Mladi i politika

[michio]

SDP treba samo glasače SDA da glasaju za SDP, ne trebaju im mladi za to. Ali treba otići na koride, treba upoznati te ljude itd.

[linkin]

koliko ja znam, na kantonalnoj i federalnoj listi se nalazi nekoliko mladih ljudi iz Velike Kladuse. Ti ljudi se zalazu za mlade, njihove potrebe i probleme, stoga moj glas za njih

[Mladi_DNZ_BiH]

Na listi za kantonalnu listu USK i federalnu listu, nalaze se i mladi ljudi iz Velike Kladuse, clanovi stranke DNZ. Ovi ljudi se zalazu za potrebe mladih, sto potvrdjuju mnogi projektii i ostvareni rezultati..stoga, trebalo bi ih podrzati...vrijeme je....za promjene

[pink_floyd]

Definitivno se treba zalagati za mlade ljude, jer su oni ti koji mogu mijenjati buducnost, i treba sve vise mladih da se aktivira a ne da samo sjede kod kuce i kukaju!

[Saray_li]

Mladi ljudi koji 'ne pamte' titovo vrijeme imaju odlične ideje i znanje...samo je problem glasačko tijelo koje čine većinom stariji ljudi koji tim istim mladim ljudima nikako šansu da daju...

[uvjek dobar gost]

Mladi ljudi koji 'ne pamte' titovo vrijeme imaju odlične ideje i znanje...samo je problem glasačko tijelo koje čine većinom stariji ljudi koji tim istim mladim ljudima nikako šansu da daju...

ja recimo donekle pamtim to vrijeme ali isto tako mislim da imam dobre ideje... glasačko tijelo jeste jedan od problema ali nikako ne jedini ...

[pink_floyd]

Ja pouzdano znam da ima mladih na listama! Pa sta kazete na to, samo zavisi koja stranka!

[pink_floyd]

A naravno da nece imati sanse ako ne glasamo za njih! To je tako, mi to mozemo promijeniti!

[One Of Us]

Nije do mladih. Do odraslih je.

Nije tačno! Mladima je imanentna plahost, borbenost, ali avaj,...Neće čak ni da glasaju, a od narednog okotobarskog glasanja zavisi njihova i njihove buduće djece budućnost (Nije FK Budućnost iz Banovića!)!

Izvini, ali to meni zvuči kao prazne parole. I prvo bismo trebali reći koji dobni raspon pokrivaju mlade osobe. Ovo okruženje koje imamo su kreirali odrasli. Čak bih se usudio reći da ljude koji sada imaju manje od nekih 40 godina gotovo da niko ništa nije pitao u nastanku ovog stanja. Tražiti tek tako, u ovim uvjetima, od mladih ljudi (dobi od recimo 18 do 25 godina) da pokažu visoku političku svijest je neozbiljno. Uostalom, i za ove koje sada imamo na vlasti je neko glasao prije 15-20 godina (i još uvijek glasa). Opet kažem, mladi ljudi nisu krivi i odrasli (stariji, mudriji, iskusniji) im ne mogu tek tako isporučiti račun sređivanja stanja koje ni oni sami (odrasli, stariji i mudriji) ne mogu, ne znaju i neće srediti. I sve to na način da mladi valjda treba da glasaju za te starije i stoje po strani.

Prošlo je 20 godina. Čovjeku koji je sa 30, 40 tada glasao na izborima sada je 50, 60 godina. Isto vrijedi za ljude koji su obnašali vlast sve te godine. I sada ćemo, nakon tolikog "truda i rada" i glasanja današnjih starijih, odraslih, iskusnijih sve ispostaviti omladincima od npr. 18-20 godina? Sasvim razumijem reakcije mladih kada kažu da ne žele da glasaju i da ih to ne zanima. Ne kažem da je to dobro, ali ih sasvim razumijem.

Niko nije ni reko da ce mladi od 18-20 godina biti na nekim liderskim pozicijama nego mladi koji su sad zavrsavaju,fakultete,magisterije,itd.To su sve "mladi"ljudi od 25-30.godina,koji su najupuceniji na danasnjicu,koji je trenutno prozivljavaju,skolaju se,traze posao,stvaraju porodicu,postaju odgovorne osobe,koji bi trebali da zamijene "didove i babe" na pojedinim mijestima ,jer najlakse je izici pred ljude ili novinare i "baciti " im pricu koja se samo ponavlja i nista,"presipaju iz supljeg u prazno",a to nam ne treba.

[Saray_li]

Mladi ljudi koji 'ne pamte' titovo vrijeme imaju odlične ideje i znanje...samo je problem glasačko tijelo koje čine većinom stariji ljudi koji tim istim mladim ljudima nikako šansu da daju...

ja recimo donekle pamtim to vrijeme ali isto tako mislim da imam dobre ideje... glasačko tijelo jeste jedan od problema ali nikako ne jedini ...

