan dio grupe.”[10] Do istog zaključka došlo je i Pretresno vijeće u predmetu Sikirica: “Ovaj dio definicije zahtijeva dokaz namjere da se uništi [relativno] znatan broj u odnosu na ukupno stanovništvo grupe.”[11] Kao što su objasnila ova pretresna vijeća, uslov znatnosti istovremeno odražava određujuće obilježje genocida kao zločina masovnih razmjera i odgovara na zahtjev naveden u Konvenciji da uništenje ciljanog dijela mora utjecati na opstanak grupe u cjelini.[12]
To pitanje razmatrala su i pretresna vijeća MKSR-a, čiji statut sadrži identičnu definiciju krivičnog djela genocida.[13] Ona su došla do istog zaključka. Pretresno vijeće u predmetu Kayishema je, nakon što je proučilo izvore u kojima se tumači Konvencija o genocidu, zaključilo da izraz “‘djelimično’ zahtijeva namjeru da se uništi velik broj pojedinaca koji pripadaju toj grupi.”[14] Tu definiciju prihvatila su i dodatno razradila pretresna vijeća u predmetima Bagilishema i Semanza, koja su konstatovala da namjera da se uništi mora biti barem namjera da se uništi znatan dio grupe.[15]
Ovo tumačenje potkrepljuju mišljenja stručnjaka. U prvim komentarima Konvencije o genocidu naglašava se da izraz "djelimično" sadrži uslov znatnosti. Raphael Lemkin, istaknuti stručnjak za međunarodno krivično pravo koji je skovao riječ “genocid” i koji je učestvovao u sastavljanju Konvencije o genocidu, govorio je o tom pitanju 1950. godine u okviru debate u Senatu Sjedinjenih Država o ratifikaciji Konvencije. Lemkin je objasnio da “djelimično uništenje mora biti znatnog karaktera, tako da utječe na cjelinu.”[16] On je, nadalje, predložio da Senat, u memorandumu o razumijevanju uz ratifikaciju, pojasni da “Konvencija važi samo za operacije masovnih razmjera.”[17] Drugi istaknuti analitičar iz prve faze, Nehemiah Robinson, složio se s tim gledištem i objasnio da počinilac genocida mora imati namjeru da uništi znatan broj pojedinaca koji pripadaju ciljanoj grupi.[18] Osvrćući se na taj zahtjev Robinson je istakao, kao i Lemkin, da “djelo mora biti usmjereno ka uništenju grupe”, što je formulacija koja upravo odražava svrhu Konvencije.[19]
Kasniji komentari takođe podržavaju takvo gledište. Komisija za međunarodno pravo, kojoj je Generalna skupština UN povjerila izradu nacrta sveobuhvatnog kodeksa krivičnih djela zabranjenih međunarodnim pravom, konstatirala je da “krivično djelo genocida po samoj svojoj prirodi zahtijeva namjeru da se uništi barem znatan dio neke grupe.”[20] Isto tumačenje dao je ranije, u izvještaju iz 1985., Benjamin Whitaker, specijalni izvjestilac Potkomisije UN za sprečavanje diskriminacije i zaštitu manjina.[21]
Uslov namjere za krivično djelo genocida prema članu 4 Statuta zadovoljen je, dakle, kada dokazi pokazuju da je počinilac namjeravao da uništi barem znatan dio zaštićene grupe. Da bi se utvrdilo kada je ciljani dio dovoljno znatan da ispuni taj uslov može biti potrebno da se uzme u obzir više faktora. Brojčana veličina ciljanog dijela grupe nužna je i važna polazna tačka, mada to nije nužno i kraj ispitivanja. Broj ciljanih pojedinaca treba ocijeniti ne samo u apsolutnom smislu, nego i u odnosu na ukupnu veličinu cijele grupe. Osim brojčane veličine ciljanog dijela, može biti korisno uzeti u obzir i njegov značaj u okviru grupe. Ako neki dio grupe na ovaj ili onaj način predstavlja čitavu grupu, ili ako je ključan za njen opstanak, to može ići u prilog konstataciji da se taj dio kvalificira kao znatan u smislu člana 4.[22]
Istorijski primjeri genocida takođe upućuju na to da bi u obzir trebalo uzeti i područje aktivnosti i kontrole počinilaca, kao i njihov mogući doseg. Nacistička Njemačka možda je imala namjeru da eliminira Židove samo u Evropi; ta ambicija vjerovatno se nije protezala, čak ni na vrhuncu njene moći, na preduzimanje takvog poduhvata na globalnoj razini. Isto tako, počinioci genocida u Ruandi nisu stvarno namjeravali da eliminiraju pripadnike etničke grupe Tutsi izvan državnih granica.[23] Namjera počinioca genocida da uništi uvijek je ograničena prilikama koje mu se pružaju. Mada ovaj faktor ne može sam za sebe biti pokazatelj toga da li je ciljana grupa znatna, on može - u kombinaciji s drugim faktorima - biti od pomoći prilikom analize.
Ovo, naravno, nisu svi faktori, niti pak navedeni faktori predstavljaju definitivno rješenje. Oni mogu poslužiti samo kao korisne smjernice. Primjenjivost tih faktora, kao i njihov eventualni značaj, ovisi o okolnostima pojedinog predmeta.
Nakon što je zaštićenu grupu definiralo kao nacionalnu grupu bosanskih Muslimana, Pretresno vijeće u ovom predmetu je zaključilo da dio koji je bio meta Glavnog štaba VRS-a i Radislava Krstića čine ili bosanski Muslimani Srebrenice ili bosanski Muslimani istočne Bosne.[24] Taj zaključak je u skladu s gorenavedenim smjernicama. U Srebrenici je, prije no što su je 1995. godine osvojile snage VRS-a, živjelo približno četrdeset hiljada bosanskih Muslimana.[25] To nisu bili samo muslimanski stanovnici srebreničke opštine nego i mnoge muslimanske izbjeglice iz okolnih područja.[26] Iako je to stanovništvo predstavljalo samo manji postotak ukupnog muslimanskog stanovništva Bosne i Hercegovine u to vrijeme, značaj srebreničke muslimanske zajednice ne sastoji se samo u njenoj veličini.[27] Kao što je objasnilo Pretresno vijeće, Srebrenica (i okolno područje srednjeg Podrinja) bili su od ogromne strateške važnosti za vođstvo bosanskih Srba. Bez Srebrenice, etnički srpska država Republika Srpska koju su željeli stvoriti ostala bi podijeljena u dva nepovezana dijela, i bila bi odvojena od same Srbije.[28] Zauzimanje i etničko čišćenje Srebrenice stoga bi ozbiljno ugrozilo vojne napore države bosanskih Muslimana da obezbijedi svoj opstanak, čega je muslimansko vođstvo bilo u potpunosti svjesno i što je nastojalo da spriječi. Kontrola nad srebreničkom regijom bila je zbog toga ključna za cilj nekih vođa bosanskih Srba da u Bosni osnuju održiv politički entitet, kao i za dalji opstanak naroda bosanskih Muslimana. Budući da se većina muslimanskih stanovnika te regije do 1995. sklonila u srebreničku enklavu, eliminacija enklave omogućila bi da se postigne cilj čišćenja čitave regije od njenog muslimanskog stanovništva.
Osim toga, Srebrenica je bila važna jer je imala poseban značaj, kako za bosanske Muslimane, tako i za međunarodnu zajednicu. Grad Srebrenica bio je u javnosti najviše eksponirana "zaštićena zona" Savjeta bezbjednosti UN. Godine 1995. već su mu veliku pažnju poklanjali i međunarodni mediji. U rezoluciji Savjeta bezbjednosti kojom je Srebrenica proglašena zaštićenom zonom stoji da je to zona “koja se ne smije oružano napadati niti izlagati nekom drugom neprijateljskom činu.”[29] Tu garanciju zaštite potvrdio je komandant Zaštitnih snaga UN u Bosni (u daljnjem tekstu: UNPROFOR), a dodatno ju je pojačalo razmještanje snaga UN.[30] Eliminacija muslimanskog stanovništva Srebrenice, uprkos garancijama međunarodne zajednice, bila bi jasan pokazatelj svim bosanskim Muslimanima koliko su ranjivi i bespomoćni u odnosu na srpske vojne snage. Sudbina bosanskih Muslimana Srebrenice poslužila bi kao primjer svim ostalim bosanskim Muslimanima.
Konačno, doseg genocidnog poduhvata u ovom predmetu bio je ograničen na područje Srebrenice. Mada se nadležnost Glavnog štaba VRS-a protezala na čitavu Bosnu, nadležnost snaga bosanskih Srba zaduženih za zauzimanje Srebrenice nije prelazila granice područja srednjeg Podrinja. Iz perspektive snaga bosanskih Srba koje se u ovom predmetu optužuje da su imale genocidnu namjeru, srebrenički Muslimani bili su jedini dio nacionalne grupe bosanskih Muslimana na području pod njihovom kontrolom.
Odbrana zapravo ne tvrdi da je to što je Pretresno vijeće bosanske Muslimane iz Srebrenice okarakteriziralo kao znatan dio ciljane grupe u suprotnosti s članom 4 Statuta Međunarodnog suda. Ono što odbrana tvrdi jeste da je Pretresno vijeće donijelo još jedan zaključak - da su dio grupe koji je Krstić namjeravao uništiti bili vojno sposobni muškarci bosanski Muslimani Srebrenice.[31] Po mišljenju odbrane, Pretresno vijeće se zatim upustilo u nedopustivo rezoniranje stavljajući ovaj potonji dio grupe u odnos s većim dijelom (bosanskim Muslimanima iz Srebrenice) kako bi zaključilo da je zadovoljen zahtjev znatnosti.[32] Odbrana tvrdi da, kada bi se primijenio pravilan pristup i kad bi se vojno sposobni muškarci stavili u odnos s čitavom grupom bosanskih Muslimana, uslov bitnosti ne bi bio zadovoljen.[33]
Odbrana je pogrešno shvatila analizu Pretresnog vijeća. Pretresno vijeće je konstatiralo da su grupu koju je Radislav Krstić namjeravao uništiti činili bosanski Muslimani stanovnici Srebrenice.[34] Vojno sposobne muškarce, koji su činili dio te grupe, Pretresno vijeće nije smatralo zasebnim, manjim dijelom u smislu člana 4. Ono je ubijanje vojno sposobnih muškaraca smatralo pokazateljem činjenice da su Radislav Krstić i još neki članovi Glavnog štaba VRS-a imali zahtijevanu namjeru da unište sve srebreničke Muslimane, jedini dio zaštićene grupe relevantan za analizu u svjetlu člana 4.
U prilog svom argumentu, odbrana navodi zaključak Pretresnog vijeća da je, u kontekstu ovog predmeta, “namjera da se [vojno sposobni] muškarci ubiju u stvari [...] bila jednaka namjeri da se uništi znatan dio grupe bosanskih Muslimana.”[35] Konstatacija Pretresnog vijeća je ispravna. Kao krivično djelo s posebnom namjerom, krivično djelo genocida zahtijeva dokaz namjere da se počini osnovno djelo i dokaz namjere da se uništi ciljana grupa, u cijelosti ili djelimično. Dokaz stanja svijesti u odnosu na počinjenje osnovnog djela može poslužiti kao pokazatelj iz kojeg presuditelj o činjenicama može izvesti zaključak da je optuženi posjedovao posebnu namjeru uništenja.
Pretresno vijeće je utvrdilo da je Radislav Krstić imao namjeru da ubija srebreničke vojno sposobne muškarce bosanske Muslimane. To je zaključak o namjeri da se počini zahtijevani genocidni čin – u ovom predmetu, ubijanje pripadnika zaštićene grupe, zabranjeno članom 4(2)(a) Statuta. Pretresno vijeće je iz ove Krstićeve namjere da ubije izvuklo i zaključak da je Krstić dijelio genocidnu namjeru nekih članova Glavnog štaba VRS-a da uništi znatan dio ciljane grupe, bosanske Muslimane iz Srebrenice.
Mora se priznati je da je u dijelovima Presude Pretresno vijeće koristilo neprecizne formulacije koje potkrepljuju argument odbrane.[36] Pretresno vijeće je trebalo pažljivije iznijeti svoje zaključke. Međutim, kao što je gore objašnjeno, diskusija Pretresnog vijeća u cjelini jasno pokazuje da je ono utvrdilo da su srebrenički Muslimani znatan dio grupe u ovom predmetu.
Pretresno vijeće je pravilno utvrdilo znatni dio zaštićene grupe u ovom predmetu. Žalba odbrane u vezi s ovim pitanjem se odbija.
B. Utvrđivanje namjere da se uništi
Odbrana takođe tvrdi da je Pretresno vijeće pogriješilo opisujući postupke zbog kojih se Radislav Krstić tereti za genocid. Pretresno vijeće je, tvrdi odbrana, nedopustivo proširilo definiciju genocida zaključujući da je pokušaj da se neka zajednica izmjesti iz njenog tradicionalnog prebivališta dovoljan da se pokaže da je navodni počinilac namjeravao da uništi neku zaštićenu grupu.[37] Usvojivši taj pristup Pretresno vijeće je, po mišljenju odbrane, odstupilo od značenja izraza genocid definiranog u Konvenciji o genocidu - da se odnosi samo na slučajeve fizičkog ili biološkog uništenja grupe - i u definiciju uključilo i geografsko raseljavanje.[38]
