http://www.dnevniavaz.ba/dogadjaji/teme ... tu-orlovic
i nema nimalo samilosti da trazi od kantona novcanu naknadu...nego ,mora on svoje zlo da prosipa, i da iz dubine duse pakosti drugima..
jbg, ipak je to vlasnistvo SPC,ali zasto onda nasi ne usvoje prijedlog o izgradnji zgrade ekonomskog fakulteta???
Kacavenda u elementu!
- Air Ramiz
- Posts: 1235
- Joined: 16/03/2008 12:46
- Location: Glavni grad
#2 Re: Kacavenda u elementu!
Ako se bude snimao novi nastavak Egzorciste, Kacavenda im moze glumit sejtana, taman je za te uloge dusu dao.
- RIZVA
- Posts: 20796
- Joined: 18/03/2007 15:18
- Location: Sarajevo
#4 Re: Kacavenda u elementu!
taj izrod treba na lomacu
- homo_sapiens
- Posts: 1519
- Joined: 22/07/2007 14:45
#5 Re: Kacavenda u elementu!
Zbog realnih potreba za međureligijskim dijalogom pored brojnih projekata koje je MRV BiH realizovalo cilj je bio stvoriti i uvjete da MRV BiH bude samoodrživo i samostalno. Od 1. aprila 2005. godine MRV BiH djeluje u svojim prostorijama koje je na korištenje bez nadoknade ustupila Općina Stari Grad.
U okviru MRV BiH djeluju: Pravna ekspertna grupa (PEG) . . . .Zavisno od potreba ove se grupe angažiraju.
MRV BiH u narednom periodu će djelovati prema sljedećim ciljevima:
1. . . .
2. Unapređenje odnosa crkava i vjerskih zajednica sa državom kroz zajedničko zalaganje;
http://www.mrv.ba/onama.php?ln=lat
U okviru MRV BiH djeluju: Pravna ekspertna grupa (PEG) . . . .Zavisno od potreba ove se grupe angažiraju.
MRV BiH u narednom periodu će djelovati prema sljedećim ciljevima:
1. . . .
2. Unapređenje odnosa crkava i vjerskih zajednica sa državom kroz zajedničko zalaganje;
http://www.mrv.ba/onama.php?ln=lat
-
Zah
- Posts: 944
- Joined: 22/07/2008 02:01
#6 Re: Kacavenda u elementu!
Malo opsirnije o gospodinu. Tekst iz Oslobodnjena 2007.gpdina.
MAFIJAŠI I MANTIJAŠI
Piše: Lazar MANOJLOVIC
Mafijaš i mantijaš.Za taj crni petak, kad su ubili Duška Kondora, humanistu, altruistu i kozmopolitu, zakazana je i redovna sjednica Skupštine opcine. I umjesto da nacelnik Micic i predsjednik Ðurdevic istu otkazu i da proglase Dan žalosti, oni i ne haju za takav cin. Ni oni, ni njihovi odbornici nisu ni culi za ljudsko dostojanstvo. Njima je vlast najvažnija, a covjek stran. Sjednica je održana nasilu, jer su je napustili svi odbornici opozicije. Od 26 tacaka dnevnog reda usvojene su samo dvije, i to, uz pomoc nezavisnog odbornika koji je potom napustio sjednicu. A te dvije tacke ostace kao crne tacke tog crnog petka.
Prva je znacila crne dane za kulturu, jer je usvojena odluka o likvidaciji Gradske galerije „Milenko Atanackovic“, gradskog bioskopa „Radnik“, te Doma omladine. Radnicima se crno piše crnom odlukom, na crni petak, a i kulturi bijeljinskoj. Druga odluka, donesena u petak, odnosi se na rusenje gradskog jezgra. Naime, sesnaest odbornika (nijedan iz grada) usvojilo je Prijedlog odluke o izradi urbanistickih projekata Centra grada. Tom odlikom SPC, bolje reci Kacavendi, dozvoljava se da poruši jos jedanaest kuca na jedanaest dunuma zemlje i da na taj nacin zaokruzi svoj duhovni centar (užas, u toku rata porušio je jedanaest muslimanskih kuca). Time se, istakli su odbornici opozicije, nastavlja etnicko cišcenje Bošnjaka iz centra grada. Uz to zlo, centar grada postaje šetalište crnomantijaša. Taj teror manjine donosi odluku mržnje, te vjerske i nacionalne netrpeljivosti, a sve u korist pohlepnog popa i proširenja njegova carstva popovskog.