Pamtim priče staraca kako su tada živjeli ko hadžije ili je to spominjanje i veličanje vremana nostalgija za mladim danima

Glasačko tijelo jeste problem po sljedećem principu - ne može biti isto relevantan glas mladog čovjeka od 30 godina npr iz Mostara i nane iz Han Pijeska

Nani kažu koji broj će da zaokruži i ona tako glasa. Ili glasa po principu da je čula da neko valja.

[pink_floyd]

Niko nije ni reko da ce mladi od 18-20 godina biti na nekim liderskim pozicijama nego mladi koji su sad zavrsavaju,fakultete,magisterije,itd.To su sve "mladi"ljudi od 25-30.godina,koji su najupuceniji na danasnjicu,koji je trenutno prozivljavaju,skolaju se,traze posao,stvaraju porodicu,postaju odgovorne osobe,koji bi trebali da zamijene "didove i babe" na pojedinim mijestima ,jer najlakse je izici pred ljude ili novinare i "baciti " im pricu koja se samo ponavlja i nista,"presipaju iz supljeg u prazno",a to nam ne treba.[/quote]

Pa naravno da nece mladi od 18-20 biti na liderskim pozicijama, niko to nije rekao i naravno da nisu ni upuceni niti su dovoljno zreli da se bore sa politicarima i sa ovakvom situacijom, vec se mislilo na mlade od 25-30 i vise koji godinu mozda, a vjeruj da ih takvi ima na listama za izbore.

[Mladi_DNZ_BiH]

Mladi kandidati DNZ-a, imaju uglavnom izmedju 25-30 godina. Svojim su radom i zalaganjem pokazali da mogu utjecati i da se zalazu za mlade...stoga pruzite im priliku da vam to i dokazu!

[pink_floyd]

Odrasli jesu kreirali nasu sadasnjost, onakvu kakva jeste nazalost. Ali ima pojedinaca za koje vrijedi glasati, a posebno bi trebali podrzati mlade svojim glasovima!!!

[Saray_li]

Odrasli jesu kreirali nasu sadasnjost, onakvu kakva jeste nazalost. Ali ima pojedinaca za koje vrijedi glasati, a posebno bi trebali podrzati mlade svojim glasovima!!!

kako dečko sa plakata koji je tek završio fakultet da bude pouzdan parner u vlasti sa gujama i vukovima?
Nema logike.
Može on pokušavati nešto...al sve će to na pokušaju ostati.

[PipiDugaDevetka]

Pamtim priče staraca kako su tada živjeli ko hadžije ili je to spominjanje i veličanje vremana nostalgija za mladim danima

Glasačko tijelo jeste problem po sljedećem principu - ne može biti isto relevantan glas mladog čovjeka od 30 godina npr iz Mostara i nane iz Han Pijeska

Nani kažu koji broj će da zaokruži i ona tako glasa. Ili glasa po principu da je čula da neko valja.

Svaki je glas isti i svaki je relevantan, bitan, važeći, odgovarajući, i nane iz Han šodera, i mladića iz MO.
Svaka budala može, i da napravi dijete, i da glasa na demokratskim izborima. Ovo jeste nedostatak demokratskih izbora, ali je stvar dogovora među ljudima u kakvom sistemu želimo bitisati.

Tajno glasanje na izborima je demokratsko dostignuće i niko nije još izmislio nešto bolje u sistemu koji se zove ''vladavnina naroda''=demokratija.
Nobela bi zaslužio da neko izmisli nešto jednostavno, a bolje od ovoga što sada imamo.

Šta misliš da li bi valjalo vrijednovati glasove, pa ko plaća više poreza, taj ima više glasova?

[Saray_li]

Pamtim priče staraca kako su tada živjeli ko hadžije ili je to spominjanje i veličanje vremana nostalgija za mladim danima

Glasačko tijelo jeste problem po sljedećem principu - ne može biti isto relevantan glas mladog čovjeka od 30 godina npr iz Mostara i nane iz Han Pijeska

Nani kažu koji broj će da zaokruži i ona tako glasa. Ili glasa po principu da je čula da neko valja.

Svaki je glas isti i svaki je relevantan, bitan, važeći, odgovarajući, i nane iz Han šodera, i mladića iz MO.
Svaka budala može, i da napravi dijete, i da glasa na demokratskim izborima. Ovo jeste nedostatak demokratskih izbora, ali je stvar dogovora među ljudima u kakvom sistemu želimo bitisati.