Konvencija o genocidu, kao i običajno međunarodno pravo uopšte, zabranjuje samo fizičko ili biološko uništenje ljudske grupe.[39] Pretresno vijeće je izričito prihvatilo ovo ograničenje i uzdržalo se od bilo kakve šire definicije. Pretresno vijeće je konstatiralo sljedeće: “[M]eđunarodno običajno pravo definiciju genocida ograničava na djela kojima je cilj fizičko ili biološko uništenje cijele grupe ili njenog dijela. Dakle, pothvat usmjeren samo protiv kulturnih ili socioloških karakteristika ljudske grupe sa ciljem da se zatru ti elementi, koji toj grupi daju samosvojni identitet različit od ostatka zajednice, ne bi ulazili u definiciju genocida.”[40]
Budući da je Pretresno vijeće pravilno utvrdilo pravno načelo kojim se treba rukovoditi, odbrana je ta koja mora uvjeriti Žalbeno vijeće da je Pretresno vijeće, unatoč tome što je pravilno navelo mjerodavno pravo, pogriješilo u njegovoj primjeni. Glavni pokazatelj na kojem je Pretresno vijeće utemeljilo svoj zaključak da su snage VRS-a namjeravale da eliminiraju sve bosanske Muslimane iz Srebrenice bio je pokolj od strane VRS-a svih vojno sposobnih muškaraca iz te zajednice.[41] Pretresno vijeće je odbacilo argument odbrane da je ubijanje tih ljudi bilo motivirano samo željom da se ih se eliminira kao moguću prijetnju u vojnom smislu.[42] Pretresno vijeće je taj zaključak zasnovalo na više činjeničnih nalaza, koji se moraju prihvatiti ako se smatra da je razumno pretresno vijeće moglo doći do istih zaključaka. Pretresno vijeće je utvrdilo da VRS, prilikom pogubljenja zarobljenih muškaraca bosanskih Muslimana, nije pravio razliku između pripadnika vojske i civila.[43] Mada su civili nesumnjivo sposobni da nose oružje, oni ne predstavljaju istu vrstu vojne prijetnje kao profesionalni vojnici. Pretresno vijeće je, dakle, opravdano izvelo zaključak da VRS ubijajući civilne zarobljenike nije samo namjeravao da ih eliminira kao vojnu opasnost. Pretresno vijeće je takođe utvrdilo da su neke žrtve bile teški invalidi i da stoga nije vjerovatno da su bili borci.[44] Ove činjenice dodatno potvrđuju zaključak Pretresnog vijeća da istrebljenje tih muškaraca nije bilo motivirano isključivo vojnim razlozima.
Štaviše, kao što je naglasilo Pretresno vijeće, sam izraz "vojno sposobni muškarci" je pogrešan, budući da su u grupi koju je ubio VRS bili dječaci i stariji muškarci za koje se općenito smatra da su izvan te kategorije.[45] Mada je moguće da su mlađi i stariji muškarci bili sposobni da nose oružje, Pretresno vijeće je imalo pravo da zaključi da oni nisu predstavljali ozbiljnu prijetnju u vojnom smislu i da izvede daljnji zaključak da odluka VRS-a da ih ubije nije proizišla isključivo iz namjere da ih eliminira kao prijetnju. Ubijanje vojno sposobnih muškaraca predstavljalo je bez sumnje fizičko uništenje i, s obzirom na razmjere ubijanja, zaključak Pretresnog vijeća da je njihovo istrebljenje bilo motivirano genocidnom namjerom je legitiman.
Pretresno vijeće takođe je s pravom uzelo u obzir dugoročne posljedice koje će eliminacija sedam do osam hiljada muškaraca iz Srebrenice imati na opstanak te zajednice. Razmatrajući te posljedice, Pretresno vijeće se ispravno usredotočilo na šanse za fizički opstanak zajednice. Kako je konstatiralo Pretresno vijeće, ubijeni muškarci činili su približno petinu cijele srebreničke zajednice.[46] Pretresno vijeće je zaključilo da će, s obzirom na patrijarhalnost zajednice bosanskih Muslimana u Srebrenici, uništenje tako velikog broja muškaraca “neizbježno za posljedicu imati fizički nestanak bosansko-muslimanskog stanovništva u Srebrenici.”[47] Dokazi predočeni na ovom suđenju idu u prilog tom zaključku pokazujući da se, s obzirom na to da se većina ubijenih muškaraca službeno vode kao nestali, njihove žene ne mogu ponovo udati i imati još djece.[48] Fizičko uništenje muškaraca stoga ima teške posljedice po stvaranje potomstva u srebreničkoj muslimanskoj zajednici, uz mogućnost izumiranja zajednice.
Sprečavanje takve vrste fizičkog uništenja upravo je cilj Konvencije o genocidu. Pretresno vijeće je zaključilo da su snage bosanskih Srba bile svjesne tih posljedica kad su odlučile da sistematski eliminiraju zarobljene muškarce Muslimane.[49] Činjenica da su neki od članova Glavnog štaba VRS-a planirali ubistva muških zarobljenika u potpunosti svjesni štetnih posljedica koje to može imati po opstanak zajednice bosanskih Muslimana u Srebrenici dodatno ide u prilog zaključku Pretresnog vijeća da su pokretači ove operacije imali zahtijevanu genocidnu namjeru.
Odbrana tvrdi da činjenica da je VRS odlučio da odvede, a ne da ubije, srebreničke žene i djecu pod svojim nadzorom ne ide u prilog konstataciji o genocidnoj namjeri.[50] Takvo postupanje, tvrdi odbrana, nije u skladu s neselektivnim pristupom koji je karakterističan za sve dosad poznate slučajeve savremenog genocida.[51]
Moglo bi se reći da argument odbrane logično proizlazi iz odluke snaga bosanskih Srba da premjeste žene, djecu i stare ljude pod svojim nadzorom na druga područja. Tu činjenicu je, međutim, moguće i drugačije protumačiti. Kao što je objasnilo Pretresno vijeće, prisilno premještanje moglo je biti još jedan način da se obezbijedi fizičko uništenje zajednice bosanskih Muslimana iz Srebrenice. Tim premještanjem definitivno su iz Srebrenice uklonjeni svi bosanski Muslimani, čime je eliminirana i najmanja mogućnost obnavljanja muslimanske zajednice na tom području.[52] Odluka da se ne ubiju žene i djeca može se objasniti postojanjem kod Srba svijesti o javnom mnijenju. Za razliku od operacije ubijanja zarobljenih muškaraca, takva operacija se teško mogla sakriti ili prikazati vojnom operacijom, te je stoga donosila veću opasnost od međunarodne osude.
Glavno pitanje prilikom utvrđivanja da li je u Srebrenici počinjen genocid jeste da li je postojala namjera da se počini genocid. Mada ta namjera mora biti potvrđena činjenicama, za krivično djelo genocida nije nužan dokaz da je počinilac izabrao najefikasniju metodu postizanja svog cilja da uništi ciljani dio grupe. Čak i kad izabrani metod ne dovede do potpune provedbe počiniočeve namjere, i uništenje ostane nepotpuno, sama ta neefikasnost ne isključuje mogućnost zaključka da je postojala genocidna namjera. Pažnja međunarodne javnosti usredotočena na Srebrenicu, kao i prisustvo snaga UN na tom području, spriječila je članove Glavnog štaba VRS-a koji su smislili genocidni plan da ga provedu na najdirektniji i najefikasniji mogući način. Ograničeni okolnostima, oni su primijenili metod koji im je omogućio da provedu genocidni plan uz najmanji mogući rizik od odmazde.
Pretresno vijeće - koje je u najboljoj poziciji da ocijeni dokaze izvedene na suđenju - opravdano je zaključilo da činjenica premještanja ide u prilog konstataciji Vijeća da su neki članovi Glavnog štaba VRS-a namjeravali da unište bosanske Muslimane u Srebrenici. To što prisilno premještanje samo po sebi ne čini genocidno djelo[53] ne isključuje mogućnost da se Pretresno vijeće na to osloni kao na dokaz o namjeri članova Glavnog štaba VRS-a. Genocidna namjera može se, između ostalog, izvesti iz dokaza o “drugi[m] kažnjivi[m] djel[ima] koja su sistematski usmjerena protiv iste grupe.”[54]
Odbrana takođe tvrdi da spis predmeta ne sadrži izjave članova Glavnog štaba VRS-a o tome da je ubijanje muškaraca bosanskih Muslimana bilo motivirano genocidnom namjerom da se unište bosanski Muslimani iz Srebrenice.[55] Nepostojanje takvih izjava nije odlučujuće. U nedostatku direktnih dokaza o genocidnoj namjeri, namjera se još uvijek može izvesti iz činjeničnih okolnosti krivičnog djela.[56] Zaključak da je neko zvjerstvo bilo motivirano genocidnom namjerom može se, štaviše, izvesti i kada nije tačno utvrđen identitet osoba kojima bi se ta namjera mogla pripisati. Ako počinjeno krivično djelo zadovoljava druge uslove za genocid i ako činjenice idu u prilog zaključku da je krivično djelo bilo motivirano namjerom djelimičnog ili potpunog uništavanja zaštićene grupe, može se donijeti zaključak da je počinjen genocid.
U ovom predmetu činjenične okolnosti koje je utvrdilo Pretresno vijeće dopuštaju da se izvede zaključak da je ubijanje bosanskih Muslimana počinjeno s genocidnom namjerom. Kao što je već objašnjeno, razmjeri ubijanja, kao i svijest Glavnog štaba VRS-a o pogubnim posljedicama koje će ono imati po zajednicu bosanskih Muslimana iz Srebrenice, te druge aktivnosti Glavnog štaba preduzete da se obezbijedi fizičko nestajanje te zajednice, dovoljna je činjenična osnova za zaključak o posebnoj namjeri. Pretresno vijeće je konstatiralo, a Žalbeno vijeće podržava tu konstataciju, da su ubijanje organizirali i nadzirali neki članovi Glavnog štaba VRS-a.[57] Činjenica da Pretresno vijeće nije pripisalo genocidnu namjeru nekom određenom članu Glavnog štaba mogla je biti motivirana željom da se ne pripisuje individualna krivnja osobama kojima se ovdje ne sudi. To, međutim, ne utiče na valjanost zaključka da su snage bosanskih Srba počinile genocid nad bosanskim Muslimanima.
Kao jedan od najtežih zločina koje ovaj Međunarodni sud ima nadležnost da kažnjava, zločin genocida se izdvaja po tome što je posebno sramotan i zaslužuje posebnu osudu. Taj zločin je strašan već zbog svojih ogromnih razmjera; njegovi počinioci izdvajaju čitave grupe ljudi za uništenje. Oni koji planiraju i provode genocid žele da liše čovječanstvo velikog i raznorodnog bogatstva koje čine njegovi narodi, rase, etničke grupe i religije. To je zločin protiv cijelog čovječanstva i njegove posljedice osjeća ne samo grupa koja je izdvojena za uništenje, nego čitavo čovječanstvo.
Težina genocida ogleda se u strogim zahtjevima koji se moraju zadovoljiti prije no što se donese osuđujuća presuda za to krivično djelo. Ti zahtjevi – uslov postojanja dokaza posebne namjere i pokazatelja da je cijela grupa, ili njen znatan dio, bila određena za uništenje – čuvaju od opasnosti da se osuda za to krivično djelo izrekne olako. Kada se, međutim, zadovolje ovi uslovi, pravda se ne smije skanjivati da počinjeni zločin nazove njegovim pravim imenom. Nastojeći eliminirati dio bosanskih Muslimana, snage bosanskih Srba su počinile genocid. Oni su odredili za uništenje četrdeset hiljada Muslimana stanovnika Srebrenice, koji su kao grupa predstavljali bosanske Muslimane uopšte. Oni su svim zarobljenim muškarcima Muslimanima, i vojnicima i civilima, starim i mladim, oduzeli njihove lične stvari i dokumente te ih smišljeno i metodično ubijali isključivo na osnovu njihove pripadnosti. Snage bosanskih Srba su bile svjesne, kada su se upustile u svoj genocidni poduhvat, da će bosanskim Muslimanima zlo koje su im nanijele donijeti trajne nevolje. Žalbeno vijeće s potpunim uvjerenjem izjavljuje da pravda osuđuje, odgovarajućim formulacijama, ogromnu i trajnu štetu koja je nanesena i pokolj u Srebrenici naziva njegovim pravim imenom: genocid. Odgovorni će nositi ovu stigmu, i ona će služiti kao upozorenje za budućnost svima onima koji pomisle da počine takvo gnusno djelo.
Zaključujući da su neki članovi Glavnog štaba VRS-a namjeravali da unište bosanske Muslimane iz Srebrenice Pretresno vijeće nije odstupilo od pravnih zahtjeva za krivično djelo genocida. Žalba odbrane u vezi s tim se odbija.

