Друже коментар је екстра.MuaDib wrote:Ova rasprava jasno pokazuje koncepciju etnonacionalizma i nacionalističke isključivosti.
Lajčak ne igra kako Bošnjaci hoće, pa je četnikoljubac. S druge strane ni Srbi nisu zadovoljni sa njim, jer kako kažu radi na unitarizaciji BiH.
Istina je međutim da je gospodin Lajčak praktičar, koji živi u sadašnjem vremenu.
Ovdje su se neki upalili na izjavu o ideologiji žrtve da parafraziram. Tu je savim upravu, već smo imali isti slučaj sa Srbima kada je žrtva postala zločinac. Torture pod Turskom, Austro-ugarskom i NDH su iskorištene kao dobra propaganda i ideološki saputnik, osvajačkim pohodima 1990-tih.
Imam osječaj da mnogi Bošnjaci smatraju da su oni isključive žrtve, a da ostali nisu, i da lažu. A neki idu i dalje pa kazuju da su drugi kolateralna šteta ili da nas ima više i da drugi nisu ni važni. Takva politika može biti pogubna po BiH jer može stvoriti generacije željne osvete, kao što je bio slučaj sa Srbima.
Ovdje jasno treba razgraničiti historijku pozadinu. Svako je vrijeme bilo različito Turci su podržavali dominaciju muslimana - Bošnjaka, Austrougari katolika-Hrvata, monarhistička Jugoslavija pravoslavaca Srba. Poljedica takve vladavine je ostavila dubok trag u međuvjerskim, odnosno međunacionalnim odnosima. Socijalistička Jugoslavija je nastojala te veze učvrstiti politikom bratstva i jedinstva, stavljanjem vjere u drugi plan, politikom Jugolavenstva i izgradnjom samupravnog socijalističkog nadnacionalnog sistema. Međutim u vojsci i politici je polako preovladala srpska hegemonistička struja, koju je s mrtve tačke pokrenuo SANU i Slobodan Milošević, te napravio dar-mar od SFRJ. I ostale nacionalne elite su uradile slično, u Sloveniji je postojala građanska svijest, u Makedoniji isto tako, s distancom kod Albanaca, te proces njihovog odvajanja bio bezbolniji. U Hrvatskoj HDZ je bio nacionalistička i šovinistička stranka, koja je velikosrpskoj hegemoniji odgovorila revanšizmom, što se pretvorilo u potpunu diskriminaciju prema Srbima i rezultiralo "Balvan Reevolucijom" i ratom. U Srbiji i Crnoj Gori anarho-birokratskom revolucijom se instalirao srpski nacionalistički režim, pod plaštom socijalizma, koji je sebi za cilj postavio stvaranje Velike Srbije.
Bosna i Hercegovina je bila specifična, tri naroda jedna država. Međutim pobjeda SDA, SDS i HDZ je samo olakšala posao cijepanju Bosne. Ove tri stranke su vlast podjelile po nacionalnom ključu, bez jasne vizije budućnosti. Preglasavanje u skupštini i jake konfrontacije između SDA i HDZ s jedne i SDS s druge strane, su se prenjele u međunacionalne odnose, te je nacionalizam prešao u šovinizam i na kraju u fašizam. Referendum o nezavisnosti bio je završni čin, koji je samo poslužio kao okidač. Vezanje muslimanskih i hrvatskih zastava, je kod Srba samo stvorilo strah i aluziju na NDH, te olakšalo posao homogenizacije Srba oko SDS-a. Srbi su željeli stvoriti srpsku državu na tlu BiH, te su na BiH izvršili agresiju, a na teritorijama koje su smatrali svojim izvršili genocid nad nesrbima i na osnovu zločina svih boja dobili RS sa željom ka separaciji. Zatim je HDZ homogenizirao Hrvate i s osnivanjem Herceg-Bosne započeo issu politiku, koja je na sreću prekinuta. Na kraju, šlag na tortu stavio je Alijin blagoslov podjeli BiH. Formiranjem savremene Bošnjačke nacije, kršenjem Ustava RBiH, islamizacijom Armije i konstituisanjem nacionalnog rukovostva, potpisao je podjelu u Washingtonu i Daytonu i danas imamo što imamo.
Da bi se stvari promjenile moraju se zabraniti nacionalne stranke, jer samo multietničke stranke mogu očuvati punu ravnopravnost, a iz te ravnopravnoti bi proizaišao politički legitimitet i ovakav politički sistem bi mogle promjeniti.
Свака част.
Све си рекао у кратком тексту.