Tajno glasanje na izborima je demokratsko dostignuće i niko nije još izmislio nešto bolje u sistemu koji se zove ''vladavnina naroda''=demokratija.
Nobela bi zaslužio da neko izmisli nešto jednostavno, a bolje od ovoga što sada imamo.

Šta misliš da li bi valjalo vrijednovati glasove, pa ko plaća više poreza, taj ima više glasova?

Ok, onda da naglasimo : glasao ili ne, nanina sa brda se pika!

[Real Khan]

Prije svega treba definirati pojam "mladi" (od XX - do YY godina starosti), pa onda se sjetiti jednog lika iz historije koji ispravno konstatova kako je "politika preozbiljan posao, tako da ga ne bi preporučio osobama ispod 35 godina starosti, jer se ispod te starosne dobi politika ne može razumijeti na pravi način..."

Nakon toga se treba zapitati (istražiti) šta to "mladi" trebaju i kako to ostvariti, ali istovremeno ne zaboraviti i "stare" (da ne napravimo diskriminaciju obrnutog smijera)...

@ Mladi_DNZ_BiH, šta vi mislite ili planirate učiniti sa starim ljudima ukoliko osvojite vlast? Hoćete li možda legalizovati eutanaziju ili šta...? Molim vas da mi to objasnite jer sam 'nako neuk i neupućen

Djeco, sve tajne politike se mogu razumjeti tek u zrelijim godinama, ali se politikom možete baviti i dok ste još mladi, ali pod uslovom da ipak poslušate savjete malo starijih i onih najstarijih. Kombinacija mladosti, znanja i empirijskog iskustva je dobitnička kombinacija, a partikularni zahtjevi za (isključivu) participaciju "mladih" su neozbiljni i automatski isključuju glasove starije populacije (u prevodu: ko će, ba glasati za one koji će ih dodatno marginalizovati... po starosnom kriteriju?!)

[PipiDugaDevetka]

Ok, onda da naglasimo : glasao ili ne, nanina sa brda se pika!

Nećeš, valjda, prepustiti se sudbi kletoj da ti je nana odredjuje?!
Tvoj glas će ''neutralisati'' nanin glas,...itd. Šta misliš koja je populacija brojnija u BiH, mladi do 30 godina ili starci iznad 65. godina? Kamo borbenost i plahost koja je svojstvena omladini? Starci su jednom nogom u mezaru/grobu, a pred mladima je čitav život. To je prednost koju bi starci suhim zlatom platili da se to može kupovati.

[lord-executioner]

Dvadeset godina je dosta!

Obećavali su autoceste, puteve i mostove koji će spajati; dobili smo demagogiju, lopovluk i bezočno udovoljavanje vlastitim interesima, dobili smo pravdanja i okrivljavanja „druge strane“, dobili smo sve što razdvaja, sve što kopa dublje jazove među mlađim i starijim naraštajima podjednako.

Autor: Loris Gutić

Dvadeset godina je dosta: 6yka.com

Mladosti, lagali su.

Zovite me Loris Imam dvadeset i četiri godine, a za nepunih mjesec dana bit će odlučeno da li će moja dvadeset i peta godina biti godina nade, ili godina razočarenja.

Nepotrebno je spominjati druga imena. Status, riječi, djela, postignuća govore glasnije od imena.

Moj prijatelj, intelektualac i odličan student jednog od prestižnih i perspektivnih fakulteta u našoj gorkoj domovini, živi u tvrdom uvjerenju da u državi BiH i Federaciji BiH život nije ni približno loš kako ga prikazuju printani i elektronski mediji i kako ojađeno zbore građani. Moj prijatelj živi u jednako tvrdom uvjerenju da je premijer susjednog entiteta glavni i dežurni krivac za većinu stvari koje idu loše u ovoj državi, te da bi genocidnu tvorevinu za dobro države i njenog razvoja trebalo ukinuti.

Moj drugi prijatelj, također intelektualac i odličan student jednog od prestižnih i perspektivnih fakulteta u našoj gorkoj domovini, živi u tvrdom uvjerenju da je život u državi BiH solidan, i da uspjeti i napredovati može svako ko to istinski hoće. Taj isti prijatelj, koji prebiva na teritoriju Republike Srpske, živi u tvrdom uvjerenju da bi „pobjedom“ Federacije BiH i ukidanjem RS-a tamošnji većinski narod mogao da se seli iz države BiH, te da bi njihova politička egzistencija ostala u sjeni i pod vlašću polumjeseca i šahovnice.