[zavrzlama]

Uskoro ce i 26 februar kada ce medunarodni sud pravde u Hagu donijeti odluku po tuzbi BIH protiv SCG za agresiju i genocid pocinjen u BIH...

Svi mi znamo da je SCG izvrsila agresiju i genocid u BIH...ali znamo da svjetski interesi vrlo cesto su ispred pravde i morala...po meni ako BIH dobije ovaj spor,najbolje bi bilo da se kao kompezacija za zrtve,stradanje i materijalnu nadoknadu traze sledece stvari koje bi dugorocno imale najvise koristi za BIH i sve njene gradane bez obzira kojem narodu ili entitetu pripadali.

a) Traziti ukidanje imena rs-u.
b)Proglasiti Srebrenicu i Zepu za distrikt BIH.

Mislim da bi se ovim najvise kaznili pocinioci genocida i ideje velike Srbije..pristankom na kakvo izvinjenje i odstetu od Srbije nebi nista se znacajnije promijenilo u BIH...bitno je bas ta mjesta gdje su pocinjeni najveci zlocini uzeti iz politicke i administrativne kontrole onima koji su pocinili stravicne zlocine i etnicka ciscenja i sad likuju i smiju se u lice zrtvama....ostanak ova dva mjesta pod kontrolom entiteta koji se nije ni milimetar odmakao od politike istih onih koji su pocinila genocid je nedopustivo...treba samo insistirati da se ta mjesta pretvore u distrikte kao Brcko.....

[krkanko]

i plus ukinuti entitetsko glasanje.

[Oceania]

Uskoro ce i 26 februar kada ce medunarodni sud pravde u Hagu donijeti odluku po tuzbi BIH protiv SCG za agresiju i genocid pocinjen u BIH...

Svi mi znamo da je SCG izvrsila agresiju i genocid u BIH...ali znamo da svjetski interesi vrlo cesto su ispred pravde i morala...po meni ako BIH dobije ovaj spor,najbolje bi bilo da se kao kompezacija za zrtve,stradanje i materijalnu nadoknadu traze sledece stvari koje bi dugorocno imale najvise koristi za BIH i sve njene gradane bez obzira kojem narodu ili entitetu pripadali.

a) Traziti ukidanje imena rs-u.
b)Proglasiti Srebrenicu i Zepu za distrikt BIH.

Mislim da bi se ovim najvise kaznili pocinioci genocida i ideje velike Srbije..pristankom na kakvo izvinjenje i odstetu od Srbije nebi nista se znacajnije promijenilo u BIH...bitno je bas ta mjesta gdje su pocinjeni najveci zlocini uzeti iz politicke i administrativne kontrole onima koji su pocinili stravicne zlocine i etnicka ciscenja i sad likuju i smiju se u lice zrtvama....ostanak ova dva mjesta pod kontrolom entiteta koji se nije ni milimetar odmakao od politike istih onih koji su pocinila genocid je nedopustivo...treba samo insistirati da se ta mjesta pretvore u distrikte kao Brcko.....

Kako mozes reci da se ratnom odstetom koja se mjeri milijardama dolara ne bi nista promijenilo u Bosni.Kada budu placali sljedecih 100 godina ratnu odstetu tek tada ce shvatiti da se agresija ne isplati , kao sto se ne isplati ni proci kroz crveno svijetlo ako te kazne sa 300 maraka i oduzmu vozacku na tri mjeseca. Slazem se nikakvo izvinjenje ne dolazi u obzir.Covjek se izvine covjeku kada mu stane nogom na nogu u tramvaju.O tome da treba traziti potpuno ukidanje tzv rs jer je nastala ne genocidu i vracanje Republike Bosne iz koje bi bio izbacen prefiks Hercegovina za mene je tema o kojoj nema nikakve diskusije jer gradjanskoj jedinstvenoj Republici Bosni uredjenoj kao i prije rata sastavljenoj od opcina , centraliziranoj i unitranoj.....jednostavno nema alternative. Kom pravo kom krivo . Ako se nekome svidja ova Bosna sa tzv rs i sa ovim lakrdijama od zupanija , kantona koje imaju ovlasti vise nego drzava , distrikta ....neka sebi nadje takvu drzavu .Samo da mu ustedim pare i vrijeme i da mu kazem da takva drzava na svijetu ne postoji.Ako ne postoji nigdje zasto bi bila kod nas ? Njet , Nix !!!!!!!!!

[seiko22]

Uskoro ce i 26 februar kada ce medunarodni sud pravde u Hagu donijeti odluku po tuzbi BIH protiv SCG za agresiju i genocid pocinjen u BIH...

Svi mi znamo da je SCG izvrsila agresiju i genocid u BIH...ali znamo da svjetski interesi vrlo cesto su ispred pravde i morala...po meni ako BIH dobije ovaj spor,najbolje bi bilo da se kao kompezacija za zrtve,stradanje i materijalnu nadoknadu traze sledece stvari koje bi dugorocno imale najvise koristi za BIH i sve njene gradane bez obzira kojem narodu ili entitetu pripadali.

a) Traziti ukidanje imena rs-u.
b)Proglasiti Srebrenicu i Zepu za distrikt BIH.

Mislim da bi se ovim najvise kaznili pocinioci genocida i ideje velike Srbije..pristankom na kakvo izvinjenje i odstetu od Srbije nebi nista se znacajnije promijenilo u BIH...bitno je bas ta mjesta gdje su pocinjeni najveci zlocini uzeti iz politicke i administrativne kontrole onima koji su pocinili stravicne zlocine i etnicka ciscenja i sad likuju i smiju se u lice zrtvama....ostanak ova dva mjesta pod kontrolom entiteta koji se nije ni milimetar odmakao od politike istih onih koji su pocinila genocid je nedopustivo...treba samo insistirati da se ta mjesta pretvore u distrikte kao Brcko.....

Oh, zaboga, hoce li ikad prestati ova "podijeljena" svijest!! Svako pristajanje na podjelu, stvaranje stotine distrikta, i ostalih nebuloza je opravdavanje i priznavanje postojanja republike srpske! Hoces Srebrenicu i Zepu, evo ti primjera sa danasnje naslovne stranice "SA-X-a"!

Objavljeno 12.02.2007.
Tužilaštvo tražilo najmanje 30 godina zatvora Gojku Jankoviću
U završnim riječima na suđenju Gojku Jankoviću, optuženom za zločine protiv čovječnosti počinjene nad civilima sa područja općine Foča, Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je tražilo od Sudskog vijeća da kazna koju će izreči ne bude manja od 30 godina.

