Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
signature wrote:Mudžahedine u BiH su kontrolirali Alija Izetbegović i hodže
(E. Hećimović)
Esad Hecimovic je dokazani lazov. Nigdje u presudi ne stoji da je Alija kontrolisao mudzahedine, ali Smecko mora da opravda dobro placene tribine koje je imao po RS-u i Herceg-Bosni. Prvo je u jednom ranijem clanku naveo da je Alija placao mudzahedine, a kada je Karla Del Ponte to demantirala na CNN-u na pitanje novinara glasa Amerike, Ivice Puljica, onda je Smecko poceo da se vadi, pa kad je dosla ova presuda, iako nigdje nema pomena Izetbegovica, onda je dodao pored hodza i Aliju?!
kad vec volis da se sicas "faktima" da te priupitam zasto ovih nema u tvojim "proevropskim"postovima
ili su oni dobrodosli u tvojoj konstrukciji desavanja
http://www.rcp-brcko.com/
nisu im brade nista manje,a jos uvijek se finansiraju iz fondova ove jebene drzave koju su do neki dan palili
ili je i to uklopljivo u tvoj sistem stvari??? licemjerstvi je fenomen!!!
Aliju gradjani vole, postuju, cijene, i smatraju za bosanskog heroja! Zato su ga birali za predsjednika, zato su mu na dzenazu dosli po oluji, zato su mu dali ulice u svakom gradu, zato mu je cijeli svijet odao priznanje a nasi gradjani jos vece. A tu tu ne nemozes uciniti nista, sem masturbirati na knjige tipa Ibrana Mustafica...
Pa dobro sve i da nije Alija takav kakvim ga mnogi opisuju u BiH-a, od Sefera pa evo do ovoga sada Ibrana i mnogih drugih je pisalo o Aliji i njegovim lopovima, opet previse je lopova bilo oko njega... opet su oni koji su bili u njegovoj partiji jedino za vrijeme i poslje rata jeli i jedu zlatnim kasikama, a naroduje sve teze i teze. Mislim da se za ovo sto sada imamo i nije trebao toliko truditi jer rat je davno mogao na slican nacin da se zustavi... tih mirovnih sporazuma je za 3 godine rata bilo i previse. Neke su odbijali Srbi, neke smo nekada odbili mi... izgovor da je Dejtonski sporazum potpisan kako bi u BiH-a bilo manje zrtava je laz jer je dejton dosao onda kada su Srbi bili potuceni do nogu i kada je Armija BiH-a pokucala na vrata Banja Luke... Medjutim tada smo ometeni patriotizmom i euforijom vidjeli samo ono sto su nam servirali nasi politicari, nismo vidjeli njihove greske... sada kada smo trezveniji od rata tek imamo priliku da sagledamo nase greske. Mislim da Ibran Mustafic je posmatrao Srebrenicu iz najblize perspektive i on o njoj moze pisati najrealnije.
Opet da u njega Srebrenicani nemaju povjerenja nebi ga izabrali za predsjednika Izvršnog odbora organizacije "Majke Srebrenice i Podrinja". Mislim da je on relevantan covjek koji moze da govori o temi Srebrenica od 1990 do 1996. Ova knjiga nije napisana da bi osudila samo Srpske zlocine vec sve zlocine koji su bili na ovim prostorima... a bilo ih je na svim stranama (medju Bosnjacima najmanje). Ne treba samo pricati o tome vec treba spomenuti cinjenicu da su mnoge stvari po pitanju ovoga rata ostale ne razjasnjene...
Koga kriviti za to? Pa Aliju je trenutno najlakse nema ga da opovrgne ili potvrdi ono sto je izneseno protiv njega...
evo linka za one koji bi zeljeli da procitaju neke zanimljive odlomke iz ove knjige:
Sve si mi reko o tome koliko imas pojma i o cemu kad si spomeno Sefera u kontekstu lopova. Mislim, pored onolikih lopova i KOSovaca oko Alije ti navodis Sefera....
Nema nikakve sumnje da ih je Tudjman ugorao, to je dokazano i u Hagu i to u ovoj zadnjoj presudi Hadzihasanovicu gdje je navedeno da arapi nisu nikako mogli bit subordinirani Armiji osim da ih je napala vojno. BiH je u to doba kontrolisala 15% teritorije, ne samo da nije imala granicne policije nego nije imala ni granice. Zagreb je bio mjesto gdje su se Arapi skupljali, a onda su komotno kroz citava Hrvatsku preko Herceg Bosne sa hrvatskim pasosima dosetali do Srednje Bosne, za to vrijeme svaki pripadnik Armije kojeg je HVO zaustavio na barikadi je bio pretucen ili zarobljen, a mundzosi tako veliki neprijatelji Hrvata se setaju komotno?! Tudjman ih je upravo i ubacio da bi mogao pricat o ugrozbi hrvata, odnosno da se izvadi za vec pocinjene zlocine nad muslimanima u Lasvanskoj dolini.
Da,da...
I onda ih mi na vrat-na nos izbacismo... Kako nam ih uvalise u neznanju !??
Ma fenomen mudzahedina je sljedeci...mnogi od njih su dosli po svojim obajestajnim zadatcima, a mnogi da se bore na Allahovom putu. Mnogo je njih ostavilo zivot u BiH-i, medju njima je bilo od egiptaskih generala do kuvajtskih princeva, a i mnogo obavjetajaca iz Zapadnih zemalja i Arapskih. Svako je imao svoj motiv dolaska u BiH-a. Najvecim djelom su stizali preko Hrvatske i to u doba kada nije bilo neprijateljstava izmedju Armije BiH-a i HVO-a. Stizali su preko slobodnih teritorija. Bas oni za vrijeme sukoba Armije BiH-a i Hvo-a bivaju u zizi dogadjaja... cak su do skorije vrijeme bili na netu dostupni snimci odreda El-Mudzahidin i njihovih akcija u srednjoj Bosni i snimci sa Vozuce, cak i snimak po kojem su nas Srbi optuzili da je u BiH-a bila celija Al Kaide tj. snimak uvjezbavanja mudzahedina u jednoj od skola u Zenici. Ovi snimci su bili dostupni na internetu do aktueliziranja ovoga pitanja. Objavila ih je Americka islamska grupa ili American Islamic group. Tako da ih je svako mogao skinuti. Sadrzaj su vidno isjeceni tako da se ne mogu vidjeti zlocini koje su poslje Srbi prikazivali na svojim emisijama. Ali se vide okrsaji i upadi u sela. Sada su trenutno dostupni samo pojedini isjecci tih snimaka. Mislim da su pojedinci medju njima samima protureni i da su zlocini tih pojedinaca donjeli ljagu ovome odredu, a time i ljagu nasem narodu... mnogi od njih su imali ciste namjere, mnogi nisu... mucenje zarobljenika je po serijetu zabranjeno... a jednim od tih snimaka moze se vidjeti mucenje zarobljenih srpskih vojnika kojima su odsjecane glave i kopane oci... medjutim medju mudzahedinima je bilo onih koji su bili umjereni i oni koji su bili preradikalni prema svome poimanju vjere (mislim na tekfirovce (sekta koja odudara od istinske islamske prakse) koji kazu da je dozvoljeno ubiti, opljackati, muciti svakoga ko je kjafir tj, nevjernika... cak je takvo sto dozvoljeno i u miru, a ovo sve odudara od istinskog islamskog misljenja i prakse). Oni koji su bili u odredu El-Mudzahid pokusali su se ograditi od svojih neistomisljenika i onih koji su pripadali ovoj sekti po kojoj je svaka nepravda prema onome ko nevjeruje dozvoljena sto u miru, sto u ratu. Takodje potpuno neovisno od ovih djelovali su Iranci koji su dosli u BiH-u da se bore na Allahovom putu, tako da je sirok spektar razlicitosti bio medju samim mudzahedinima. Zato je tesko generalizovati stvari po pitanju njih. Dali su protureni... mislim da neki jesu, a neki nisu.
karanana wrote:Sve si mi reko o tome koliko imas pojma i o cemu kad si spomeno Sefera u kontekstu lopova. Mislim, pored onolikih lopova i KOSovaca oko Alije ti navodis Sefera....
napravio sam prepravku u postu pisem brzo, pa radi toga grijesim... ne brini sada procitaj ponovo moj post. Pa prokomentarisi.
Nakon što je u našem magazinu objavljen prikaz knjige Ibrana Mustafića Planirani haos 1990.-1996. te nakon što je na sarajevskom Sajmu knjiga počela prodaja knjige - autor je brutalno pretučen u njegovoj Srebrenici. U knjizi, koja je najvjerovatniji povod za fizički napad, autor ne štedi ni sebe, ali ukazuje na odgovornost za genocid i zločine mnogih ključnih bošnjačkih političkih i vojnih aktera - od Alije Izetbegovića do Nasera Orića. U razgovoru za Dane jedan od osnivača Stranke demokratske akcije i nekadašnji poslanik Skupštine Republike BiH govori o reakcijama na knjigu koju je napisao, atentatima i napadima koje je preživio, enormnim sumama novca koji se prao na srebreničkom genocidu...