Moja komšinica, žena srednjih godina, završila je srednju školu i obavlja relativno dosadne i osrednje plaćene kancelarijske poslove. Ona koristi računar ( to joj zahtijevaju poslovne obaveze ), ali se slabo snalazi na Internetu. Ona gleda dnevnik i čita dnevnu štampu kad joj se nađe pod rukom. Ona također razgovara sa suradnicima, poznanicima i prijateljima, već godinama ide u kupovinu, a nerijetko prošeta gradom zagledajući izloge ili sjedne da popije kaficu u poslastičarnici. Moja komšinica živi u tvrdom uvjerenju da bi svaki razuman i normalan mladi čovjek trebao iskoristiti bilo koju priliku i pobjeći iz ove zemlje. Moja komšinica živi u tvrdom uvjerenju da se crno piše državi koju vodi aktuelna vlast, i u nekoliko škrtih rečenica naglašava da nema izgleda za napredak, budućnost niti razvoj u okrilju onih koji jedino vide sopstveni napredak, osiguravaju samo sopstvenu budućnost i misle samo na onaj razvoj koji ih uzdiže na društvenoj ljestvici.

Ovi primjeri ne ilustriraju razliku između mladosti i starosti, između entuzijazma i iskustva; ovi primjeri ilustriraju razliku između dva optimistična života izgubljena u zabludi i jednog pesimističnog propadanja u beznađu.

U seriji „Zapadno krilo“, raspaljeni republikanci na stranačkoj konvenciji kritiziraju dva demokratska predsjednička mandata i ogorčeno ponavljaju: „Osam godina je dosta, osam godina je dosta!“ Ne spominjem uzalud fikciju; takav scenario, na nekoj sveopćoj bosansko-hercegovačkoj konvenciji svih naroda i narodnosti, gotovo je nezamisliv. Narodi i narodnosti kao zajednice i građani kao unesrećeni pojedinci izgubili su politički kompas. Narodi i građani izgubili su sposobnost da vide i da čuju, da prepoznaju ono što osjete, da uoče ruku koja ih bije i ralje nemilosrdno razjapljene i spremne da ih proždru od kože do kostiju nakon što su godinama koje prijete da se pretvore u decenije s njih trgali sve što tijelo odijeva, obogaćuje i oplemenjuje, sve što je duhu potrebno da nesmetano i nesputano klija.

Podvedimo strahote neispunjenih obećanja, laži, obmana, prevara aktuelnih vlasti pod lupu.
Ekonomija je posustala, brojka nezaposlenih je dosegla pola miliona, otprilike osmina populacije lišena je mogućnosti da privređuje, investicije su se slile u tržne centre koji zjape prazni jer neimaština nema šta da traži u hramu posvećenom bogovima potrošnje. Obećanja su bila: uspješna privreda, minimalan broj nezaposlenih, razvojni programi, širenje proizvodnih kapaciteta, osnaživanje domaćeg tržišta.

Lagali su!

Međunacionalni odnosi su napeti i zategnuti, povratak se loše sprovodi i novci tome namijenjeni se sustavno otimaju, mržnja buja, korupcija je način života, oprečni nastavni planovi sjedinjeni sa nacionalističkim retorikama indoktriniraju omladinu kojoj se ponavljanje prošlosti servira umjesto izgradnje bolje budućnosti, zakon o visokom obrazovanju posustaje, birokratija nemilosrdno guta lavovske dijelove budžeta, ne zabranjuje se i ne sankcionira govor mržnje i okupljanja koja drugog smisla sem takvog govora i nemaju, nema kvalitativnog napretka u pravnom sistemu. Obećanja su bila: održiv i uspješan povratak, pomirenje, suradnja i tolerancija, kvalitetan i univerzalan obrazovni sistem, smanjenje birokratije, ustavne reforme, zabrana fašizma, fašističkog govora, fašističkih simbola, zakon mjesečno za pravni sistem koji će bolje štititi građane.

Lagali su!

Obećavali su autoceste, puteve i mostove koji će spajati; dobili smo demagogiju, lopovluk i bezočno udovoljavanje vlastitim interesima, dobili smo pravdanja i okrivljavanja „druge strane“, dobili smo sve što razdvaja, sve što kopa dublje jazove među mlađim i starijim naraštajima podjednako. Obećavali su dogovor, osigurali su razdor; obećavali su nam blagostanje, osigurali su si blagodeti i lagodnosti; obećavali su nam novo tisućljeće, a vratili su nas u srednji vijek.

Lagali su!

I opet pokušavaju lagati.

Čiji će se glas dići da kaže: „Dvadeset je dosta!“?

Gdje je nestala ona mladost koja se u ovim krajevima dizala da gradi, da stvara i da razvija?

Zasigurno znam gdje su pojedinci.