Urla razbješnjeli vladika. Prijeti Bakiru Pašicu i ostalima. Ko to smije njemu, božijem izaslaniku, (jadan mu njegov bog) da se na zemlji semberskoj suprostavi da i dalje ruši sve što zaželi i u što prst upre.
Traje ta popova pohlepa od rušenja džamija, 1993.godine, pa do ove crne skupštinske odluke na crni petak bijeljinski. Klanjala mu se i klanja ista vlast, ne hajuci ni za gradane ni za grad, a za ljudska prava nikada cula nije. Na isti nacin napravio je vladika inat crkve (u Bijeljini i manastir) na tudoj, otetoj zemlji (oteto-prokleto) na Divicu, Konjevic polju (Fata Orlovic), u Smiljevcu kod Kojcinovca (Bakir Pašic), u Medasima (Jozo Markic), te u Kotorskom kod Doboja (tudu zemlj osvestao vladika).
Pravi vjernici ne bi trebali ni prilaziti tim objektima, a kamoli ulaziti.
Cim neko vladiki ukaže na te otimacine, on pocne da urla, prijeti:
Nismo mi divljaci. Mi smo kulturni. Srbi su pošten narod, vice vladika...
Jesu Srbi, ali ne i govornik.
Sva ova dešavanja, ovaj crni petak, podsjeca Semberce na 1993.godinu kada je vladika uputio oko trideset drumskih razbojnika da, u noci, izbace neposlušnog popa. Rezultat je mrtva popadija i protjeran pop. Tada je pet sela tražilo od Karadžica da protjera vladiku, ali, vrana vrani oci ne vadi. Umjesto toga te veceri je vladika ugostio vožda i svu njegovu kamarilu.
Nešto slicno, ili isto, desilo se i povodom ove sramne skupštinske odluke. Najmanje što se moglo ocekivati bilo je da Ministarstvo za lokalnu upravu, ili ko je vec nadležan, poništi tu i takvu odluku. Mogao je to uciniti i predsjednik Vlade, predsjednik Republike.
Umjesto toga 02. marta 2007. (opet petak) u zvanicnu posjetu i gošcenje kod vladike stiže niko drugi nego Milan Jelic, predsjednik entitetske Republike Srpske. Nahvališe se i obecaše, i nezakonito, svetovni i politicki vožd jedan drugom. Jelic, da ce Vlada i dalje davati narodne pare crkvi, i da ce on ispraviti Zakon o praznicima (koji još nije ni stupio na snagu) i ozakoniti Sv. Savu kao državni praznik! U to ime vladika izjavi: Namjerno kažem države, jer za mene je Republika Srpska država u sastavu Bosne i Hercegovine!?
Tako vlast i crkva, crkva i vlast, barabar. Krše i zemaljske i nebeske zakone. Mafijaši i mantijaši.
MAFIJAŠI I MANTIJAŠI
Piše: Lazar MANOJLOVIC
Mafijaš i mantijaš.Za taj crni petak, kad su ubili Duška Kondora, humanistu, altruistu i kozmopolitu, zakazana je i redovna sjednica Skupštine opcine. I umjesto da nacelnik Micic i predsjednik Ðurdevic istu otkazu i da proglase Dan žalosti, oni i ne haju za takav cin. Ni oni, ni njihovi odbornici nisu ni culi za ljudsko dostojanstvo. Njima je vlast najvažnija, a covjek stran. Sjednica je održana nasilu, jer su je napustili svi odbornici opozicije. Od 26 tacaka dnevnog reda usvojene su samo dvije, i to, uz pomoc nezavisnog odbornika koji je potom napustio sjednicu. A te dvije tacke ostace kao crne tacke tog crnog petka.