Sta ces za mjesta kao Foca, Visegrad , Prijedor, Bijeljina, Zvornik, itd, itd, itd,,,,,,,,,,


Jedino ispravno rjesenje je , pozivajuci se na pozitivnu odluku suda, a koja nece biti prva, jer je Prof. Boyle jos 1993 godine izborio pozitivnu presudu, u istom procesu i na istom sudu, dok ga, zastitnik i tvorac republike srpske, Ilija Izetbegovic , nije uklonio,.....

Prof. F. Boyle
"Bosnia has already won what is tantamount to two pre-judgments on the merits of case in the World Court's Order of 8 April 1993 and the Court's Order of 13 September 1993, as conceded by the Judge Tarassov in his declaration attached to the former Order, and in his Dissenting Opinion attached to the latter Order."

.........da se zahtijeva ukidanje republike srpske!

Ali , naravno , to nece biti lako, dok god Bosansku politiku kroje izdajnici tipa Sulejmena Tihica!
Cak sta vise , ova presuda, ukoliko bude pozitivna za BiH, ce posvjedociti da su svi oni koji se "opravdavajuci stanje na terenu", pozivaju na "tako je svijet htio" frazu, nista drugo do cetnicki agenti i izdajnici Republike Bosne i Hercegovine !

.

[Oceania]

Ko ima imalo osjecaja za pravdu i istinu ko ima imalo duse i samo malo srca , mrvu mozga i ko iole lici na ljudsko bice ...mora bez ikakvog uvjetovanja i bez ikakvog kompromisa traziti potpunu likvidaciju republike zvijerske .Potpunu i u svakom pogledu , politicki , pravno , teritorijalno ....svaki covjek koji ima bilo kakvu rijec u korist postojanja genocidne tvorevine ne moze se smatrati homo sapiensom . Za bilo kakvo postojanje republike zvijerske moze biti samo zvijer.
Insan ne moze i ne smije podrzati " zemlju " koja je ukradena , na kojoj je krv tekla u potocima , na kojoj je na svakom koraku , na svakoj stopi silovana kcerka pred majcinim ocima gdje je sin ocu morao zubima da grize testise.
Sram i stid i neka proklet bude onaj ko je stanju da izgovori te dvije rijeci !!!!!!
Vampiri i vukodlaci su milost Bozija u odnosu na tvorce i pregaoce tzv rs .
Smrt fasizmu slobada BOSNI !!!!!!!!!!!!!!!

[Oceania]

Evo , ovo postavljam svim forumasima a pogotovo onome koji je par dana napisao da mu nije jasno kako neki forumasi ne zele uopce da napisu " rs" u punom obliku .....samo obrnuto , meni jasno kako normalanm covjek moze da napise ta dva slova i to jos velikim / Umrijecu a necu shvatiti i svariti kako ljudsko bice moze da kaze i napise " rs " ////////
---------------------------------------------------------------------------------------
Tužilaštvo tražilo najmanje 30 godina zatvora Gojku Jankoviću

U završnim riječima na suđenju Gojku Jankoviću, optuženom za zločine protiv čovječnosti počinjene nad civilima sa područja općine Foča, Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je tražilo od Sudskog vijeća da kazna koju će izreči ne bude manja od 30 godina.

„Većina optuženih za silovanja u Foči su već osuđeni, a svi će biti izvedeni pred lice pravde. Vaša presuda će učiniti da ovaj svijet izgleda malo bolje. Vaše riječi će biti upučene prema žrtvama koje su pretrpjele ove zločine“, obratio se Sudskomn vijeću tužilac Philip Alcock.

Državno tužilaštvo smatra da je Gojko Janković kriv za ubistva, masovne progone, mučenja, silovanja, prisilna zatočenja i fizičko zlostavljanje zarobljenika. Gojko Janković je, prema navodima optužnice, djelovao sa svojom paravojnom jedinicom na području općine Foča, zajedno sa snagama Vojske Republike Srpske, a Tužilaštvo smatra da je jedini motiv njihovih djelovanja bilo "etničko čišćenje" Bošjaka sa prostora Istočne Bosne.

Prema navodima optužnice, Janković se tereti za zločine u selima Brežine, Kremenik, Brod, Trošanj. Također se smatra odgovornim za zločine koji su počinjeni nad civilima zarobljenim u prostorijama hidrocentrale Buk Bijela, te djevojkama zatočenim u jednoj kući u selu Trnovače kraj Foče gdje su bile seksulane robinje Jankovića i grupe vojnika.

Kao najteže optužbe Jankoviću se na teret stavljaju silovanja i podstrekavanje drugih na silovanje djevojčica - od kojih je najmlađa je imala 12 godina - djevojaka, koje su bile u dobi od 15, 16 i 17, te mlađih žena.

"Zlo koje ljudi počine živi i nakon njih", rekao je Tužilac tvrdeći da većina žrtava Gojka Jankovića i svjedoka Tužilaštva i danas pate od postraumatskog stresa.

Tužilaštvo je u završnim riječima posebno naglasilo da su svjedoci Odbrane lagali pred Sudom u više navrata, te da su zajedno pripremali izjave koje su kasnije dali Sudu. Tužilac je također rekao da je sa svjedocima Odbrane iskaze pripremala Milica Jankovića, supruga optuženog, koja je ne rijetko dolazila u njihovj pratnji, usklađivala njihove izjave prije pojavljivanja u sudnici, a u jednom slučaju čak i sama otipkala pismenu izjavu jednog od svjedoka.

"Svjedoci Odbrane nisu samo lagali, nego su naveli na dokaze koji su pomogli Tužilaštvu", rekao je Tužilac.

Tužilac Alcock je rekao kako u prilog zahtijevu Tužilaštva da Sudsko vijeće izrekne dugogodišnju kaznu Gojku Jankoviću ide i činjenica da djela za koja ga terete nije počinio u borbi, niti su žrtve pružale oružani otpor.

"Ispoljavanje brutalnosti i siledžijskog nadmetanja nije ni blizu herojstva nego je izraz kukavičluka", rekao je Philip Alcock.

Dodao je i da Janković nije mario za sudbinu svojih žrtava, te je tako djevojke koje je silovao, nakon što bi ih iskoristio davao drugim vojnicima i slao na druga mjesta zatočenja gdje su zlostavljane.

"U ime mnogih žrtava, tražimo da se on kazni pravično i adekvatno", zaključio je Philip Alckock nakon više od tri sata izlaganja završenih riječi.

Odbrana će svoje završne argumente iznijeti 14. a presuda će biti izrečena 16. februara 2007. godine.

Do sada su za zločine u Foči pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju osuđeni Dragoljub Kunarac (28 godina zatvora), Radomir Kovač (20 godina), Zoran Vuković (12 godina), Milorad Krnojelac (15 godina).

Tribunal u Hagu je podigao i optužnice protiv Janka Janjića, koji je poginuo pri pokušaju hapšenja 2000. godine, Radovana Stankovića koji je prebačen na Sud BiH i prvostepeno prošle godine osuđen na 16 godina, Mitra Raševića i Savu Todovića koji su također u Sarajevu i čekaju početak suđenja.

Gojko Janković je također prvobitno optužen u Hagu da bi 2005. godine bio prebačen u Sarajevu u sklopu izlazne strategije Vijeća sigurnosti.

U Hagu je optužen i Dragan Zelenović koji je priznao zločine i uskoro se očekuje izricanje kazne u Hagu.

(BIRN/Sarajevo-x.com)

Štampaj Pošalji

[seiko22]

Ko ima imalo osjecaja za pravdu i istinu ko ima imalo duse i samo malo srca , mrvu mozga i ko iole lici na ljudsko bice ...mora bez ikakvog uvjetovanja i bez ikakvog kompromisa traziti potpunu likvidaciju republike zvijerske .Potpunu i u svakom pogledu , politicki , pravno , teritorijalno ....svaki covjek koji ima bilo kakvu rijec u korist postojanja genocidne tvorevine ne moze se smatrati homo sapiensom . Za bilo kakvo postojanje republike zvijerske moze biti samo zvijer.
Insan ne moze i ne smije podrzati " zemlju " koja je ukradena , na kojoj je krv tekla u potocima , na kojoj je na svakom koraku , na svakoj stopi silovana kcerka pred majcinim ocima gdje je sin ocu morao zubima da grize testise.
Sram i stid i neka proklet bude onaj ko je stanju da izgovori te dvije rijeci !!!!!!
Vampiri i vukodlaci su milost Bozija u odnosu na tvorce i pregaoce tzv rs .
Smrt fasizmu slobada BOSNI !!!!!!!!!!!!!!!

Fino si ovo "nakitio" , "oceania", no nazalost, k'o i bezbroj puta dosada, naci ce se Bosnjo da , kako kazes :"izgovori te dvije rijeci"!
Celo, "gargamel", je davno obecao da je rs "neupitna", da je "realno stanje na terenu"! Gospodin "Europski muftija", je rekao "ovdje je brat ubio brata", gospoda "veliki" i bivsi "mladi muslimani", imaju dovoljno argumenata i nakane da zadrze ovo stanje agonije! Drze vlast i imaju siguran izvor prihoda! Bezbroj puta su sipali prasinu u oci Bosanskome puku, a to nastavljaju i danas! Reci mi, kolike su sanse da ljudi koji su "iftarili u Banja Luci", ukinu tu istu Banja Luku?? Male , moj "oceania"!
Danas, kad je pozitivna presuda skoro izvjesna, potvrdjuju se teze mnogih patriota Bosne, koji nisu pristajali na razne kompromise, na ghetoizaciju, koji nisu prihvatali "stanje na terenu" stvoreno genocidom, nego su vjerovali u snagu istine i zakona, kao ispravne! Koji vjeruju da postoji mogucnost uspostavljanja gradjanskog civilnog drustva, umjesto ovoga nacional-faschizma! No medjutim, na drugoj strani, nazalost, mnogo je veci broj "spekulanata" koji su tijekom svih ovih godina, mijenjali licne stavove onako kako su se mijenjala godisnja doba, sve u cilju licne dobiti, a istovremeno se ispostavljali za "predstavnike i zastitnike naroda" ! To je, moj "oceania", dovelo "Mila" u poziciju da moze da "vedri i oblaci"! Cak i danas, kazem opet, kad je pozitivna presuda skoro izvjesna, na razne nacine nam se nastoji poturiti "kukavicije jaje"! Pozivaju na formiranje nekakvih "distrikta", kao "eto radimo nesto", umjesto pozivanja na beskompromisno ukidanje zlocinacke tvorevine!
Medjunarodni zakon ce, ukoliko se donese pozitivna odluka, pokazati da postoji, a na "nasim politicarima" je dali ce to znaciti napredak ili nazadak za Bosnu! Znaci, nije "do svijeta", kako nam poturaju - nasi su ti koji donose konacnu odluku! Mnogi kritikuju Visokog Predstavnika Schilinga, kao "nije uradio nista", ali medjutim, on je uradio vise no svi prije njega! Nastojao je da natjera Bosanske politicare "da se bave svojim poslom " (sto je hodza Ceric obecao - pa opet slagao) umjesto da primaju platu i cekaju na njegove odluke!
Zato , moj "oceania", da zakljucim, cuvajmo se PETOKOLONASA u nasim redovima! Za "Miliku" znamo ko je, on to ne krije, al' za takozvane "nase", jarane "otvori cetvere oci"!

.

[NebaA]

Po mom misljenju, presuda ce ici u korist Srbije, mada nije iskljuceno da ce se sud proglasiti nenadleznim, jer u vreme kada je tuzba podignuta, SRJ NIJE bila clanica UN. Naprosto, niko ne moze da dokaze, niti je u stanju da dokaze da su Srbi i Srbija hteli da uniste muslimanski narod! Bez ove namere, nema zlocina genocida. Nemoguce je doneti presudjujucu presudu, jer bi to znacilo osuditi svakog Srbina za genocid, a to se cak ni Nemackoj posle WW2 nije desilo. Srbiji ne ide u prilog to sto Mladic nije uhapsen, jer moze da bude oznacena kao zemlja koja pruza utociste onima koji su optuzeni za genocid. Obaveza hapsenja onih koji su odgovorni za zlocin genocida jasno postoji u Konvenciji o genocidu. Posle sudjenja Biljani Plavsic, Momcilu Krajisniku, Radoslavu Brdjaninu, Milomiru Stakicu, odbacivani su navodi tuzilastva u Hagu da je genocid pocinjen i u drugim delovima Bosne, osim Srebrenici.

[Jastreb35]

Nemoguce je doneti presudjujucu presudu, jer bi to znacilo osuditi svakog Srbina za genocid

Tuzilo se drzavu, a ne narode. Presuda ce svakako imati politicku pozadinu (bilo kao potvrda opravdanosti otimanja Kosova, bilo kao kompenzacija Srbiji za gubitak Kosova), tako da nema razloga ocekivati pravdu, ali ne treba ni relativizirati cinjenice. A cinjenica je da se tuzilo drzavu koju je vodio Milosevic, drzavu na cijem je platnom spisku bio Mladic, drzavu koja ga je unaprijedila, krila i krije u svojim kasarnama i vojnim stanovima. Neozbiljno je preko pet stotina tenkova koji su za manje od godinu dana presli iz Srbije u BiH relativizirati neumjesnom primjedbom o osudi prosjecnih gradjana.

[seiko22]

Po mom misljenju, presuda ce ici u korist Srbije, mada nije iskljuceno da ce se sud proglasiti nenadleznim, jer u vreme kada je tuzba podignuta, SRJ NIJE bila clanica UN. Naprosto, niko ne moze da dokaze, niti je u stanju da dokaze da su Srbi i Srbija hteli da uniste muslimanski narod! Bez ove namere, nema zlocina genocida. Nemoguce je doneti presudjujucu presudu, jer bi to znacilo osuditi svakog Srbina za genocid, a to se cak ni Nemackoj posle WW2 nije desilo. Srbiji ne ide u prilog to sto Mladic nije uhapsen, jer moze da bude oznacena kao zemlja koja pruza utociste onima koji su optuzeni za genocid. Obaveza hapsenja onih koji su odgovorni za zlocin genocida jasno postoji u Konvenciji o genocidu. Posle sudjenja Biljani Plavsic, Momcilu Krajisniku, Radoslavu Brdjaninu, Milomiru Stakicu, odbacivani su navodi tuzilastva u Hagu da je genocid pocinjen i u drugim delovima Bosne, osim Srebrenici.

Decko, na tvoja "razmisljanja", svaki komentar je suvisan.

.

[Vodenjak]

Nemoguce je doneti presudjujucu presudu, jer bi to znacilo osuditi svakog Srbina za genocid

Tuzilo se drzavu, a ne narode. Presuda ce svakako imati politicku pozadinu (bilo kao potvrda opravdanosti otimanja Kosova, bilo kao kompenzacija Srbiji za gubitak Kosova), tako da nema razloga ocekivati pravdu, ali ne treba ni relativizirati cinjenice. A cinjenica je da se tuzilo drzavu koju je vodio Milosevic, drzavu na cijem je platnom spisku bio Mladic, drzavu koja ga je unaprijedila, krila i krije u svojim kasarnama i vojnim stanovima. Neozbiljno je preko pet stotina tenkova koji su za manje od godinu dana presli iz Srbije u BiH relativizirati neumjesnom primjedbom o osudi prosjecnih gradjana.

Upravo tako!
A ova gore tvrdnja da bi presuda u korist BiH znacila automatski osudu svakog Srbina za genocid je blago receno, degutantna!

Ali bih se slozio i cak podrzao stav da se svaki Srbin (i ne samo Srbin!) koji se osjeti povrijedjen takvom eventualnom presudom smatra osudjenim za genocid!
Drugo zaista i ne zasluzuje bilo koji Srbin koji smatra da se ono sto je Milosevicev rezim napravio svima, pa i njima samima, nesto sto samo treba pustiti niz vodu...

[Vodenjak]

A sto se tice posljedica eventualno pozitivne presude suda, smatram da bi se ista trebala prije svega iskoristiti za ponistavanje rezultata rata i stvaranja potpuno nove teritorijalne organizacije. Republika BiH podijeljena na regione i opstine. Regioni ne bi imali moc koju danas imaju kantoni ali bi zato opstine imale daleko jacu autonomiju. Naravno, ta teritorijalna organizacija bila bi zasnovana iskljucivo na prirodnim, ekonomskim, geografskim i kulturoloskim principima.
Nacionalna pripadnost se moze uvazavati, previse istih ovaca u jednom te istom toru ne bi bilo preporucljivo!
Republika Srpska (namjerno UVIJEK pisem punim nazivom iz razloga sto se nadam da ce pobornicima onih koji su je prihvatili kao takvu jednog dana zasmetati.. ) treba da ode na smetljiste istorije.
Jer tamo joj je i mjesto...
I tamo treba da zavrse i svi oni koji su ucestvovali u njenom pravljenju!

A onda svi mi zajedno treba da sjednemo sami sa sobom i da popricamo sta mi u stvari hocemo i zelimo.
I kako to zelimo...
Tek kad sami sa sobom to rascistimo, trebamo ici medju ljude pa se pokusati izdogovarati.

Eto, to su bili moji pozdravi, cestitke i muzicke zelje...
Ako ko vidi Djeda Mraza, porucite mu sta sam pozelio!

[seiko22]

A sto se tice posljedica eventualno pozitivne presude suda, smatram da bi se ista trebala prije svega iskoristiti za ponistavanje rezultata rata i stvaranja potpuno nove teritorijalne organizacije. Republika BiH podijeljena na regione i opstine. Regioni ne bi imali moc koju danas imaju kantoni ali bi zato opstine imale daleko jacu autonomiju. Naravno, ta teritorijalna organizacija bila bi zasnovana iskljucivo na prirodnim, ekonomskim, geografskim i kulturoloskim principima.
Nacionalna pripadnost se moze uvazavati, previse istih ovaca u jednom te istom toru ne bi bilo preporucljivo!
Republika Srpska (namjerno UVIJEK pisem punim nazivom iz razloga sto se nadam da ce pobornicima onih koji su je prihvatili kao takvu jednog dana zasmetati.. ) treba da ode na smetljiste istorije.
Jer tamo joj je i mjesto...
I tamo treba da zavrse i svi oni koji su ucestvovali u njenom pravljenju!

A onda svi mi zajedno treba da sjednemo sami sa sobom i da popricamo sta mi u stvari hocemo i zelimo.
I kako to zelimo...
Tek kad sami sa sobom to rascistimo, trebamo ici medju ljude pa se pokusati izdogovarati.

Eto, to su bili moji pozdravi, cestitke i muzicke zelje...
Ako ko vidi Djeda Mraza, porucite mu sta sam pozelio!

Evo sta je Deda Mraz porucio davno...

DISPOSITION OF THE CASE CONCERNING APPLICATION OF THE CONVENTION ON THE PREVENTION AND PUNISHMENT OF THE CRIME OF GENOCIDE<
13, May 1996,
On Saturday, 20 March 1993, I filed a lawsuit before the International Court of justice for the Republic of Bosnia and Herzegovina, for the Bosnian People, and for President Alija Izetbegovic. I filed this suit against the rump Yugoslawia for violating the 1948 Genocide Convention. This case continues to move on toward a final judgement and ultimate victory over the next two to three years.

Francis A. Boyle
Professor of International Law
University of Illinois at Champaign

[seiko22]

.

Ekskluzivno Francis Boyle - tvorac BiH tužbe protiv SCG

25. februar 2006

BiH ce presudom dobiti stotinu milijardi dolara
Najvažnije je ukidanje Republike Srpske
Vijece sigurnosti naredit ce zapljenu imovine Srbije
Primjer tužbe Nikaragve protiv SAD

Bosna i Hercegovina vec je dobila tužbu za genocid koju je podnijela Medunarodnom sudu pravde u Hagu (ICJ) prije 13 godina. To se može vidjeti iz odluka Suda iz polovine aprila i od septembra 1993. Za mene je sada pitanje šta uraditi s presudom.
Vlastima BiH sugerirao sam prošlog jula da se sudenje i presuda iskoriste kako bi bila ukinuta Republika Srpska, istice Frensis Bojl (Francis Boyle), profesor prava na Univerzitetu u Cikagu i tvorac tužbe za genocid.
U razgovoru za "Dnevni avaz" Bojl govori ne samo o tužbi vec i o modalitetima realizacije presude.

Jednostavan zadatak

Kako bi RS trebala biti ukinuta?

- To uopce nije težak zadatak. U septembru 1993. godine nadmocno sam dobio ocjenu suda (14:1) da je Oven-Stoltenbergov plan - genocidan! Zamislite kakav je tek stav kada je RS u pitanju.
Imate nekoliko presuda - Krstic, naprimjer - u kojima je genocid dokazan pred Tribunalom za ratne zlocine (ICTY). Dakle, moji argumenti iz septembra 1993. i nove cinjenice dovest ce do toga da sud mora odluciti da RS bude ukinuta!

Prakticno, kako bi to trebalo izgledati?

- Sud ce donijeti odluku o ukidanju RS i to ce ici pred Vijece sigurnosti UN-a na provedbu.

A ratna šteta?

- Tom pitanju nismo se mnogo posvetili u vrijeme kada je tužba nastajala. Bošnjaci i Bosanci bili su na ivici istrebljenja, a Srbija je nastojala s lica zemlje zbrisati BiH. Zato je težište tužbe bilo na genocidu kako bismo time ukinuli odluku o embargu na isporuku oružja braniocima BiH i zaustavili podjelu zemlje po planovima razlicitih medunarodnih izaslanika.
Onda me predsjednik Alija Izetbegovic zamolio da mu dam procjenu ratne odštete. Neka gruba procjena koju sam mu dao iznosila je oko stotinu milijardi dolara.