Znam da su neki u posjeti rodbini; Bajram je, Roš Hašana je, i u krugu porodice i prijatelja uživa se u obilnoj trpezi, za praznike čestiti Bosanci i Hercegovci ne štede. Mladi sjede, jedu ručkove i večere, jedu kolače, još uvijek je toplo jer se zima tek primiče, razgovori su ugodni, bučni, veseli. Ko bi se u takvom dobru sjetio izbora, ko bi se sjetio budućeg jada, ko bi se sjetio da će narednih dana, pod teretom rastrošnosti uoči praznika, trpeza biti još jadnija i bijednija nego inače?

Znam da neki sjede u svojim kućama; vikend je, porodica je na okupu, toplo je, jer se zima tek primiče, a oni nisu svjesni njene blizine. Sjede u svojim sobama, slušaju muziku, gledaju televiziju, razgovaraju sa svojim prijateljima koristeći korisne aplikacije poput Messengera ili servise poput Facebook-a. Dogovara se večernji izlazak, subota je, haljinice će biti nešto kraće, cipele će biti nešto uglancanije; popit će se, i roditelji će biti onoliko darežljivi koliko im novčarka dopušta. Kafići u subotnjoj vrevi ne razlikuju one koji piju mineralnu vodu i one koji piju koktele; razuzdanost briše razlike i obmanjuje svijest uvjeravajući ju da njenom sopstveniku može biti ugodno i u neimaštini.

Znam da neki uživaju u popodnevnoj kafi sa prijateljima, sa rođacima, sa momcima i djevojkama; stolice su udobne, i bašte su zatvorene, u nutrini ugostiteljskih objekata je toplo, jer se zima tek primiče, tek prijeti, tek se grozi i sluti jezoviti decembar. Zagrljaji griju, ljubav je blagoslov trenutka, smijeh odjekuje, šala razbija brige, ne misli se na sutrašnjicu, jer danas još uvijek ima ljubavi, još uvijek ima smijeha, i nikakva vidljiva opasnost ne vreba da trenutke okonča.

Mladi ljudi koje znam rijetko se trude gledati dalje od vlastitih interesa i preokupacija. Mladi ljudi se ne pitaju zašto se stotinjak kilometara autoputa gradi petnaestak godina, dok se u susjednoj državi izgradi tri puta više za tri puta manje vremena. Mladi ljudi ne znaju ko su i šta nude ljudi koji će im oduzeti budućnost, kao što su im oduzeli sve što su mogli imati ili steći za sve ove godine koliko ih bezumlje održava na vlasti.

Mladi ljudi ne vole da ih se proglasi lijenima, ali se svojski trude da opravdava taj epitet nevoljkošću da makar malo zadru u svijet politike. Nije taj svijet ni toliko neinteresantan, naprotiv, jedva da se razlikuje od malo bolje TV serije; ima tu intriga, zavjera, prevara, tajnih dogovora i saveza, dvoličnjaka i licemjera, nekoliko pozitivaca postavljenih nasuprot brojnim i glasnim negativcima, konflikti pršte, emocije se rasipaju sa tribina i podija.

Mladi ljudi ne vole da ih se proglasi glupima, ili neznalicama, ili nesposobnima, ili neodgovornimam, ali se svojski trude da budu nezainteresirani za politiku koja sahranjuje državu u kojoj žive i u kojoj će većina njih ostati uprkos snovima o bezviznom režimu, trude se što bolje i što sigurnije zaraditi osudu budućih naraštaja koji će se, mučeni još više i teže nego danas mi, prijekorno okrenuti i pitati: zašto? Zašto se nije digao nijedan glas, zašto se nisu digli svi glasovi i prigušili govor pun mržnje govorom punim nade i vjere?

Uloga mladih pokrivena je velom pitanja, sadašnjih i budućih. Danas ta pitanja traže odgovor kojim će se objasniti ustručavanje od političke tematike, kojim će se bolje dočarati razlog zbog kojeg se mladi ustežu dvojiti u aktuelnu vlast, zbog kojeg se predaju tvrdnji da neće biti promjene, i da je država Bosna i Hercegovina i sve što ju čini osuđeno na vječiti poraz.

Mladim ljudima neko mora reći da se u povijest pobjeda i poraza upisuju oni koji prvi dignu ruke od borbe, koji se prvi okrenu, koji prvi ustuknu, koji trgaju i odbacuju rukavice predajući se beznađu, ili pak iluzijama da nije toliko loše živjeti u BiH. Ne, nije loše živjeti u roditeljskom krilu i domaćem okrilju, nije loše parazitirati i biti teretom, nije loše godinama biti broj u zavodu za zapošljavanje, nije loše plandovati i uživati u neradu, ginuti i venuti i u tom gnusnom, suvišnom procesu uživati. Nije loše kušati prebaciti teret na pleća drugome, nije loše slati lijepe misli onima koji izađu na izbore, a sam se mudro ustručavati ili, po uputama starih, po neupućenosti i po sljepilu, dopustiti istima da nastave isto, dozvoliti Kurti da nikad ne sjaše, dozvoliti sutrašnjici da nas dočeka kao neprijatelje koji su je izranjavali i gazali, a dolaze tražiti milje i obilje.

