Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
kozmopolitanac wrote:hrvati su negativan faktor koji remeti situaciju u zemlji.
objektivno su beznacajni za bosnu i hercegovinu, kako svojim brojem tako i generalnim istorijskim prisustvom koji je odvajkada bio rekacionaran. uvijek sluge zapadnih valdara, uvijek spremni za perfidne prevare, uvijek spremni da zabiju noz u ledja.
i sada, kada ih je 8%, imaju konstitutivnost i ogroman uticaj jer je prakticno svaki treci hrvat ministar a mediji u federaciji bih sasvim neprirodno koriste kroatiku...
stabilnost u bih zavisi od 2 izvorna naroda te zemlje bosnjaka i srba. sasvim je glupo da se i dalje vodimo bratstvojedinstvenom politikom o trojnosti u zemlji tipa hrvate treba pitati za sve. hrvate ne treba pitati nizasta jer oni onemogucuju dogovor dvaju autohtonih naroda u bih da usposteve sistem u zemlji koji im odgovara.
kakva drskost nakon etnickog ciscenja hrvatske uz pomoc zapada nametati svoju volju i traziti tzv prava i u zemlji koja njima nipocemu ne pripada.
cHupjahalic@ wrote:
kakvo pitanje ko ce poceti prvi?
HVO je prvi zapoceo u Mostaru i ne koristi teoriju "da nismo MI, onda bi VI", jer ARBiH nije zapocela prva, niti je to imala u planu (dosta sto smo se goloruki borili protiv cetnika).
09.05.1993 se smatra sluzbenim pocetkom rata u Mostaru.
Daaa, stvarno cudo da su se spremali za borbena dejstva...6 mjeseci nakon prvih vecih napada HVO-a na ARBiH. Za to vrijeme su HVO-vci pravili kolace za malu gospu.
Pogledaj koja je strana vise srusena....i ne provaljuj se.
cHupjahalic@ wrote:
kakvo pitanje ko ce poceti prvi?
HVO je prvi zapoceo u Mostaru i ne koristi teoriju "da nismo MI, onda bi VI", jer ARBiH nije zapocela prva, niti je to imala u planu (dosta sto smo se goloruki borili protiv cetnika).
09.05.1993 se smatra sluzbenim pocetkom rata u Mostaru.
je li se ti svjesno pravis kreten ili si stvarno kreten?
19.4.1993. godine je HVO u Mostaru prvi put napao Armiju. Tom prilikom je snajper radio po Krpicevoj ulici i neke osobe ubio i ranio. Tih dana pucao je i po djeci ispred sedme osnovne skole. Dakle ovo sto si napisao je cin poslije, tj. HVO je tad vec napao Armiju. Nekoliko dana kasnije potpisano je primirje, koje je trajalo veoma kratko, do konacnog napada 9.5.1993.
osa wrote:Kako hvo može zauzeti prozor i zašto pa prozor je hrvatski grad baren većinsko hrvatski. to je kao kad bi rekli da je armija bih 92 zauzela sarajevo i očistila ga od hrvata i srba, jer je njih realno sada manje nego 1991 godine.
Idi ba U rvacku pa seri. Nisam znao da se granica od metkovica toliko pomakla da je sad prozor u hrvatskoj. To jeste grad sa hrvatskim vecinskim stanovnistvom i neka je, ali nije hrvatski grad. Odnosno, slazes li se da je u tom slucaju knin srpski grad?
pa naravno da se slažem, grad je onih ljudi koji u njemu obitavaju.
Interesantna postavka Osa...
Znaci, u Prozoru je bilo nesto vise od 60% katolickog zivlja (Hrvatski zivi u Hrvatskoj) i po tebi i tvom "automatizmu" je Prozor hrvatski grad? Jel' da je i tebi ovo smijesno,a?
Samo nam ne razjasni - kojih Hrvata. Hrvata muslimana, Hrvata katolika, Hrvata pravoslavaca, Hrvata budista...
A cije je onda Sarajevo? Ili Tuzla? Ili jos bolje - Mostar. Mostar je jedan grad, na svim mapama, a ciji je po tebi? Opet "hrvatski"?
Amor_dk wrote:
Svako selo je vodilo svoju politiku (rat)...Razlike nema nikave izmedju Mudjosa i HV.
Ja na to gledam ovako:
Kad mene neko puno jaci i veci udari sakom u glavu, onda ja dovedem svoga jarana pa se nas dvojica njemu najjebemo mame i to dobro. Znaci ako neko dira bosanske katolike, onda oni zovnu HV da im pomogne.
Ako neko dira Bosnjake, oni nemaju nikoga da zovnu (jer je njihova majka malo dalje = Turska), onda dobro dodju i Mudjosi.
Na kraju: Cilj opravdava sredstvo!
I hajd ba moderatore zakljucaj vise ovo prepiranje....
Liska wrote:A ti meni reci jesu li se mudzahedini borili za BiH u kojoj bi Hrvati bili ravnopravni? Nisam siguran da bi u ovo bilo tko povjerovao.
Liska, prilicno jadan argument. Tako se isto moze reci da je u HVO bilo pojedinaca (ili vise stotina njih) koji bi sve Muslimane najradije poslali niz Neretvu ili Savu, a kao oprostajni poklon prezentirali kamu ili malj.
I u cemu je razlika izmedju tih pojedinaca u HVO i mudzahedina? A ovamo jedni izdajice a drugi se borili za BiH iako su dosli ovdje da se bore za islamsku drzavu. Nisu ni prikrivali zasto su dosli.
And@, citavu godinu prije ulaska HV na teritorij BiH se sa teritorija BiH napadala Hrvatska, a JNA je tada bila regularna snaga u BiH. Jesi li tada pitao za dozvolu JNA da napada Hrvatsku ili si sutio, kao ogromna vecina Bosnjaka?
kozmopolitanac wrote:hrvati su negativan faktor koji remeti situaciju u zemlji.
objektivno su beznacajni za bosnu i hercegovinu, kako svojim brojem tako i generalnim istorijskim prisustvom koji je odvajkada bio rekacionaran. uvijek sluge zapadnih valdara, uvijek spremni za perfidne prevare, uvijek spremni da zabiju noz u ledja.
i sada, kada ih je 8%, imaju konstitutivnost i ogroman uticaj jer je prakticno svaki treci hrvat ministar a mediji u federaciji bih sasvim neprirodno koriste kroatiku...
stabilnost u bih zavisi od 2 izvorna naroda te zemlje bosnjaka i srba. sasvim je glupo da se i dalje vodimo bratstvojedinstvenom politikom o trojnosti u zemlji tipa hrvate treba pitati za sve. hrvate ne treba pitati nizasta jer oni onemogucuju dogovor dvaju autohtonih naroda u bih da usposteve sistem u zemlji koji im odgovara.
kakva drskost nakon etnickog ciscenja hrvatske uz pomoc zapada nametati svoju volju i traziti tzv prava i u zemlji koja njima nipocemu ne pripada.
da nisi ti iz stranke MBO? Zulfikarpasic i Filipovic su se isli klanjati istocnim vladarima pocetkom 90-ih i sklapati srpsko-bosnjacko Karadjordjevo
Liska wrote:A ti meni reci jesu li se mudzahedini borili za BiH u kojoj bi Hrvati bili ravnopravni? Nisam siguran da bi u ovo bilo tko povjerovao.
Liska, prilicno jadan argument. Tako se isto moze reci da je u HVO bilo pojedinaca (ili vise stotina njih) koji bi sve Muslimane najradije poslali niz Neretvu ili Savu, a kao oprostajni poklon prezentirali kamu ili malj.
I u cemu je razlika izmedju tih pojedinaca u HVO i mudzahedina? A ovamo jedni izdajice a drugi se borili za BiH iako su dosli ovdje da se bore za islamsku drzavu. Nisu ni prikrivali zasto su dosli.
And@, citavu godinu prije ulaska HV na teritorij BiH se sa teritorija BiH napadala Hrvatska, a JNA je tada bila regularna snaga u BiH. Jesi li tada pitao za dozvolu JNA da napada Hrvatsku ili si sutio, kao ogromna vecina Bosnjaka?
mudzahedini se nisu borili za BiH (ili bar ne za onakvu kakvu ja zelim) i njihovo dejstvo unutar ARBiH ce jos dugo biti predmet istraga i sudjenja.
Apropos, sta smo onako goloruki trebali uraditi 1991? Dati JNA povod za jedan dobar masakar? I nemoj molim te sad pocinjati sa tim sta je Alija rekao o JNA '91.....on mi nije ni najmanje mjerodavan.
Sein, komentar je upucen nicku and koji vid angazman HV i smatra ga nelegalnim a akciju JNA nad Hrvatskom godinu dana ranije ne vide. O Alijinoj izjavi necu jer je izvucena iz konteksta i tumacena kako kome odgovara. Alija je svojim ponasanjem najvise nastetio samim Bosnjacima. Gdje se god organizirao otpor narod je nastradao, ali nije odvodjen kao stoka na klanje. A mnogi Bosnjaci su vjerovali JNA i mislili da im se nece nista dogoditi od njihove JNA. Pitam se zasto kod Hrvata nije bio isti slucaj i po cemu su to oni bili pametniji od Bosnjaka?!
Liska wrote:A ti meni reci jesu li se mudzahedini borili za BiH u kojoj bi Hrvati bili ravnopravni? Nisam siguran da bi u ovo bilo tko povjerovao.
Odgovaram protupitanjem...Za sta se borise HVO bojovnici???
Kako god su dolazili vojnici iz hrvatske da pomognu hrvatima da ociste sto vise teritorije od muslimana, tako su i mudzahidi pomagali armiju, samo sto mudzahidi nisu imali nikakvog uticaja na prirodu pravedne borbe za BiH, jer zna se da politika Armije BiH nije bila etnicko ciscenje i genocid, sto se za ostale dvije strane ne moze reci...
Liska wrote:Rundo, uzalud ti trud. Gledao prilog na 60 minuta o tome. Razgovarali sa tadasnim nacelnikom policije F. Jaganjcem, tadasnjim nacelnikom opcine, ljudima iz opcinske skupstine. Prikazali i snimke odlaska. Ljudi su otisli i sigurno nisu otisli od ljepote. A Hrvata iz Zenice imas vise u Hercegovini i svijetu nego u Zenici. Vjerojatno su i oni otisli od ljepote i zato sto nisu znali pjevati visoke tonove u muzickoj skoli. Ja ipak nesto vise vjerujem tadasnjem nacelniku policije i ostalim duznosnicima nego tebi. Nije vrag da su lagali o tome.
Da nisu otisli od ljepote, ali tu ljepotu su im nametnuli chetnici i ustase, koji su blokirali srednju Bosnu, tako da je doslo do humanitarne katastrofe, a zenicki srbi i hrvati su imali alternativu da se spase gladi i odu na teritoriju svoje brace koji su izgladnjivali gradjane srednje bosne...
To je razlog masovnog iseljavanja, mada stoji i ona da su mnogi otisli, misleci se pobjedonosno i veoma brzo vratiti nazad, kao oslobodilac od dojucerasnjih komsija...
To je sva istina o tome...
a jadni ste li kad vas je par tisuća hrvata u srednjoj bih moglo blokirati.
Prvo, jadno ti je poznavanje geografije, a i istorije...
Nisu nas blokirali ti iz srednje Bosne, vec iz Hercegovine, posto je svaki konvoj koji je ulazio u BiH morao proci kroz hercegovinu...Kontas...? Tako da je zbog Hercegovina ispastala Srednja Bosna...
A sa druge strane se ne radi o par hiljada hrvata, vec su hrvatski bojovnici bili toliko "hrabri" da su u srednjoj Bosni pozvali srbe u ispomoc, tako da su u Zepcu se uveliko setkale srpske jedinice, jer braca po ideologiji se lahko prepoznaju i zblize...
I jadni li ste vi koji branite agresiju, fasizam i etnicko ciscenje...
@liska,pa je hv dosla 93-4 u mostar da trazi jna ili nas da kazni.jna je bila i u hrvatskoj i u bih nelegalno.sto se tice odnosa bih tada prema ratu u hrvatskoj,ja sam jos 1990 znao sta bi se moglo desiti i jna gledao kao instrument srpske politike.mislio sam da ce neke stvari ici drugim tokom,medjutim ima puno upitnika.hrvatska i srbija ratuju,tudjman i milosevic dijele bosnu,bih sve gleda sa strane ne stavlja se ni na jednu stranu,da bi na kraju zaratila sa obje strane.tu je stvarno svega bilo,i nadam se da ce se mnoge stvari razjasniti.a bilo je tako jednostavno na pocetku.
Republika Hrvatska odlukom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tudjmana medju prvima je priznala neovisnost, samostalnost i teritorijalni integritet Republike BiH.
13.06.1992.
Pripadnici muslimanskih snaga su iz zasjede ubili cetiri casnika HVO-a na planini Radusi. Nakon toga, doslo je do prvih sukoba na podrucju opcine Gornji Vakuf/Uskoplje.
15.06.1992.
Potpisana je Zajednicka izjava predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tudjmana i predsjednika Republike BiH u Zagrebu i Sarajevu kojom se oba predsjednika slazu da diplomatsko - konzularna predstavnistva obiju zemalja uzajamno pruzaju, u okviru svojih nadleznosti, svu potrebnu pomoci usluge gradjanima Republike Hrvatske, odnosno Republike BiH u slucajevima kada su im predstavnistva njihovih zemalja nedostupna ili sprijecena.
08.07.1992.
Na temelju Zajednicke izjave od 15. lipnja 1992. Ministarstvo vanjskih poslova Republike Hrvatske i Ministarstvo za medjunarodnu suradnju Republike BiH sklopili su Sporazum o medjusobnoj pomoci u hitnim konzularnim uslugama u Helsinkiju.
19.07.1992.
Predsjednistvo Republike BiH je donijelo Odluku o osnivanju Privremenog ureda Republike BiH u Republici Hrvatskoj.
21.07.1992.
Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tudjman i predsjednik Republike BiH Alija Izetbegovic potpisali su Sporazum o prijateljstvu i suradnji izmedju Republike BiH i Republike Hrvatske. Zamjenici ministra vanjskih poslova Republike Hrvatske i Republike BiH dr. Miomir Zuzul i Vlatko Kraljevic potpisali su Sporazum o uspostavi diplomatskih odnosa izmedju Republike Hrvatske i BiH.
13.08.1992.
Na inicijativu hrvatske strane u Metkovicu su se sastale delegacije Ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstva obrane Republike Hrvatske s delegacijom Ministarstva unutarnjih poslova i HVO Republike BiH.
23.09.1992.
U New Yorku su potpisali dodatak Sporazuma o prijateljstvu i suradnji predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tudjman i predsjednik Republike BiH Alija Izetbegovic.
29.09.1992.
Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tudjman imenovao je veleposlanika Republike Hrvatske u BiH, dr. Zdravka Sancevica.
listopada 1992.