Koliko?

- Do tog iznosa došao sam analizom slucaja "Nikaragva protiv SAD". Ova centralnoamericka država od SAD je tražila 13 milijardi dolara za smrt 30.000 ljudi te zbog uništavanja polovine zemlje. Moja procjena bila je da je u BiH izginulo oko 250.000 ljudi i da su ogromne štete nanesene cijeloj državi.
Naravno, radi se o gruboj procjeni. Sud ce odrediti detaljan iznos odštete nakon donošenja presude. Tada ce biti otvorena nova procedura radi utvrdivanja tacnog iznosa.

Oduzimanje imovine

Kako ce odšteta biti naplacena?

- ICJ ce narediti Srbiji da plati štetu. Ako oni to ne urade, onda ce se od Vijeca sigurnosti zatražiti akcija, uvodenje sankcija, zapljena imovine...
Usto, na osnovu presude Suda, svaki advokat na svijetu moci ce krenuti na sudove svuda u svijetu i tražiti da se odšteta naplati. Sve što je u vlasništvu Srbije, osim diplomatskih predstavništava, može biti oduzeto i dato BiH na ime odštete.

Vi uopce ne razmišljate o mogucnosti da BiH izgubi tužbu?

- Ne! Pogledajte dvije odluke suda o kojima sam govorio tokom ovog razgovora u više navrata i vidjet cete da je cak i ruski sudija, a Rusija je uvijek podržavala Srbiju, u svojim mišljenjima istakao da su te odluke jednake osudi za genocid. I to je tacno. Uvjeren sam da ce BiH dobiti presudu u svoju korist.
Podsjetit cu da je prošlog ljeta Vijece ministara SCG izdalo zvanicno izvinjenje u kojem je preuzelo pravnu odgovornost za dogadaje u Srebrenici. Oni su samo naveli da se tamo desio ratni zlocin, umjesto termina genocid. Time su priznali krivnju.

Srbija je vec bankrotirala

- Za mene je pravo pitanje - šta s presudom. Uopce ne sumnjam da ce BiH dobiti slucaj, ali šta onda. Srbija nema tih stotinu milijardi dolara! Za mene je ukidanje RS mnogo bitnije od naplate svog tog novca.
Ukidanjem RS, BiH postaje normalna država koja se može pridružiti EU i NATO-u.
Najbolji model za uredenje vaše zemlje je - švicarski. Ali, ljudi u BiH ce odluciti o tome. Jedino mogu reci da ni u kojem slucaju ne trebaju prihvatiti plan ustavnih promjena koje im sada namece americka administracija. Njime se samo jaca moc RS i dalje krci put za separaciju.

Tužba i za agresiju

- Optužbe za agresiju Srbije protiv BiH implicitno su sadržane u samoj tužbi. Morali smo se fokusirati na Konvenciju o genocidu kako bismo dokazali da su Srbija i Crna Gora rukovodile, de facto, trupama Radovana Karadžica te da se ne radi o gradanskom ratu.
Advokat SCG, profesor Rozen iz Izraela, nastojao je uvjeriti Sud da je u pitanju gradanski rat za koji SCG i Slobodan Miloševic nisu odgovorni. No, to sam s uspjehom pobio.
Dakle, optužba da je na BiH izvršena agresija sadržana je u tužbi. No, sama tužba tako je zasnovana upravo zbog odredbi Konvencije o genocidu.

Bilo aktuelno prije 360 dana!

.

[seiko22]

TIHIĆ SPRIJEČIO BOYLEA DA NA MEĐUNARODNOM SUDU PRAVDE UKINE "REPUBLIKU SRPSKU"

(Piše: Ibrahim Halilović, Winsdor, 18. februar, 2007.)


"Predsjednik Socijalističke partije Petar Đokić rekao je da je tužba BiH protiv SCG kontroverzna i da nema ni pravni ni politički legitimitet, te da nije trebalo da bude ni pokrenuta s obzirom da je nije podržala polovina BiH." Izvor: (Srbi zajedno protiv tužbe", Nezavisne novine, 17. februara 2007. http://www.nezavisne.com/vijesti.php?vijest=5989&meni=3 ).



- Tužba ima pravnu osnovu jer ju je podnijela legitimna i lagalna Vlada medjunarodno priznate države RBiH na koju je izvršena untrašnja i spoljna srpska agresija. Tužbu RBiH protiv SRJ za agresiju i genocid Međunarodni sud pravde jeprihvatio kao osnovanu, i pored smicalica srpskih advokata. Prof. Frencis A. Boyle, autor i prvi zastupnik Tužbe je čak četiri puta na tome Sudu obranio njenu utemeljenost, te je Tužbu RBiH protiv SRJ za agresiju i genocid Sud prihvatio, raspravljao o njoj, a presuda se očekuje 26. februara ove godine.

- I pravni predstavnici RBiH i advokati tužene strane imali su prilike pred Sudom iznijeti dokaze i protudokaze.

- I Predsjedništvo BiH je poslije rata u dva navrata raspravljalo o Tužbi, ali srpski predstavnik nije stavio veto na nju.

Ibrahim Halilović




Sada je na Sudu da odluči.

Tvrdnja kako Tužbu nije "podržala polovina BiH" je apsurdna: niko pametan i ne očekuje da polovina države koji se zove RS, tuži samu sebe i da još financira taj spor protiv sebe same, kao suučenika u genocidu i zločinu neviđenog spektra i obima.

Dakle, posto "ta plovina BiH" nije tužila samu sebe, ona nije ni finacirala tu Tužbu, stalno je bila protiv nje, pa Dodik sada kaže kako su pare namicane iz privatnih fondova. Da, namicane su i iz privatnih foindova i ja sam osobno dao svoj skromin doprinos.

Jer, država BiH oličena u Sulejmanu Tihiću je nastojala na svaki način obezvrijedniti tu Tužbu, kad već nije smjela povući je zbog pritiska preživjelih žrtava. Tihić je ustezao sa parama, ali patrioti BiH su namirivali ono što je bila dužna država koju je Tihić vodio. Na zahtjev autora Tužbe američkog advokata Frencisa A. Boylea da ga uvrsti u tim da bi on kao zastupnik Tuzbe ukinuo RS na Medjunarodnmom sudu pravde, Tihić je u ime SDA i države BiH odbio taj zahtjev jer je bio siguran da bi Boyle i uspio ukinuti RS. Tihić je odbio besplatne usloge Boylea, da bi kukako potom kako nema para za Tužbu, kako je Tužba u opasnosti, pa su Bosanci sirom svijeta skupljali sadaku za nju, premda je Tužba bila državna stvar, a ne Tihićeva ili SDA Tužba.

Tihić nije preko advokata Softića ispostavio zahtjev Sudu za nadoknadu štete, pa će se o tome dogovoriti strane u sporu jer Tihić ne želi ekonomski uništiti Srbiju i Crnu Goru, koje su i ekonomski i u ljudstvu upropastile BiH. Tihiću je glavno da SRJ bude proglašena krivom, mada to znaju i ptice na grani, RS neka ostane kao spomenik zlu, a pričinjenu štetu neka plate žrtve agreisje i genocida.

Stoga, Dodik, Đokic i co. bi trebali podići turbe Izetbegoviću koji je utemeljio RS nastalu na agresiji i genocidu, a spomenik Tihiću za života jer je na Međunmarodnom sudu pravde izbjegao tražiti njeno ukidanje i pravično namirivanje štete. Nišane bi Dodik i co. trebali naručiti i živućem Reis-efendiji Mustafi Ceriću koji o trošku džematlija gradi ono što su porušili četnici.

Na tom Sudu je bilo moguće ukinuti RS. Medjunaroni sud UN-a je mnogo jača PRAVNA institucija od nekog dogovora balkanskih političara, među kojima i onih koji su krojili krvavu bosansku košulju u Dayotonu u koji se Ivanić i društvo zaklinju, tvrdeći da je RS daytonska ustavna kategorija i da joj Sud ništa ne može!

I, neka se ni Dodik ni društvo ne zavaravaju da ih neće obavezivati presuda Međunarodnog suda pravde u Den Haagu po Tužbi RBiH. Taj sud, kao najveća pravna institucija u svijetu ima instrumente kojima će sporvesti svoju odluku, svidjalo se to kome ili ne.

Kao potvrdu mojih riječi kako Tihić amnestira agresora i genocidnu RS, šaljem Nezavisnim novinama kopiju pisma koje mi je 13. maja prošle godine uputio autor Tužbe RBiH protiv SRJ i njen prvi zastupnik američki profesor internacionalnog prava Francis A. Boyle.

Betreff: FW: Sell Out?
Datum: Sat, 13 May 2006 10:15:41 -0500
Von: "Boyle, Francis" <[email protected]>
An: "Ibrahim Halilovic" <[email protected]>

so it looks like they are going to sell the lawsuit out. If Tihic had listened to me, I could have abolished RS at the World Court without selling out the lawsuit. This stuff about my being excluded because I am Irish is baloney. Tihic and Softic and Van Den Beisen rejected my offer to abolish RS at the World Court because Tihic was in bed with SDS, SNDS and PDP over the Hays Reforms to strengthen RS. fab.

Prevod: Izgleda da oni namjeravaju da prodaju Tužbu. Da me je Tihić poslušao, ja sam mogao ukinuti RS na Svjetskom Sudu bez prodaje Tužbe. Ovaj slučaj, gdje sam ja isključen (iz advokatskog tima, prim. prev.) zbog toga što sam Irac je glupost. Tihić i Softić i Van Den Beisen odbili su moju ponudu da ukinem RS na Svjetskom Sudu jer je Tihić bio u "krevetu" (na istoj strani, prim. prev.) sa SDS, SNDS i PDP u vezi sa Hays-ovim reformama, čiji je cilj bio da ojačaju RS.

Ibrahim HALILOVIC, slobodni novinar, Windsor, Canada


Napomena RepublikeBiH.net:

Ovo je odgovor novinara Ibrahima Halilovića na jedan napis u banjalučkim - Dodikovim &laquo;Nezavisnim novinama.&raquo;

Sličnih napisa je na desetien po četničkoj štampi. Zajendički naslov bi im mogao biti malo modificiran - &laquo;Svi četnici protiv Tužbe&raquo;.

Ali, nisu samo svi Srbi i svi četnici protiv Tužbe. Protiv Tužbe je i Sulejman Tihić, nekadašnji član Predsjednisštva BiH i aktualni predsjenik SDA, koji se smatra "reprezentom" svih Bošnjaka.