Život je bitka i nije za dušu meku.

Mladi ljudi, hrabro ustanite, stanite i ostanite uz one koji se bore za to da čistog obraza budete ubilježeni u istorijskim knjigama.

Mladi ljudi, dozvolite da vam se srce i razum sjedine u donošenju prave odluke, a jedina prava odluka jeste stupati u korak sa svima koji svim narodima ove države žele sve ono što današnji vlastodršci žele dati samo sebi, i nikom drugom.

Mladi ljudi, ustanite i dignite svoj glas, dizanjem svog glasa dajte svoj glas. Bosna i Hercegovina ima malo puteva koji ju mogu voditi naprijed; mladi ljudi, vi ste taj put, u vašim su rukama uzde, u sebi morate naći volje, htijenja, ozbiljne namjere da pobijedite. Pobjeđujući sebe za sebe, vi trijumfirate nad krvavom prošlošću i okrećete stranicu na kojoj se može bez stida i sa uvjerenjem pisati o napretku.

Dignite svoj glas.
Dvadeset godina je dosta!

Loris Gutić, 6yka.com

Preuzeto sa razglasaj.ba

Da je dosta, dosta je, ali... :-/

[Saray_li]

Ok, onda da naglasimo : glasao ili ne, nanina sa brda se pika!

Nećeš, valjda, prepustiti se sudbi kletoj da ti je nana odredjuje?!
Tvoj glas će ''neutralisati'' nanin glas,...itd. Šta misliš koja je populacija brojnija u BiH, mladi do 30 godina ili starci iznad 65. godina? Kamo borbenost i plahost koja je svojstvena omladini? Starci su jednom nogom u mezaru/grobu, a pred mladima je čitav život. To je prednost koju bi starci suhim zlatom platili da se to može kupovati.

Ok- da vidimo to kod velikih nacija npr. Turska /bez pretenzija/ da ih ima vise od 70 miliona i da vise od 63 % populacije je mladje od 30 godina. Isti slucaj sa malom drzavom npr Kosovo gdje je 70 % ljudi mladjih od 30 godina.

Ko odlučuje?

Problem naninog glasa nije ni nana ni činjenica što nana 'ima hajra' od glasa /jer u ruralim dijelovima ljudi koji dodju na vlast se i bore 'za svoje' i za kakav-takav razvoj te oblasti/ vec što - Mladi ne izlaze na izbore, ali se većina stvari se odlučuje i priprema za njihovu budućnot sa kojom će se oni sutra boriti.

[PipiDugaDevetka]

Ok- da vidimo to kod velikih nacija npr. Turska /bez pretenzija/ da ih ima vise od 70 miliona i da vise od 63 % populacije je mladje od 30 godina. Isti slucaj sa malom drzavom npr Kosovo gdje je 70 % ljudi mladjih od 30 godina.

Ko odlučuje?

Problem naninog glasa nije ni nana ni činjenica što nana 'ima hajra' od glasa /jer u ruralim dijelovima ljudi koji dodju na vlast se i bore 'za svoje' i za kakav-takav razvoj te oblasti/ vec što - Mladi ne izlaze na izbore, ali se većina stvari se odlučuje i priprema za njihovu budućnot sa kojom će se oni sutra boriti.

Ne poznajem situaciju u Turskoj i na Kosovu, pa pretpostavljam da su i tamo mladi na margini prilikom odlučivanja.

Mogu reći samo za sebe da kada se odlučim kojoj partiji/stranci da dam glas, ne biram tako što ću staviti onaj x-ić uz čitavu listu ''moje'' stranke, nego stavljam x-iće uz imena kandidata za koje se prethodno raspitam koliko su stari, pa svoj glas dajem mladjim od 45 godina. Ima tu i izuzetaka, pa glasam i za ponekog malo starijeg.

Izuzetak samo potvdjuje pravilo.

Šta će biti? Hoće li omladina graditi svoje karijere, osnivati porodice u ovakvom okruženju opšte nesigurnosti gdje djeca bivaju zbodena na putu od škole do kuće u tramvajima, gdje je normalno da je voda za piće puna fekalija iz objekata podignutih ''divljom apartmanizacijom'' ili će se omladina odlučiti na promjene, to zavisi od njih i njihove svijesti u vezi sa budućnošću.