Pocetkom listopada poceli su hrvatsko - muslimanski sukobi u opcini Novi Travnik, u podrucju sela: Senkovci, Sinokos i Donje Pecine, Opara, te u samom gradu. U tim selima Muslimani su napali zapovjednika HVO-a Jajce, Stjepana Blazevica i predsjednika HVO-a Jajce, Nikolu Bilica. Tada je poginulo 15 pripadnika HVO-a. Muslimani su tada prvi put koristili tesko topnistvo protiv Hrvata. Muslimani su napali zapovjednistvo HVO-a u Novom Travniku i unistile Ratnu bolnicu HVO-a. Zapalili su dvije zgrade u gradu, gdje su zivjeli pretezno Hrvati. Ocito im je cilj napada bio zauzimanje benzinske pumpne postaje, a kada u tome nisu uspjeli, zapalili su je. Grad je podijeljen. Stanovnistvo gornjeg dijela kontroliraju Muslimani, a donji novi dio grada kontroliraju Hrvati. U tim sukobima poginulo je 8 pripadnika HVO-a, a 16 je ranjeno. Ranjeni Muslimani, njih 37 dovedeni su u bolnicu u Bugojno, a broj poginulih nije poznat.
21.10.1992.
Dolazi do oruzanog sukoba izmedju pripadnika HVO-a s jedne i pripadnika Armije BiH s druge strane. Sukob prerasta u visednevni. Nakon prestanka sukoba, 23.10.1992., situaciju u gradu kontrolira HVO.
21.10.1992.
U kuci Zibe Kormana u selu Blace (opcina Rama/Prozor) je odrzan sastanak "Staba Teritorijalne odbrane opstine Prozor" (prvobitni naziv Armije BiH) sa zapovjednicima postrojbi Armije BiH susjednih opcina. Sastanakom je predsjedavao Mustafa Hero, nacelnik staba TO Prozor, a zapisnik vodio Alija Emric. Mustafa Hero je izmedju ostalog, govorio nazocnima kako ce u petak 23.10.1992. doci do sukoba u gradu Prozoru i da ce 'carsijom vladati Muslimani', te da je dogovorena pomoc u ljudstvu koja ce doci iz Gornjeg Vakufa (oko 1000) i Konjica (oko 500).
23.10.1992.
Poceli su oruzani sukobi izmedju pripadnika Armije BiH i pripadnika HVO-a u samom gradu. Nakon prestanka sukoba (25.10.1993.) veci dio opcine Prozor je pod kontrolom pripadnika HVO-a. Sam sukob je eskalirao nakon sto su pripadnici Armije BiH, u blizini sela Dobrasin, iz zasjede ubili cetiri pripadnika HVO-a i onemogucili prolaz snagama HVO-a prema gradu Jajce koje je dozivljavalo vrhunac oruzanih napada srpskih snaga. Istovremeno s pocetkom sukoba u gradu Prozoru otpoceli su napadi pripadnika Armije BiH na okolna sela potpomognuta snagama iz Uskoplja i Jablanice. Veliki broj civila muslimanske nacionalnosti je napustio grad Prozor i smjestio se na podrucje susjedne opcine Jablanica.
27.10.1992.
Supresjedatelji Medjunarodne konferencije o bivsoj Jugoslaviji u Zenevi Cyrus Vance i lord Owen ponudili su trima stranama tekst "Ustavne strukture BiH".
04.01.1993.
Potpisan je u Zenevi Vance - Owenov sporazum o miru u BiH.
26.01.1993.
Postrojbe Armije BiH napadaju Hrvate mjesne zajednice Lasva, sela Dusina, Brdo, Visnjica i Rajici. U selu Dusina ubijeno je devet Hrvata i jedan Srbin, svi civili.
23.03.1993.
Pripadnici Armije BiH su, od ranih jutarnjih sati, proveli blokadu svih ulaza (prometnica) u grad Konjic. Na podrucju lokacije zvane Ivan - Sedlo su bezrazlozno uhitili oko 20 pripadnika HVO-a. O sudbini ove skupine uhicenih pripadnika HVO-a se od tada nista vise nije doznalo.
Pripadnici Armije BiH su, od ranih jutarnjih sati, proveli blokadu svih ulaza (prometnica) u selo Goransko Polje. Manji broj Hrvata, mjestana tog sela, se uspio izvuci iz okruzenja i smjestiti na podrucje sela Kostajnice.
Zapovjednik 45. Parsovacke brigade zvane "Neretvica" (jedna od postrojbi IV. Korpusa Armije BiH) Hasan Hakalovic izdao je zapovijed sebi potcinjenim pripadnicima Armije BiH, koja je glasila: "Sve Hrvate razoruzati, a ako ne predaju oruzje, ubiti!"
23./24.03.1993.
Pripadnici Armije BiH su po prvi put izvrsili napad na podrucje opcine Kiseljak koje se nalazi pod kontrolom pripadnika kiseljacke brigade HVO-a "Ban Jelacic". Pripadnici Armije BiH oruzano napadaju pripadnike HVO-a na lokalitetu sela Bilalovac. Uslijedio je progon hrvatskog pucanstva iz tog sela te pljackanje i unistavanje imovine Hrvata.
25.03.1993.
Otpoceo je otvoreni oruzani napad pripadnika Armije BiH na hrvatski narod i pripadnike HVO-a grada Busovace iz pravca Zenice, Visokog, Kaknja i Fojnice. Sam grad napada oko 8.500 pripadnika Armije BiH i dolazi do totalnog okruzenja i blokade grada. Pripadnici HVO-a (njih oko 1.400) uspijevaju odoljeti napadima.
25.03.1993
Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tudjman i predsjednik predsjednistva BiH Alija Izetbegovic potpisali su Zajednicku izjavu o nuznoj suradnji izmedju Republike Hrvatske i Republike BiH.
13.04.1993.
U opcinskom sredistu, u samom gradu Jablanici, dolazi do prometne blokade, koju provode pripadnici Armije BiH i koji onemogucuju ulazak ili izlazak Hrvata u ili iz grada. Na podrucju grada Jablanice iskljuceni su telefoni osobama hrvatske nacionalnosti.
15.04.1993.
Na podrucju Podbrijezja, pripadnici Armije BiH napali su vozilo marke "audi 80" registarske oznake HVO-ZE-1-00, zapovjednika brigade HVO-a Zenica. Pri tom je zapovjednik brigade Zivko Totic otet, ranjen, a cetvorica pratilaca ubijena (Ivica Vidovic, Marko Ljubic, Tihomir Ljubic, Anto Zrnic). U pratioce je ispaljeno preko 500 metaka iz neposredne blizine. Zapovjednik je odveden u nepoznatom pravcu.
16.04.1993.
Pripadnici postrojbi Armije BiH, koji su bili pod zapovjednisˇtvom Zulfikara Ali Spage zvanog "Zuka", Hasana Hakalovica i Sejde Padalovica su oko 08:00 sati otpocele, iz pravca Bare, Kljesi, Osoric i Sahici, s oruzanim napadom na pucanstvo hrvatske nacionalnosti i njihovu imovinu u selu Trusina (opcina Konjic). Nakon minobacacke pripreme u selo su usli naoruzani pripadnici Armije BiH, njih preko 50 (vecina je bila obucena u crne uniforme, s crnim trakama povezanim oko glave i rukava), gdje su pocinili masakr nad 16 civila i 6 uhicenih pripadnika HVO-a. Civili su ubijani na mjestima gdje su bili zateceni (njiva, kuca, stala...) a pripadnici HVO-a su (pod prijetnjom smrcu uhicenih zena) uhiceni, vezani a potom strijeljani.
16.04.1993.
U 5:45 sati muslimanske snage su iz svog raspolozivog oruzja napale uze gradsko podrucje opcine Vitez. Pogodjena je i zgrada zapovjednistva zbornog centra srednje Bosne HVO-a, zgrada Opcine, zgrada poste i mnoge stambene zgrade.
U gradu Vitezu se vode ulicne borbe izmedju pripadnika HVO-a i Armije BiH.
16.04.1993
Anti-teroristicka bojna Vojne Policije HVO-a, “Jokeri”, je tijekom borbi za deblokadu puta Vitez-Busovaca, protiv dijelova “Krajiske” brigade ABiH, pocinila i ratni zlocin u selu Ahmici gdje je ubijeno 117 Bosnjaka-muslimana.
18.04.1993.
U 05:20 sati pripadnici Armije BiH otpoceli su napad na cijelokupno podrucje, koje su naseljavali Hrvati u Zenici, kao i naselja cijele opcine.
18.04.1993.
Nakon ponovnih sukoba hrvatskih i muslimanskih snaga u podrucju Zenice, Konjica, Viteza i Busovace Mate Boban i predsjednik Predsjednistva Republike BiH Alija Izetbegovic objavili su priopcenje o hrvatsko - muslimanskim odnosima.
20.04.1993.
Zapovjednici Armije BiH i Hrvatskog vijeca obrane, Sefer Halilovic i Milivoj Petkovic potpisali su u Zenici sporazum o obustavi vatre izmedju muslimanskih i hrvatskih snaga u BiH.
24.04.1993.
Supredsjedatelj medjunarodne konferencije o bivsoj Jugoslaviji lord Owen i predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tudjman sazvali su sastanak u Zagrebu na kojemu su Alija Izetbegovic i Mate Boban potpisali 25. travnja Zajednicku izjavu o trenutacnom prekidu sukoba. Svjedok potpisivanja bio je hrvatski predsjednik dr. Franjo Tudjman. U dodatku izjavi, kojeg su potpisali general Sefer Halilovic i general - bojnik Milivoj Petkovic, nalazi se Ustrojstvo zapovjednistva Armije BiH i HVO-a.
24.04.1993.
U selu Miletici (opcina Travnik), pripadnici Armije BiH su ritualno masakrirali petoricu Hrvata.
28.04. - 01.05.1993.
Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tudjman posjetio je Republiku Tursku gdje se dogovorio s predsjednikom o osnivanju Zajednicke tursko - hrvatske misije dobre volje, da bi se ocijenilo stanje medju muslimanskim i hrvatskim zajednicama u BiH i obnovilo njihovo povjerenje.
09.05.1993
Dolazi do zestokih sukoba između ABiH i HVO-a u Mostaru. Nakon niza medjusobnih incidenata i nastojanja ABiH da se rasporedi po civilnim objektima u sredistu grada Mostara zapovjednistvo HVO-a najprije poziva dijelove 4. korpusa ABiH da se povuce iz civilnih objekata u vojarnu “Juzni logor” a nakon toga, iz vojarni “Sjeverni logor”. “Heliodrom” i “Aerodrom”, postrojbe HVO-a napadaju dijelove ABiH stacionirane u civilnim objektima.
10.05.1993.
Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tudjman uputio je poruku Aliji Izetbegovicu i Mati Bobanu o neodgodivom prekidu svih sukoba u kojoj najostrije osudjuje oruzane sukobe izmedju Hrvata i Muslimana bez obzira na to tko ih je prouzrocio, te poziva na suradnju u borbi protiv srpskog agresora.
10.05.1993.
Potpisan je Sporazum o prekidu vatre u Mostaru izmedju Alije Izetbegovica i Mate Bobana.
18.05.1993.
U Medjugorju je postignut dogovor bosansko - hercegovackih Hrvata i Muslimana o uspostavi mira. Nazocni su bili dr. Franjo Tudjman, mr. Mate Boban, Mile Akmadzic, Franjo Boras, Milivoj Petkovic; Alija Izetbegovic, dr. Haris Silajdzic, Rusmir Mahmutcehajic, Sefer Halilovic; supredsjedatelji Mirovne konferencije o bivsoj Jugoslaviji lord David Owen i Thorvald Stoltenberg, te predsjedatelj Ministarskog vijeca Europske unije Niels Helveg Peterson.
03.06.1993.
Pripadnici Armije BiH su oko 18:00 sati otpoceli sa masovnim uhicenjima i odvodjenjima osoba muskog spola hrvatske nacionalnosti u gradu Travniku.
05.06.1993.
Predsjednik Odjela Obrane HVO-a Hrvatske zajednice Herceg - Bosne Bruno Stojic uputio je pismo lordu Owenu, C. Thornberryju, Ph. Morilloneu, Aliji Izetbegovicu i S. Halilovicu u kojem upozorava na tezak polozaj Hrvata u travnickoj opcini.
07.06.1993.
Mate Boban je u povodu najnovijeg stanja u Travniku poslao pismo supredsjedateljima Medjunarodne konferencije o bivsoj Jugoslaviji, UNPROFOR-u, State Departmentu, Aliji Izetbegovicu i Veleposlanstvu Republike BiH u Republici Hrvatskoj.
08.06.1993
U selu Maljine (opcina Travnik), tocnije u predjelu sela zvanom Bikosi, pripadnici Armije BiH strijeljali su 30 osoba hrvatske nacionalnosti. Pripadnici Armije BiH su nakon egzekucije isli od jednog do drugog mrtvog tijela strijeljanih Hrvata i ispaljivali u njih pojedinacne hice.
09.06.1993.
Jedan od svjedoka u svom pisanom iskazu navodi, da je 09.06.1993., oko 10:00 sati, dan zvucni znak za opcu opasnost jer su pripadnici Armije BiH (muslimanska vojska) izvrsili organizirani oruzani napad na sva sela opcine Kakanj nastanjena Hrvatima. Napadnut je i prostor grada Kaknja. S podrucja opcine Kakanj protjerano je oko 15000 Hrvata. Cjelokupna imovina protjeranih Hrvata je opljackana, a oko 80% stambenih i gospodarskih objekata (protjeranih Hrvata) je spaljeno.
10.06.1993
Od pocetka mjeseca lipnja 1993. godine pripadnici Armije BiH su poceli protjerivati Hrvate - stanovnike opcine Travnik, sa podrucja njihovog stanovanja. Do 10.06.1993. godine s podrucja opcine Travnik je protjerano oko 19000 osoba hrvatske nacionalnosti. Najveci dio protjeranih Hrvata je prihvacen na podrucju slobodnih dijelova opcina Novi Travnik (njih oko 12000) i Vitez (njih oko 4000). U Republici Hrvatskoj je organizirano prihvaceno oko 2000 a na slobodnim prostorima Hercegovine smjesteno je 1332 osobe hrvatske nacionalnosti (u opcini Capljina 829 i u opcini Ljubuski 503). Na slobodnom dijelu opcine Travnik, na podrucju mjesta Nova Bila ostalo je oko 2000 Hrvata.
10.06.1993
Oko 20 sati i 45 minuta iz pravca podrucja pod nadzorom Armije BiH u opcini Vitez doletjela je granata kalibra 120 mm, dva metra od klupe na kojoj je bilo cetrnaestoro djece. Taj se prostor smatrao sigurnim, zasticenim od snajpera i tu su se redovito igrala djeca, hrvatska i muslimansko-bosnjacka. Toga dana nije bilo nijednog muslimansko-bosnjackog djeteta. Opravdano se pretpostavlja da su upozorena da ne izlaze iz kuce jer ce na to mjesto biti upucene granate. Strucnjaci procjenjuju da se radilo o navodjenom projektilu. Kada je granata eksplodirala, na licu mjesta poginulo je petoro djece, a troje je umrlo u bolnici.
12.06.1993.
27 muslimanskih ranjenika evakuirano je iz Mostara preko Splita u inozemstvo. Pothvat je ucinjen na sugestiju Hrvatsko - turske misije dobre volje i poticaj predsjednika RH dr. Franje Tudjmana i R Turske.
15.06.1993.
Zupu Kraljevu Sutjesku, koja ima 26 sela, popalile su i totalno unistile muslimansko - mudzahedinske snage, koje su rusile, palile i unistavale sve sto je hrvatsko. Ranim jutrom, 13.06.1993. god. oko 10.000 pripadnika Armije BiH po vec utvrdjenom planu navalilo je svim silama iz sveg raspolozivog oruzja i orudja na crte obrane HVO Kaknja, te u toj akciji koja je dugo pripremana uspjela probiti linije obrane HVO-a na nekoliko mjesta, a branitelji su se u kolonama dugim i do 10 km uputili ka Varesu, slobodnom gradu Srednje Bosne. Kolone izbjeglica, njih oko 15.000 pod stalnom artiljerijskom pjesackom vatrom, kretalo se planinskim vrletima Kracica, Slavina i Planinice. Kasno u noc kolona unesrecenika, zena, djece, staraca, ranjenika i bolesnika pristigla je u Vares, gdje je Stab za prihvat izbjeglica organizirao njihov smjestaj u proizvodnim halama, restoranima i svim drugim slobodnim stambenim prostorima
19.06.1993.
Napadi muslimanskih snaga na podrucje opcine Kresevo odvijaju se iz pravca mjesta Tarcina u Hadzickoj opcini i sa planine Igman. U dva dana borbi poginulo je 13, ranjeno 20, a nestalo 12 pripadnika HVO-a.
24.06.1993.
Na veliki katolicki blagdan Sv. Ivana Krstitelja, u 9:20 sati, pripadnici novoformirane operativne grupe (zapovjednik Refik Lendo) Armije BiH zvane "Bosna", su izveli oruzani napad na Hrvate zepacke opcine. Tako se oruzani sukob Hrvata i Muslimana iz sredisnje Bosne prosirio i na ovo podrucje. Sve je pocelo jakim vojnim udarom pripadnika Armije BiH na grad Zepce i Hrvatima nastanjena sela, iz pravca Zenice i Zeljeznog Polja. Napadani su i prostori Mujadinske Kose, Visa, Brezove Kose, Martinova Visa...
16.07.1993.
Pred silovitim napadima pripadnika Armije BiH, s Malkoca (zadnje linije obrane Fojnice) povlace se pripadnici HVO-a. Skupa s njima Fojnicu napusta i vecina hrvatskog pucanstva. Vise od 6.000 Hrvata nalazi se u zbjegu i krecu se prema opcinama Kiseljak i Kresevo. Pripadnici Armije BiH zauzimaju i fojnicke bolnice u kojima se nalazi oko 800 invalida i retardiranih osoba.
18.07.1993.
Pripadnici Armije BiH napadaju pripadnike HVO-a u Bugojnu. Borbe nisu dugo trajale. Pripadnici Armije BiH zauzimali su dio po dio grada i odvodili u zarobljenistvo pripadnike HVO-a. Nastaje masovni izgon Hrvata. U samo nekoliko dana protjerano je oko 12 tisuca Hrvata. U gradu ostaje oko tri tisuce Hrvata. Pripadnici Armije BiH zarobili su oko 350 Hrvata koje su na svirep nacin mucili, neke likvidirali. Osnovali su po gradu logore i mucilista. Svjedoci zlocina, koji su se tom prilikom dogadjali, prosli su paklene muke.
28.07.1993.
Zdruzene muslimanske snage sacinjene od pripadnika 44. Jablanicke brigade IV. korpusa Armije BiH, pripadnika republickog MUP-a BiH iz policijske postaje u Jablanici, pripadnika tzv. "Zukine vojske" i pripadnika naoruzane skupine Muslimana iz sela Jelacici, opkolile su podrucje sela Doljani (12 km zapadno od Jablanice) tjekom ranih jutarnjih sati 28.07.1993. godine. Tada je ubijeno i izmasakrirano osam civila i 28 pripadnika HVO-a, a oko 185 Hrvata, mjestana sela Doljani, od cega 37 djece, je uhiceno i odvedeno u grad Jablanicu gdje su zatoceni u logor zvani "Muzej" (navedeni prostor je do rata sluzio kao muzej posvecen dogadjajima iz II. svjetskog rata).
03.08.1993
Pripadnici HVO-a su izvrsili deportaciju 1500 Bosnjaka-muslimana iz opcine Stolac prema crtama ABiH u Blagaju.
03.08.1993.
U Zenevi zapoceo cetvrti zajednicki sastanak sestorice vodja delegacija na mirovnim pregovorima o BiH. Na sastanku su bili nazocni predsjednici Hrvatske i BiH, Srbije i Crne Gore - dr. Franjo Tudjman, Alija Izetbegovic, Slobodan Milosevic i Miomir Bulatovic kao i vodje bosanskih Srba i Hrvata Radovan Karadzic i Mate Boban.
01.09.1993.
Predsjednik Tudjman izjavio je u Zenevi kako je konferencija o BiH prekinuta, nakon sto su predstavnici Muslimana postavili takve zahtjeve koje druge dvije strane nisu mogle prihvatiti. "Muslimansko vodstvo iznova je postavilo takve zahtjeve, koji su ostali za daljnju raspravu", izjavio je dr. Tudjman dodajuci kako nema nikakve svrhe da se konferencija nastavi, i po misljenju sudionika i supredsjedatelja".
09.09.1993.
Proganjanje i zlostavljanje hrvatskog pucanstva na sirem podrucju uz rijeku Neretvu, sjeverno od Mostara, posebno je kulminiralo 09.09.1993., kada su postrojbe Armije BiH predvodjene tzv. "Zukinim specijalcima", pocinile masakr u selu Grabovica (opcina Mostar). Sire podrucje sela Grabovica se nalazilo pod kontrolom pripadnika Armije BiH od 10.05.1993.
Inace masakr u Grabovici otpoceo je 09.09.1993. upadom postrojbi Armije BiH, predvodjenim tzv. "Zukinim specijalcima". Isti su, odmah po upadu u selo, poceli pucati i ubijati sve sto se krece, iako su znali da u Grabovici nema nikakvih vojnih postrojbi, te da se u selu nalaze uglavnom starije osobe, zene i djeca. U navedenom masakru ubijene su 32 osobe, a jedan od civila je zarobljen i odveden u logor "Muzej" u Jablanici. Imovina Hrvata je potom opljackana, a selo je skoro u cjelosti zapaljeno.
S obzirom da su podaci o masakru nad Hrvatima u selu Grabovici dospjeli u javnost, muslimanske politicke i vojne strukture iz Jablanice i BiH su nastojale prikriti navedeni zlocin, tako da do sada jos nisu pronadjeni i identificirali svi lesevi ubijenih mjestana Grabovice, a razmjena ubijenih leseva je izvrsena za samo jedan broj pronadjenih. Takodjer, za sada, nije omogucen ulazak u Grabovicu predstavnicima hrvatskog naroda, kako bi se izvrsile potrebne istrazne radnje i pronasli preostali lesevi koji su prema nekim saznanjima, sakriveni ili baceni u jezero, kako bi se prekrile razmjere pocinjenog zlocina.
14.09.1993.
Oko 5:30 sati vise od 120 naoruzanih pripadnika Armije BiH izvrsili su napad na hrvatsko pucanstvo sela Uzdol i ubili 41 Hrvata (29 civila i 12 pripadnika HVO-a). Pucanstvo je zateceno na spavanju tako da su tijela ubijenih civila pronalazena u spaljenim kucama ili neposredno oko njih, a nekolicina i na seoskim putevima, dok su pokusavali pobjeci. Ubijane su citave obitelji.
14.09.1993.
Predsjednik Tudjman poceo je u Zenevi razgovore s vodjom bosanskih Muslimana Alijom Izetbegovicem kako bi pokusali ukloniti neke prepreke, koje su pocetkom ovoga mjeseca dovele do prekida pregovora o BiH. Nakon razgovora, predsjednici Tudjman i Izetbegovic potpisali su Zajednicku deklaraciju.
18.10.1993.
Pripadnici Armije BiH zapoceli su napad iz pravca Zenice i Kaknja i zauzimaju vaznu stratesku kotu Lijesnicu. Dolazi do oruzanog napada (velikih razmjera) pripadnika Armije BiH na podrucje opcine Vares koje se nalazi pod kontrolom pripadnika HVO-a i na kojem se osim domicilnog nalazilo i vise tisuca Hrvata koje su muslimanske snage protjerale iz opcine Kakanj.
23.10.1993.
Pocelo je dvodnevno sukobljavanje izmedju pripadnika Armije BiH i HVO-a u selu Stupni Do. 25.10.1993. pripadnici HVO-a zauzimaju selo ali se odmah i povlace iz njega. U selu su pripadnici HVO-a pocinili zlocin u kojem je ubijeno 16 Bosnjaka-muslimana.
01.11.1993. - 05.11.1993.
"...Koristeci angaziranost vojske bosanskohercegovackih Hrvata (HVO) pri evakuaciji preko 6000 prognanih kakanjskih Hrvata iz Varesa, muslimanska vojska (Armija BiH) zapocela je opci napad na podrucje opcine i sam grad Vares. Muslimanska vojska je napadala iskljucivo sela nastanjena civilima hrvatske nacionalnosti, koja su se nalazila u totalnom okruzenju, prekidajuci komunikacije, prethodno prisvajajuci veliku kolicinu humanitarne pomoci, upotrebljavajuci civilno pucanstvo kao zivi stit pri napadima..." Posljedice opceg napada muslimanske vojske (Armija BiH) na prostor opcine Vares su drasticne. Pod prisilom se s prostora opcine Vares iselilo preko 10000 domicilnih stanovnika Hrvata i oko 10000 Hrvata prognanih iz Kaknja.
12.11.1993.
Imenovan je novi zapovjednik glavnog stozera HVO-a general - pukovnik Ante Roso (umjesto general - bojnika Slobodana Praljka), a na temelju zapovjedi Mate Bobana i nakon imenovanja u Vladi Hrvatske - Republike Herceg - Bosne.
12.11.1993.
Zajednicku deklaraciju o neodgodivom prekidu vatre izmedju Armije BiH i Hrvatskog vijeca obrane te o povratku povjerenja izmedju hrvatskog i muslimanskog naroda u BiH potpisali su dr. Mate Granic, dr. Haris Silajdzic i turski ministar vanjskih poslova Hikmet Cetin u Sarajevu.
15.12.1993.
Predsjednistvo BiH ukinulo je samostalnost Hrvatskog vijeca obrane. Postrojbe HVO koje su se jos borile zajedno s Armijom BiH ubuduce ce biti dio Armije BiH bez samostalnog zapovjednistva.
22.12.1993.
"Muslimanska vojska je u Krizancevu Selu ubila 22.12.1993. godine 74 Hrvata" - to je zapovjedniku Britanskog bataljuna UNPROFOR-a, pukovniku Williamsu, receno u 3. korpusu Armije BiH. Pukovnik Williams je za posjeta opcini Vitez izjavio da se u podrucju sela Poculica (cca devet km sjeveroistocno od Viteza) nalaze dvije masovne grobnice. Jedna sa 38, a druga sa osam tijela Hrvata - zrtava muslimanskog pokolja. Casnik UNPROFOR-a Gell izjavio je 02.01.1994. da se na tzv. crtama razdvajanja nalazi 15 tijela ubijenih Hrvata.
09.01.1994
Prilikom upada snaga ABiH u selo Buhine Kuce (opcina Vitez) je ubijeno 26 osoba – civila (medju kojima i 4 zene) i pripadnika HVO.
09.02.1994.
U Zenevi su poceli razgovori izaslanstva Republike Hrvatske i BiH koje vode ministar vanjskih poslova RH dr. Mate Granic i predsjednik Vlade u Sarajevu Haris Silajdzic.
10.02.1994.
Predsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova RH dr. Mate Granic i predsjednik Vlade Republike BiH H. Silajdzic, nakon sastanka u Zenevi 9. i 10. veljace dogovorili su Zajednicku izjavu.
19.02.1994.
U Frankfurtu su zavrseni razgovori izaslanstva Hrvatske i BiH koji su vodili dr. Mate Granic i Haris Silajdzic. Ministar vanjskih poslova RH izjavio je da se razgovaralo o buducem uredjenju BiH, prekidu vatre, odnosima Hrvatske i BiH te o humanitarnim problemima. Granic i Silajdzic su kao bitno ocjenili da je smanjen broj otvorenih pitanja te da su ti razgovori "ozbiljan korak ka rjesenju krize u BiH i ka uredjenju odnosa s RH".
23.02.1994.
Zapovjednik HVO-a general Ante Roso i zapovjednik Armije BiH general Rasim Delic potpisali su u Zagrebu sporazum o prekidu vatre u BiH.
U Bonu su zapoceli razgovori vanjskih poslova Vlade i ministra vanjskih poslova RH dr. Mate Granica i njemackog vicekancelara i ministra Klausa Kinkela. Dva ministra razgovarali su o odnosima Hrvatske i BiH kao i mogucem uredjenju BiH.
01.03.1994.
Bosanski Hrvati i Muslimani potpisali su u Washingtonu preliminirani sporazum o stvaranju federacije u BiH koja ce omoguciti konfederaciju s Hrvatskom. Preliminarni sporazum potpisali su hrvatski ministar vanjskih poslova dr. Mate Granic, premijer BiH H. Silajdzic i predsjednik Predsjednickog vijeca HR Herceg -Bosne Kresimir Zubak te su se suglasili da ce osnovati Prijelazni odbor na visokoj razini, koji ce poduzeti hitne i konkretne korake radi osnivanja Federacije i Konfederacije. Odbor ce zapocˇeti s radom 4. ozujka 1994. u Becu.
18.03.1994.
Predsjednik RH dr. Franjo Tudjman i predsjednik Predsjednistva BiH Alija Izetbegovic potpisali su u Washingtonu Okvirni sporazum o konfederalnim vezama izmedju RH i buduce federacije u BiH.
Premijer BiH H. Silajdzic i predsjednik Predsjednickog vijeca HR Herceg - Bosne Kresimir Zubak potpisali su u Washingtonu tekst Nacrta ustava federacije Hrvata i Bosnjaka - Muslimana u BiH
seln wrote:@privat, je li ovu povijest sukoba pisao Mile Budak (mozda njegov duh) ?
Imaju ljudi koji sve biljeze,da se nebi zaboravilo,kao sto se obicno kaze.Ima toga i puno vise ,samo reci gdje te boli,hoces li malo vase historije,tamo gdje vas napadaju a vi se ko fol branite?
Liska wrote:Prozor, kronologija ti je manjkava. Postoje i sporazumi koje je Izetbegovic potpisivao sa Srbima. Postoji i malo drugacija kronologija koju ti ne spominjes. Mozes je naci na nekim hrvatskim web stranicama. Npr. spominjes Vakuf a na spominjes cetvoro pripadnika HVO ubijenih kod Vakufa, nakon povratka se pregovora.
Medjutim, vecina sukoba se zbiva izmedju dvije vojne sile. Citajuci bosnjacku stampu stekao sam utisak da su u Prozoru snage HVO napale bosnjacke civile i da nije bilo nikakvih postrojbi Armije BiH.