Taj i takav izdajnik Tihić nije smio povući Tužbu bojeći se gnjeva preživjelih žrtava, ali je sve učinio da je omalovaži, da ublaži presudu po toj Tužbi. Ovdje je jedan od dokaza – a svjedok je niko drugi nego prof. Francis A. Boyle, autor Tužbe RBiH protov SRJ za agresiju i genocid i njen prvi zastupnik koji je uklonjen iz našeg advokatskog tima, iako je nudio svoje usluge &laquo;pro bono&raquo;. Veleizdajnici su to učinila iz straha da bi on taj spor sigurno dobio.

Ovo je aktuelno danas!

.

[seiko22]

1. TIHIC I SOFTIC IZBACILI IZ TUZBE ZAHTJEV DA SE UKINE GENOCIDNA RS

SARAJEVO, 15.02.2007. U telefonskom intervjuu za 'Javnu tajnu' profesor internacionalnog prava Francis Boyle otkrio je neke veoma vazne, do sada skrivane cinjenice u vezi sa Tuzbom za genocid.

Na pitanje da li je zadovoljan radom Softic Sakiba, Boyle je rekao da je nezadovoljan pri cemu je naveo slijedece razloge:

Tihic i Softic su iz Tužbe IZBACILI DIO U KOJEM SE TRAZI IZJASNJAVANJE SUDA O REPUBLICI SRPSKOJ, TJ. DA SE UKINE RS KAO REZULTAT GENOCIDA.

Primjetimo ovdje da Prof. Boyle ne kaze da je RS ikada bila “tuzena strana”, nego samo da je RS NASTALA KAO POSLJEDICA genocida. Izbacivanjem iz Tuzbe amandmana o Republici Srpskoj Tihic i Softic su prakticno cijelu Tuzbu sveli samo na pitanje novcane nadoknade. Ovako, sud se nece eksplicitno izjasniti da li je RS genocidna tvorevina ili ne, nego ce se samo izjasniti da li je u BiH pocinjen gnocid ili ne.

Svakome ko ima imalo pameti jasno je da se ne moze trampiti vlastiti zivot za pare. Isto tako ne moze se trampiti ni opstanak drzave za pare. Medjutim, upravo su to uradili Tihic i Softic, kada su pristali da svedu sankciju za genocid samo na novcanu ostetu i izbacili zahtjev da se UKINE RS BUDUCI DA JE NASTALA AGRESIJOM I GENOCIDOM. Svaki sudski proces ima za cilj da SE KOLIKO JE TO GOD MOGUCE PONISTE REZULTATI ZLOCINA, A U OVOM SLUCAJU TO BI BILO UKIDANJE RS. Umjesto toga Tihic i Softic su trazili samo novcanu nadoknadu, cime su pokusali sacuvati RS i ugroziti buduci opstanak Bosne i Hercegovine.

Medjutim, Tihic i Softic su ispustili iz vida koliko je presuda za GENOCID mocna, i da ce biti sve mocnija, u savremenom svijetu. Bez obzira sto se sud nece eksplicitno izjasniti o RS, ipak ce biti jasno da je to genocidna tvorevina. Poslije presude za genocid, bez obzira na Tihicev i Softicev manevar, genocidna tvorevina ce izgubiti buducnost.

Po Boyle-u, velika greška je i to što BH strana pravi razliku izmedju vlada Miloševica i Koštunice, jer tuzena je drzava Srbija, bez obzira koja je Vlada u datom trenutku na njenom celu.

Boyle je optuzio Softica i zato sto nije izveo zrtve genocida kao svjedoke. On je rezignirano rekao: "Softica optužujem najtežim rijecima – kako ste mogli uopšte tražiti presudu za Genocid, a istovremeno ne izvesti nijednu jedinu žrtvu pred Sud da svjedoci o stradanjima?"

Izbacen je i stav o sistematskim masovnim silovanjima žena kao vrsti genocida, a Softic i Tihic su i tu odbili Boyleove zahtjeve za ponovno uvrštavanje...

Upitan da komentira špekulacije o mogucem proglašenju "parcijalnog Genocida", Boyle je odgovorio da je u originalnoj Tužbi stajalo da je genocid bio na cijeloj teritoriji i nad svim nesrpskim narodima tj. Hrvatima, Jevrejima i dr. pa je katastrofalno što su Tihic i Softic izbacili iz Tužbe i Hrvate i Jevreje. Boyle: "Bilo bi tužno da nakon toliko godina odugovlacenja Sud odluci da je Genocid bio samo u Srebrenici. Ja sam uvjerio i Carlu del Ponte da optuži Miloševica za genocid u Srebrenici. Ipak, ako Sud osudi Srbiju i CG za genocid pa makar samo i u Srebrenici, bice to velika stvar jer uz nacisticku Njemacku, Srbija i Crna Gora bi bile prve zemlje u historiji osudjene za Genocid. Ocekujem da ce Sud presuditi Genocid".

Naravno, nemoguce je da PRAVNICI Tihic i Softic toliko ne poznaju pravo pa da slucajno naprave ovoliko teških pogrešaka. Kao i u slucaju Izetbegovic Alije, koji se takodjer bio pravnik, radi se o ociglednoj VELEIZDAJI, cijoj konacnoj fazi upravo prisustvujemo.

Prof. Boyle je nagovjestio politicke pritiske na Sud, koji su moguci od strane nasih neprijatelja, dok u nasu korist nema nikakvih pritisaka na sud. Dakle, ukoliko presuda Suda bude povoljna za Bosnu i Hercegovinu to ce biti najbolji dokaz da je sud djelovao nezavisno od tih politickih pritisaka. U tom slucaju, RS nema buducnosti.

Jos o IZDAJI TUZBE ZA GENOCID,

.

[seiko22]

Komentar : rasprava o Tuzbi na "Face to face",

. SOFTIC IMPUTIRA BOYLE-u BESMISLENA PITANJA DA BI IZBJEGAO ODGOVORITI NA PRAVA

SARAJEVO, 17.02.2007. Gostujuci veceras u 'Face to Face' agent BiH u Haagu Softic Sakib polemisao je sa zastupnikom Srbije Stojanovic Radoslavom, ponavljajuci ranije iznošene stavove koje zato necemo ponavljati. Izdvojimo medjutim dogadjaj na kraju kad je voditelj, upitao Softica da li je istina da je on navodno “odbio da tuži RS" te "o cemu se tu radi pošto je bilo takvih komentara u medijima". Nazalost, ovo je bilo pogresno pitanje. Pravo pitanje je trebalo glasiti: “Zasto su Tihic i Softic (tajno) ukinuli zahtjev iz Tuzbe da Sud ukine RS jer je nastala kao rezultat genocida?”

U tom pitanju je sva sustina. Naime, drzava Srbija je izvrsila agresiju i genocid na drzavu BiH, da bi kreirala Republiku Srpsku na teritoriji BiH. U Tuzbi je RS bila okarakterisana samo kao CILJ I POSLJEDICA GENOCIDA, a NE kao tuzena strana, i Prof. Boyle NIKADA NIJE NI REKAO DA JE RS TUZENA DRZAVA.

Cim je cuo pitanje Softic je sam prepoznao da voditelj govori o izuzetno oštrom nastupu profesora Boylea u 'Javnoj tajni' od 15/02/2007, te je odgovorio da ne razumije te “Boyleove” stavove pošto se "ne može tužiti RS jer nije država".

Dakle, svjestan da nije mogao ignorisati dramaticne optužbe profesora Boylea javno upucene Softicu i Tihicu, voditelj Hadzifejzovic je postavio pitanje Softicu, ali neprecizno, sto je omogucilo Softicu da pogresno, voditeljevo pitanje stavi Boyleu u usta i tako izbjegne odgovor na prava Boyleova pitanja.

Svakom djetetu u Bosni i Hercegovini jasno je da je JEDINA satisfakcija narodu BiH da se "RS" kao rezultat Genocida ukine. Profesor Boyle je Softica i Tihica VRLO JASNO I NEDVOSMISLENO OPTUŽIO da su iz Tužbe IZBACILI ZAHTJEV ZA UKIDANJEM RS-a. Profesor Boyle vec godinama krivi Tihica i Softica za to, ali je to do sada bilo skrivano od BH javnosti.
Bez obzira kako je voditelj postavio pitanje Softicu, Softic je morao dogovoriti na originalno Boyleovo pitanje: "Zasto su iz Tuzbe izbacili zahtjev da se ukine RS kao posljedica genocida?". Sam Softic je implicirao Boylea, dakle on je znao za originalne Boyleove zamjerke, jos davno prije ove emisije, tj. on nije prvi put od voditelja u tom trenutku cuo za to pitanje da bi ga imao pravo tumaciti drukcije nego kako ga je Boyle originalno postavio.

Po rezultatima telefonske ankete u emisiji 1120 gledalaca vjeruje da ce BiH dobiti Tužbu, a 113 ne vjeruje, tj. cak 10 naprema 1. Na žalost tek ovih dana se zaslugom prof. Boylea pocela raspetljavati prava situacija u kojoj se Tužba nalazi iskljucivom "zaslugom" Tihica i Softica.

.

[seiko22]

Ko ima imalo osjecaja za pravdu i istinu ko ima imalo duse i samo malo srca , mrvu mozga i ko iole lici na ljudsko bice ...mora bez ikakvog uvjetovanja i bez ikakvog kompromisa traziti potpunu likvidaciju republike zvijerske .Potpunu i u svakom pogledu , politicki , pravno , teritorijalno ....svaki covjek koji ima bilo kakvu rijec u korist postojanja genocidne tvorevine ne moze se smatrati homo sapiensom . Za bilo kakvo postojanje republike zvijerske moze biti samo zvijer.
Insan ne moze i ne smije podrzati " zemlju " koja je ukradena , na kojoj je krv tekla u potocima , na kojoj je na svakom koraku , na svakoj stopi silovana kcerka pred majcinim ocima gdje je sin ocu morao zubima da grize testise.
Sram i stid i neka proklet bude onaj ko je stanju da izgovori te dvije rijeci !!!!!!
Vampiri i vukodlaci su milost Bozija u odnosu na tvorce i pregaoce tzv rs .
Smrt fasizmu slobada BOSNI !!!!!!!!!!!!!!!

Fino si ovo "nakitio" , "oceania", no nazalost, k'o i bezbroj puta dosada, naci ce se Bosnjo da , kako kazes :"izgovori te dvije rijeci"!
Celo, "gargamel", je davno obecao da je rs "neupitna", da je "realno stanje na terenu"! Gospodin "Europski muftija", je rekao "ovdje je brat ubio brata", gospoda "veliki" i bivsi "mladi muslimani", imaju dovoljno argumenata i nakane da zadrze ovo stanje agonije! Drze vlast i imaju siguran izvor prihoda! Bezbroj puta su sipali prasinu u oci Bosanskome puku, a to nastavljaju i danas! Reci mi, kolike su sanse da ljudi koji su "iftarili u Banja Luci", ukinu tu istu Banja Luku?? Male , moj "oceania"!
Danas, kad je pozitivna presuda skoro izvjesna, potvrdjuju se teze mnogih patriota Bosne, koji nisu pristajali na razne kompromise, na ghetoizaciju, koji nisu prihvatali "stanje na terenu" stvoreno genocidom, nego su vjerovali u snagu istine i zakona, kao ispravne! Koji vjeruju da postoji mogucnost uspostavljanja gradjanskog civilnog drustva, umjesto ovoga nacional-faschizma! No medjutim, na drugoj strani, nazalost, mnogo je veci broj "spekulanata" koji su tijekom svih ovih godina, mijenjali licne stavove onako kako su se mijenjala godisnja doba, sve u cilju licne dobiti, a istovremeno se ispostavljali za "predstavnike i zastitnike naroda" ! To je, moj "oceania", dovelo "Mila" u poziciju da moze da "vedri i oblaci"! Cak i danas, kazem opet, kad je pozitivna presuda skoro izvjesna, na razne nacine nam se nastoji poturiti "kukavicije jaje"! Pozivaju na formiranje nekakvih "distrikta", kao "eto radimo nesto", umjesto pozivanja na beskompromisno ukidanje zlocinacke tvorevine!
Medjunarodni zakon ce, ukoliko se donese pozitivna odluka, pokazati da postoji, a na "nasim politicarima" je dali ce to znaciti napredak ili nazadak za Bosnu! Znaci, nije "do svijeta", kako nam poturaju - nasi su ti koji donose konacnu odluku! Mnogi kritikuju Visokog Predstavnika Schilinga, kao "nije uradio nista", ali medjutim, on je uradio vise no svi prije njega! Nastojao je da natjera Bosanske politicare "da se bave svojim poslom " (sto je hodza Ceric obecao - pa opet slagao) umjesto da primaju platu i cekaju na njegove odluke!
Zato , moj "oceania", da zakljucim, cuvajmo se PETOKOLONASA u nasim redovima! Za "Miliku" znamo ko je, on to ne krije, al' za takozvane "nase", jarane "otvori cetvere oci"!

.

Svemirac, ako ti nije jasno, procitaj ovaj post jos jednom!
Samo Bosanski PETOKOLONASI prodaju Bosnu! Bosanski narod je ginuo i branio Bosnu kad je trebalo, danas gladuje i brani Bosnu!
DANAS FATA ORLOVIC BRANI BOSNU!!
Alija Izetbegovic je IZDAO Bosnu kad je bio njegov red - danas je IZDAJE Sulejmen Ti'ic, jer je njegov red!!
Genocida pocinjenih od cetnika nije bilo samo 1995 i nije samo samo u Srebrenici!
Samo neko naivan ,, bez zvanicne osude Medjunarodnog Suda, moze vjerovati da cetnici nece ponovo krenuti u svoj krvavi pir!!
Genocid i etnicko ciscenje je spocitano najbolje u njihovoj paroli :" Gdje je srpska noga - tu je srpska zemlja!!"
Oni savrseno dobro znaju sta hoce!

.

[_BosanaC]

Da nije zalosno bilo bi smijesno

Medjutim, ipak ovo nije prvi put da oni kojim narod pokloni povjerenje i u koje slijepo vjeruje proda taj isti narod.

[seiko22]

Ti'icevo "maslo"!!

1. TIHIC I SOFTIC JESU IZBACILI IZ TUZBE ZA GENOCID ZAHTJEV ZA RESTAURACIJOM PREDRATNOG USTAVA

Na vijest iz Sarajeva da je Tihic u emisiji 'Pošteno govoreci' od 20. februara 2007 ponovo pokusao obmanuti BH javnost da Tuzba za genocid nije mogla ukinuti RS, odlucili smo da saznamo istinu iz “prve ruke”. Dr Vahid Sendijarevic je poslao email poruke dvojici bivsih agenata Republike BiH na Internacionalnom sudu Pravde u Hagu, Prof. Francis-u Boyle-u i Muhamedu Sacirbegovicu trazeci od njih da razjasne tacno da li je u Tuzbi postojala mogucnost da se ukine RS. Obadvojica su objasnili da je od samoga pocetka u Tuzbi postojao zahtjev za “restauracijom predratnog stanja” poslije presude za genocid.




3. CINJENICE GOVORE: TIHIC I SOFTIC SU IZ TUZBE PROTIV SRBIJE I CRNE GORE IZBACILI ZAHTJEV ZA POVRAT NA STANJE KAKVO JE BILO PRIJE AGRESIJE I GENOCIDA


Profesor Boyl-e je rekao u nasoj posljednjoj komunikaciji da je u originalnoj tuzbi Republike Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne gore za agresiju i genocid na Internacionalnom sudu pravde “bio Zahtjev za povrat na situaciju kakva je bila prije agresije i genocida.” Dalje je kazao: “Tuzbom nije zahtjevano ukidanje Republike Srpske, direktno. Zahtjevan je povrat [na stanje kakvo je bilo prije agresije i genocida], sto znaci ukidanje Republike Srpske. Kampanju za ukidanje Republike Srpske na Svjetskom sudu sam poceo u julu 2005-te na konferenciji za novinare, u tvom prisustvu, na sarajevskom aerodromu. Mi smo to mogli postici putem zahtjeva za povrat [na stanje kakvo je bilo prije agresije i genocida], koji je tada jos uvijek bio u Tuzbi. Ali prosle godine tokom rasprave na sudu Tihic i Softic su poslali Francuskog advokata da obavijesti Sud da Bosna vise ne zahtjeva povrat [na stanje kakvo je bilo prije agresije i genocida]...To je bio smisljeni cin izdaje i sabotaze od strane Tihica!, a i Softica. Da se podsjetimo SDA je bila u koaliciji sa SDS, SNDS i PDP. Tako, naravno, Tihic i Softic su ucinili sve da Tuzba ne bude prijetnja Republici Srpskoj.”

Profesor Boyl-e je predvidio mogucnost da ce pod tezinom agresije i genocida Bosanska vlada potpisati mirovni sporazum na stetu ustava, granica i suvereniteta Republike Bosne i Hercegovine. Cinjenica da je on u originalnoj Tuzbi 1993-ce zahtjevao povrat [na stanje kakvo je bilo prije agresije i genocida], on je de facto zahtjevao da se granice i ustav Republike Bosne i Hercegovine ne mogu mijenjati kao rezultat agresije i genocida i da se mora ukinuti ustavno uredjenje i novoformirani entiteti koji su uspostavljeni kao rezultat agresije i genocida, ukljucujuci Republiku Srpsku i Federaciju BiH, kao i ustavno uredjenje na osnovu Dayton-skog sporazuma.

“Zahtjev za popvrat [na stanje kakvo je bilo prije agresije i genocida] je bio u tuzbi od pocetka do gotovo samog sudjenja. Krajnje je neuobicajeno, nije normalno, da se povuce Zahtjev za povrat [na stanje kakvo je bilo prije agresije I genocida]. Povrat [na stanje kakvo je bilo prije agresije I genocida] je normalan zahtjev u nasem slucaju. To su sabotirali Tihic i Softic”, kaze Profesor Boyle.

Osnova internacionalnog (medjunarodnog) prava je da se granice i ustav jedne nacije (drzave) ne mogu mijenjati kao rezultat agresije, a pogotovu ne kao rezultat genocida, i ako su promijenjeni, fundamentalno je pravo zahtjevati povrat [na stanje kakvo je bilo prije agresije i genocida] i povrat na ustav i granica kakve su bile prije agresije i genocida.

“Nije mi poznat niti jedan slucaj na Svjetskom sudu u kojem je Zahtjev za restituciju (povrat na prethodno stanje) povucen prije samog sudjenja. Prva lekcija u internacionalnom pravu je da se uvijek trazi restitucija [povrat otetog]...Kako sada stvari stoje, nova vlada Bosne i Hercegovine moze iskoristitri povoljnu presudu protiv RS...u sljedecem stepenu procesa koji ce se odnosti na ostetu” rekao je Profesor Boyle.

Na pitanje o Republici Srpskoj u Tuzbi, Muhamed Sacirbey je potvrdio da je “Originalna tuzba oznacila RS kao proizvod genocida...Zahtjev da se ukine RS i buduci zahtjev za bilo kojom ostetom mora postaviti Agent, jednom kada se o tome donese odluka. Ako BiH dobije tuzbu, mi tada mozemo zahtjevati ukidanje RS kao proizvoda genocida pocinjenog od strane Beograda”. Muhamed Sacirbey je takodjer potvrdio da nikakve promjene u tuzbi nije bilo sve do nekog vremena u 2005-toj kada je pruzio pomoc Agentu tuzbe.

.

[seiko22]

Ali prosle godine tokom rasprave na sudu Tihic i Softic su poslali Francuskog advokata da obavijesti Sud da Bosna vise ne zahtjeva povrat [na stanje kakvo je bilo prije agresije i genocida]...To je bio smisljeni cin izdaje i sabotaze od strane Tihica!, a i Softica. Da se podsjetimo SDA je bila u koaliciji sa SDS, SNDS i PDP. Tako, naravno, Tihic i Softic su ucinili sve da Tuzba ne bude prijetnja Republici Srpskoj.”

U medjuvremenu, dok je trajao Ti'icev "izdajnicki pir", je SDA-ovski satelit u Americi - "Kongres Bosnjaka Sjeverne Amerike", sakupio od Americkih Bosnjaka $-205 000, na ime zastite Tuzbe za Genocid, koje ce Emir Ramic i Mujko Erovic odnijeti Septembra 2006. u Sarajevo i , kakve li ironije, predati sakibu Softicu i Sulejmanu Tihicu!!
Bravo "Bosnjacki prvaci", dobar "dzeparac" za IZDAJU! Aferim!!

.

[zzzzz]

Interesuje me da li se tuzba tice samo genocida ili su tuzeni i za agresiju, planiranje i podsticanje ratnih zlocina, ratna razaranja itd. Kontam, ako se ne daj boze izvuku za genocid, moze li se desiti da im se presudi po ovim drugim tackama

[seiko22]

Interesuje me da li se tuzba tice samo genocida ili su tuzeni i za agresiju, planiranje i podsticanje ratnih zlocina, ratna razaranja itd. Kontam, ako se ne daj boze izvuku za genocid, moze li se desiti da im se presudi po ovim drugim tackama

K'o da je bitno sta obuhvata, kad imas ovakvog "predstavnika"!
Procitaj ovo:

Ti'ic, za stampu,

]"Gradjani u RS nece snositi posljedice presude (...) Gradjani Srbije ce indirektno snositi štetu jer su glasali za Miloševica pa je red da neku štetu i podnesu (...) Mnogi gradjani Srbije koji su bili djeca u ratu sada nisu odgovorni za placanje štete. Siguran sam da ko god bude zastupao BiH na pregovorima o naknadi štete, vodice racuna da se ona ne odrazi bitno na gradjane Srbije jer nama je jaka Srbija u najboljem interesu

.