Sefer Halilović optužuje iz Haaga: Krivi su Zuka, Ćelo, Delić, Alispahić…
Sefer Halilović ni ranije nije štedio vojni i politički vrh BiH. Satjeran u ćošak, optužen pred Haškim sudom za masakr hrvatskih seljana u Grabovici i Uzdolu u septembru 1993, Halilović je sada skinuo rukavice. Naime, u pretpretresnom podnesku njegove odbrane, objelodanjenom prošle sedmice, braneći se od optužbi,
on odgovornost za masakr prebacuje na Zulfikara Ališpagu Zuku, Ramiza Delalića Ćelu, Rasima Delića, Bakira Alispahića, Jusufa Jašarevića i, na koncu, Aliju Izetbegovića. .........
Preciznije, za sam zločin odgovorni su, tvrdi Halilović, prva dvojica, a ostali za prikrivanje zločina godinama kasnije. Alispahić je, usto, kao ministar i sam bio u okolini Grabovice u vrijeme zločina, ali je umjesto da provede istragu, napustio Hercegovinu, zajedno sa specijalnom policijskom jedinicom Laste. Jašarević i Delić su za to saznali iz izvještaja Namika Džankovića, Nermina Eminovića i Seje Brankovića, poslatog po Halilovićevim uputama. I to je, tvrdi on, sve što je mogao uraditi. U isto vrijeme, Alispahić je, prema sopstvenoj izjavi, po povratku iz Hercegovine o zločinu obavijestio Aliju Izetbegovića. Ovaj je, uzrujan, pred njim, nazvao Delića i naredio da "rasvijetli događaje i poduzme mjere protiv počinitelja".
Halilovićeva odbrana, naime, navodi kako je odgovornost za operaciju "Neretva 93", tokom koje je zločin počinjen, imao Rasim Delić, u to vrijeme komandant GŠ Armije BiH. Njegovi advokati tvrde kako Delić nikada nije prenio ovlasti na Halilovića, niti je uspostavio posebnu komandu za tu operaciju, nasuprot onom što se navodi u optužnici. On je u septembru 1993. otišao iz Sarajeva u Hercegovinu kao šef inspekcije koja je trebala pripremiti teren za operaciju, ali nije imao pravo zapovijedati bilo kome. Zločin je počinjen u zoni odgovornosti Zulfikara Ališpage, koji se, kao nadređeni jedinicama iz Sarajeva, pobrinuo za njihov smještaj u većinski hrvatskom selu Grabovica.
"Optuženi nije naredio prepotčinjavanje dijelova Devete motorizirane i Desete brdske brigade (...) i Drugog samostalnog bataljona iz Prvog korpusa (...) jedinici Zulfikar u svrhe vršenja operacija u Hercegovini", navodi se u podnesku. Naređenje za to, prema Halilovićevoj odbrani, dao je Delić; jedinice, što je moglo biti od presudnog utjecaja na ono što se desilo u Grabovici, izabrao je komandant Prvog korpusa Vahid Karavelić; zapovjednik Šestog korpusa, Salko Gušić naredio je njihovo prepotčinjavanje jedinici "Zulfikar", odnosno Zulfikaru Ališpagi. Halilović, veli, nije imao nikakvih komandnih ovlasti. Kao dokaz za to, njegova odbrana poziva se na dokument od prvog oktobra 1993, pismo u kojem Halilović objašnjava kako je Gušić "ozbiljno shvatio da ja njemu ne mogu izdavati naređenja, što ja, iskreno, niti želim, niti hoću".
Te jedinice - poznate kao, blago rečeno, nedisciplinovane - Halilović nije mogao izabrati, tim prije što je još u junu 1993. pokrenuo istragu zbog toga što su njihovi pripadnici odvodili civile iz Sarajeva na kopanje rovova. Pet dana nakon što je pokrenuo istragu, osmog juna 1993, Halilović je smijenjen sa položaja prvog čovjeka Armije BiH, i više nije imao utjecaja na njen ishod. On, međutim, navodi da je znao kako su zapovjednici tih dviju brigada i kasnije "uživali privilegije u vojnom, policijskom i državnom vrhu". Prvi načelnik GŠ Armije BiH pritom je, kaže, bio pod istragom u vrijeme operacije "Neretva 93", pa, gledano iz perspektive državnog vojnog i političkog vodstva, nikako nije mogao zapovijedati operacijom, a kamoli izabrati baš te jedinice kao nositelje operacije.
Na njihovo insistiranje, stoji u podnesku, svojevremeno su smijenjeni Mustafa Hajrulahović, zapovjednik Prvog korpusa, i Fikret Muslimović, načelnik Uprave vojne bezbjednosti. Čak i kasnije, kada se u oktobru 1993. u operaciji "Trebević 2" vlast konačno obračunala sa Mušanom Topalovićem, njegovi bliski suradnici su nagrađeni unapređivanjem. Niti Halilović, niti njegov nasljednik Delić nisu sami mogli smijeniti neposlušne zapovjednike brigada. Naime, prema sažetku izjave koju je Delić, u svojstvu svjedoka tužiteljstva dao istražiteljima, zapovjednike brigada imenovalo je isključivo Predsjedništvo BiH. A jasno je ko je tamo imao glavnu riječ.
"Primjera radi: Senad Pecar, načelnik štaba i zamjenik komandanta Desete brdske brigade, postavljen je na visoki položaj u Prvom korpusu; Bajazit Tuzović, pomoćnik komandanta za logistiku, premješten je u lično obezbjeđenje Alije Izetbegovića, a pomoćnik komandanta za personalne poslove Desete brdske brigade Timur Numić premješten je prvo na visoki položaj u Ministarstvu odbrane, a potom je postao direktor Centrale SDA, mjesto na kojem se nalazi i danas."
Ovaj pasus iz podneska dobija pomalo zloslutno značenje tek kasnije, u nastavku dokumenta. Naime, kao još jedan od argumenata u svoju korist Halilović navodi kako je kompletan državni vrh saznao imena počinitelja zločina u Grabovici i kasnije, u toku operacije "Trebević 2" u oktobru 1993, ali nije učinio ništa da ih kazni.
"Ističemo da su kroz organe Armije BiH i MUP-a BiH koji su vodili istragu o slučaju 'Trebević 2' (...) komandant GŠ ABiH, načelnik Uprave bezbjednosti ABiH i ministar unutrašnjih poslova Bakir Alispahić saznali, ne kasnije od 26. oktobra, ko su neki od počinitelja zločina u Grabovici, ali iz nepoznatih razloga protiv njih nisu podnijeli krivične prijave." Štaviše, u nastavku stoji kako je Halilović tokom te operacije stavljen u kućni pritvor, da bi već 1. novembra 1993. bio penzioniran.
To je, može se zaključiti iz dokumenta, bio nastavak šutnje koja je okruživala masakre i pored vrlo jasnih indicija o počiniteljima.
I Delić i Jašarević su, recimo, za zločin u Uzdolu saznali 20. septembra 1993, iz izvještaja službe vojne sigurnosti, čiji je zaključak da "širenje priče o masakru je pokušaj da se skrije smrtonosni efekt njihove artiljerije i činjenica da je većina civila bila naoružana i učestvovala u operacijama interventne čete 'Rama'."
Zulfikar Ališpago, koji je za zločin saznao u noći između 8. i 9. septembra, nije, kaže se u ovom dokumentu, poduzeo nikakvu istragu, kao ni Ramiz Delalić Ćelo. On, Sefer Halilović, sve što je mogao učiniti. Za razliku od njega, prema navodima trojice svjedoka koji će se pojaviti na suđenju, Delalić je, pak, svojim vojnicima izdao naređenje da pokopaju žrtve, dok odbrana zaključuje da je isto tako mogao narediti i blokadu sela do okončanja istrage. Kao i Ališpago, koji mu je u tom trenutku bio nadređen.
Naravno, suđenje još nije ni počelo. Ipak, ovo je možda prvi put da je Halilović na jednom mjestu iznio sve argumente u prilog svom viđenju stvari. I, tek ga treba dokazati pred sudom.
Ja ću svjetlo zvati mrakom dok je tebe, Marija
Arijana Saračević, Zlata Behram, Zvonko Marić, Aida Salčinović, Fahrudin Bečić, Klara Pelja, Sanela Prašović, Ognjen Blagojević i Nerminka Emrić, novinari Federalne televizije, mogli bi biti kažnjeni jer su sebi dali za pravo ono što inače, baveći se samo svojim poslom, traže od državnih i entitetskih zvaničnika, univerzitetskih profesora, policajaca, ljekara, umjetnika… Njih devet odazvalo se na poziv tabloida Express i rekli šta kao uposlenici FTV-a i bivše TV BiH misle o sastavu Tima za pokretanje programa PBS-a na čijem je čelu Jasmin Duraković. O ekipi ljudi čije su biografije, ponuđene zaposlenim i nadležnim, nevjerovatno dobre da zaista čudi kako im je karijera nevjerovatno blijeda, novinari FTV-a su rekli kako predstavljaju poraz profesije i televizije i kako, naprosto, u njih nemaju povjerenja. Javni istup i spremnost da se progovori o problemima u "vlastitoj kući" iznervirali su Mariju Topić-Crnoju, koja se sjetila kako je Duraković za vrijeme svog direktorovanja zabranio komunikaciju novinara FTV-a sa medijima mimo posredstva svoje press-službe, i urednica Informativnog programa FTV-a je uputila dopis pravnoj službi od koje traži procjenu prekršaja i "vaspitnu" mjeru. Usput je preporučila i Dragi Mariću, direktoru PBS-a, da reaguje na medijske istupe urednika BHTV 1.
No, cenzorske mjere urednice u Sivom domu kao da nikoga ne tangiraju. Čini se, zapravo, kako su zaposleni stigli do onog stanja kada ih ne može uzbuditi ni vijest kako je RTV dom srušen. Nekada ugledna kuća već suviše dugo i bolno propada, da je onima koji su za nju poslovno vezani ostalo samo da se naviknu. Danima već, recimo, zbog preuređenja prostorija, emisija koja je trebala biti centralna nastaje u nezamislivim uslovima. Dnevnik BHTV 1 realizira se iz reportažnih kola, što ionako lošoj emisiji umanjuje i tehnički kvalitet. Šefa tima Durakovića, koji svoju provincijsku sujetu liječi sjedeći sa saradnicima u kancelariji Johna Shearera, međutim, okupiraju drugi problemi: kako sa ekipom anonimusa napraviti nešto manje kažnjivo od milionskog duga.
http://www.bhdani.com/default.asp?kat=f ... tekst_rb=4
