Radio-televizija Republike Srpske u ponedjeljak navecer, u emisiji Pecat, odvrtila je staru pricu o sarajevskom samogranatiranju i februarskom masakru na Markalama. Bio je to tipican primjer ratne propagande: ovakva emisija mogla je biti emitovana u vrijeme kad se publici, s Pala, obracao Risto Djogo. U malo vremena, nagomilani su svi stereotipi propagandne agresije na Bosnu i Hercegovinu. Sta je karakteristicno za drzanje paljanskog propagandnog staba – generala Gvere i ostalih? Na grad je ispaljeno valjda citav milion granata: postoje statistike Unprofora, iz dana u dan, koliko je islo prema gradu, koliko iz grada. Od tih granata ginuli su odrasli i djeca. Ni za jednu od njih s Pala nije dosao demanti o porijeklu, ukoliko nije bilo medjunarodne reakcije, a ona je dolazila tek uz masovne pogibije. Na prostor izmedju samoposluge na Trznici, pravoslavne crkve i zgrade Svjetlosti palo je preko sedamdeset granata velikog kalibra. Licno poznajem dvije osobe koje su tu poginule, jedna od njih je bila maturantkinja, i covjeka koji je tesko ranjen i mjesecima bio izmedju zivota i smrti. Iza rata, u predvorju Svjetlosti bile su izlozene granate koje su pale na zgradu, slicna izlozba bila je i u susjednoj kafani. Od svih granata sto su pale, demantirane su tri – ona na red za hljeb, ona kod same zgrade Markala i ona na pijaci. Tu su postavljene spomen ploce na kojima pise da su granate ispalili srpski zlocinci. Pogresno. Granate nije ispalila nikakva navratnanos skupljena grupa zlocinaca. Granate je ispalila Vojska Republike srpske i tako treba da pise. Sad se jedan od demantija ponavlja. To je uglavnom vec vidjen materijal, s dodatnim pozivanjem na jednog haskog svjedoka sto ga je u svoju odbranu doveo veliki mestar svih hulja Slobodan Milosevic i „vjestacenjem” jednog bivseg Sarajlije koji je obilazio mjesto pogotka i vidio da je probijen asfalt, sto minobacacka granata, kaze, ne moze. Optuzba o sarajevskom smogranatiranju sada je, ipak, zaokruzenija. Tu je, eto, pala eskplozivna naprava o kojoj se na zna mnogo, ali se zna da nije iz minobacaca i nije s polozaja Vojske RS. Ona je neke ljude ubila, a na lice mjesta su prethodno dovucena tijela vec umrlih ili poginulih, kako bi se pojacao efekat televizijskog snimka. Za snimanje su unaprijed pripremljene cetiri televizijske ekipe. Prilog iz Pecata u sklopu je novog talasa ekstremistickog ponasanja, kojemu je na jednom krilu teza da je Sarajevo bilo mjesto masovnog zlocina nad Srbima, na drugom tvrdnja o samogranatiranju. Bice, svakako, potrebno da se sjedne za jedan sto i da prestanu teci tri otrovna nacionalna monologa o zlocinima i zrtvama. Medjutim, put do zajednickog stola ne vodi stramputicama ratne propagande. Banjolucka macka pojela je kilo soli. Svaki strani novinar – ako vec ne vjerujemo jedni drugima – znao je da televizijski snimatelji i fotografi u Sarajevu imaju motorole i da za pogibije saznaju kad i vojska ili policija. Snimanje pogibija bilo im je svakodnevni posao, i za to se valjalo organizovati. Ipak, kad je bio pokolj kod Markala, jedan do njih je ostavio kameru i pomagao ranjenicima. Dva puta sam u toku rata dosao kuci krvavih cipela – nisam vidio lokvu krvi u koju sam ugazio. Banjalucka macka nastavlja da jede so: ako su vec, pred ocima prolaznika, a po njihovom tvrdjenju, u po bijela dana na Trznicu dovlacena tijela mrtvih ljudi, otkuda se naslo toliko zivih dobrovoljaca spremnih da ucestvuju i inscenaciji masovne pogibije i izgube glavu? Jesu li mrtvi zasluzili bar mrvicu postovanja, ako se vec trazi grijeh zivih? Da li su ostali u Sarajevu to ucinili samo da napakoste napadacima, prihvatajuci i masovne pogibije kako bi urusili njihovu medjunarodnu reputaciju? Pa su i sahranjivali nocu i po mrklom mraku tocili vodu u kanistere iz autocisterni? Po tezi iz Pecata, ovo masovno ubistvo-samoubistvo trebalo je bosnjackoj strani kako bi se sprijecili pregovori u trenutku kad su Srbi kontrolisali sedamdeset posto teritorije Bosne i Hercegovine. Slijedi, naravno, zal sto na tome nije i ostalo. Zal zbog nepravde sto ju je stvorila intervencija medjunarodne zajednice, a Markale su bile samo pretposljednja kap u vec prepunoj casi. Posljednja kap su Srebrenica i jos jedne Markale. Republika srpska trebalo je da bude cilj koji opravdava takva sredstva. Ima i druga strana medalje: sredstva odredjuju karakter cilja.
Hamza Baksic ([email protected]
MARKALE TRI
-
Belminator
- Posts: 396
- Joined: 03/10/2003 00:00
#4
Mislim da je tu pogresno reci cetnicka posla i okrenuti glavu od toga... Trebamo se ugledati na ovaj slucaj sa Fatmirom Alispahicem, kada se pravio pametan pa je lijepo zavrsio na sudu pa nek sada tamo dokazuje sta je htio da kaze. Ne znam gdje su ta silna bosnjacka udruzenja i sta vec, zasto stoku ne tuze zbog toga, jer nije to prvi put i nakon rata da se propagira tako nesto...