Ibran Mustafić: "Planirani haos na prostoru čitave BiH, pa i u samoj Srebrenici, planiran je u Sarajevu"
DANI: Brutalno ste napadnuti u Srebrenici: ispričajte, molim Vas, šta se sve dogodilo?
MUSTAFIĆ: Sasvim slučajno sam u petak (25. april; op. aut.) otišao u Srebrenicu, zapravo nazvao me jedan čovjek iz Bratunca i rekao mi da je jednu turu knjiga prodao i da treba još. Ja sam se spakovao, ponio dva paketa knjiga i povezao sa sobom i majku - otišli smo do našeg imanja u Potočarima da vidimo šta ima novo. Kad god odem u Srebrenicu, probude se emocije, volim svakoga da vidim. Uglavnom petkom uvečer izađem u grad. Jedan moj prijatelj drži diskoteku pa mi je to bilo najprikladnije. Taj dan sam sjedio sa Nusretom Efendićem, prijateljem koji je došao iz Novog Sada, i kada smo se razišli, otišao sam u diskoteku. Sjedio sam za šankom i nakon što su mi se pridružila dvojica prijatelja, nastala je opšta gužva. Nisam znao o čemu se radi, ali u trenutku kada sam pokušao da se okrenem, da vidim šta se dešava, dobio sam strahovit udarac u potiljak. Djelimično sam izgubio svijest, ali čim sam se pribrao i shvatio da je situacija alarmantna, da sam ja meta napada, uspio sam izaći iz diskoteke.
DANI: Koliko ljudi Vas je napalo?
MUSTAFIĆ: Kasnije sam saznao da su me u tom metežu, kad sam udaren u potiljak, dvojica napala. Međutim, ja sam poslije toga izašao iz diskoteke, upalio auto i krenuo: razmišljao sam o napadu, bilo mi je jasno da je usmjeren na mene, nisam znao da li da idem kući ili u policiju... U gradu je petkom pojačana kontrola i ja sam se vratio do Doma kulture. Samo što sam stao na parking, na mene su nasrnula četvorica mladića, ponovo, i tad je zapravo došlo do najbrutalnijeg napada. Udaren sam u glavu i pao sam. Sva je sreća pa je u neposrednoj blizini bila patrola policije, koja je nakon toga intervenisala. Da nije bilo njih, možda ne bih imao priliku…
DANI: Da li je Ćamil Duraković bio s Vama u diskoteci ili prilikom tog drugog napada? Je li i on napadnut?
MUSTAFIĆ: U diskoteci. Ne znam da li je dobio povrede, ali navodno su mu ti momci, koje ni on nije znao, rekli da se ne miješa, da sam ja meta napada, a da su oni za to plaćeni. Valjda je on njima rekao: "Ne možete to uraditi, jedino preko mene mrtva!"- i onda je izgleda i on napadnut. Ne znam kako se to završilo jer nismo imali priliku više ni komunicirati.
DANI: Imate nekoliko kopči, ljekar je vjerovatno konstatirao težinu povreda...
MUSTAFIĆ: Prevezen sam u Srebrenicu, u Dom zdravlja i ukazali su mi prvu pomoć. Sinoć sam otišao na CUM, u Sarajevu, i tu su mi urađeni snimci glave i napravljeni nalazi. Zvali su me iz policije iz Srebrenice i nastojali da dobiju dodatne ljekarske nalaze, a ujedno su me obavijestili i da su dvojicu napadača uhapsili.
DANI: Ne znate ko su?
MUSTAFIĆ: Lično ih ne poznajem, njihova imena mi ništa ne znače, ali policija ih zna.
DANI: Je li ovaj napad rezultat Vaše knjige? Je li bilo prijetnji u međuvremenu?
MUSTAFIĆ: Nije bilo do sada ni verbalnih napada. Ovo je prvi napad, i to prilično brutalan. Zaista nije bilo čak ni telefonskih poziva. Ja sam i rekao, kad je u pitanju knjiga - mene plaši ćutnja o knjizi, ne plaše me prijetnje. I izgleda je upravo ćutnja o knjizi bila kobnija za mene nego verbalne prijetnje.
DANI: Morate priznati da je reakcija bila brza: praktično se nije štamparska boja ni osušila na knjizi, već ste napadnuti?
MUSTAFIĆ: Preživio sam tri atentata, devet i po mjeseci ropstva, od toga sedam mjeseci nije se znalo da sam živ, a ovdje su tako zdušno i lijepo učili Fatihu. I to je tako bilo dok nisu čuli da sam živ: kad su saznali, istog momenta počeli su psovati. A dok sam se vodio kao nestala osoba, sve najljepše o meni... Onda sam pokrenuo pitanje Srebrenice, najavio lavinu protesta, u Tuzli, pa u Sarajevu, pa su došle dvije čestite žene iz Srebrenice, majke, plačući kod mene, i rekle mi kako su iz povjerljivih izvora čule da treba iste noći ekipa ljudi biti ubačena u Sarajevo i da mene likvidiraju. Imao sam, sasvim slučajno, viziran pasoš i za noć sam faktički bio u Njemačkoj. Ja sam tada pobjegao. One su me nakon deset dana zvale i rekle da su razgovarale s Izetbegovićem, da se vratim i da su pripremile nove proteste. Nakon toga sam praćen od strane policije, a na Ali-pašinom Polju doslovce premlaćen na najbrutalniji način od strane policije. Otišao sam u Kantonalni MUP u Sarajevu, prijavio kompletan slučaj, izvadio nalaze, vratio se u Policijsku upravu Novi Grad, došao je komandir i rekao: "Hajde da se to završi, da to nekako dogovorimo." Kažem - jesam li ja došao u policiju ili popu na ispovijed? Došao sam u organ koji treba provesti istragu. Nažalost, poslije toga sam dobio krivičnu prijavu. Otišao sam kod Ismeta Dahića, tadašnjeg komesara, a tadašnji načelnik za unutarnju kontrolu Himzo Selimović je napravio izvještaj kako je policija postupila u skladu sa zakonom.
Nakon nekoliko suđenja dobio sam šest mjeseci zatvora, uslovno godinu dana. Poslije je uslijedio napad od strane trojice momaka od kojih se jedan predstavio kao pukovnik u haustoru moje zgrade, izašla je čitava zgrada, došla je policija, da bi taj pukovnik uzeo policajca pod ruku i otišli su na Ciglane na pijacu na kafu. Nakon mojih istupa, kad sam počeo da pričam o ogromnom pranju novca od strane Bičakčićeve vlade, o kesama para koje su se nosile iz Sarajeva za Tuzlu, Srebrenicu i Podrinje, gdje se pljačkalo mjesečno preko dva miliona maraka, uslijedio je novi brutalan napad u Vogošći. Dakle, ja imam iza sebe atentate, cijelu seriju napada i nemam dvojbe da je ovaj posljednji uslijedio zbog knjige.
DANI: Kako onda tumačite da se u Vašem gostovanju kod Senada Hadžifejzovića o knjizi nije ništa moglo saznati, ali ste zato Vi bili propitivani o diskoteci i piću?
MUSTAFIĆ: Ja bih se zahvalio Hadžifejzoviću zato što me je pozvao da budem gost Centralnog dnevnika jer moja slika govori više od riječi. Nije bitno šta sam pričao, uostalom dobro znate da je ovdje faktički informativna blokada u posljednje četiri godine kad sam ja u pitanju. Istina je, za mene je piće normalna stvar, ja sam osoba koja je pila kao student i išla na džumu 80-ih godina. Sad rijetko idem jer ne mogu da gledam prvi saf, ne mogu da gledam ahmedije koje su profitabilna islamska zajednica i političare koji su tu iako nemaju nikakve veze s vjerom. Ja sam čovjek koji je musliman, koji je vjernik, a koji i popije. Nisam bio na mevludu, već u diskoteci, konzumirao sam i alkohol, ali to je apsolutno najmanje važno.
DANI: Naser Orić je, dobrim dijelom, glavni lik knjige. Najavio je da će na Vaše tvrdnje u knjizi odgovoriti nakon odluke Žalbenog vijeća u Haagu. No, knjiga nije Vaš prvi istup o kriminalu i zločinima vojnih vlasti u Srebrenici tokom rata: kako objašnjavate da niti jedna istraga nije pokrenuta? Čak ni u Haagu niste svjedočili u procesu protiv Orića.
MUSTAFIĆ: Ja sam, nažalost, bio svjedok u Haagu u slučaju Nasera Orića. Trebao sam biti posljednji svjedok optužbe, međutim, došlo je do velikog sukoba i mimoilaženja između mene i tužilaštva i nakon tri dana pripremnih radnji za ročište, ja sam dva sata čekao pred sudnicom, dva puta je zasjedalo sudsko vijeće i oni su naknadno donijeli odluku da se ne smijem pojaviti na sudu jer nisu bili zadovoljni mojim istupima i nekim mojim stavovima. Ja sam nakon toga napustio Haški tribunal i nisam se pojavio u sudnici. Dakle, bio sam, ali nisam svjedočio.
DANI: Do kakvog je sukoba došlo između Vas i tužilaštva?
MUSTAFIĆ: Ja sam čovjek koji se deset godina uporno borio za opstojnost tužbe Republike Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore za agresiju i genocid, a tužilaštvo u Haagu Armiju RBiH naziva "muslimanskom vojskom" i samim tim, faktički, svodi agresiju na BiH na građanski rat. Zbog toga sam se sukobio s tužilaštvom. Kasnije mi je stavljeno na sto u Haškom tribunalu pismo u kojem je stajalo da moram svjedočiti ispravno jer ću u protivnom dobiti sedam godina zatvora ili 100.000 eura kaznu. U tom momentu posve smireno sam rekao u tužilaštvu da je možda moj cilj dolaska na Haški tribunal da, kao svjedok, dobijem veću kaznu od Erdemovića, koji je dobio pet godina zatvora za priznanje 170 likvidacija, tako da ću ja biti ponosan ako mi izreknu veću kaznu nego Erdemoviću. Na tom se završilo. Oni su se našli u jednoj teškoj situaciji, a ja sam se definitivno uvjerio da Haški tribunal ne radi svoj posao onako kako bi profesionalno trebao raditi.
DANI: Naser Orić je u Haagu osuđen, ma kako se to u ovdašnjoj javnosti pokušalo prikazati kao oslobađajuća presuda. No, može li Naser Orić biti jedini krivac za sve što se dešavalo u Srebrenici i o čemu Vi pišete? U Vašoj knjizi, kao njegove političke zaštitnike, spominjete Bakira Izetbegovića, Aliju Delimustafića…
MUSTAFIĆ: Nažalost, previše se baca svjetlosti samo u pravcu jednog čovjeka koji se zove Naser Orić. Poslije izlaska moje knjige Naser Orić me je dva puta zvao, popili smo i kafu i porazgovarali o nekim stvarima, mada se nismo doticali knjige. Jučer je (dan nakon napada na Mustafića; op. aut.) zvao u Srebrenicu i nakon toga ipak smogao snage da mene nazove. Bio je jako ubjedljiv: on garantuje da ne stoji iza ovih napada na mene i ja sam ubjeđenja da govori istinu i zbog toga što bi tim gestom samo sebi napravio štetu. Vi kažete da je Naser jedan od glavnih likova u knjizi, međutim, knjiga je kompleksna cjelina i zove se Planirani haos. Planirani haos na prostoru čitave BiH, pa i u samoj Srebrenici, planiran je u Sarajevu. I sve naše golgote i sve naše propasti idu iz Sarajeva. Čovjek koji je planirao haos u BiH zove se Alija Izetbegović. On je planirao i haos u Srebrenici i, na kraju krajeva, ja hoću da živim, i ako treba da budem napadan, ali da svako zna da je Alija Izetbegović najveći grobar ove države. On je posljednji predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, iako ga vole zvati "prvim". Ja sam ubjeđenja da je on jedan od najvećih zločinaca nad muslimanskim narodom u BiH, a prije svega nad narodom Podrinja i pogotovo Srebrenice. Svi drugi likovi su irelevantni, sve drugo su recidivi te politike, i ja garantujem i tvrdim da je 1990. SDA formirana po preporuci KOS-a, da je to jedna organizacija koja je tada ustoličena sa zadatkom da uništi sve što je vrijedno u muslimanskom narodu i da samo preživi jedna mladomuslimanska, izdajnička halka, koji su po svakom osnovu i preživjeli BiH i agresiju nad njom - oni su preživjeli i fizički, i politički, i finansijski. A mi smo dobili da je vlasništvo 90% ovoga grada u rukama 4-5 ljudi iz te halke.
DANI: Koji su to ljudi?
MUSTAFIĆ: Pa... Prije svega, ja sam u knjizi pisao i o svojim zabludama. Ja sam s oduševljenjem bio na Osnivačkoj skupštini SDA, došao sam tamo sav usplahiren 26. maja 1990. Jesam, nažalost, i sad se smijem mojim zabludama jer da je tada izašao Radovan Karadžić i da je rekao: "Ljudi, u ovoj državi postoji jedan narod koji je ugrožen i koji mora imati svoj politički pravac", mi bismo tada aplaudirali i Radovanu Karadžiću. Prema tome, kreacija je već postojala, kompletan projekt planiranog haosa za BiH je davno trasiran u Beogradu i ja naprosto mislim da je tada prvi narodnjački pokret koji se javio dobio zeleno svjetlo od Beograda.
DANI: Kada dolazi do Vašeg razilaženja sa SDA?
MUSTAFIĆ: Već na prvom kongresu počeo sam da sumnjam u njihovu ulogu i tako sam se i ponašao. Dosta sam bio distanciran, i pošto sam bio prva politička osoba u Podrinju i s velikim autoritetom, mi smo tada, pogotovo u Srebrenici, počeli da vodimo neku svoju, autohtonu politiku, ne slušajući direktive. Nažalost, da bogdo nismo, vjerovatno bi Srebrenica završila kao Rogatica, Vlasenica, Bratunac, Zvornik, Foča i ostala mjesta Podrinja, i konačni zbir žrtava bi vjerovatno bio puno manji. Nažalost, mi smo se organizovali i ja pišem i u knjizi sve ono pozitivno što je sa mnom Naser uradio do izbijanja agresije. Ono što se poslije događalo ja smatram da je dio planiranog haosa, i između ostalog, Naser tu ima jednu od ključnih uloga, s tim što ja mogu uzeti njegovu mladost, njegov narcisoizam koji se pojavio u čovjeku koji ne zaslužuje prevelike atribute vlasti i snage, koji treba bar neku korekciju... Međutim, tamo je zaista vladao kompletan haos i taj nas je haos koštao kasnije genocida.
DANI: Gospodine Mustafiću, u knjizi pišete o zločinima koje je Armija BiH pod komandom Nasera Orića počinila u Srebrenici nad preostalim Srbima: koliko ih je ubijeno?
MUSTAFIĆ: Meni se sve vrijeme kao kukavičje jaje podmeću neke stvari: ja sam u knjizi pisao o zločinima nad ljudima, nisam mjerio ni Bošnjake, ni muslimane, ni Srbe, ni Hrvate, ni bilo koga. Tamo je ubijen čovjek. I za mene je nebitno da li je na pravdi Boga ubijen čovjek koji se zove Nurif Rizvanović ili Slobodan Žerić, da li se zvao Hamed Salihović ili Sveto ili... Ja nisam pisao o bilo kakvim zločinima koji su plod nacionalne obojenosti, koje faktički nije ni bilo, jer sam se uvjerio da jedna mafijaška organizacija i sitni pijuni u okviru jedne zločinačke falange nemaju ni vjere, ni nacije, ni bilo šta drugo. Ljudi se ipak, ono što je mene život naučio, dijele samo na ljude i neljude.
DANI: U dijelu medija iznosi se tvrdnja da su Bošnjaci ogorčeni na Vašu knjigu, a da je Srbi koriste kao dokaz genocida nad Srbima u Srebrenici. Kako odgovarate na te optužbe?
MUSTAFIĆ: U knjizi sam pisao o onome što sam znao i gdje sam bio prisutan u istražnim radnjama o činovnicima srpske nacionalnosti, izvršiocima genocida nad Muslimanima Safa, Rešagića, Beljegoške, Skelana i drugih područja. Sve sam to zapisao. Optužbe o kojima govorite su insinuacije. Protiv knjige su ljudi kojima je rat bio brat, a za knjigu su ljudi koji su rat uistinu dočekali kao nešto najgore u povijesti što čovjek može doživjeti. Imam nebrojene pozive od strane muslimana, imam pisama muslimana, mogu neke i citirati, koji kažu: dosta smo u tebe i sumnjali, ali si definitivno knjigom pokazao da si čovjek. Prema tome, svi neljudi u BiH su protiv Planiranog haosa, a svi ljudi u BiH će podržati Planirani haos jer je ovdje na snazi, kako ja to volim u šali reći, jedan sistem, ustavno uređenje, u kojem imamo tri konstitutivne skupine i četvrtu plutajuću. Te tri konstitutivne skupine ovako redam: prve dvije skupine čine zločinci i kriminalci, treća skupina su njihove konkubine i kurve, a četvrta skupina u okviru kompletnog sadašnjeg uređenja jeste raja.
DANI: Rijetko se spominje da je izdavač knjige udruženje građana Majke enklave Srebrenice i Žepe...
MUSTAFIĆ: Ne enklave. To udruženje koje pominjete je možda protiv knjige. Nemojte zaboraviti, iako mediji pišu kako su Bošnjaci iz Srebrenice ogorčeni na knjigu, da mi imamo jednu solidnu skupinu ljudi iz Srebrenice koji žive i uživaju sve plodove genocida u Srebrenici. Oni su samo isturena karika oficijelne političke oligarhije u Sarajevu i ja sam zato nedavno u jednom intervjuu rekao da je ova vlast nad žrtvama genocida počinila novi genocid, a da su izabrali samo svoje pulene, njih desetak…
DANI: Ko su ti ljudi?
MUSTAFIĆ: Reći ću ovako: da nije bilo rata i da nije bilo genocida u Srebrenici, ljudi koji sad imaju po sedam hiljada maraka platu i još šaneraja po 70.000 godišnje i svega ostaloga, dosad bi vjerovatno bili na birou za zapošljavanje ili bi se borili za poziciju predsjednika mjesne zajednice. Iz Srebrenice je sav šljam isplovio, sva banda, i ja sam jedan od rijetkih preživjelih ljudi od onih koji su mene u Srebrenici okruživali. Srebrenica se, doslovce, pokriva novcem preko pojedinih isturenih elemenata koji trebaju ugasiti život u Srebrenici...
DANI: Da, ali opet niste rekli koji su to istureni elementi, o kojoj nomenklaturi je riječ?
MUSTAFIĆ: Kao čovjek i kao Srebreničanin smatram da samo može imbecil ili krajnje pokvarena osoba biti npr. član partije koja je sljedbenica Alije Izetbegovića. Svaki čovjek iz Srebrenice koji može, poslije genocida u Srebrenici, biti član SDA on je saučesnik genocida u Srebrenici jer je ta politička nomenklatura u Sarajevu apsolutno direktno učestvovala u genocidu u Srebrenici. Dakle, ljudi su tamo ne zbog ideje, već zbog profita. Ja to kažem kao jedan od osnivača te partije i kažem to svijetla obraza jer ja na tome nisam niti sam ikada želio išta zaraditi: ja sam jedini Srebreničanin koji ništa nema, ni stana, ni papira, ništa. Ljudi koji se vrzmaju u tim političkim garniturama tamo su apsolutno iz interesa, njih genocid ne interesuje, njih ne interesuje opstojnost ove države i ovoga naroda, njih interesuje profit. Uzmite i nabrojite ih sve, ja vam garantujem da ima iz Srebrenice pametnijih ljudi kad spavaju, nego što su oni kad crkoše razmišljajući. Dalje, mi imamo još jednu takvu strukturu: Stranke za BiH je najveća podvala, poslije SDA, koja se ikad desila na ovim prostorima. Osnivač koji je podijelio BiH kasnije zbog prevare formira Stranku za BiH. On je ustvari formirao Stranku za genocidnu BiH koja je trenutno na snazi.
DANI: Vi ste nesumnjivo svjesni koliki ste gnjev izazvali objavljivanjem svojih stavova: jeste li imali dilema?
MUSTAFIĆ: Vjerujte mi, ja sam pisao o zločinima nad čovjekom. Ne volim segregacije kad je u pitanu zločin. U Srebrenici je na najbrutalniji način ubijen Nurif Rizvanović. On nije ni Bošnjak ni Srbin, on je Musliman. Ubijen je Hamed Salihović, koji nije ni Bošnjak ni Srbin, on je Musliman. Ja sam samo pukom slučajnošću, samo Božijom moći, ostao živ, i ja sam Musliman. Nisam ni Bošnjak ni Srbin. Ja sam samo pisao o zločinima nad nevinim ljudima, jer je preko 40 ubistava bilo unutar Srebrenice koje je dokumentovala policija i nikad nijedna istražna radnja oko toga nije napravljena. Nikakav proces nije poveden. Tamo je ubijan čovjek i ja sam pričao o ubistvima ljudi. A kad je u pitanju neko udruženje, pogotovo profitabilno i na daljinski…
DANI: Koje je udruženje Srebreničana profitabilno?
MUSTAFIĆ: Pa, vidite, mi smo, nažalost, u situaciji da ljudi u Sarajevu pljuju na televiziju. Kad je upale, vide tri žene iz Srebrenice i dva gulanfera koji su čestit i pošten svijet iz Srebrenice omrznuli ljudima i potisnuli na marginu. Te žene sad pričaju o ustavnim promjenama, a prije toga nisu znale ni kravu da pomuzu. One su samo instrument u rukama političkih oligarhija, one trebaju da manipulišu narodom, da se pojavljuju na ekranima, dijele fraze iz Pakistana, donacije iz Malezije i operu novac. Zato ja kažem: kad je u pitanju Planirani haos, svi će ljudi u BiH, koji istinu i pravdu vole, stati na moju stranu. Protiv mene su ljudi koji su rat dočekali kao sredstvo za bogaćenje, način da dovedu i državu i sve građane BiH u beznadežnu situaciju.
DANI: Vratimo se udruženju - izdavaču Vaše knjige: je li u Udruženju građana Majke Srebrenice i Podrinja bilo reakcija?
MUSTAFIĆ: Udruženje građana majke Srebrenice i Podrinja je jedna nezavisna, slobodnomisleća skupina nas koji nikad nismo imali cenzuru i nikad nismo bili na daljinski. To je prvo udruženje koje je formirano ovdje, a nakon toga je formirano stotine udruženja samo s jednim razlogom - da bi se ugušila istina u Srebrenici, da bi neke žene, ne volim ime da im pominjem, bile na prijemima za Dan nezavisnosti BiH, a ja kao utemeljitelj i poslanik Skupštine Republike BiH, kao organizator otpora, kao predsjednik Izvršnog odbora Skupštine opštine, nisam ni pozvan. Ja zapravo hoću reći da je zaista došlo vrijeme da istinske žrtve rata naprave jedinstven front da se bore protiv krvopija iz sva tri konstitutivna stada.
Povlačenje iz Srebrenice uoči genocida
Četnicima je ponuđen alibi za napad
DANI: Kako ste u knjizi opisali izlazak Nasera Orića i grupe oficira ARBiH iz Srebrenice, u predvečerje genocida, na doškolovavanje...
MUSTAFIĆ: Napisao sam da je velika skupina oficira iz Srebrenice, koja je k'o fol pošla na doškolovavanje, prvo u Zenici trebala biti upisana u osnovnu školu, da je završe. Knjiga Planirani haos govori sve. Mene je nazvao čovjek koji je, između ostalog, bio član svih partija i poslije i prije rata, iz Srebrenice, koji se zove Hasan Bećirović, i rekao mi: "Ne mogu da kažem da je knjiga 100% tačna, ali tvoja knjiga je 99,99% tačna." Kad je u pitanju Naserov odlazak iz Srebrenice, ja sam to napisao i to je istina, on nije otišao svojom željom. On je poslat iz Srebrenice, međutim, stalno se prešućuje ono na čemu ja insistiram: Srebrenica je doživjela kapitulaciju 1993. i mi smo tada poraženi. Nakon proglašenja zaštićene zone, potpisan je akt na aerodromu, Mladić i Sefer Halilović su ga potpisali o demilitarizaciji Srebrenice. Demilitarizacija je samo bila proces na potkusurivanje i za nove igre do završnog genocida u Srebrenici. Ja sam već tad bio u latentnom sukobu i kritički sam govorio, rekao da smo doživjeli kapitulaciju, da ćemo izgubiti rat. Oni nakon toga u Srebrenici formiraju Osmu operativnu, u demilitarizovanoj zoni, kasnije i 28. diviziju. Oni izvlače ljude koje trebaju zaštititi i spasiti, a šalju naoružanje helikopterima, da bi stigla naredba od Hadžihasanovića da pojedine grupe izađu izvan demilitarizovane zone i izvrše napad na Višnjiće i ostala sela, da naprave niz provokacija mimo demilitarizovane zone jer je njima trebao alibi da četnici imaju razloga da napadnu Srebrenicu. To je taj planirani haos koji se trebao dogoditi i koji se dogodio.
DANI: Da li ste Vi bili ispitivani u toku istrage koju je Drugi korpus proveo nakon pada Srebrenice?
MUSTAFIĆ: Ja sam u jednom intervjuu za Dane prenio, što možda nisam trebao tada učiniti, jedan jedini susret koji sam imao s tadašnjim direktorom AID-a. On mi je rekao da pominjem najteže pitanje na zemaljskoj kugli. Nažalost, ja, koji sam sve to preživio na svojoj koži, nikad u životu nisam se sreo ni sa jednim jedinim istražnim organom u BiH po tom pitanju. Još 2000. sam o svemu što se događalo u Srebrenici napisao jedno pismu Kantonalnom tužilaštvu u Tuzlu, i pitao žele li pokrenuti istražne radnje ili da ja pokrenem neke privatne tužbe, da idem na sud. Oni su pozitivno odgovorili i ja sam otišao na razgovor kod tada glavnog kantonalnog tužioca Ize Tankića. Ministar policije bio je Mirza Jusufović. Istraga je krenula, negdje preko 60 ljudi je privedeno na informativni razgovor, a poslije toga je sve zataškano, obustavljena istraga, da bi i Izo Tankić i Mirza Jusufović postali sudije Suda BiH.
Život u enklavi prije genocida
Volio bi da bude Naserov konj
"Pored turnira, krenule su i druge proslave, a na svakoj je upriličena konjička trka. Naser je već nabavio konja, tako da su se morale organizirati i trke. Uglavnom, Naserov konj je najčešće pobjeđivao ostale rage koje su trčale na ishrani od trave u odnosu na njegovog konja koji je redovno primao vreću šećera iz humanitarne pomoći. Dok se svako o svom jadu zabavio, 'vlast' je, na Naserov prijedlog, donijela odluku da se na lokalitetu Pasika pristupi izgradnji hipodroma. Za nosioca projekta je određen Šefket Hafizović, mada do konačne njegove realizacije nikad nije došlo.
Jedan dio besposlenog naroda je odlazio na proslave i na trke, da bar trkama utoli glad i zaboravi posnu i uglavnom neslanu rižu i grah. Na jednu proslavu i konjičku trku pod Šušnjarima otišao sam sa Ahmom Tihićem. Neka me znatiželja vukla da vidim taj posljednji stadij ljudskog primitivizma. Naravno, po uobičajenom pravilu, pobijedio je Naserov konj. Kao po ustaljenom pravilu, poslije svakih konjičkih trka, trčao je Gazda uzdignutih ruku, sav u zanosu, da grli konja. Okupljeni narod je pljeskao pobjedniku, a jedan čovjek, kako bi bio najprimjetniji, derao se na sav glas: 'Gazda, duguješ piće!' Naravno, pored Gazdinog konja, ostaloj natjecateljskoj konjičkoj strukturi bi utekao i sam Naser. Svaki vakat i narod je sličan, samo zavisi od vladajućeg režima kako će se ponašati.
Da li je istina ili ne ali je u Srebrenici bila ustaljena anegdota koja se svakodnevno pričala kad su, navodno, pitali neko dijete 'šta bi volio da bude', a dijete odgovorilo 'da bi volio da bude Naserov konj'. Dijete se bilo zaželilo da pojede nešto slatko, kao što u tome uživa Naserov konj." (Planirani haos, str. 304)
U Paljanskom zatvoru, nakon Daytona
Izdajnička kopilad gora od četnika
"Nakon toga, u posjetu dolazi Dragan Bulajić, predsjednik Komisije za razmjenu srpskih ratnih zarobljenika. Kao što pravila nalažu, postrojili smo se, a nakon toga je u salu ušao Bulajić. Poslije uvodnih riječi, prišao je "ratnim zločincima". Odmah se uputio meni, pružio mi je ruku i rekao:
- Dobar dan, gospodine Mustafiću! Kako ste?
- Dobar dan, dobro sam, izdržaće se, odgovorih.
Nakon nekoliko rečenica, Bulajić nastavi:
- Gospodine Mustafiću, znam ko ste, znam kakav ste, znam da mi nećete vjerovati, ali znajte da imam dva sina. Dva mi moga sina, kada sam bio svjestan u šta se može Srebrenica pretvoriti, s obzirom da sam bio u čestoj komunikaciji sa Amorom Mašovićem i Hasanom Muratovićem, pokušao sam sve. S obzirom da je Muratović bio ministar u Vladi za odnose sa međunarodnim organizacijama i institucijama, Hasanu sam rekao da pod hitno idemo u Srebrenicu i da se stavljam na raspolaganje da zajedno uđemo u Srebrenicu. Na moj spomen Srebrenice Hasan Muratović nije uopšte htio o tom problemu diskutovati, rekavši da njega Srebrenica uopšte ne interesuje.
Jasno mi je da je Bulajić četnik, ali mi je definitivno jasno da su izdajnička kopilad gora od četnika." (Planirani haos, str. 437)
Čovjek koji je planirao haos u BiH zove se Alija Izetbegović. On je planirao i haos u Srebrenici i, na kraju krajeva, ja hoću da živim, i ako treba da budem napadan, ali da svako zna da je Alija Izetbegović najveći grobar ove države. On je posljednji predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, iako ga vole zvati "prvim". Ja sam ubjeđenja da je on jedan od najvećih zločinaca nad muslimanskim narodom u BiH, a prije svega nad narodom Podrinja i pogotovo Srebrenice. Svi drugi likovi su irelevantni, sve drugo su recidivi te politike, i ja garantujem i tvrdim da je 1990. SDA formirana po preporuci KOS-a, ...
Istina je, za mene je piće normalna stvar, ja sam osoba koja je pila kao student i išla na džumu 80-ih godina. Sad rijetko idem jer ne mogu da gledam prvi saf, ne mogu da gledam ahmedije koje su profitabilna islamska zajednica i političare koji su tu iako nemaju nikakve veze s vjerom. Ja sam čovjek koji je musliman, koji je vjernik, a koji i popije. Nisam bio na mevludu, već u diskoteci, konzumirao sam i alkohol, ali to je apsolutno najmanje važno.
Vozdra raja wrote:Čovjek koji je planirao haos u BiH zove se Alija Izetbegović. On je planirao i haos u Srebrenici i, na kraju krajeva, ja hoću da živim, i ako treba da budem napadan, ali da svako zna da je Alija Izetbegović najveći grobar ove države. On je posljednji predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, iako ga vole zvati "prvim". Ja sam ubjeđenja da je on jedan od najvećih zločinaca nad muslimanskim narodom u BiH, a prije svega nad narodom Podrinja i pogotovo Srebrenice. Svi drugi likovi su irelevantni, sve drugo su recidivi te politike, i ja garantujem i tvrdim da je 1990. SDA formirana po preporuci KOS-a, ...
Istina je, za mene je piće normalna stvar, ja sam osoba koja je pila kao student i išla na džumu 80-ih godina. Sad rijetko idem jer ne mogu da gledam prvi saf, ne mogu da gledam ahmedije koje su profitabilna islamska zajednica i političare koji su tu iako nemaju nikakve veze s vjerom. Ja sam čovjek koji je musliman, koji je vjernik, a koji i popije. Nisam bio na mevludu, već u diskoteci, konzumirao sam i alkohol, ali to je apsolutno najmanje važno.
Sta flasa radi na insana...
Ibran je u pravu kada kaže da je Alija največi grobar RBiH, jer su dokazi vidljivi na svakom koraku.
4. “PLANIRANI HAOS” – ZASTO CETNICI I IZDAJNICI NE GOVORE O
VELIKOJ SLICI?
Pise: Dr. Vahid Sendijarevic
Knjiga Ibrana Mustafica “Planirani Haos”, precizno i uvjerljivo opisuje veliku sliku (“a big picture”, kao sto bi rekli u Americi) koja je uokvirena agresijom na Republiku BiH od strane Srbije i Crne Gore, izdajom Alije Izetbegovica Predsjednika Republike BiH i najuzeg Bosnjackog (muslimanskog) rukovodstva, i genocidom kao sredstvom unistenja
Republike BiH.
Ibran Mustafic je vrlo uspjesan u opisu haosa u Bosni i Hercegovini, a posebno Srebrenici, koji je bio planiran mnogo prije 1992-ge kada je pocela agresija na Republiku BiH, koji se nije mogao desiti bez izdaje na najvisem vrhu drazave Republike BiH.
Ono sto ovu knjigu cini jedinstvenom je to sto Ibran Mustafic opisuje ljude i dogadjaje i samog sebe ulovljenog u vrtlogu “Planiranog haosa” bez kalkulacije (racunice) kako ce biti shvacen i prihvacen od citaoca, bez obzira na cijenu koju moze platiti, opisujuci dogadjaje kako ih vidi i dozivljava, uvijek imajuci u vidu veliku sliku da se radnja odvija u okviru projektovanog haosa, bez kojeg dogadjaja opisanih u knjizi ne bi niti bilo. Bez agresije na Republiku BiH, ne bi niti bilo rata u Republici BiH, niti ubijanja, niti genocida, a imena kao sto su Naser Oric bi imala neko znacenje samo nekim ljudima u Srebrenici, i to bi bilo to.
Ibran Mustafic opisuje ljude i dogadjaji kako ih dozivljava u momentu desavanja i kako ih vidi sa distance vremena u projektovanom haosu okupacije i genocida. “Planirani haos” je napisan u potpunoj suprotnosti sa nasim mentalitetom i sistemom vrijednosti i zato je mozda ta knjiga tako kontraverzna. Nas mentalitet i sistem vrijednosti vidi samo sebe
i svoj interes, uvijek polazi od sebicnog interesa sta je tu za mene, koji je najbolje opisan nasim izrekama “Nije se sujavom sa rogatim bosti”, “Suti jer i zidovi imaju usi”, “Vezi konje gdje ti aga kaze”, “Nije Svabo na Husinu” itd. Mustafic pise protivno pravilima sistema vrijednosti u kojem nema rijeci kao sto su “besa” i “cojstvo”, “domovina ili otadzbina”, “bolje grob nego rob”, “vuk na ovcu svoje pravo ima k’o tirjanin na slaba covjeka, al’ tirjanstvu stati nogom za vrat, ljudska je duznost najsvjetlija.”
Za ocekivati je da cetnici i mediji zlocincke “Republike Srpske” i Srbije ne govore o velikoj slici u knjizi Ibrana Mustafica jer
“Planirani haos” snazno i vrlo uvjerljivo dokumentuje da bez agresije i izdaje ne bi niti bilo haosa u kojem Bosnjakinje prodaju tijelo za koru kruha, u kojem ranjene operisu bez anestezije, u kojem se najbolje snalaze bitange kojima je sistem vrijednosi “use, nase i podase”,kojima pojmovi domovina, drzava, i suverenitet ne znace nista.