[Saray_li]

Ok- da vidimo to kod velikih nacija npr. Turska /bez pretenzija/ da ih ima vise od 70 miliona i da vise od 63 % populacije je mladje od 30 godina. Isti slucaj sa malom drzavom npr Kosovo gdje je 70 % ljudi mladjih od 30 godina.

Ko odlučuje?

Problem naninog glasa nije ni nana ni činjenica što nana 'ima hajra' od glasa /jer u ruralim dijelovima ljudi koji dodju na vlast se i bore 'za svoje' i za kakav-takav razvoj te oblasti/ vec što - Mladi ne izlaze na izbore, ali se većina stvari se odlučuje i priprema za njihovu budućnot sa kojom će se oni sutra boriti.

Ne poznajem situaciju u Turskoj i na Kosovu, pa pretpostavljam da su i tamo mladi na margini prilikom odlučivanja.

Mogu reći samo za sebe da kada se odlučim kojoj partiji/stranci da dam glas, ne biram tako što ću staviti onaj x-ić uz čitavu listu ''moje'' stranke, nego stavljam x-iće uz imena kandidata za koje se prethodno raspitam koliko su stari, pa svoj glas dajem mladjim od 45 godina. Ima tu i izuzetaka, pa glasam i za ponekog malo starijeg.

Izuzetak samo potvdjuje pravilo.

Šta će biti? Hoće li omladina graditi svoje karijere, osnivati porodice u ovakvom okruženju opšte nesigurnosti gdje djeca bivaju zbodena na putu od škole do kuće u tramvajima, gdje je normalno da je voda za piće puna fekalija iz objekata podignutih ''divljom apartmanizacijom'' ili će se omladina odlučiti na promjene, to zavisi od njih i njihove svijesti u vezi sa budućnošću.

Šta će biti? Ne znam dok ne otvorim novu firmu zezam se.

Glasat ću za ljude koje poznajem lično ili kroz kvalitet rada koji su dokazali.
Ne vjerujem da se političi ciljevi povezani sa kvalitetom rada političih kadova ali znam da sam za prošli x-ić se baš pokajala
Iskreno sa prijateljima često diskutujem o budućnosti kako o egisencijalnim stvarima tako i o političkoj budućnosti ove zemlje. Nismo iste nacionalnosti niti vjerskog opredjeljenja ali volimo ovu zemlju.
Želim da vjerujem da i većina mladih ima takav stav.
To je najbitnije.

[Kio]

Ja sa bavim politikom imam 19 godina...
Clan omladinskog odbora stranke )))))))) ....
Politkom se poceo baviti sa 17 godina...
Kao aktivist i volonter

[PipiDugaDevetka]

Ja sa bavim politikom imam 19 godina...
Clan omladinskog odbora stranke )))))))) ....
Politkom se poceo baviti sa 17 godina...
Kao aktivist i volonter

Pa, hajde prokomentariši stavove @Real Khana i Frenkia:

Prije svega treba definirati pojam "mladi" (od XX - do YY godina starosti), pa onda se sjetiti jednog lika iz historije koji ispravno konstatova kako je "politika preozbiljan posao, tako da ga ne bi preporučio osobama ispod 35 godina starosti, jer se ispod te starosne dobi politika ne može razumijeti na pravi način..."

Nakon toga se treba zapitati (istražiti) šta to "mladi" trebaju i kako to ostvariti, ali istovremeno ne zaboraviti i "stare" (da ne napravimo diskriminaciju obrnutog smijera)...

@ Mladi_DNZ_BiH, šta vi mislite ili planirate učiniti sa starim ljudima ukoliko osvojite vlast? Hoćete li možda legalizovati eutanaziju ili šta...? Molim vas da mi to objasnite jer sam 'nako neuk i neupućen

Djeco, sve tajne politike se mogu razumjeti tek u zrelijim godinama, ali se politikom možete baviti i dok ste još mladi, ali pod uslovom da ipak poslušate savjete malo starijih i onih najstarijih. Kombinacija mladosti, znanja i empirijskog iskustva je dobitnička kombinacija, a partikularni zahtjevi za (isključivu) participaciju "mladih" su neozbiljni i automatski isključuju glasove starije populacije (u prevodu: ko će, ba glasati za one koji će ih dodatno marginalizovati... po starosnom kriteriju?!)

Noćna smjena-Frenkie: Omladina u žici

Bitno je razvaliti se za vikend i pričati o tome ko je koga jeb’o, ko je koga prebio.


Svakodnevnica mojih vršnjaka može se ukratko opisati u četiri čina. Kafa, kladionica, videoteka, kuća. Neki od njih između kladionice i videoteke ubace još jednu kafu, ali ovako otprilike izgleda jedan dan većine mladih ljudi u Bosni i Hercegovini.