Prva je znacila crne dane za kulturu, jer je usvojena odluka o likvidaciji Gradske galerije „Milenko Atanackovic“, gradskog bioskopa „Radnik“, te Doma omladine. Radnicima se crno piše crnom odlukom, na crni petak, a i kulturi bijeljinskoj. Druga odluka, donesena u petak, odnosi se na rusenje gradskog jezgra. Naime, sesnaest odbornika (nijedan iz grada) usvojilo je Prijedlog odluke o izradi urbanistickih projekata Centra grada. Tom odlikom SPC, bolje reci Kacavendi, dozvoljava se da poruši jos jedanaest kuca na jedanaest dunuma zemlje i da na taj nacin zaokruzi svoj duhovni centar (užas, u toku rata porušio je jedanaest muslimanskih kuca). Time se, istakli su odbornici opozicije, nastavlja etnicko cišcenje Bošnjaka iz centra grada. Uz to zlo, centar grada postaje šetalište crnomantijaša. Taj teror manjine donosi odluku mržnje, te vjerske i nacionalne netrpeljivosti, a sve u korist pohlepnog popa i proširenja njegova carstva popovskog.
Urla razbješnjeli vladika. Prijeti Bakiru Pašicu i ostalima. Ko to smije njemu, božijem izaslaniku, (jadan mu njegov bog) da se na zemlji semberskoj suprostavi da i dalje ruši sve što zaželi i u što prst upre.
Traje ta popova pohlepa od rušenja džamija, 1993.godine, pa do ove crne skupštinske odluke na crni petak bijeljinski. Klanjala mu se i klanja ista vlast, ne hajuci ni za gradane ni za grad, a za ljudska prava nikada cula nije. Na isti nacin napravio je vladika inat crkve (u Bijeljini i manastir) na tudoj, otetoj zemlji (oteto-prokleto) na Divicu, Konjevic polju (Fata Orlovic), u Smiljevcu kod Kojcinovca (Bakir Pašic), u Medasima (Jozo Markic), te u Kotorskom kod Doboja (tudu zemlj osvestao vladika).
Pravi vjernici ne bi trebali ni prilaziti tim objektima, a kamoli ulaziti.
Cim neko vladiki ukaže na te otimacine, on pocne da urla, prijeti:
Nismo mi divljaci. Mi smo kulturni. Srbi su pošten narod, vice vladika...
Jesu Srbi, ali ne i govornik.
Sva ova dešavanja, ovaj crni petak, podsjeca Semberce na 1993.godinu kada je vladika uputio oko trideset drumskih razbojnika da, u noci, izbace neposlušnog popa. Rezultat je mrtva popadija i protjeran pop. Tada je pet sela tražilo od Karadžica da protjera vladiku, ali, vrana vrani oci ne vadi. Umjesto toga te veceri je vladika ugostio vožda i svu njegovu kamarilu.
Nešto slicno, ili isto, desilo se i povodom ove sramne skupštinske odluke. Najmanje što se moglo ocekivati bilo je da Ministarstvo za lokalnu upravu, ili ko je vec nadležan, poništi tu i takvu odluku. Mogao je to uciniti i predsjednik Vlade, predsjednik Republike.
Umjesto toga 02. marta 2007. (opet petak) u zvanicnu posjetu i gošcenje kod vladike stiže niko drugi nego Milan Jelic, predsjednik entitetske Republike Srpske. Nahvališe se i obecaše, i nezakonito, svetovni i politicki vožd jedan drugom. Jelic, da ce Vlada i dalje davati narodne pare crkvi, i da ce on ispraviti Zakon o praznicima (koji još nije ni stupio na snagu) i ozakoniti Sv. Savu kao državni praznik! U to ime vladika izjavi: Namjerno kažem države, jer za mene je Republika Srpska država u sastavu Bosne i Hercegovine!?
Tako vlast i crkva, crkva i vlast, barabar. Krše i zemaljske i nebeske zakone. Mafijaši i mantijaši.