Agresija je dokumentovana rezolucijama UN-a i presudom Internacionalnog suda pravde po kojoj je Srbija odgovorna za nesprecavanje genocida, jer je kao agresor bila u poziciji da to ucini. Istom presudom Internacionalnog suda pravde vojska i policija genocidne “Republike Srpske” su direktni pocinioci genocida. Zato je za ocekivati da se cetnicki mediji bave dogadjajima kao da se desavaju sami po sebi, ne spominjici veliku sliku agresije i genocida. Cetnicima odgovara da se poneki zlocin zatocenika u projektovanom haosu koncentracionog logora zvanog Srebrenica prikaze kao dogadjaj izdvojen od zlocina agresije i genocida, kao da su Bosnjaci izgladnjivani po vlastitom izboru, kao da je imanentno Bosnjakinjama da prodaju svoje tijelo za koru kruha.
Tesko je shvatiti, a mozda i nije, zasto Bosnjaci i Bosnjacki mediji,kao i cetnici, bjeze od velike slike agresije, izdaje i genocida u okviru koje se odvija radnja “Planiranog haosa”, i bave se dogadjaima opisanim u “Planiranom haosu”, kao da se desavaju u nekom vakumu, tamo negdje u nekoj mirnoj slobodnoj teritoriji, u kojoj kada se cuju puske, to mora da lovci pucaju na prepelice. I kao eto, u tom takvom mirnom raju, neki krvolocni muslimani na pravdi Boga ubise nenaoruzane
nevine Srbe. Ibran Mustafic je u “Planiranom haosu” stao uz istinu kako je on vidi preuzimajuci rizik da ostane sam i to me potsjeca na lik iz romana Ismaila Kadarea “General mrtve vojske” , u kojem pop susrece covjeka sa puskom i pita ga gdje se uputio. A ovaj mu odgovara da je cuo da su se Italijani iskrcali na Jadranskoj obali u Albaniji i da ide da ih presretne. Pop ga pita kako ces sam protiv Italijanske vojne sile, a on mu odgovara “sto nas je manje cast je veca.”
Nije prvi puta da Ibran Mustafic prica istinu o mocnima bez obzira na cijenu. Da podsjetimo, Ibran Mustafic je organizator demonstracija u Potocarima 11-tog jula 2005-e., kada je zastava Republike BiH unesena na Memorijalni centar pred 50,000 prisutnih sa povicima Smrt “Republici Srpskoj” i Zivjela Republika BiH. Zastava je nakon vise od sest mjeseci sklonjena na zahtjev Sulejmana Tihica. Samo u narodu kao sto je Bosnjacki narod, Tihic moze biti postovani sugradjanin, a Ibran Mustafic da ostane sam. Vazno je napomenuti da taj dogadjaj nije prenesen niti u jednom Bosnjackom mediju kao da se nije niti desio. Da se podsjetimo, Ibran Mustafic i Majke Srebrenice i Podrinja su jedini podnijeli tuzbu na Haskom tribunalu za zlocin genocida u Bosni i Hercegovini protiv Milosevica i zvanicnika Ujedinjeinih Nacija za njihovu odgovornost u genocidu. Nakon toga, Carla De Ponte se srela sa majkama Srebrenice u Sarajevu i kao sto je obecala Optuznica Haskog Tribunala protiv Milosevica je prosirena za zlocin genocida u BiH. Takvu istu tuzbu mogle su pokrenuti bilo koje individe ili organizacije u BiH, ukljucujuci i Islamsku vjersku zajednicu, ali nisu, jer eto samo Ibran Mustafic nije mogao da spava mirno zbog toga sto Milosevic odgovara za zlocine u Vukovaru, ali ne i za zlocine genocida u BiH i Srebrenici. Pokrenut sa patriotskom ljubavi prema porobljenoj domovini Republici BiH i osjecajem obaveze prema zrtvama genocida u Srebrenici koji su ubijeni kao drzavotvorni gradjani Republike BiH, Ibran Mustafic je podigao onih pet jarbola sa zastavama Reublike BiH u 2006-toj na parceli pored Memorijalnog Centra u Potocarima rizikujuci da bude proganjan od organa zlocinckih vlasti Republike Srpske i izdajnika medju Bosnjacima. I da se podsjetimo, Ibran Mustafic je organizator demonstracija koje su prisilile Izdajnike i njihove najamnike da se Memorijalni centar zrtvama genocida podigne u Potocarima, a ne u sumi pored Kladnja kako su bili
naumili.
I na kraju da kazemo, najveci grijeh Ibrana Mustafica u ocima Bosnjaka je to sto se ne povija kako vjetar puse, nego istinu stavlja pred nos mocnih bez obzira na cijenu koju moze platiti. Bosnjak ne mrzi nikoga kao sto mrzi pobunjenika iz svog roda. Bosnjaci su jedini narod na Balkanu bez sjecanja na hrabre Bosnjane koji sacuvase suverenu Bosnu kroz stoljeca kada su drugi bili poslusna sluzincad Istoka i Zapada.
Ko to jos ne moze mirno da spava medju Bosnjacima i muslimanima u BiH zato sto na Memorijalnom centru u Potocarima nema rijeci “agresija” i “zrtve genocida” i zato sto su se zastave Republike BiH pored Memorijanog centra pocjepale i na radost cetnika i izdajnika nema nikoga da postavi nove?
I na kraju da kazemo, najveci grijeh Ibrana Mustafica u ocima Bosnjaka je to sto se ne povija kako vjetar puse, nego istinu stavlja pred nos mocnih bez obzira na cijenu koju moze platiti. Bosnjak ne mrzi nikoga kao sto mrzi pobunjenika iz svog roda. Bosnjaci su jedini narod na Balkanu bez sjecanja na hrabre Bosnjane koji sacuvase suverenu Bosnu kroz stoljeca kada su drugi bili poslusna sluzincad Istoka i Zapada.
Sve receno,a opet barikade pred mnogim mozgovima.Pobunjenik kod vecine ima negativnu konotaciju-u ovom i slicnim slucajevima je to stvar principa i morala.Ali ko jos na to gleda ?!
veljaca wrote:4. “PLANIRANI HAOS” – ZASTO CETNICI I IZDAJNICI NE GOVORE O
VELIKOJ SLICI?
Pise: Dr. Vahid Sendijarevic
Knjiga Ibrana Mustafica “Planirani Haos”, precizno i uvjerljivo opisuje veliku sliku (“a big picture”, kao sto bi rekli u Americi) koja je uokvirena agresijom na Republiku BiH od strane Srbije i Crne Gore, izdajom Alije Izetbegovica Predsjednika Republike BiH i najuzeg Bosnjackog (muslimanskog) rukovodstva, i genocidom kao sredstvom unistenja
Republike BiH.
Ibran Mustafic je vrlo uspjesan u opisu haosa u Bosni i Hercegovini, a posebno Srebrenici, koji je bio planiran mnogo prije 1992-ge kada je pocela agresija na Republiku BiH, koji se nije mogao desiti bez izdaje na najvisem vrhu drazave Republike BiH.
Ono sto ovu knjigu cini jedinstvenom je to sto Ibran Mustafic opisuje ljude i dogadjaje i samog sebe ulovljenog u vrtlogu “Planiranog haosa” bez kalkulacije (racunice) kako ce biti shvacen i prihvacen od citaoca, bez obzira na cijenu koju moze platiti, opisujuci dogadjaje kako ih vidi i dozivljava, uvijek imajuci u vidu veliku sliku da se radnja odvija u okviru projektovanog haosa, bez kojeg dogadjaja opisanih u knjizi ne bi niti bilo. Bez agresije na Republiku BiH, ne bi niti bilo rata u Republici BiH, niti ubijanja, niti genocida, a imena kao sto su Naser Oric bi imala neko znacenje samo nekim ljudima u Srebrenici, i to bi bilo to.
Ibran Mustafic opisuje ljude i dogadjaji kako ih dozivljava u momentu desavanja i kako ih vidi sa distance vremena u projektovanom haosu okupacije i genocida. “Planirani haos” je napisan u potpunoj suprotnosti sa nasim mentalitetom i sistemom vrijednosti i zato je mozda ta knjiga tako kontraverzna. Nas mentalitet i sistem vrijednosti vidi samo sebe
i svoj interes, uvijek polazi od sebicnog interesa sta je tu za mene, koji je najbolje opisan nasim izrekama “Nije se sujavom sa rogatim bosti”, “Suti jer i zidovi imaju usi”, “Vezi konje gdje ti aga kaze”, “Nije Svabo na Husinu” itd. Mustafic pise protivno pravilima sistema vrijednosti u kojem nema rijeci kao sto su “besa” i “cojstvo”, “domovina ili otadzbina”, “bolje grob nego rob”, “vuk na ovcu svoje pravo ima k’o tirjanin na slaba covjeka, al’ tirjanstvu stati nogom za vrat, ljudska je duznost najsvjetlija.”
Za ocekivati je da cetnici i mediji zlocincke “Republike Srpske” i Srbije ne govore o velikoj slici u knjizi Ibrana Mustafica jer
“Planirani haos” snazno i vrlo uvjerljivo dokumentuje da bez agresije i izdaje ne bi niti bilo haosa u kojem Bosnjakinje prodaju tijelo za koru kruha, u kojem ranjene operisu bez anestezije, u kojem se najbolje snalaze bitange kojima je sistem vrijednosi “use, nase i podase”,kojima pojmovi domovina, drzava, i suverenitet ne znace nista.
Agresija je dokumentovana rezolucijama UN-a i presudom Internacionalnog suda pravde po kojoj je Srbija odgovorna za nesprecavanje genocida, jer je kao agresor bila u poziciji da to ucini. Istom presudom Internacionalnog suda pravde vojska i policija genocidne “Republike Srpske” su direktni pocinioci genocida. Zato je za ocekivati da se cetnicki mediji bave dogadjajima kao da se desavaju sami po sebi, ne spominjici veliku sliku agresije i genocida. Cetnicima odgovara da se poneki zlocin zatocenika u projektovanom haosu koncentracionog logora zvanog Srebrenica prikaze kao dogadjaj izdvojen od zlocina agresije i genocida, kao da su Bosnjaci izgladnjivani po vlastitom izboru, kao da je imanentno Bosnjakinjama da prodaju svoje tijelo za koru kruha.
Tesko je shvatiti, a mozda i nije, zasto Bosnjaci i Bosnjacki mediji,kao i cetnici, bjeze od velike slike agresije, izdaje i genocida u okviru koje se odvija radnja “Planiranog haosa”, i bave se dogadjaima opisanim u “Planiranom haosu”, kao da se desavaju u nekom vakumu, tamo negdje u nekoj mirnoj slobodnoj teritoriji, u kojoj kada se cuju puske, to mora da lovci pucaju na prepelice. I kao eto, u tom takvom mirnom raju, neki krvolocni muslimani na pravdi Boga ubise nenaoruzane
nevine Srbe. Ibran Mustafic je u “Planiranom haosu” stao uz istinu kako je on vidi preuzimajuci rizik da ostane sam i to me potsjeca na lik iz romana Ismaila Kadarea “General mrtve vojske” , u kojem pop susrece covjeka sa puskom i pita ga gdje se uputio. A ovaj mu odgovara da je cuo da su se Italijani iskrcali na Jadranskoj obali u Albaniji i da ide da ih presretne. Pop ga pita kako ces sam protiv Italijanske vojne sile, a on mu odgovara “sto nas je manje cast je veca.”
Nije prvi puta da Ibran Mustafic prica istinu o mocnima bez obzira na cijenu. Da podsjetimo, Ibran Mustafic je organizator demonstracija u Potocarima 11-tog jula 2005-e., kada je zastava Republike BiH unesena na Memorijalni centar pred 50,000 prisutnih sa povicima Smrt “Republici Srpskoj” i Zivjela Republika BiH. Zastava je nakon vise od sest mjeseci sklonjena na zahtjev Sulejmana Tihica. Samo u narodu kao sto je Bosnjacki narod, Tihic moze biti postovani sugradjanin, a Ibran Mustafic da ostane sam. Vazno je napomenuti da taj dogadjaj nije prenesen niti u jednom Bosnjackom mediju kao da se nije niti desio. Da se podsjetimo, Ibran Mustafic i Majke Srebrenice i Podrinja su jedini podnijeli tuzbu na Haskom tribunalu za zlocin genocida u Bosni i Hercegovini protiv Milosevica i zvanicnika Ujedinjeinih Nacija za njihovu odgovornost u genocidu. Nakon toga, Carla De Ponte se srela sa majkama Srebrenice u Sarajevu i kao sto je obecala Optuznica Haskog Tribunala protiv Milosevica je prosirena za zlocin genocida u BiH. Takvu istu tuzbu mogle su pokrenuti bilo koje individe ili organizacije u BiH, ukljucujuci i Islamsku vjersku zajednicu, ali nisu, jer eto samo Ibran Mustafic nije mogao da spava mirno zbog toga sto Milosevic odgovara za zlocine u Vukovaru, ali ne i za zlocine genocida u BiH i Srebrenici. Pokrenut sa patriotskom ljubavi prema porobljenoj domovini Republici BiH i osjecajem obaveze prema zrtvama genocida u Srebrenici koji su ubijeni kao drzavotvorni gradjani Republike BiH, Ibran Mustafic je podigao onih pet jarbola sa zastavama Reublike BiH u 2006-toj na parceli pored Memorijalnog Centra u Potocarima rizikujuci da bude proganjan od organa zlocinckih vlasti Republike Srpske i izdajnika medju Bosnjacima. I da se podsjetimo, Ibran Mustafic je organizator demonstracija koje su prisilile Izdajnike i njihove najamnike da se Memorijalni centar zrtvama genocida podigne u Potocarima, a ne u sumi pored Kladnja kako su bili
naumili.
I na kraju da kazemo, najveci grijeh Ibrana Mustafica u ocima Bosnjaka je to sto se ne povija kako vjetar puse, nego istinu stavlja pred nos mocnih bez obzira na cijenu koju moze platiti. Bosnjak ne mrzi nikoga kao sto mrzi pobunjenika iz svog roda. Bosnjaci su jedini narod na Balkanu bez sjecanja na hrabre Bosnjane koji sacuvase suverenu Bosnu kroz stoljeca kada su drugi bili poslusna sluzincad Istoka i Zapada.
Ko to jos ne moze mirno da spava medju Bosnjacima i muslimanima u BiH zato sto na Memorijalnom centru u Potocarima nema rijeci “agresija” i “zrtve genocida” i zato sto su se zastave Republike BiH pored Memorijanog centra pocjepale i na radost cetnika i izdajnika nema nikoga da postavi nove?
turban wrote:Sve se suzdrzavam da i ja ne odcepim svoju istinu o Srebrenici.
Nije jos vrjeme,i nema ko da slusa.
kako nema,sigurno da ima
sta ti mislis o ibranu,o naseru
i pored svega jedna stvar upada u oci,zasto je povucen naseriz srebrenice sa maltene svom komandom na neko ,,skolovanje,,
zasto armija nije uputila vise oruzija u srebrenicu i umjesto da izvlaci komandu,da posalju oficire iz tuzle,sarajeva u srebrenicu i zepu,da pojacu odbranu
to je par cinjenica koje mene licno navode na pomisao da je nas vrh zalozio srebrenicu,i ubjedjen sam da je trebala biti zamjena teritorija i da ce narod biti ,,preseljen,, i da niko nije pomislio da ce doci do pokolja
ali cetnicima se nesmije vjerovati,jer oni pregovaraju kad su stjerani u cosak i kad ne mogu da se brane,a kada mogu i kad su jaci,oni tada kolju sve redom
ni ustase nisu nista bolji
ali neko iz bosnjackog vrha je dobro pogrijesio i treba da odgovara za 8 000 pobijenih,sto je njegovom nesposobnoscu doslo da ubijanja tih ljudi
naravno ibran nije normalan covjek kada kaze da je alija kriv za sve
krivci su vecinom iz beograda,zagreba,sadasnje rs i bivse herceg bosne,to su koljacki monstrumi,neki su mrtvi,neki u hagu,neki u bjekstvu,a dobar dio njih i danas hoda izmedju nas,to su krivci
ali nasi moraju da odgovaraju sto nisu nista preuzeli da zastite narod
turban wrote:Sve se suzdrzavam da i ja ne odcepim svoju istinu o Srebrenici.
Nije jos vrjeme,i nema ko da slusa.
kako nema,sigurno da ima
sta ti mislis o ibranu,o naseru
i pored svega jedna stvar upada u oci,zasto je povucen naseriz srebrenice sa maltene svom komandom na neko ,,skolovanje,,
zasto armija nije uputila vise oruzija u srebrenicu i umjesto da izvlaci komandu,da posalju oficire iz tuzle,sarajeva u srebrenicu i zepu,da pojacu odbranu
to je par cinjenica koje mene licno navode na pomisao da je nas vrh zalozio srebrenicu,i ubjedjen sam da je trebala biti zamjena teritorija i da ce narod biti ,,preseljen,, i da niko nije pomislio da ce doci do pokolja
ali cetnicima se nesmije vjerovati,jer oni pregovaraju kad su stjerani u cosak i kad ne mogu da se brane,a kada mogu i kad su jaci,oni tada kolju sve redom
ni ustase nisu nista bolji
ali neko iz bosnjackog vrha je dobro pogrijesio i treba da odgovara za 8 000 pobijenih,sto je njegovom nesposobnoscu doslo da ubijanja tih ljudi
naravno ibran nije normalan covjek kada kaze da je alija kriv za sve
krivci su vecinom iz beograda,zagreba,sadasnje rs i bivse herceg bosne,to su koljacki monstrumi,neki su mrtvi,neki u hagu,neki u bjekstvu,a dobar dio njih i danas hoda izmedju nas,to su krivci ali nasi moraju da odgovaraju sto nisu nista preuzeli da zastite narod
Pa ko je bio predsjednik? Ko je bio na vrhu zapovjednih ljestvi?
Samo kratko.
Poznajem Nasera kao i Ibrana i poznajem citavu situaciju u Srebrenici.Zasto ne mogu jos da pisem o onomo sto sam ja vidio i dozivio???
Pa razlog tome je prisutnost cinizma i oholosti nekih clanova foruma koji bi svaku moju rjec a u vezi Srebrenice izvnuli naopacke i dali joj drugi kontekst.
Kad procitam stvari o recimo par porodica koje su trebale vladati Bosnom zeludac smi se okrene.Pa ljudi moji nismo u feudalnom dobu?!
Kad cujem price o izdaji Srebrenice prevrce mi se zeludac.
Pozivam i apelujem na sledece:
Susdrzite se od analitickih analiza u vezi Srebrenice,jer da bi pricali o ostoj morate znati sledece: Gdje je Srebrenica i koje joj je okruzenje???
Kad je izvrsena agresija kakvo je stanje bilo u golorukoj Srebrenici?
Sjetite se dana kada je ista proglasena zasticenom zonom?!
Na kraju samo mali podatak,pa vi razmislite.
Srebrenica je prezivjela katastrofu najtezih mogucih razmjerta.Dobro se nismo sami izmedju sebe isklalil,ponavljam dobro je da se nismo sami izmedju sebe pojeli.Mi sami sa nama samima,gladni ponizeni.Iznosim jedan podatak i zastajem na tome.
Za vrjeme dok je Srebrenica(neznam da li ibran to spominje u toj tzv svojoj knjizi)bila zasticena zona neki ljudi iz ocaja koji je licio na Palestinski ocja, pokusalo preko Srbije otici bilo gjde.Oduzeto i ono malo oruzja,totalno rasulo,dezinformacije,glad,srozan moral,nikakvih vrjednosti.U tom stanju je trebala je cvrsta pesnica da odrzi bar imalo zdravu situaciju.Naravno da pesnica i zaboli.Neki su stigli cak do Makedonije.Naravno nije se islo drumom nego sumama.Ja sam licno ostao do zadnjeg dana.Pitanje za vas,jesu li ovakvi momci izdajnici????Ovi koji su probali napustiti pakao???
@Turban
Pitanje za vas,jesu li ovakvi momci izdajnici????Ovi koji su probali napustiti pakao???
Naravno da nisu!Propatili su mnogo vise nego sto zdrav razum moze shvatiti.I ti s njima.
Bas zbog toga se morate upitati da li je bas sve bilo onako kako nam je "vodja" obecao i kazao.
A izdaje je bilo.Apsolutno.Na zalost!
Svjedocenje Miomira Zuzula u Hagu: "Samo dva dana nakon sporazuma o konfederaciji s Hrvatskom Alija Izetbegovic potpisuje slican sporazum s Radovanom Karadžicem, a da to nije spomenuo hrvatskoj strani. Radi se o sporazumu koji predvidja republike unutar unije BiH, a u sadržaju je interesantno da Izetbegovic potpisuje mogucnost izdvajanje srpske strane nakon dvije godine"
Koliko je ovo tacno i ima li ikakav dokaz da je ovo Zuzul stvarno rekao?
Svjedocenje Miomira Zuzula u Hagu: "Samo dva dana nakon sporazuma o konfederaciji s Hrvatskom Alija Izetbegovic potpisuje slican sporazum s Radovanom Karadžicem, a da to nije spomenuo hrvatskoj strani. Radi se o sporazumu koji predvidja republike unutar unije BiH, a u sadržaju je interesantno da Izetbegovic potpisuje mogucnost izdvajanje srpske strane nakon dvije godine"
Koliko je ovo tacno i ima li ikakav dokaz da je ovo Zuzul stvarno rekao?
Sve u svemu za mene je Ibran, hrabar covjek i pozetivna licnost 100%. On je jedini postavio 5 zastava Republike BIH u Potocarima. Ovo sto je poceo govoriti istinu a srpski mediji prenositi to samo znaci da Ibran prosiruje optuznicu za dogovoreni (planirani) genocid i na KOS-vce sa kojima se Aljo tih dana bio okruzio. Nista, pa neka istina izadje na vidjelo, to samo moze pomoci rasvjetljavanju gordijevog cvora u danasnjij Bosni.
BTW: E. Hecimovic iz DANA je obicno smece. Citao sam djelove njegove knjige o mudzahedinima sa gomilom lazi, konstrukcija..pa njemu ni dan danas nije jasno sta je bila uloga JNA, a sta ABiH. On ih potpuno mjenja, smatrajuci jNA oslobodiocima, a ABIH agresorima. Vece smece od njega nisam vidio od rata na ovamo. Ako on sada nesto truni o Ibranu, onda mu namjerno samo cini medvedju uslugu.
poznato je da sam ja, u saradnji i sa Udruzenjem gradjanja "Majke Srebrenice i Podrinja", razbio izdajnicki plan o pokopu zrtava genocida u nekoj sumi kod Kladnja i Memorijalni centar "donio" u Potocare. Nakon sto je od strane Visokog predstavnika imenovan Izvrsni odbor, raspisan je konkurs za izvrsnog sekretara Fondacije "Memorijalni centar i mezarje Potocari - Srebrenica". Naravno, kad sam ja napisao program svog rada i pojavio se na konkursu, konkurs je istog momenta ponisten.
Nakon toga se morala formirati Savjetodavna radna grupa za inplementaciju Memorijalnog centra. Tu nisu imali nikakvu sansu da me zaobidju. Ja sam potrosio cetiri godine rada bez bilo kakve naknade na inplementaciji i izgradnji Memorijalnog centra, mada sam u samoj grupi imao velikih neprilika. Nakon toga je raspisan konkurs za direktora. Ja sam konkurisao i naravno, odbijen. Poslije toga sam konkurisao na mjesto referenta za investicije i odrzavanje. Izabran je covjek sa visom strucnom spremom, a ja sam ignorisan.
Ja sam svjestan da meni ne bi bilo mjesta ni za cuvara, kosioca ili bastovana, ali sam samo isao da bih ispostovao svoj princip. Sada je donesen zakon od Fondaciji na nivou drzave, tako da se Fondacija finansira iz drzavnog budjeta. Kako definitivno sa fondacijom nema nista Visoki predstavnik, treba se izabrati Upravni odbor fondacije i Savjetodavna radna grupa. Na konstituirajucem sastanku Savjetodavne radne grupe ja sam izabran za predsjednika, samo kako bi bio eliminisan da udjem u Upravni odbor. Ali kako se pojavio "PLANIRANI HAOS" i brutalni napadi na mene, uslijedio je i sastanak postojeceg Upravnoh odbora koji je donio Odluku u kojoj stoji da je konstituirajuci sastanak Savjetodavne radne grupe nistavan i da ce doci do novog sastanka na kojem se trebaju izabrati novi clanovi SRG.
Poslije brutalnog napada na mene, ovo je najnoviji, ali hvala bogu pa su primjenili najbezbolniju metodu ovaj put. Nadam se da vam je u potpunosti jasna pozadina ove odluke. Ko moze donijeti ovakvu odluku, taj moze stajati i iza brutalnog napada na mene.
Srbi i Bosnjaci su, pored mnogobrojnih razlika, identicni u jednoj stvari: ni Srbi ni Bosnjaci ne priznaju svoj zlocin, sto dovoljno govori o zrelosti nacije.
echinacea wrote:Srbi i Bosnjaci su, pored mnogobrojnih razlika, identicni u jednoj stvari: ni Srbi ni Bosnjaci ne priznaju svoj zlocin, sto dovoljno govori o zrelosti nacije.
1. kakve veze to ima sa temom?
2. zar nisu "bosnjacki" zlocini vec procesuirani? Ako ih neki papak porice, za to postoji sudska presuda.
echinacea wrote:Srbi i Bosnjaci su, pored mnogobrojnih razlika, identicni u jednoj stvari: ni Srbi ni Bosnjaci ne priznaju svoj zlocin, sto dovoljno govori o zrelosti nacije.
1. kakve veze to ima sa temom?
2. zar nisu "bosnjacki" zlocini vec procesuirani? Ako ih neki papak porice, za to postoji sudska presuda.
1. Malo jeste off, ali ne previse. A, ima veze, jer se i na ovoj temi potvrdilo (temi o autoru knjige, koju ovdje ja mislim niko nije procitao, a svi pametuju, koji postavlja pitanje ko je naredjivao upade u srpska sela oko Srebrenice, kada je situacija na terenu bila nepovoljna) da Bosnjaci ne daju priliku nikome da kaze da su i oni radili zlocine, ako je to neko iz reda drugog naroda onda je propaganda, cetnik, ustasa, a ako je iz bosnjackog onda je izdajica, placenik, ludjak i slicno.
O srpskom negiranju njihovih zlocina ne treba pricati.
2. Iskreno, ne pratim u detalje desavanja u Hagu, tako da ne znam da li su procesuirani svi koji su optuzeni, da li ima novih optuznica i slicno.