Noćni život se, ako niste dio “jet-set” mladeži, sin doktora, advokata, ministra ili nekog drugog guzonje i ne izlazite u elitne turbo-folk diskaće, svodi na jeftino vino, pivo, lošu travu i jednu klupicu ili zidić u nekom parku. Na toj klupici ili zidiću onda sa svojim drugovima pričaš o nekom filmu kojeg si digao u videoteci, ali nisi ga uspio pogledati jer je bio loš snimak, na kojem usred filma vidiš kako ljudi ustaju sa svojih mjesta i odlaze u WC, ili pričate o nekoj tuči u kojoj su se potukli i izboli neki bilderi noć prije, ili pak gledate u iskvarcane djevojke u mini suknjama koje prolaze ili čekaju nekog bildera koji će doći po njih u nekom novom Audiju. Jedan iz društva, obično onaj koji je najviše popio, dobacit će pokoju “pametnu” djevojkama u prolazu, da bi pri zaustavljanju skupog Audija svi oborili glave. Svakakve teme se na tom zidiću ili klupi mogu čuti i što više noć bude odmicala i praznih flaša završi ispod klupe, moguće je da će teme postati bezobraznije i otići u jednom porno smjeru, ali rijetko kad ćete proći kraj jedne takve grupice mladića i čuti da raspravljaju za koga će glasati na sljedećim izborima.

Veliki dio mojih vršnjaka pri pokušaju da se započne bilo kakva priča o politici odmah odmahuje rukom i glavom te prekida razgovor s poznatom: “Nemoj, svega ti, samo o tome!” Odmah se mogu čuti izjave tipa: “Ma svi su oni isti, svi su oni lopovi, ko im jebe mater, ja neću glasati.” Veliki broj njih jesu lopovi i njima treba jebati mater, ali da su svi isti, s tim se ne mogu složiti. Većina omladine je nezainteresirana i uopće ne prati politička zbivanja. Međutim, kod nekih svojih poznanika sam primijetio da prate politiku a da im je iz nekog meni nepoznatog razloga neugodno pričati o tome. Ne zato što imamo različite stavove i “navijamo” za različite stranke, nego se boje te neinformirane i nezainteresirane većine. Valjda misle da će, ako iznesu svoj stav, kod svojih jarana koji ne prate politiku ispasti šmokljani i kreteni. Tako oni koji čitaju novine i prate dnevnik ispadaju budale, a ovi koji ne znaju ime premijera i u novinama prelistaju samo sportski dio su face. U takvim društvima nije cool pričati o politici i izlaziti na izbore. Bitno je razvaliti se za vikend i pričati o tome ko je koga jeb’o, ko je koga prebio i kako je igrao Chelsea.

Omladina u BiH ne samo da ne prati politiku, nego napada i ismijava one malobrojne koji to čine. Svi su oni siti roditelja od kojih svaki vikend mole za nešto para da bi se napili i napušili i kod kojih žive sa svojih trideset godina. Niko od njih nema dana radnog staža. Niko ne može završiti fakultet jer nema para da potplati profesora. Neki su, pak, završili fakultet ali sad s diplomom mogu obrisati dupe. Svi oni kukaju, svi su oni u problemima i svi jedu govna kako nam je država u kurcu, ali nikad nijedan od njih nije pomislio da nešto učini po tom pitanju, da se pokuša osamostaliti, da pokuša nešto promijeniti na svom fakultetu, naći posao ili, ne dao Bog, izaći na izbore. Dugo vremena sam vjerovao da je na mladim ljudima u ovoj državi da educiraju i nauče svoje roditelje nekim novim opcijama kako ne bi glasali za iste političare koji su nas doveli do dna.

Logično bi bilo da djeca, koja ne bi trebala biti opterećena nacionalnim podjelama i mržnjom, omekšaju tvrde stavove svojih roditelja i pokažu im da postoji i jedan drugi put mimo nacionalnih stranaka. Međutim, u Bosni i Hercegovini je situacija upravo suprotna. Mladi ljudi kod nas su veći nacionalisti od svojih roditelja. Već u obdaništima ih na vjeronauci uče ko su i gdje pripadaju da bi kasnije u žicom podijeljenim školama i sami govorili da je tako bolje. Dvije-tri godine kasnije će na tribinama svog lokalnog kluba mahati svojim zastavama i pjevati poznatu: Ubij, zakolji… Možda je na kraju i bolje što ta omladina ne glasa.

(TIP/ tekst preuzet iz magazina DANI (bhdani.ba) uz dozvolu uredništva/Piše: Adnan Hamidović alias Frenkie/Foto:TIP-arhiva)

[PipiDugaDevetka]

Mladi političari treba da budu borbeni k'o Mirnes: