Kad pogrešna politika postavi loše temelje, teško ih je vratiti na pravo mjesto.
Tekst koji slijedi, bez ikakvog ustezanja govori o tome.
Zašto je važno biti Bosanac?
Jesmo li mi uopće svjesni da ljudi u svijetu skaču iz svemira, dok nama vjerske vođe, kvaziakademici i raznorazni samozvani eksperti drže lekcije iz historije? Iako je već prije 20 godina međunarodno priznata kao nezavisna i suverena, o Bosni i Hercegovini danas ne možemo govoriti kao o modernoj državi svih njenih građana, a njena multinacionalnost je smiješna.
Kako jedna država može imati tri različita konstitutivna naroda, odnosno nacije, a da pri tome svaki od tih naroda priča istim jezikom, čija je (južno)slavenska komponenta dominantna, te osim u vjerskom, ne razlikuju se u historijskom, kulturnom i tradicionalnom smislu; iste su boje kože i žive na istoj teritoriji?!
Da su se u ovu zemlju u značajnoj mjeri ikada doselili etnički Srbi ili etnički Hrvati, ili da su Bošnjaci, odnosno bosanski muslimani, neslavenskoga porijekla, nema historijskih dokaza. Ako bismo odstranili ideološka opredjeljenja, slobodno bismo mogli govoriti o jedinstvenoj etničkoj pripadnosti stanovnika Bosne i Hercegovine, čak znatno homogenijoj od mnogih europskih nacija.
Po svome uređenju republičkoga karaktera, iako ne funkcionira kao republika, s obzirom na složenost jedinica na koje je podijeljena, Bosna i Hercegovina je jedinstvena u svijetu. Ni u kojem smislu se ne može porediti sa drugima, recimo sa Belgijom (koja nema belgijsku naciju), kao što neki pokušavaju, ili sa Švicarskom, u kojoj stvarno žive 3 naroda, koji pričaju tri različita jezika, drugačiji po tradiciji i kulturi jedni od drugih, a ipak se svi osjećaju Švicarcima, a ne Italijanima, Francuzima ili Nijemcima.
Zašto se onda stanovnici Bosne i Hercegovine osjećaju Bošnjacima, Srbima i Hrvatima, a ne Bosancima (samo skraćujem od Bosancima i Hercegovcima i bit će tog skraćivanja u daljem tekstu)? Kako mogu posjedovati bosanskohercegovačko državljanstvo, a kao stranci negirati državnost te iste Bosne i Hercegovine?
Osviješteni Bošnjak u akciji ispiranja mozga svim Bošnjacima
Programi nacionalnih emancipacija, kao i njihove teritorijalne i državne pretenzije, dovele su nas do snažnoga rivalstva i konflikata. Svijet nas ne respektira. Država nam ne uživa veliki ugled i nema pravo na autoritativan položaj u cjelokupnoj međunarodnoj javnosti. Zato je važno okrenuti se budućnosti.
Zagovornici bošnjaštva su se naročito razletjeli pred popis, na brzinu formirajući pokret, koji će interpretirati njihovu novu teoriju „Zašto je važno biti Bošnjak?”, jer ovoga puta su prvenstveno „ugroženi” od vlastitih sunarodnika, Bosanaca. Po pisanju medija i djelovanju bošnjačkih političara, koji su toliko „brižni” za svoj bošnjački narod, opet je na djelu „zamka“, „zavjera protiv Bošnjaka”, skuhana u nekoj stranoj kuhinji i servirana baš njima.
Je li im jasno da je preimenovanjem Muslimana u Bošnjake, bez obzira jesu li Bosanci ili nisu (važno je da su muslimani), došlo do terminološke diferencijacije, pogubne za one koji su rođeni u Bosni i Hercegovini i koji se osjećaju Bosancima, a svoju domovinu ne gledaju samo kao teritorijalnu odrednicu.
Ako je u vremenu agresije bilo nemoguće sprovesti referendum kako bi se zamijenio „diskriminatorni termin Musliman“, pitanje ovakve identifikacije je bilo moguće poslije. Da taj arhaični izraz svim muslimanima u Bosni ne odgovara, upravo pokazuje bojaznost, koja dolazi iz bošnjačkih krugova: „Šta će se desiti ukoliko se stanovništvo islamske vjeroispovijesti podijeli?“ Oni su tek sada sjetili da o tome povedu računa!
Bošnjaci koji tvrde da su se borili za bošnjačku nacionalnost, narod, vjeru i državu, uopće nisu svjesni svoje greške, jer na taj način izjavljuju da se nisu branili od agresora, već skupa sa njim ratovali. Armija Bosne i Hercegovine, bar na početku, nije bila čisto bošnjačka, a bilo je i takvih koji su mislili da će promjenom naziva Musliman u Bošnjak rat prestati. Oba termina – Bošnjak i Musliman, apsolutno isto znače i za ovih 19 godina se u tome smislu ništa nije promijenilo.
Ima Bošnjaka, koji, da li iz neznanja ili smišljene političke propagande, nastoje promovirati i izjednačiti odrednicu Bošnjak sa Bosanac. Neki podvaljuju kako među Bošnjacima ima pripadnika svih religija, pa nađoše i dva posto budista. Ima ih koji ljuto traže od svih, da prihvate termin „Bošnjak“ i „vrate se svojim korijenima“, a ima i onih koji Bosancima poručuju da su utopisti, prijete im i opominju ih hadisima. Elem, Bosanci će u džehennem, a Bošnjaci u džennet!
Podsjetimo se da je historičar jezika i književnosti, Alija Isaković, na Svebošnjačkom saboru iz 1993. godine govorio: ”Bosanac je svako ko je rođen u Bosni i Hercegovini, a Bošnjak je sinonim za ono što je do sada imenovano riječju Musliman“, a Tunjo Filipović i ovih dana ponavlja: „Svaki Bošnjak može biti Bosanac, a svaki Bosanac ne mora da bude Bošnjak“, što opet potvrđuje tezu da je Bošnjak ustvari musliman.
Bošnjaci, kao najbrojniji, morali bi biti svjesni da su najodgovorniji za budućnost (ili kraj) svoje domovine, jer rezervnu nemaju! Ako žele državu Bosnu i Hercegovinu, ona im svakako mora biti prioritet, čime bi ojačali svoju državnost i potvrdili bosanskohercegovačku naciju, što bi ih vodilo europskim integracijama. Ni Hamdija Pozderac nije tražio bošnjaštvo, već „historijsko vraćanje bosanstva“ prilikom ustavnih promjena 1971. godine.
Zašto Bošnjaci pristaju sa ostalim nacionalnim torovima na debilne obrasce popisa? Zašto ozbiljno ne razmišljaju o ukidanju Dejtona? Čini se da im podjednako odgovara podjela, kao i drugima. Umjesto da su pokretači, njihova politika čekanja na Srbe i Hrvate (koji imaju matične države), „da postanu Bosanci“ obična je nacionalistička, torovska isprika. Ustvari, bošnjačka ideologija je totalno zakazala i teško će se ispravljati njene “krive Drine“.
Otpetljati čvor iz tunela zvanoga Dejtonski sporazum može jedino autohtoni bosanski narod, čija bosanska država i bosanski jezik postoje već hiljadu godina. Povelja Kulina bana iz 1189. godine, pisana bosančicom (a ne bošnjačicom) i domaćim jezikom bosanskim (a ne bošnjačkim), rodni je list Bosne.
Svijet mora biti svjestan, da među normalnim ljudima u Bosni i Hercegovini ima dovoljno onih koji se smatraju Bosancima, neovisno od toga da li su u pitanju muslimani, pravoslavci, katolici, judaisti, agnostici, ateisti i dr.
Bosanskohercegovački narod ima svoju državu, koja ima svoj državno-pravni kontinuitet i u bliskoj prošlosti – od 25. novembra 1943. godine, a za taj datum i odluke koje su donesene na zasjedanju Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine komotno se može vezati bosanska državnost. Bošnjaci, Srbi i Hrvati su zapravo etničke grupe, najbrojnije uz još 17 drugih skupina unutar bosanskohercegovačkoga naroda.
Čak i da se izjednači državotvornost i nacija, to ne bi bilo dovoljno da se nametnuti, aktuelni Ustav države promijeni, jer još uvijek službeno ne bi bilo bosanskohercegovačkoga naroda, a niko od tri konstitutivna korpusa se ozbiljno ne bavi tim pitanjem, iako se u tako podijeljenoj „torovskoj“ državi uglavnom svi osjećaju ograničeno.
Činjenica je da „biti Bosanac“ znači biti bez predrasuda, slobodan, tolerantan i otvoren, neopterećen religijom, jer ona je za njega privatna stvar, izražavati demokratski, nadnacionalni, kozmopolitski duh. Bosanac dobro poznaje svoju prošlost, razmišlja svojom glavom, ali kako je merhametli, pun sabura, često ispada i glup.
Šaljivdžija je, pa namjerno smisli vic i na svoj račun. Voli pjesmu i pjeva – ne treba mu belaj (dosta ga je bilo!). Bosanac uvijek pripada svojoj državi i narodu, ma gdje bio. Zna da ne mora biti u kategoriji “Bošnjaka“ da bi bio musliman, u kategoriji „Srbina”, da bi bio pravoslavac ili u kategoriji „Hrvata” da bi bio katolik. Stoga, Bosanac ne može biti „ostali“ ili manjina. To lažu oni čiji interesi nisu „bosanski“. Samo dok je Bosanca, bit će i Bosne!
Bošnjaci pak izjavljuju da samo dok je njih, bit će Bosne. Svaku sugestiju, koja im dolazi od strane bosanskih muslimana, koji se ne žele izjasniti kao oni, nazivaju „djelovanje protiv Bosne kao države“. Naravno, odmah se osvrću na Srbe i Hrvate, vrijeđaju Bosance da su „udbaši“ i „kvislinzi“, porede ih sa „Jugoslavenima“ u kojima opet vide veliko zlo.
Samo neosviještene glave, koje zaboravljaju na silna obećnja i “zlatne kašike”, nakon 17 godina opće stagnacije i djelovanja (bolje rečeno nedjelovanja) ustoličenih, poltronski nastrojenih, vjerskih i nacionalističkih vođa, mogu tako razmišljati. Svaki imalo normalan čovjek, osim ako nema vlastite interese od tih dugoročnih, aktuelnih diktatura, do sada je shvatio u kakvom smo stanju. Protiv Bosne rade takvi, oni je izdaju, nazivajući sebe imenima tri konstitutivna naroda. Takvi je žele podijeliti, a ne Bosanci!
Ako je islam nadnacionalan, onda Bosanci, koji zvanično nemaju svoju naciju, ne prave nikakav „haram“, već upravo Bošnjaci i zato se s pravom može reći da je istina kako su Bosanci nadnacionalni!
Najprihvaćenije teorije u cijelome svijetu postanak nacije smještaju u kasno 18. i 19. stoljeće. Osporavanja ipak postoje. Bošnjaci se gube u svojoj priči. Pozivajući se na tekst “Bitno je biti Bošnjak – šerijatski stav u vezi s izjašnjavanjem na predstojećem popisu stanovništva” (Saff, br. 326), sada su naglo promijenili mišljenje, pa kažu da „vezivanje za nacionalno porijeklo nije prezreno niti zabranjeno u islamu, naprotiv“.
U arapskome muslimanskom svijetu islam je nacija, a njihovo izjašnjavanje je etničko, koje u savremenom dobu administracija (pasoši, lične karte) izjednačava sa državnim (što bi se moglo prokomentirati i sa nacionalnim), tako da su u Saudijskoj Arabiji svi Saudijci, u Libiji svi Libijci itd.
U Egiptu, gdje živim, svi se izjašnjavaju kao Egipćani, a u svoju dokumentaciju ne unose dodatne etničke grupe, kao što su Kopti, Ababde, Nubijci… Oni su Egipćani, bilo da je riječ o muslimanima, kršćanima, judeistima, bahaijama…
Pokazujući dvoličnost i paranoju, Bošnjaci sada poručuju kako su svjedoci da se među njima: „ubacuje sjeme zbunjenosti, pokušava se što više Bošnjaka dovesti u zabludu da se ne izjašnjavaju kao Bošnjaci već kao muslimani, Bosanci“, a „omalovažavanje ovog pitanja ogromna je akvizicija za naše dušmane“, koji „ne misle dobro“, a to su „oni koji zagovaraju novi nacionalni identitet – Bosanci i Hercegovci“.
Eto kako se izražavaju „vjernici“ Bošnjaci! Bosance i Hercegovce, među kojima je mnogo muslimana, nazivaju dušmanima, a svaki pravi vjernik (za što nam se „prodaju“) dužan je čuvati svoj jezik od ogovaranja svoje braće po vjeri. Zar nije rečeno: ”O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su zaista grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge!“ (Kur’an, 12. ajet sure El-Hudžurat)
Ako Bošnjaci zaista misle da su njihovi dušmani Bosanci, te da je izjašnjavanje Bošnjak “oružje i nacionalni identitet, kojim će uspješno moći očuvati islam, slobodu i sigurnu budućnost”, onda oni za sve ovo vrijeme njihove konstitutivnosti nisu ništa naučili.
Na ovu temu sam razgovarala sa mnogim Egipćanima, a među njima je bilo i onih koji su salafističkoga opredjeljenja, što znači da izražavaju interpretaciju islama kroz striktno religijski pristup socijalnim pitanjima. Prvo sam im morala objasniti „šta je to, ko je to Bošnjak?“, jer nas kao i većina svijeta znaju samo kao Bosance. Uglavnom se čude, ali i slažu da je u našem slučaju ne samo bitno, nego i najvažnije biti Bosanac.
(Tekst: Medina Džanbegović Mohamed / Novinar)
ja nisam vjernik, jesam Bosnjak.