Broj Hrvata u Armiji BiH je tako zanemarljiv da nisu skupa mogli oformiti ni cetu u Armiji BiH, pa time nisu mogli predstavljati nikakvu opasnost. Armija BiH je na Bosnjake u HVO gledala na svoje ljude koji ce okrenuti oruzje protiv Hrvata kad za to dodje vrijeme. Otidji malo na google pa potrazi zapovijedi IV korpusa iz Mostara pa ces to vidjeti. Imaju skenirane zapovijedi na nekim hrvatskim stranicama. I ja sam napisao da su Bosnjaci razoruzani jer se sigurno ne bi borili u HVO-u protiv Armije. Da je netko davno planirao takav razvoj dogadjaja, taj netko (ako je imalo normalan) ne bi u svoje postrojbe privlacio tisuce Bosnjaka znajuci da se sutra mogu otrgnuti kontroli. I isto tako je suludo da je HVO planirao rat u srednjoj Bosni i ispada da je Vitez napao Zenicu, a ne obratno. Kad se na papir stave jedinice koje su imali i jedni i drugi, jasno je tko je tu napadac. Najlaksa teritorija koju je Armija BiH mogla uzeti je bila ona u srednjoj Bosni. Ti mozes reci da je ludo otvarati drugi front ali zacudo aktivnosti Armije protiv VRS-a u tome periodu padaju. U i oko Mostara je Armija BiH suradjivala sa VRS-a. To je u redu, ali nije u redu kad Hrvati negdje rade istu stvar jer su u okruzenju?Tu su u pitanju dvostruki kriteriji. Isto tako je suludo da HVO otvara front u srednjoj Bosni sa pet puta manjim brojem pjesadije i linijom protiv Srba koju je drzao. Mozemo zakljuciti da su obje strane vidjele da nesto mogu postici ratom i prema odnosu snaga na terenu su zauzimale svoj politicki i vojni stav. Da je Armija stvarno Hrvate smatrala ravnopravnim subjektom onda bi pravila razliku izmedju civila i vojnika. Razlika nije pravljena i mnogo vise civila Hrvata je stradalo u pokoljima nego vojnika. To valjda da im pokazu na sto bi licio zivot u drzavi kakvom je Alija zamislja. Kad se boris za drzavu u kojoj bi svi bili ravnopravni, onda se tako i ponasas na terenu.
A HVO se to ponasao kao neko sto se bori za necija prava? Ako se boris za hrvatska prava prvenstveno ih osiguras i drugima a ne pokoljes i pobijes sve da bi valjda pokazao nasta ce Bosnjacima liciti zivot u toj izmisljenoj hrvatskoj republici. ABIH je pocinila neke zlocine nad Hrvatima, ali definitivno ne na cijeloj teritoriji u tolikoj razmjeri i tako isplanirano kao HVO. Inace nebi normalno Hrvati zivjeli po Sarajevu, Tuzli, Bihacu...
A ovim napisanim dakle ti opravdavas razoruzavanje Bosnjaka u HVO-u? Sada si mi otvorio neke nove vidike, jer sam bar ocekivao da ces ti kao osudjivac takvih djela prvi to osuditi. Bez obzira na to sta ti mislis, ti nemas pravo razoruzati nekoga zbog nacionalnosti i staviti u logor. Po istoj logici je i ABIH mogla razoruzati Hrvate jer nije moglo biti 100% sigurno da ce ici protiv HVO-a. Neces valjda sada bacati cifre i reci da je bilo vise Bosnjaka u HVO-u nego Hrvata u ABIH? Pa ni Bosnjaci nisu imali cetu u HVO-u... A da se to desilo ti bi prvi postirao 10 stranica o bespravnom razoruzavanju Hrvata u ABIH.
HVO je po svemu bili plemenska i para-vojska, vec po imenu se definise kao vojska iskljucivo JEDNOG naroda. Njeno ponasanje kao i sistematski genocid je takodjer potvrda toga.
A sad bih volio da ne preskaces pitanja i da mi konkretno odgovoris zasto je formirana Herceg-Bosna u Novembru 1991. godine? To je cak prije Republike Srpske. Zasto formirati HRVATSKU republiku na sred RBIH ako se boris za istu? Zasto stvoriti HRVATSKU vojsku te iste HRVATSKE "republike"? To je bilo jos davno prije nego sto je ABIH uopce postojala.
Da ponovo ne postavljam volio bih cuti tvoj komenatar na moje navedene citate(ako si promasio prosli put)? I pticama na grani je vise jasno da je napad na ABIH pripremljen i planiran davno prije njenoga stvaranja, i to u sklopu veliko-hrvatske politike. Taj sukob nije niko izazvao, nego je planski trebao stvoriti jednu veliku Hrvatsku bez Bosnjaka, no sa svom srecom upravo zahvaljujuci ABIH to nije uspjelo. A ko je prvi pokrenuo napade na Vares i Kiseljak provjeri u slucaju Stupni Do.
prilcno jednostrana hronologija sukoba .ne znam ko je autor ali dosta stvari izostavljeno.muslimani napali zapovjednistvo hvo-neka grupa napala zapovjednistvo vojske?10 mjesec 92 stab to planirao napad na hrvate u prozoru,medjutim posljedica muslimani "napustili"prozor.
privat wrote:Kronologija hrvatsko-muslimanskog sukoba
07.04.1992.
Republika Hrvatska odlukom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tudjmana medju prvima je priznala neovisnost, samostalnost i teritorijalni integritet Republike BiH.
13.06.1992.
Pripadnici muslimanskih snaga su iz zasjede ubili cetiri casnika HVO-a na planini Radusi. Nakon toga, doslo je do prvih sukoba na podrucju opcine Gornji Vakuf/Uskoplje.
15.06.1992.
Potpisana je Zajednicka izjava predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tudjmana i predsjednika Republike BiH u Zagrebu i Sarajevu kojom se oba predsjednika slazu da diplomatsko - konzularna predstavnistva obiju zemalja uzajamno pruzaju, u okviru svojih nadleznosti, svu potrebnu pomoci usluge gradjanima Republike Hrvatske, odnosno Republike BiH u slucajevima kada su im predstavnistva njihovih zemalja nedostupna ili sprijecena.
08.07.1992.
Na temelju Zajednicke izjave od 15. lipnja 1992. Ministarstvo vanjskih poslova Republike Hrvatske i Ministarstvo za medjunarodnu suradnju Republike BiH sklopili su Sporazum o medjusobnoj pomoci u hitnim konzularnim uslugama u Helsinkiju.
19.07.1992.
Predsjednistvo Republike BiH je donijelo Odluku o osnivanju Privremenog ureda Republike BiH u Republici Hrvatskoj.
21.07.1992.
Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tudjman i predsjednik Republike BiH Alija Izetbegovic potpisali su Sporazum o prijateljstvu i suradnji izmedju Republike BiH i Republike Hrvatske. Zamjenici ministra vanjskih poslova Republike Hrvatske i Republike BiH dr. Miomir Zuzul i Vlatko Kraljevic potpisali su Sporazum o uspostavi diplomatskih odnosa izmedju Republike Hrvatske i BiH.
13.08.1992.
Na inicijativu hrvatske strane u Metkovicu su se sastale delegacije Ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstva obrane Republike Hrvatske s delegacijom Ministarstva unutarnjih poslova i HVO Republike BiH.
23.09.1992.
U New Yorku su potpisali dodatak Sporazuma o prijateljstvu i suradnji predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tudjman i predsjednik Republike BiH Alija Izetbegovic.
29.09.1992.
Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tudjman imenovao je veleposlanika Republike Hrvatske u BiH, dr. Zdravka Sancevica.
listopada 1992.
Pocetkom listopada poceli su hrvatsko - muslimanski sukobi u opcini Novi Travnik, u podrucju sela: Senkovci, Sinokos i Donje Pecine, Opara, te u samom gradu. U tim selima Muslimani su napali zapovjednika HVO-a Jajce, Stjepana Blazevica i predsjednika HVO-a Jajce, Nikolu Bilica. Tada je poginulo 15 pripadnika HVO-a. Muslimani su tada prvi put koristili tesko topnistvo protiv Hrvata. Muslimani su napali zapovjednistvo HVO-a u Novom Travniku i unistile Ratnu bolnicu HVO-a. Zapalili su dvije zgrade u gradu, gdje su zivjeli pretezno Hrvati. Ocito im je cilj napada bio zauzimanje benzinske pumpne postaje, a kada u tome nisu uspjeli, zapalili su je. Grad je podijeljen. Stanovnistvo gornjeg dijela kontroliraju Muslimani, a donji novi dio grada kontroliraju Hrvati. U tim sukobima poginulo je 8 pripadnika HVO-a, a 16 je ranjeno. Ranjeni Muslimani, njih 37 dovedeni su u bolnicu u Bugojno, a broj poginulih nije poznat.
21.10.1992.
Dolazi do oruzanog sukoba izmedju pripadnika HVO-a s jedne i pripadnika Armije BiH s druge strane. Sukob prerasta u visednevni. Nakon prestanka sukoba, 23.10.1992., situaciju u gradu kontrolira HVO.
21.10.1992.
U kuci Zibe Kormana u selu Blace (opcina Rama/Prozor) je odrzan sastanak "Staba Teritorijalne odbrane opstine Prozor" (prvobitni naziv Armije BiH) sa zapovjednicima postrojbi Armije BiH susjednih opcina. Sastanakom je predsjedavao Mustafa Hero, nacelnik staba TO Prozor, a zapisnik vodio Alija Emric. Mustafa Hero je izmedju ostalog, govorio nazocnima kako ce u petak 23.10.1992. doci do sukoba u gradu Prozoru i da ce 'carsijom vladati Muslimani', te da je dogovorena pomoc u ljudstvu koja ce doci iz Gornjeg Vakufa (oko 1000) i Konjica (oko 500).
23.10.1992.
Poceli su oruzani sukobi izmedju pripadnika Armije BiH i pripadnika HVO-a u samom gradu. Nakon prestanka sukoba (25.10.1993.) veci dio opcine Prozor je pod kontrolom pripadnika HVO-a. Sam sukob je eskalirao nakon sto su pripadnici Armije BiH, u blizini sela Dobrasin, iz zasjede ubili cetiri pripadnika HVO-a i onemogucili prolaz snagama HVO-a prema gradu Jajce koje je dozivljavalo vrhunac oruzanih napada srpskih snaga. Istovremeno s pocetkom sukoba u gradu Prozoru otpoceli su napadi pripadnika Armije BiH na okolna sela potpomognuta snagama iz Uskoplja i Jablanice. Veliki broj civila muslimanske nacionalnosti je napustio grad Prozor i smjestio se na podrucje susjedne opcine Jablanica.
27.10.1992.
Supresjedatelji Medjunarodne konferencije o bivsoj Jugoslaviji u Zenevi Cyrus Vance i lord Owen ponudili su trima stranama tekst "Ustavne strukture BiH".
04.01.1993.
Potpisan je u Zenevi Vance - Owenov sporazum o miru u BiH.
26.01.1993.
Postrojbe Armije BiH napadaju Hrvate mjesne zajednice Lasva, sela Dusina, Brdo, Visnjica i Rajici. U selu Dusina ubijeno je devet Hrvata i jedan Srbin, svi civili.
23.03.1993.
Pripadnici Armije BiH su, od ranih jutarnjih sati, proveli blokadu svih ulaza (prometnica) u grad Konjic. Na podrucju lokacije zvane Ivan - Sedlo su bezrazlozno uhitili oko 20 pripadnika HVO-a. O sudbini ove skupine uhicenih pripadnika HVO-a se od tada nista vise nije doznalo.
Pripadnici Armije BiH su, od ranih jutarnjih sati, proveli blokadu svih ulaza (prometnica) u selo Goransko Polje. Manji broj Hrvata, mjestana tog sela, se uspio izvuci iz okruzenja i smjestiti na podrucje sela Kostajnice.
Zapovjednik 45. Parsovacke brigade zvane "Neretvica" (jedna od postrojbi IV. Korpusa Armije BiH) Hasan Hakalovic izdao je zapovijed sebi potcinjenim pripadnicima Armije BiH, koja je glasila: "Sve Hrvate razoruzati, a ako ne predaju oruzje, ubiti!"
23./24.03.1993.
Pripadnici Armije BiH su po prvi put izvrsili napad na podrucje opcine Kiseljak koje se nalazi pod kontrolom pripadnika kiseljacke brigade HVO-a "Ban Jelacic". Pripadnici Armije BiH oruzano napadaju pripadnike HVO-a na lokalitetu sela Bilalovac. Uslijedio je progon hrvatskog pucanstva iz tog sela te pljackanje i unistavanje imovine Hrvata.
25.03.1993.
Otpoceo je otvoreni oruzani napad pripadnika Armije BiH na hrvatski narod i pripadnike HVO-a grada Busovace iz pravca Zenice, Visokog, Kaknja i Fojnice. Sam grad napada oko 8.500 pripadnika Armije BiH i dolazi do totalnog okruzenja i blokade grada. Pripadnici HVO-a (njih oko 1.400) uspijevaju odoljeti napadima.
25.03.1993
Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tudjman i predsjednik predsjednistva BiH Alija Izetbegovic potpisali su Zajednicku izjavu o nuznoj suradnji izmedju Republike Hrvatske i Republike BiH.
13.04.1993.
U opcinskom sredistu, u samom gradu Jablanici, dolazi do prometne blokade, koju provode pripadnici Armije BiH i koji onemogucuju ulazak ili izlazak Hrvata u ili iz grada. Na podrucju grada Jablanice iskljuceni su telefoni osobama hrvatske nacionalnosti.
15.04.1993.
Na podrucju Podbrijezja, pripadnici Armije BiH napali su vozilo marke "audi 80" registarske oznake HVO-ZE-1-00, zapovjednika brigade HVO-a Zenica. Pri tom je zapovjednik brigade Zivko Totic otet, ranjen, a cetvorica pratilaca ubijena (Ivica Vidovic, Marko Ljubic, Tihomir Ljubic, Anto Zrnic). U pratioce je ispaljeno preko 500 metaka iz neposredne blizine. Zapovjednik je odveden u nepoznatom pravcu.
16.04.1993.
Pripadnici postrojbi Armije BiH, koji su bili pod zapovjednis·tvom Zulfikara Ali Spage zvanog "Zuka", Hasana Hakalovica i Sejde Padalovica su oko 08:00 sati otpocele, iz pravca Bare, Kljesi, Osoric i Sahici, s oruzanim napadom na pucanstvo hrvatske nacionalnosti i njihovu imovinu u selu Trusina (opcina Konjic). Nakon minobacacke pripreme u selo su usli naoruzani pripadnici Armije BiH, njih preko 50 (vecina je bila obucena u crne uniforme, s crnim trakama povezanim oko glave i rukava), gdje su pocinili masakr nad 16 civila i 6 uhicenih pripadnika HVO-a. Civili su ubijani na mjestima gdje su bili zateceni (njiva, kuca, stala...) a pripadnici HVO-a su (pod prijetnjom smrcu uhicenih zena) uhiceni, vezani a potom strijeljani.
16.04.1993.
U 5:45 sati muslimanske snage su iz svog raspolozivog oruzja napale uze gradsko podrucje opcine Vitez. Pogodjena je i zgrada zapovjednistva zbornog centra srednje Bosne HVO-a, zgrada Opcine, zgrada poste i mnoge stambene zgrade.
U gradu Vitezu se vode ulicne borbe izmedju pripadnika HVO-a i Armije BiH.
16.04.1993
Anti-teroristicka bojna Vojne Policije HVO-a, “Jokeri”, je tijekom borbi za deblokadu puta Vitez-Busovaca, protiv dijelova “Krajiske” brigade ABiH, pocinila i ratni zlocin u selu Ahmici gdje je ubijeno 117 Bosnjaka-muslimana.
18.04.1993.
U 05:20 sati pripadnici Armije BiH otpoceli su napad na cijelokupno podrucje, koje su naseljavali Hrvati u Zenici, kao i naselja cijele opcine.
18.04.1993.
Nakon ponovnih sukoba hrvatskih i muslimanskih snaga u podrucju Zenice, Konjica, Viteza i Busovace Mate Boban i predsjednik Predsjednistva Republike BiH Alija Izetbegovic objavili su priopcenje o hrvatsko - muslimanskim odnosima.
20.04.1993.
Zapovjednici Armije BiH i Hrvatskog vijeca obrane, Sefer Halilovic i Milivoj Petkovic potpisali su u Zenici sporazum o obustavi vatre izmedju muslimanskih i hrvatskih snaga u BiH.
24.04.1993.
Supredsjedatelj medjunarodne konferencije o bivsoj Jugoslaviji lord Owen i predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tudjman sazvali su sastanak u Zagrebu na kojemu su Alija Izetbegovic i Mate Boban potpisali 25. travnja Zajednicku izjavu o trenutacnom prekidu sukoba. Svjedok potpisivanja bio je hrvatski predsjednik dr. Franjo Tudjman. U dodatku izjavi, kojeg su potpisali general Sefer Halilovic i general - bojnik Milivoj Petkovic, nalazi se Ustrojstvo zapovjednistva Armije BiH i HVO-a.
24.04.1993.
U selu Miletici (opcina Travnik), pripadnici Armije BiH su ritualno masakrirali petoricu Hrvata.
28.04. - 01.05.1993.
Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tudjman posjetio je Republiku Tursku gdje se dogovorio s predsjednikom o osnivanju Zajednicke tursko - hrvatske misije dobre volje, da bi se ocijenilo stanje medju muslimanskim i hrvatskim zajednicama u BiH i obnovilo njihovo povjerenje.
09.05.1993
Dolazi do zestokih sukoba izmeðu ABiH i HVO-a u Mostaru. Nakon niza medjusobnih incidenata i nastojanja ABiH da se rasporedi po civilnim objektima u sredistu grada Mostara zapovjednistvo HVO-a najprije poziva dijelove 4. korpusa ABiH da se povuce iz civilnih objekata u vojarnu “Juzni logor” a nakon toga, iz vojarni “Sjeverni logor”. “Heliodrom” i “Aerodrom”, postrojbe HVO-a napadaju dijelove ABiH stacionirane u civilnim objektima.
10.05.1993.
Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tudjman uputio je poruku Aliji Izetbegovicu i Mati Bobanu o neodgodivom prekidu svih sukoba u kojoj najostrije osudjuje oruzane sukobe izmedju Hrvata i Muslimana bez obzira na to tko ih je prouzrocio, te poziva na suradnju u borbi protiv srpskog agresora.
10.05.1993.
Potpisan je Sporazum o prekidu vatre u Mostaru izmedju Alije Izetbegovica i Mate Bobana.
18.05.1993.
U Medjugorju je postignut dogovor bosansko - hercegovackih Hrvata i Muslimana o uspostavi mira. Nazocni su bili dr. Franjo Tudjman, mr. Mate Boban, Mile Akmadzic, Franjo Boras, Milivoj Petkovic; Alija Izetbegovic, dr. Haris Silajdzic, Rusmir Mahmutcehajic, Sefer Halilovic; supredsjedatelji Mirovne konferencije o bivsoj Jugoslaviji lord David Owen i Thorvald Stoltenberg, te predsjedatelj Ministarskog vijeca Europske unije Niels Helveg Peterson.
03.06.1993.
Pripadnici Armije BiH su oko 18:00 sati otpoceli sa masovnim uhicenjima i odvodjenjima osoba muskog spola hrvatske nacionalnosti u gradu Travniku.
05.06.1993.
Predsjednik Odjela Obrane HVO-a Hrvatske zajednice Herceg - Bosne Bruno Stojic uputio je pismo lordu Owenu, C. Thornberryju, Ph. Morilloneu, Aliji Izetbegovicu i S. Halilovicu u kojem upozorava na tezak polozaj Hrvata u travnickoj opcini.
07.06.1993.
Mate Boban je u povodu najnovijeg stanja u Travniku poslao pismo supredsjedateljima Medjunarodne konferencije o bivsoj Jugoslaviji, UNPROFOR-u, State Departmentu, Aliji Izetbegovicu i Veleposlanstvu Republike BiH u Republici Hrvatskoj.
08.06.1993
U selu Maljine (opcina Travnik), tocnije u predjelu sela zvanom Bikosi, pripadnici Armije BiH strijeljali su 30 osoba hrvatske nacionalnosti. Pripadnici Armije BiH su nakon egzekucije isli od jednog do drugog mrtvog tijela strijeljanih Hrvata i ispaljivali u njih pojedinacne hice.
09.06.1993.
Jedan od svjedoka u svom pisanom iskazu navodi, da je 09.06.1993., oko 10:00 sati, dan zvucni znak za opcu opasnost jer su pripadnici Armije BiH (muslimanska vojska) izvrsili organizirani oruzani napad na sva sela opcine Kakanj nastanjena Hrvatima. Napadnut je i prostor grada Kaknja. S podrucja opcine Kakanj protjerano je oko 15000 Hrvata. Cjelokupna imovina protjeranih Hrvata je opljackana, a oko 80% stambenih i gospodarskih objekata (protjeranih Hrvata) je spaljeno.
10.06.1993
Od pocetka mjeseca lipnja 1993. godine pripadnici Armije BiH su poceli protjerivati Hrvate - stanovnike opcine Travnik, sa podrucja njihovog stanovanja. Do 10.06.1993. godine s podrucja opcine Travnik je protjerano oko 19000 osoba hrvatske nacionalnosti. Najveci dio protjeranih Hrvata je prihvacen na podrucju slobodnih dijelova opcina Novi Travnik (njih oko 12000) i Vitez (njih oko 4000). U Republici Hrvatskoj je organizirano prihvaceno oko 2000 a na slobodnim prostorima Hercegovine smjesteno je 1332 osobe hrvatske nacionalnosti (u opcini Capljina 829 i u opcini Ljubuski 503). Na slobodnom dijelu opcine Travnik, na podrucju mjesta Nova Bila ostalo je oko 2000 Hrvata.
10.06.1993
Oko 20 sati i 45 minuta iz pravca podrucja pod nadzorom Armije BiH u opcini Vitez doletjela je granata kalibra 120 mm, dva metra od klupe na kojoj je bilo cetrnaestoro djece. Taj se prostor smatrao sigurnim, zasticenim od snajpera i tu su se redovito igrala djeca, hrvatska i muslimansko-bosnjacka. Toga dana nije bilo nijednog muslimansko-bosnjackog djeteta. Opravdano se pretpostavlja da su upozorena da ne izlaze iz kuce jer ce na to mjesto biti upucene granate. Strucnjaci procjenjuju da se radilo o navodjenom projektilu. Kada je granata eksplodirala, na licu mjesta poginulo je petoro djece, a troje je umrlo u bolnici.
12.06.1993.
27 muslimanskih ranjenika evakuirano je iz Mostara preko Splita u inozemstvo. Pothvat je ucinjen na sugestiju Hrvatsko - turske misije dobre volje i poticaj predsjednika RH dr. Franje Tudjmana i R Turske.
15.06.1993.
Zupu Kraljevu Sutjesku, koja ima 26 sela, popalile su i totalno unistile muslimansko - mudzahedinske snage, koje su rusile, palile i unistavale sve sto je hrvatsko. Ranim jutrom, 13.06.1993. god. oko 10.000 pripadnika Armije BiH po vec utvrdjenom planu navalilo je svim silama iz sveg raspolozivog oruzja i orudja na crte obrane HVO Kaknja, te u toj akciji koja je dugo pripremana uspjela probiti linije obrane HVO-a na nekoliko mjesta, a branitelji su se u kolonama dugim i do 10 km uputili ka Varesu, slobodnom gradu Srednje Bosne. Kolone izbjeglica, njih oko 15.000 pod stalnom artiljerijskom pjesackom vatrom, kretalo se planinskim vrletima Kracica, Slavina i Planinice. Kasno u noc kolona unesrecenika, zena, djece, staraca, ranjenika i bolesnika pristigla je u Vares, gdje je Stab za prihvat izbjeglica organizirao njihov smjestaj u proizvodnim halama, restoranima i svim drugim slobodnim stambenim prostorima
19.06.1993.
Napadi muslimanskih snaga na podrucje opcine Kresevo odvijaju se iz pravca mjesta Tarcina u Hadzickoj opcini i sa planine Igman. U dva dana borbi poginulo je 13, ranjeno 20, a nestalo 12 pripadnika HVO-a.
24.06.1993.
Na veliki katolicki blagdan Sv. Ivana Krstitelja, u 9:20 sati, pripadnici novoformirane operativne grupe (zapovjednik Refik Lendo) Armije BiH zvane "Bosna", su izveli oruzani napad na Hrvate zepacke opcine. Tako se oruzani sukob Hrvata i Muslimana iz sredisnje Bosne prosirio i na ovo podrucje. Sve je pocelo jakim vojnim udarom pripadnika Armije BiH na grad Zepce i Hrvatima nastanjena sela, iz pravca Zenice i Zeljeznog Polja. Napadani su i prostori Mujadinske Kose, Visa, Brezove Kose, Martinova Visa...
16.07.1993.
Pred silovitim napadima pripadnika Armije BiH, s Malkoca (zadnje linije obrane Fojnice) povlace se pripadnici HVO-a. Skupa s njima Fojnicu napusta i vecina hrvatskog pucanstva. Vise od 6.000 Hrvata nalazi se u zbjegu i krecu se prema opcinama Kiseljak i Kresevo. Pripadnici Armije BiH zauzimaju i fojnicke bolnice u kojima se nalazi oko 800 invalida i retardiranih osoba.
18.07.1993.
Pripadnici Armije BiH napadaju pripadnike HVO-a u Bugojnu. Borbe nisu dugo trajale. Pripadnici Armije BiH zauzimali su dio po dio grada i odvodili u zarobljenistvo pripadnike HVO-a. Nastaje masovni izgon Hrvata. U samo nekoliko dana protjerano je oko 12 tisuca Hrvata. U gradu ostaje oko tri tisuce Hrvata. Pripadnici Armije BiH zarobili su oko 350 Hrvata koje su na svirep nacin mucili, neke likvidirali. Osnovali su po gradu logore i mucilista. Svjedoci zlocina, koji su se tom prilikom dogadjali, prosli su paklene muke.
28.07.1993.
Zdruzene muslimanske snage sacinjene od pripadnika 44. Jablanicke brigade IV. korpusa Armije BiH, pripadnika republickog MUP-a BiH iz policijske postaje u Jablanici, pripadnika tzv. "Zukine vojske" i pripadnika naoruzane skupine Muslimana iz sela Jelacici, opkolile su podrucje sela Doljani (12 km zapadno od Jablanice) tjekom ranih jutarnjih sati 28.07.1993. godine. Tada je ubijeno i izmasakrirano osam civila i 28 pripadnika HVO-a, a oko 185 Hrvata, mjestana sela Doljani, od cega 37 djece, je uhiceno i odvedeno u grad Jablanicu gdje su zatoceni u logor zvani "Muzej" (navedeni prostor je do rata sluzio kao muzej posvecen dogadjajima iz II. svjetskog rata).
03.08.1993
Pripadnici HVO-a su izvrsili deportaciju 1500 Bosnjaka-muslimana iz opcine Stolac prema crtama ABiH u Blagaju.
03.08.1993.
U Zenevi zapoceo cetvrti zajednicki sastanak sestorice vodja delegacija na mirovnim pregovorima o BiH. Na sastanku su bili nazocni predsjednici Hrvatske i BiH, Srbije i Crne Gore - dr. Franjo Tudjman, Alija Izetbegovic, Slobodan Milosevic i Miomir Bulatovic kao i vodje bosanskih Srba i Hrvata Radovan Karadzic i Mate Boban.
01.09.1993.
Predsjednik Tudjman izjavio je u Zenevi kako je konferencija o BiH prekinuta, nakon sto su predstavnici Muslimana postavili takve zahtjeve koje druge dvije strane nisu mogle prihvatiti. "Muslimansko vodstvo iznova je postavilo takve zahtjeve, koji su ostali za daljnju raspravu", izjavio je dr. Tudjman dodajuci kako nema nikakve svrhe da se konferencija nastavi, i po misljenju sudionika i supredsjedatelja".
09.09.1993.
Proganjanje i zlostavljanje hrvatskog pucanstva na sirem podrucju uz rijeku Neretvu, sjeverno od Mostara, posebno je kulminiralo 09.09.1993., kada su postrojbe Armije BiH predvodjene tzv. "Zukinim specijalcima", pocinile masakr u selu Grabovica (opcina Mostar). Sire podrucje sela Grabovica se nalazilo pod kontrolom pripadnika Armije BiH od 10.05.1993.
Inace masakr u Grabovici otpoceo je 09.09.1993. upadom postrojbi Armije BiH, predvodjenim tzv. "Zukinim specijalcima". Isti su, odmah po upadu u selo, poceli pucati i ubijati sve sto se krece, iako su znali da u Grabovici nema nikakvih vojnih postrojbi, te da se u selu nalaze uglavnom starije osobe, zene i djeca. U navedenom masakru ubijene su 32 osobe, a jedan od civila je zarobljen i odveden u logor "Muzej" u Jablanici. Imovina Hrvata je potom opljackana, a selo je skoro u cjelosti zapaljeno.
S obzirom da su podaci o masakru nad Hrvatima u selu Grabovici dospjeli u javnost, muslimanske politicke i vojne strukture iz Jablanice i BiH su nastojale prikriti navedeni zlocin, tako da do sada jos nisu pronadjeni i identificirali svi lesevi ubijenih mjestana Grabovice, a razmjena ubijenih leseva je izvrsena za samo jedan broj pronadjenih. Takodjer, za sada, nije omogucen ulazak u Grabovicu predstavnicima hrvatskog naroda, kako bi se izvrsile potrebne istrazne radnje i pronasli preostali lesevi koji su prema nekim saznanjima, sakriveni ili baceni u jezero, kako bi se prekrile razmjere pocinjenog zlocina.
14.09.1993.
Oko 5:30 sati vise od 120 naoruzanih pripadnika Armije BiH izvrsili su napad na hrvatsko pucanstvo sela Uzdol i ubili 41 Hrvata (29 civila i 12 pripadnika HVO-a). Pucanstvo je zateceno na spavanju tako da su tijela ubijenih civila pronalazena u spaljenim kucama ili neposredno oko njih, a nekolicina i na seoskim putevima, dok su pokusavali pobjeci. Ubijane su citave obitelji.
14.09.1993.
Predsjednik Tudjman poceo je u Zenevi razgovore s vodjom bosanskih Muslimana Alijom Izetbegovicem kako bi pokusali ukloniti neke prepreke, koje su pocetkom ovoga mjeseca dovele do prekida pregovora o BiH. Nakon razgovora, predsjednici Tudjman i Izetbegovic potpisali su Zajednicku deklaraciju.
18.10.1993.
Pripadnici Armije BiH zapoceli su napad iz pravca Zenice i Kaknja i zauzimaju vaznu stratesku kotu Lijesnicu. Dolazi do oruzanog napada (velikih razmjera) pripadnika Armije BiH na podrucje opcine Vares koje se nalazi pod kontrolom pripadnika HVO-a i na kojem se osim domicilnog nalazilo i vise tisuca Hrvata koje su muslimanske snage protjerale iz opcine Kakanj.
23.10.1993.
Pocelo je dvodnevno sukobljavanje izmedju pripadnika Armije BiH i HVO-a u selu Stupni Do. 25.10.1993. pripadnici HVO-a zauzimaju selo ali se odmah i povlace iz njega. U selu su pripadnici HVO-a pocinili zlocin u kojem je ubijeno 16 Bosnjaka-muslimana.
01.11.1993. - 05.11.1993.
"...Koristeci angaziranost vojske bosanskohercegovackih Hrvata (HVO) pri evakuaciji preko 6000 prognanih kakanjskih Hrvata iz Varesa, muslimanska vojska (Armija BiH) zapocela je opci napad na podrucje opcine i sam grad Vares. Muslimanska vojska je napadala iskljucivo sela nastanjena civilima hrvatske nacionalnosti, koja su se nalazila u totalnom okruzenju, prekidajuci komunikacije, prethodno prisvajajuci veliku kolicinu humanitarne pomoci, upotrebljavajuci civilno pucanstvo kao zivi stit pri napadima..." Posljedice opceg napada muslimanske vojske (Armija BiH) na prostor opcine Vares su drasticne. Pod prisilom se s prostora opcine Vares iselilo preko 10000 domicilnih stanovnika Hrvata i oko 10000 Hrvata prognanih iz Kaknja.
12.11.1993.
Imenovan je novi zapovjednik glavnog stozera HVO-a general - pukovnik Ante Roso (umjesto general - bojnika Slobodana Praljka), a na temelju zapovjedi Mate Bobana i nakon imenovanja u Vladi Hrvatske - Republike Herceg - Bosne.
12.11.1993.
Zajednicku deklaraciju o neodgodivom prekidu vatre izmedju Armije BiH i Hrvatskog vijeca obrane te o povratku povjerenja izmedju hrvatskog i muslimanskog naroda u BiH potpisali su dr. Mate Granic, dr. Haris Silajdzic i turski ministar vanjskih poslova Hikmet Cetin u Sarajevu.
15.12.1993.
Predsjednistvo BiH ukinulo je samostalnost Hrvatskog vijeca obrane. Postrojbe HVO koje su se jos borile zajedno s Armijom BiH ubuduce ce biti dio Armije BiH bez samostalnog zapovjednistva.
22.12.1993.
"Muslimanska vojska je u Krizancevu Selu ubila 22.12.1993. godine 74 Hrvata" - to je zapovjedniku Britanskog bataljuna UNPROFOR-a, pukovniku Williamsu, receno u 3. korpusu Armije BiH. Pukovnik Williams je za posjeta opcini Vitez izjavio da se u podrucju sela Poculica (cca devet km sjeveroistocno od Viteza) nalaze dvije masovne grobnice. Jedna sa 38, a druga sa osam tijela Hrvata - zrtava muslimanskog pokolja. Casnik UNPROFOR-a Gell izjavio je 02.01.1994. da se na tzv. crtama razdvajanja nalazi 15 tijela ubijenih Hrvata.
09.01.1994
Prilikom upada snaga ABiH u selo Buhine Kuce (opcina Vitez) je ubijeno 26 osoba – civila (medju kojima i 4 zene) i pripadnika HVO.
09.02.1994.
U Zenevi su poceli razgovori izaslanstva Republike Hrvatske i BiH koje vode ministar vanjskih poslova RH dr. Mate Granic i predsjednik Vlade u Sarajevu Haris Silajdzic.
10.02.1994.
Predsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova RH dr. Mate Granic i predsjednik Vlade Republike BiH H. Silajdzic, nakon sastanka u Zenevi 9. i 10. veljace dogovorili su Zajednicku izjavu.
19.02.1994.
U Frankfurtu su zavrseni razgovori izaslanstva Hrvatske i BiH koji su vodili dr. Mate Granic i Haris Silajdzic. Ministar vanjskih poslova RH izjavio je da se razgovaralo o buducem uredjenju BiH, prekidu vatre, odnosima Hrvatske i BiH te o humanitarnim problemima. Granic i Silajdzic su kao bitno ocjenili da je smanjen broj otvorenih pitanja te da su ti razgovori "ozbiljan korak ka rjesenju krize u BiH i ka uredjenju odnosa s RH".
23.02.1994.
Zapovjednik HVO-a general Ante Roso i zapovjednik Armije BiH general Rasim Delic potpisali su u Zagrebu sporazum o prekidu vatre u BiH.
U Bonu su zapoceli razgovori vanjskih poslova Vlade i ministra vanjskih poslova RH dr. Mate Granica i njemackog vicekancelara i ministra Klausa Kinkela. Dva ministra razgovarali su o odnosima Hrvatske i BiH kao i mogucem uredjenju BiH.
01.03.1994.
Bosanski Hrvati i Muslimani potpisali su u Washingtonu preliminirani sporazum o stvaranju federacije u BiH koja ce omoguciti konfederaciju s Hrvatskom. Preliminarni sporazum potpisali su hrvatski ministar vanjskih poslova dr. Mate Granic, premijer BiH H. Silajdzic i predsjednik Predsjednickog vijeca HR Herceg -Bosne Kresimir Zubak te su se suglasili da ce osnovati Prijelazni odbor na visokoj razini, koji ce poduzeti hitne i konkretne korake radi osnivanja Federacije i Konfederacije. Odbor ce zapoc·eti s radom 4. ozujka 1994. u Becu.
18.03.1994.
Predsjednik RH dr. Franjo Tudjman i predsjednik Predsjednistva BiH Alija Izetbegovic potpisali su u Washingtonu Okvirni sporazum o konfederalnim vezama izmedju RH i buduce federacije u BiH.
Premijer BiH H. Silajdzic i predsjednik Predsjednickog vijeca HR Herceg - Bosne Kresimir Zubak potpisali su u Washingtonu tekst Nacrta ustava federacije Hrvata i Bosnjaka - Muslimana u BiH
Hallo Brondby Strand
Kan du ikke blokere ham U? Og slette dette indlaeg...
Ima interesantnih "postavki". Kazem postavki jer upravo to i jesu. Zivo me zanima odakle pojedini izvlace sve ove "detalje" i hronologije, ali je ocito da ih se masa ne poklapa sa cinjenicama. S druge strane, i dalje je vrlo ocito navlacenje na svoju stranu i pranje ruku od svega. Ali evo par detalja koje, izgleda, mnogi previdjaju.
1. HV je samim ulaskom u BiH dok je trajao sukob izmedju HVO i ABiH ucinila klasicni cin agresije na drugu, suverenu zemlju. Posto je ulazila organizovano, kao vojne jedinice, apsolutno je nebitno zasto su dolazili i kome su pomagali - oni nisu imali sta traziti na tlu BiH i samim cinom ulaska su uradili isto sto i JNA i Srbija, odnosno - cin agresije. Ulaz HV u BiH krjem '95 se desio uz odobrenje legitimnih BiH vlasti, tako da to nije ni izbliza isto kao ovo '93. Ovo kazem samo da odmah ukinem poredjenja koja ce pojedinci izbaciti kao "relevantna".
2. O ugrozenosti HVO-a u srednjoj Bosni, gdje su bili razvuceni na dvije strane, je suvisno pricati jer je realnost bila malo drugacija od momenta otpocinjanja sukoba sa ABiH. Frontovi prema cetnicima su vrlo brzo bili "zamrznuti", a pocela je perfidna trgovina koja se ogledala u rent-a-tenk, rent-a-haubica i sl. Ova trgovina je omogucila HVO-u da, uz pomoc novca iz HR, sasvim regularno rentira tenk, haubicu, PAT ili bilo koje drugo dalekometno artiljerijsko oruzje od cetnika, a ovi bi za naknadu od 5-20.000 DM uredno sprasili BK tamo gdje HVO kaze.
Ovim stvarima sam licno bio svjedok na linijama oko Kreseva i Kiseljaka.
Dakle, hajte malo "zaboravite" na povlacenje kojekakvih hronologija pisanih pristrasno i okrenite se cinjenicama s terena. Bar oni koji su bili tu i imali dovoljno godina da ratuju.
Recimo, Mostar je, takodjer, zivi dokaz moci jednih i drugih i vrlo dobro i dan danas prikazuje ko je tu bio nadmocniji. Dovoljno je pogledati kako izgleda zapadni, a kako istocni dio grada, a svi znamo ko je sta kontrolisao u ratu, pa se onda postavlja logicno pitanje - ko je tu bio ugrozen?
Liska wrote:Prozor, kronologija ti je manjkava. Postoje i sporazumi koje je Izetbegovic potpisivao sa Srbima. Postoji i malo drugacija kronologija koju ti ne spominjes. Mozes je naci na nekim hrvatskim web stranicama. Npr. spominjes Vakuf a na spominjes cetvoro pripadnika HVO ubijenih kod Vakufa, nakon povratka se pregovora.
Medjutim, vecina sukoba se zbiva izmedju dvije vojne sile. Citajuci bosnjacku stampu stekao sam utisak da su u Prozoru snage HVO napale bosnjacke civile i da nije bilo nikakvih postrojbi Armije BiH.
Broj Hrvata u Armiji BiH je tako zanemarljiv da nisu skupa mogli oformiti ni cetu u Armiji BiH, pa time nisu mogli predstavljati nikakvu opasnost. Armija BiH je na Bosnjake u HVO gledala na svoje ljude koji ce okrenuti oruzje protiv Hrvata kad za to dodje vrijeme. Otidji malo na google pa potrazi zapovijedi IV korpusa iz Mostara pa ces to vidjeti. Imaju skenirane zapovijedi na nekim hrvatskim stranicama. I ja sam napisao da su Bosnjaci razoruzani jer se sigurno ne bi borili u HVO-u protiv Armije. Da je netko davno planirao takav razvoj dogadjaja, taj netko (ako je imalo normalan) ne bi u svoje postrojbe privlacio tisuce Bosnjaka znajuci da se sutra mogu otrgnuti kontroli. I isto tako je suludo da je HVO planirao rat u srednjoj Bosni i ispada da je Vitez napao Zenicu, a ne obratno. Kad se na papir stave jedinice koje su imali i jedni i drugi, jasno je tko je tu napadac. Najlaksa teritorija koju je Armija BiH mogla uzeti je bila ona u srednjoj Bosni. Ti mozes reci da je ludo otvarati drugi front ali zacudo aktivnosti Armije protiv VRS-a u tome periodu padaju. U i oko Mostara je Armija BiH suradjivala sa VRS-a. To je u redu, ali nije u redu kad Hrvati negdje rade istu stvar jer su u okruzenju?Tu su u pitanju dvostruki kriteriji. Isto tako je suludo da HVO otvara front u srednjoj Bosni sa pet puta manjim brojem pjesadije i linijom protiv Srba koju je drzao. Mozemo zakljuciti da su obje strane vidjele da nesto mogu postici ratom i prema odnosu snaga na terenu su zauzimale svoj politicki i vojni stav. Da je Armija stvarno Hrvate smatrala ravnopravnim subjektom onda bi pravila razliku izmedju civila i vojnika. Razlika nije pravljena i mnogo vise civila Hrvata je stradalo u pokoljima nego vojnika. To valjda da im pokazu na sto bi licio zivot u drzavi kakvom je Alija zamislja. Kad se boris za drzavu u kojoj bi svi bili ravnopravni, onda se tako i ponasas na terenu.
A HVO se to ponasao kao neko sto se bori za necija prava? Ako se boris za hrvatska prava prvenstveno ih osiguras i drugima a ne pokoljes i pobijes sve da bi valjda pokazao nasta ce Bosnjacima liciti zivot u toj izmisljenoj hrvatskoj republici. ABIH je pocinila neke zlocine nad Hrvatima, ali definitivno ne na cijeloj teritoriji u tolikoj razmjeri i tako isplanirano kao HVO. Inace nebi normalno Hrvati zivjeli po Sarajevu, Tuzli, Bihacu...
A ovim napisanim dakle ti opravdavas razoruzavanje Bosnjaka u HVO-u? Sada si mi otvorio neke nove vidike, jer sam bar ocekivao da ces ti kao osudjivac takvih djela prvi to osuditi. Bez obzira na to sta ti mislis, ti nemas pravo razoruzati nekoga zbog nacionalnosti i staviti u logor. Po istoj logici je i ABIH mogla razoruzati Hrvate jer nije moglo biti 100% sigurno da ce ici protiv HVO-a. Neces valjda sada bacati cifre i reci da je bilo vise Bosnjaka u HVO-u nego Hrvata u ABIH? Pa ni Bosnjaci nisu imali cetu u HVO-u... A da se to desilo ti bi prvi postirao 10 stranica o bespravnom razoruzavanju Hrvata u ABIH.
HVO je po svemu bili plemenska i para-vojska, vec po imenu se definise kao vojska iskljucivo JEDNOG naroda. Njeno ponasanje kao i sistematski genocid je takodjer potvrda toga.
A sad bih volio da ne preskaces pitanja i da mi konkretno odgovoris zasto je formirana Herceg-Bosna u Novembru 1991. godine? To je cak prije Republike Srpske. Zasto formirati HRVATSKU republiku na sred RBIH ako se boris za istu? Zasto stvoriti HRVATSKU vojsku te iste HRVATSKE "republike"? To je bilo jos davno prije nego sto je ABIH uopce postojala.
Da ponovo ne postavljam volio bih cuti tvoj komenatar na moje navedene citate(ako si promasio prosli put)? I pticama na grani je vise jasno da je napad na ABIH pripremljen i planiran davno prije njenoga stvaranja, i to u sklopu veliko-hrvatske politike. Taj sukob nije niko izazvao, nego je planski trebao stvoriti jednu veliku Hrvatsku bez Bosnjaka, no sa svom srecom upravo zahvaljujuci ABIH to nije uspjelo. A ko je prvi pokrenuo napade na Vares i Kiseljak provjeri u slucaju Stupni Do.
Bošnjačko-hrvatski sukob je bio oružani sukob za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini između dviju snaga: Armije BiH i HVO-a. Sukob je trajao od 1992. do 1994. kada je potpisan Washingtonski sporazum.
Najznačajiniji i najdugotrajniji sukobi se odvijali na područjima Mostara, Jablanice, Prozora, Uskoplja (Gornjeg Vakufa), u dolini Lašve (Novi Travnik, Vitez, Busovača), Kreševa, Kiseljaka, Vareša i Žepča.
Za razliku od navedenih područja, Armija BiH i HVO su uspješno surađivali u područjima Bihaća, Sarajeva, Usore, Tuzle i Brčkog, te u Posavini, uz desnu obalu Save (Orašje i dr.).
1992. [uredi]
Tijekom listopada 1992., napetosti između HVO-a i TO u BiH su sve više rasle. U cilju sprječavanja ikakvih problema, 23. listopada 1992. je dogovoren sastanak predstavnika Hrvata i Muslimana gdje se pokušalo riješiti sve problematične teme.
Najproblematičnijom se pokazala primjena zaključaka Vlade BiH glede vojnog ustroja, u kojima je navedeno da ondje gdje Hrvati imaju većinu, ima se organizirati HVO, a narod Muslimana bi bio uključen u njega. S druge strane, ondje gdje narod Muslimana ima većinu, ima se organizirati Armiju BiH, a pripadnike naroda Hrvata treba uključiti u nju. Međutim, unatoč činjenici da su u Rami Hrvati bili većina (skoro apsolutna, 65%), Muslimani su formirali usporedni vojni ustroj, protivno Vladinim zaključcima.
Stvar nije stala samo na papirnoj organizaciji, nego i na konkretnim djelima. Utvrdilo se bunkere, postavilo se mitraljeska gnijezda, iskopalo rovove, napravljeno postrojavanje u Prozoru i organizirana je prisega i marširanje kroz grad (i to prije sastanka od 23. listopada).
Tijekom stanke potpuno zastalih pregovora, došla je informacija o napadu na položaje HVO-a kod Crnog vrha pri kojima je ubijen vojnik Franjo Zadro. Pregovori su prekinuti, i ubrzo Muslimani postavljaju uličnu barikadu kod zgrade stare pošte, nastaje pucnjava koja se rasplamsava u otvoreni sukob koji je potrajao više od pola dana, koji je okončao teškim porazom muslimanskih snaga.
Težinu sukobu daje to što je vojno i političko vodstvo Muslimana u kompletu pobjeglo, uklonivši time mogućnost dvojbe o takvom pristupu izolirane skupine ratnohuškačkih vojnih zapovjednika u redovima naroda Muslimana. Iza istih je ostala gomila dokumentacije ( planovi, šifre, materijali sa sastanka povjerenika za gradove i sub-regije, Regije muslimana središnje Bosne), od kojih je osobito opisujuća naredba zapovjednika taktičke grupe OS BiH br. 02-349/59 od 28. kolovoza 1992.:"Na osnovu sve učestalijih problema na relaciji HVO – TO, i izvršenih konzultacija sa Vrhovnom komandom u Sarajevu, hitno: Naređujem:1.Povući sve snage TO-a sa zajedničkih položaja i napraviti obrambenu liniju neposredno ispred grada prema pravcu očekivanog prodora neprijatelja u grad.2. Izvršiti evakuaciju muslimanskog stanovništva iz sela: Varvara, Kovačevo Polje, kao i ostale zaseoke , te izvršiti smještaj u gradu Prozoru do daljnjega.3. Pripremiti zaprečavanje prilaznih putova klasičnim sredstvima, za slučaj prodora oklopnih jedinica.4. Pokušati preko ratnog predsjedništva Prozor i općinskog stožera HVO-a Prozor postići usuglašavanje odvojenih obrambenih linija. Potpisnik iste naredbe je bio Zejnil Delalić." [1]
Mislim da tekst gore objasnjava sve ,ko se nije drzao dogovora, vojnog ustroja i koja je strana planski radila da izbije rat izmedju ove dvije strane.
HV je bila legalna vojska republike BiH koja se prva i oformila i stala u odbranu svih mjesta na kojima su se tada zadesili, zajedno sa Bosnjacima kojih je u to vrijeme u HV bilo mnogo.Cekajuci da Sarajevo i BiH-cko presjednistvo ucine za svoj narod ,JNA i srbi su mogli zauzeti cijelu BiH,sto im je skoro na kraju i uspjelo.I tu su Hrvati sa svojim postrojbama pruzili znacajan otpor,dovoljan da se neprijateljske snage zaustave.Organizovali su sve moguce pomoci (put spasa)od naoruzanja ,hrane i lijekova,i to svima u centralnu Bosnu,dobro, bilo je tu i tamo zloupotrbe,svercanja itd.ali je stizalo.I sve je to trajalo dok armija BiH nije stala na svoje noge i skuzila da se moze i drugacije ,pogotovo sa Hrvatima ,pa njih je saka jada?s njima ce mo mi lako, pa cemo se onda sa Srbima dogovarati.Gospodin presjednik,pokojni AI.je potpisao sve moguce sto se dalo potpisati, sa svima i sa svakim,ali se nikada nije drzao obecanog,jer bi u tom slucaju ,Federacija BiH ,vec odavno bila u konfederaciji sa Republikom Hrvatskom.
meni samo nije jasno kako pojedinci imaju obraza govoriti u korist HV i HVO-a kad je tema mostar... mislim da ce svak ogranicen i malouman uvidjeti ko je koga napao, poubijao i opljackao... bila sam svjedok mnogih grozota pocinjenih nad narodom koji je zivio u istocnom djelu grada. odnosno od bulevara prema neretvi... ma suvisno je o tome raspravljati.
Liska wrote:Prozor, kronologija ti je manjkava. Postoje i sporazumi koje je Izetbegovic potpisivao sa Srbima. Postoji i malo drugacija kronologija koju ti ne spominjes. Mozes je naci na nekim hrvatskim web stranicama. Npr. spominjes Vakuf a na spominjes cetvoro pripadnika HVO ubijenih kod Vakufa, nakon povratka se pregovora.
Medjutim, vecina sukoba se zbiva izmedju dvije vojne sile. Citajuci bosnjacku stampu stekao sam utisak da su u Prozoru snage HVO napale bosnjacke civile i da nije bilo nikakvih postrojbi Armije BiH.
Broj Hrvata u Armiji BiH je tako zanemarljiv da nisu skupa mogli oformiti ni cetu u Armiji BiH, pa time nisu mogli predstavljati nikakvu opasnost. Armija BiH je na Bosnjake u HVO gledala na svoje ljude koji ce okrenuti oruzje protiv Hrvata kad za to dodje vrijeme. Otidji malo na google pa potrazi zapovijedi IV korpusa iz Mostara pa ces to vidjeti. Imaju skenirane zapovijedi na nekim hrvatskim stranicama. I ja sam napisao da su Bosnjaci razoruzani jer se sigurno ne bi borili u HVO-u protiv Armije. Da je netko davno planirao takav razvoj dogadjaja, taj netko (ako je imalo normalan) ne bi u svoje postrojbe privlacio tisuce Bosnjaka znajuci da se sutra mogu otrgnuti kontroli. I isto tako je suludo da je HVO planirao rat u srednjoj Bosni i ispada da je Vitez napao Zenicu, a ne obratno. Kad se na papir stave jedinice koje su imali i jedni i drugi, jasno je tko je tu napadac. Najlaksa teritorija koju je Armija BiH mogla uzeti je bila ona u srednjoj Bosni. Ti mozes reci da je ludo otvarati drugi front ali zacudo aktivnosti Armije protiv VRS-a u tome periodu padaju. U i oko Mostara je Armija BiH suradjivala sa VRS-a. To je u redu, ali nije u redu kad Hrvati negdje rade istu stvar jer su u okruzenju?Tu su u pitanju dvostruki kriteriji. Isto tako je suludo da HVO otvara front u srednjoj Bosni sa pet puta manjim brojem pjesadije i linijom protiv Srba koju je drzao. Mozemo zakljuciti da su obje strane vidjele da nesto mogu postici ratom i prema odnosu snaga na terenu su zauzimale svoj politicki i vojni stav. Da je Armija stvarno Hrvate smatrala ravnopravnim subjektom onda bi pravila razliku izmedju civila i vojnika. Razlika nije pravljena i mnogo vise civila Hrvata je stradalo u pokoljima nego vojnika. To valjda da im pokazu na sto bi licio zivot u drzavi kakvom je Alija zamislja. Kad se boris za drzavu u kojoj bi svi bili ravnopravni, onda se tako i ponasas na terenu.
A HVO se to ponasao kao neko sto se bori za necija prava? Ako se boris za hrvatska prava prvenstveno ih osiguras i drugima a ne pokoljes i pobijes sve da bi valjda pokazao nasta ce Bosnjacima liciti zivot u toj izmisljenoj hrvatskoj republici. ABIH je pocinila neke zlocine nad Hrvatima, ali definitivno ne na cijeloj teritoriji u tolikoj razmjeri i tako isplanirano kao HVO. Inace nebi normalno Hrvati zivjeli po Sarajevu, Tuzli, Bihacu...
A ovim napisanim dakle ti opravdavas razoruzavanje Bosnjaka u HVO-u? Sada si mi otvorio neke nove vidike, jer sam bar ocekivao da ces ti kao osudjivac takvih djela prvi to osuditi. Bez obzira na to sta ti mislis, ti nemas pravo razoruzati nekoga zbog nacionalnosti i staviti u logor. Po istoj logici je i ABIH mogla razoruzati Hrvate jer nije moglo biti 100% sigurno da ce ici protiv HVO-a. Neces valjda sada bacati cifre i reci da je bilo vise Bosnjaka u HVO-u nego Hrvata u ABIH? Pa ni Bosnjaci nisu imali cetu u HVO-u... A da se to desilo ti bi prvi postirao 10 stranica o bespravnom razoruzavanju Hrvata u ABIH.
HVO je po svemu bili plemenska i para-vojska, vec po imenu se definise kao vojska iskljucivo JEDNOG naroda. Njeno ponasanje kao i sistematski genocid je takodjer potvrda toga.
A sad bih volio da ne preskaces pitanja i da mi konkretno odgovoris zasto je formirana Herceg-Bosna u Novembru 1991. godine? To je cak prije Republike Srpske. Zasto formirati HRVATSKU republiku na sred RBIH ako se boris za istu? Zasto stvoriti HRVATSKU vojsku te iste HRVATSKE "republike"? To je bilo jos davno prije nego sto je ABIH uopce postojala.
Da ponovo ne postavljam volio bih cuti tvoj komenatar na moje navedene citate(ako si promasio prosli put)? I pticama na grani je vise jasno da je napad na ABIH pripremljen i planiran davno prije njenoga stvaranja, i to u sklopu veliko-hrvatske politike. Taj sukob nije niko izazvao, nego je planski trebao stvoriti jednu veliku Hrvatsku bez Bosnjaka, no sa svom srecom upravo zahvaljujuci ABIH to nije uspjelo. A ko je prvi pokrenuo napade na Vares i Kiseljak provjeri u slucaju Stupni Do.
Bošnjačko-hrvatski sukob je bio oružani sukob za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini između dviju snaga: Armije BiH i HVO-a. Sukob je trajao od 1992. do 1994. kada je potpisan Washingtonski sporazum.
Najznačajiniji i najdugotrajniji sukobi se odvijali na područjima Mostara, Jablanice, Prozora, Uskoplja (Gornjeg Vakufa), u dolini Lašve (Novi Travnik, Vitez, Busovača), Kreševa, Kiseljaka, Vareša i Žepča.
Za razliku od navedenih područja, Armija BiH i HVO su uspješno surađivali u područjima Bihaća, Sarajeva, Usore, Tuzle i Brčkog, te u Posavini, uz desnu obalu Save (Orašje i dr.).
1992. [uredi]
Tijekom listopada 1992., napetosti između HVO-a i TO u BiH su sve više rasle. U cilju sprječavanja ikakvih problema, 23. listopada 1992. je dogovoren sastanak predstavnika Hrvata i Muslimana gdje se pokušalo riješiti sve problematične teme.
Najproblematičnijom se pokazala primjena zaključaka Vlade BiH glede vojnog ustroja, u kojima je navedeno da ondje gdje Hrvati imaju većinu, ima se organizirati HVO, a narod Muslimana bi bio uključen u njega. S druge strane, ondje gdje narod Muslimana ima većinu, ima se organizirati Armiju BiH, a pripadnike naroda Hrvata treba uključiti u nju. Međutim, unatoč činjenici da su u Rami Hrvati bili većina (skoro apsolutna, 65%), Muslimani su formirali usporedni vojni ustroj, protivno Vladinim zaključcima.
Stvar nije stala samo na papirnoj organizaciji, nego i na konkretnim djelima. Utvrdilo se bunkere, postavilo se mitraljeska gnijezda, iskopalo rovove, napravljeno postrojavanje u Prozoru i organizirana je prisega i marširanje kroz grad (i to prije sastanka od 23. listopada).
Tijekom stanke potpuno zastalih pregovora, došla je informacija o napadu na položaje HVO-a kod Crnog vrha pri kojima je ubijen vojnik Franjo Zadro. Pregovori su prekinuti, i ubrzo Muslimani postavljaju uličnu barikadu kod zgrade stare pošte, nastaje pucnjava koja se rasplamsava u otvoreni sukob koji je potrajao više od pola dana, koji je okončao teškim porazom muslimanskih snaga.
Težinu sukobu daje to što je vojno i političko vodstvo Muslimana u kompletu pobjeglo, uklonivši time mogućnost dvojbe o takvom pristupu izolirane skupine ratnohuškačkih vojnih zapovjednika u redovima naroda Muslimana. Iza istih je ostala gomila dokumentacije ( planovi, šifre, materijali sa sastanka povjerenika za gradove i sub-regije, Regije muslimana središnje Bosne), od kojih je osobito opisujuća naredba zapovjednika taktičke grupe OS BiH br. 02-349/59 od 28. kolovoza 1992.:"Na osnovu sve učestalijih problema na relaciji HVO – TO, i izvršenih konzultacija sa Vrhovnom komandom u Sarajevu, hitno: Naređujem:1.Povući sve snage TO-a sa zajedničkih položaja i napraviti obrambenu liniju neposredno ispred grada prema pravcu očekivanog prodora neprijatelja u grad.2. Izvršiti evakuaciju muslimanskog stanovništva iz sela: Varvara, Kovačevo Polje, kao i ostale zaseoke , te izvršiti smještaj u gradu Prozoru do daljnjega.3. Pripremiti zaprečavanje prilaznih putova klasičnim sredstvima, za slučaj prodora oklopnih jedinica.4. Pokušati preko ratnog predsjedništva Prozor i općinskog stožera HVO-a Prozor postići usuglašavanje odvojenih obrambenih linija. Potpisnik iste naredbe je bio Zejnil Delalić." [1]
Mislim da tekst gore objasnjava sve ,ko se nije drzao dogovora, vojnog ustroja i koja je strana planski radila da izbije rat izmedju ove dvije strane.
HVO je bila legalna vojska republike BiH koja se prva i oformila i stala u odbranu svih mjesta na kojima su se tada zadesili, zajedno sa Bosnjacima kojih je u to vrijeme u HVO bilo mnogo.Cekajuci da Sarajevo i BiH-cko presjednistvo ucine za svoj narod ,JNA i srbi su mogli zauzeti cijelu BiH,sto im je skoro na kraju i uspjelo.I tu su Hrvati sa svojim postrojbama pruzili znacajan otpor,dovoljan da se neprijateljske snage zaustave.Organizovali su sve moguce pomoci (put spasa)od naoruzanja ,hrane i lijekova,i to svima u centralnu Bosnu,dobro, bilo je tu i tamo zloupotrbe,svercanja itd.ali je stizalo.I sve je to trajalo dok armija BiH nije stala na svoje noge i skuzila da se moze i drugacije ,pogotovo sa Hrvatima ,pa njih je saka jada?s njima ce mo mi lako, pa cemo se onda sa Srbima dogovarati.Gospodin presjednik,pokojni AI.je potpisao sve moguce sto se dalo potpisati, sa svima i sa svakim,ali se nikada nije drzao obecanog,jer bi u tom slucaju ,Federacija BiH ,vec odavno bila u konfederaciji sa Republikom Hrvatskom.
Liska wrote:Prozor, kronologija ti je manjkava. Postoje i sporazumi koje je Izetbegovic potpisivao sa Srbima. Postoji i malo drugacija kronologija koju ti ne spominjes. Mozes je naci na nekim hrvatskim web stranicama. Npr. spominjes Vakuf a na spominjes cetvoro pripadnika HVO ubijenih kod Vakufa, nakon povratka se pregovora.
Medjutim, vecina sukoba se zbiva izmedju dvije vojne sile. Citajuci bosnjacku stampu stekao sam utisak da su u Prozoru snage HVO napale bosnjacke civile i da nije bilo nikakvih postrojbi Armije BiH.
Broj Hrvata u Armiji BiH je tako zanemarljiv da nisu skupa mogli oformiti ni cetu u Armiji BiH, pa time nisu mogli predstavljati nikakvu opasnost. Armija BiH je na Bosnjake u HVO gledala na svoje ljude koji ce okrenuti oruzje protiv Hrvata kad za to dodje vrijeme. Otidji malo na google pa potrazi zapovijedi IV korpusa iz Mostara pa ces to vidjeti. Imaju skenirane zapovijedi na nekim hrvatskim stranicama. I ja sam napisao da su Bosnjaci razoruzani jer se sigurno ne bi borili u HVO-u protiv Armije. Da je netko davno planirao takav razvoj dogadjaja, taj netko (ako je imalo normalan) ne bi u svoje postrojbe privlacio tisuce Bosnjaka znajuci da se sutra mogu otrgnuti kontroli. I isto tako je suludo da je HVO planirao rat u srednjoj Bosni i ispada da je Vitez napao Zenicu, a ne obratno. Kad se na papir stave jedinice koje su imali i jedni i drugi, jasno je tko je tu napadac. Najlaksa teritorija koju je Armija BiH mogla uzeti je bila ona u srednjoj Bosni. Ti mozes reci da je ludo otvarati drugi front ali zacudo aktivnosti Armije protiv VRS-a u tome periodu padaju. U i oko Mostara je Armija BiH suradjivala sa VRS-a. To je u redu, ali nije u redu kad Hrvati negdje rade istu stvar jer su u okruzenju?Tu su u pitanju dvostruki kriteriji. Isto tako je suludo da HVO otvara front u srednjoj Bosni sa pet puta manjim brojem pjesadije i linijom protiv Srba koju je drzao. Mozemo zakljuciti da su obje strane vidjele da nesto mogu postici ratom i prema odnosu snaga na terenu su zauzimale svoj politicki i vojni stav. Da je Armija stvarno Hrvate smatrala ravnopravnim subjektom onda bi pravila razliku izmedju civila i vojnika. Razlika nije pravljena i mnogo vise civila Hrvata je stradalo u pokoljima nego vojnika. To valjda da im pokazu na sto bi licio zivot u drzavi kakvom je Alija zamislja. Kad se boris za drzavu u kojoj bi svi bili ravnopravni, onda se tako i ponasas na terenu.
A HVO se to ponasao kao neko sto se bori za necija prava? Ako se boris za hrvatska prava prvenstveno ih osiguras i drugima a ne pokoljes i pobijes sve da bi valjda pokazao nasta ce Bosnjacima liciti zivot u toj izmisljenoj hrvatskoj republici. ABIH je pocinila neke zlocine nad Hrvatima, ali definitivno ne na cijeloj teritoriji u tolikoj razmjeri i tako isplanirano kao HVO. Inace nebi normalno Hrvati zivjeli po Sarajevu, Tuzli, Bihacu...
A ovim napisanim dakle ti opravdavas razoruzavanje Bosnjaka u HVO-u? Sada si mi otvorio neke nove vidike, jer sam bar ocekivao da ces ti kao osudjivac takvih djela prvi to osuditi. Bez obzira na to sta ti mislis, ti nemas pravo razoruzati nekoga zbog nacionalnosti i staviti u logor. Po istoj logici je i ABIH mogla razoruzati Hrvate jer nije moglo biti 100% sigurno da ce ici protiv HVO-a. Neces valjda sada bacati cifre i reci da je bilo vise Bosnjaka u HVO-u nego Hrvata u ABIH? Pa ni Bosnjaci nisu imali cetu u HVO-u... A da se to desilo ti bi prvi postirao 10 stranica o bespravnom razoruzavanju Hrvata u ABIH.
HVO je po svemu bili plemenska i para-vojska, vec po imenu se definise kao vojska iskljucivo JEDNOG naroda. Njeno ponasanje kao i sistematski genocid je takodjer potvrda toga.
A sad bih volio da ne preskaces pitanja i da mi konkretno odgovoris zasto je formirana Herceg-Bosna u Novembru 1991. godine? To je cak prije Republike Srpske. Zasto formirati HRVATSKU republiku na sred RBIH ako se boris za istu? Zasto stvoriti HRVATSKU vojsku te iste HRVATSKE "republike"? To je bilo jos davno prije nego sto je ABIH uopce postojala.
Da ponovo ne postavljam volio bih cuti tvoj komenatar na moje navedene citate(ako si promasio prosli put)? I pticama na grani je vise jasno da je napad na ABIH pripremljen i planiran davno prije njenoga stvaranja, i to u sklopu veliko-hrvatske politike. Taj sukob nije niko izazvao, nego je planski trebao stvoriti jednu veliku Hrvatsku bez Bosnjaka, no sa svom srecom upravo zahvaljujuci ABIH to nije uspjelo. A ko je prvi pokrenuo napade na Vares i Kiseljak provjeri u slucaju Stupni Do.
Ja se tebi divim na upornosti komunikacije sa doticnom pticom!
On tako vec godinama na forumu pocne kao neki lafo cool urbani lik, da nakon nekoliko dana diskusije padaju maske i ispred sebe imas ljutitog hvo bojovnika...profesionalnog igraca cro relativizacije!
mema mo wrote:meni samo nije jasno kako pojedinci imaju obraza govoriti u korist HV i HVO-a kad je tema mostar... mislim da ce svak ogranicen i malouman uvidjeti ko je koga napao, poubijao i opljackao... bila sam svjedok mnogih grozota pocinjenih nad narodom koji je zivio u istocnom djelu grada. odnosno od bulevara prema neretvi... ma suvisno je o tome raspravljati.
Sukob Hrvata i Muslimana-Bonjaka u Mostaru počeo je unitavanjem katoličkih crkvenih objekata i dobara od muslimansko-bonjačke strane. Srpski agresor je 1. svibnja 1992. godine granatirao crkvu i franjevački samostan sv. Petra i Pavla u Mostaru, 3. svibnja je u Bijelom Polju spalilo katolička crkvu Srca Isusova, biskupski dvor je spalio 6./7. svibnja 1992. godine, a 9. svibnja je spaljena crkva Sv. Petra i Pavla. Ta svetogrđa nastavljaju pripadnici Armije BiH koji nanose, u svibnju/lipnju 1993. godine, teka otećenja franjevačkom samostanu i kući časnih sestara franjevki.
Do 30. lipnja 1993. godine postrojbe HVO-a sačinjavali su zajedno Hrvati i Muslimani-Bonjaci. Svi Muslimani-Bonjaci naselja Vrapčići i Bijelo Polje, prema iskazu brojnih svjedoka, bili su u postrojbama HVO-a. U Bijelom Polju na jednog Hrvata pripadnika HVO-a bilo je između pet i deset Muslimana-Bonjaka. Oni su bili dugogodinji kućni prijatelji, neki i po 30 godina, bili su čak i kumovi jedni drugima. Borili su se protiv zajedničkog srpskog agresora. U rano jutro 30. lipnja 1993. godine, između 2,30 i 3,00 sata (noću na spavanju) Muslimani-Bonjaci - pripadnici HVO-a okrenuli su kartu, izdajnički su uperili puke u Hrvate u vojarni zvanoj "Sjeverni logor" u Mostaru i povikali: "Predajte oruje, vi ste opkoljeni od muslimansko-bonjačke vojske, oko vas su Zukini ljudi. Neto nije u redu s politikom, ali bit ćete puteni za par dana dok se to sredi". Hrvati pripadnici HVO-a su se predali, dospjeli su u zatvor u Mostaru i tu su maltretiran i mučeni. Opljačkani su, oduzeto im je sve to im je bilo sveto, krunice su im čupali s vrata i gazili ih nogama, psovali su im "majku ustaku", izvodili su ih iz zatvora vani i onda vraćali izudarane i krvave.
U mostarskom logoru zvanom "4. osnovna kola" od 30. lipnja 1993. do 19. oujka 1994. godine stradavali su zatočeni pripadnici HVO-a. Oni su svakodnevno u skupinama vođeni na prisilni rad na bojinicu gdje su se borili pripadnici Armije BiH i HVO-a. Kopali su rovove, utvrđivali i osiguravali borbene poloaje Armije BiH. Od lipnja 1993. su praktički sve akcije Armije BiH bile usmjerene protiv HVO-a, a obustavljene one prema srpskom agresoru. Zarobljeni pripadnici HVO-a su također iz ugroenih mjesta izvlačili ranjene pripadnike Armije BiH. Pri tome su bili izravno izloeni smrtnim opasnostima od oruja postrojbi vlastitog naroda. Svjedoci navode da su u tim prilikama poginuli mnogi zatočenici iz logora "4. osnovna kola".
Dana 17. srpnja 1993. poginuo je Stojan kobić, 18. srpnja Marko Nikolić je poginuo u Mahali (predio Mostara), 2. kolovoza snajperskim hicem usmrćen je Slavko Kolobara, na isti je način 4. kolovoza stradao Branko Kodro, 7. kolovoza ubijen je Tomo Kuluić, 8. kolovoza stradao Branko Kodro, istoga dana u antićevoj ulici pogiba Filip Raić, 14. kolovoza snajperskim hicem je usmrćen Zoran Bonjak, Branko Grgić je poginuo od rasprskavajuće granate, 17. rujna Ante Mikulić je poginuo u antićevoj ulici, istog dana u istoj ulici poginuo je i Stanko Zovko, 18. rujna u Maralovoj ulici poginuli su Ivan Alić i Zdenko Jovanović, 19. rujna Goran Tomić je preminuo od posljedica ranjavanja u Maralovoj ulici dan ranije; 22. rujna Marko Lasić podlegao je ozljedama nakon brutalnog fizičkog maltretiranja u samom logoru, l. listopada je poginuo Anđelko Vrljić, a 7. listopada 1993. godine Anton Buntić. Oni su stradali obavljajući prisline radove za potrebu Armije BiH na samoj bojinici.
Svjedok navodi da su svi poginuli i ubijeni zatočeni HVO-a pokopani u "Sjevernom logoru", gdje se nalazi ukupno 27 grobova. On kae da ne zna to je bilo s preostalih 11 stradalih zatočenika iz logora "4. osnovna kola". Svi ti zatočenici su stradali dok je upravnik logora "4. osnovna kola" bio Mirsad Ćupina, koji je smijenjen 15. listopada 1993. godine i postavljen za upravnika civilnog zatvora, koji se nalazio u objektu zvanom "Razvitak" u Mostaru. Počinitelji tih ratnih zločina su pripadnici vojne policije Armije BiH, koji su bili čuvari logora "4 osnovna kola".
Oko tri sata ujutro 30. lipnja 1993. u mjestu Vrapčići kod Mostara pripadnici Armije BiH uhitili su četvoricu čuvara Tvornice tekstila i sproveli ih u logor "4. osnovna kola". Na ulasku u logor, dok su bili vezani, dočekivali su ih civili i uniformirane osobe i tukli uhićenike. Enver, zvani Bosanac, tukao je policijskom palicom naeg svjedoka po glavi i vratu. U zatvoru su uhićenicima oduzeti osobni dokumenti, cigarete, novac, nakit. Slobodan Marić, Srbin po nacionalnosti, pripadnik vojne policije Armije BiH provocirao je uhićenike, psovao im njihove najblie i tukao ih. Hamid unje je 12. srpnja 1993. godine tukao zatočene Čapljince, psovao im "ustaku majku" i prijetio da će ih sve pobiti. Vojni policajac Armije BiH to je sve sluao i gledao, a da nije zatitio uhićene čapljinske Hrvate.
Pripadnici Armije BiH su 15. srpnja 1993. godine spalili 16 civila hrvatske nacionalnosti. Oni su prisilili jadnike da se popnu na limeni krov zgrade bravarsko-limarskog poduzeća "Soko" u Mostaru, a onda su zapalili zgradu pa su u silnom poaru svi izgorjeli. Na liniji razgraničenja nalazili su se pripadnici HVO-a i to su sve vidjeli, ali nisu mogli pomoći svojim sunarodnjacima. Pripadnici Armije BiH nisu tada, a ni dosada, doputali nikome da dođe na to mjesto, identificira stradalnike i da ih dostojno pokopa. To je genocidni čin pripadnika Armije BiH koji su tijekom srpnja 1993. bili stacionirani u Mostaru.
Četiri zatočenika iz logora "4. osnovna kola", i to P.., B.B., J.K. i S.P., odvedena su 22. srpnja 1993. godine na prisilni rad na groblje zvano "arića harem". Tu su kopali grobove, a kada su se vratili u logor bili su krvavi i izudarani, a zatočeniku J.K. je pored toga bilo prostrijeljeno rame. Zatočenici su kasnije svjedočili da su kopali grobove za poginule vojnike Armije BiH. Dok su tako kopali, priao im je jedan pripadnik Armije BiH i od uhićenog J.K. traio da klekne i poljubi jedan grob. Kada je on to odbio, pripadnik Armije BiH izvadio je pitolj i pucao mu u rame. Potom je taj vojnik pretukao svu četvoricu uhićenika, a vojni policajac koji je to promatrao nije nita poduzeo da ih zatiti.
Dok je jo vladalo primirje između pripadnika Armije BiH i HVO-a, 3. rujna 1993. godine, poginulo je nekoliko civila, Hrvata i Muslimana-Bonjaka, a vie ih je ranjeno. Topovima i minobacačima pripadnici Armije BiH pucali su po zapadnom dijelu Mostara, po Đikovini i Panjevini, odnosno po ulicama Haćamovih i Pave Miletića, koje su pod kontrolom HVO-a. Do napada je dolo iznenada, a od granata su poginuli: Mensur Cican (1964.) Musliman-Bonjak, Stanko Cvitković (1940.) Hrvat, Lejla Hujdur (1980.) Muslimanka-Bonjakinja, Kata Pehar (1928.) Hrvatica i Vencel Vidaček (star 63 godine), Hrvat. Ranjeno je jo 20 civila, od toga su 12 Hrvati, a osam Muslimani-Bonjaci. U tome dijelu Mostara, koji je pod kontrolom HVO-a, ive Hrvati i Muslimani-Bonjaci.
Istog dana vojni promatrači iz Međugorja i predstavnici panjolskog bataljuna UN-a iz Međugorja napravili su očevid na mjestu događaja, u Ratnoj bolnici u Mostaru, gdje su hospitalizirani ranjenici i u mrtvačnici, te o svemu tome sačinili svoje izvjeće.
Toga istoga dana pripadnici Armije BiH ispalili su 15 minobacačkih granata na mostarsko naselje Balinovac. Od tih granata smrtno su stradala četiri, ranjeno je 18 civila, medu kojima je bilo sedmoro djece, od četiri do jedanaest godina.
