Godisnjica

[domi]

http://www.cela.co.ba/dnovosti.php?pokazi=novost&id=109

Dokaz da stanovnici sanske doline nisu bile picke, nego da su samo izdane od rukovodstva, kako onog u Sarajevu, tako i onog na lokalnom nivou.

Negdje procitah kako nekakav heroj bi negdje oko Prijedora u vrijeme rasprave u Dejtonu, te kako mu drago bijase sto potpisase pa on ne morade oslobadjati Prijedor, jer su eto kao postojale velike sanse da bi on zavrsio na Kovacima.

CItajuci te gluposti sjetih se Sencija, Zelje i ostalih par momaka, kojima sam imena vec zaboravio, koji su ostavili svoje kosti na Igmanu, cini mi se '93. U doba kada je sva vojska ARBiH bjezala niz brdo pred cetnickom ofanzivom...sve jedinice, osim 17. krajiske i 7. Muslimanske koje su isle gore da se suoce sa cetnickim hordama i koje suodradile veliki dio zadatkak u zaustavljanju serbske armade.

Ali, eto ..... takav je zivot, nadam se samo da je narod tog kraja naucio nesto...iako se ta skola preskupo platila.

U svakom slucaju, pozdrav prezivjelim Gerilcima, Crnim kojotima, Zelenim mambama, Dzennetskim hurijama i svim ostalim pripadnicima 17 krajiske viteske brigade.

Mrtvima neka je lahka crna zemlja. El Fatiha

[amrino]

El Fatiha

[karanana]

Ne znam sta imas protiv momka koji je to rekao na drugom topicu. Gdje su bili Prijedorcani i Krajisnici 92, kad je najvaznije bilo stati uz svoj prag i svoju kapiju, kad je cijela krajina pala bez ispaljenog metka a samo u prijedoru bilo 2,500 hiljade ljudi naoruzanih dugim cijevima i kada je cijeli Kozarac preselio u Chicago? Ali samo se vrtimo sa temama u krug. Mozda nista nisam trebo ni napisati ali eto da malo stavim ulja na vatru.

[domi]

Ne znam sta imas protiv momka koji je to rekao na drugom topicu. Gdje su bili Prijedorcani i Krajisnici 92, kad je najvaznije bilo stati uz svoj prag i svoju kapiju, kad je cijela krajina pala bez ispaljenog metka a samo u prijedoru bilo 2,500 hiljade ljudi naoruzanih dugim cijevima i kada je cijeli Kozarac preselio u Chicago? Ali samo se vrtimo sa temama u krug. Mozda nista nisam trebo ni napisati ali eto da malo stavim ulja na vatru.

Vidis, problem je bio u planovima JNA, ako malo bolje sagledas situaciju tog vremena mozes zakljuciti da su oni zauzeli ono sto su htjeli. Uzmimo npr. Prijedor, dok su iz drugih vecih gradova oni izvlacili svoje jedinice u Prijedor su ih dovlacili. Prijedor je bio jendo od vaznijih IKM-a operacija koje su oni vodili u Hrvatskoj.

Takodje, malo kome je poznato da je Prijedor na samom pocetku rata bio skoro oslobodjen kada su momci koji su se borili na Kurevu ( brdo iznad Prijedora ) presli Sanu i zauzeli Stari grad, SSC i opstinu, te da su se ljiljani par sati vijorili na Opstini. Krivicu tog poraza ja pripisujem Alijinim pismonosama iz tog kraja, koji nisu organizovali narod, odnosno lijepo su zvucali teoretski, al' je malcice drugacije bilo sve to izvedeno u praksi.
Sve se svodi na jedno, da su Kozarcani tog dana znali ( kao sto nisu ) da ce se raditi napad na cetnicke polozaje u i oko grada, sve bi izgledalo drugacije. Jbg, mi nismo imali PL, rukovdstvo drzave nije naslo za shodno da onaj koliko toliko strucan kadar sto su okupili oko tog pokreta, odnosno bar jedan mali dio posalje i da organizuje narod u sanskoj dolini.

I nisu svi Kozarcani preselili u Chicago, oko 1300 ih je bilo u 17-oj, onoj istoj sto se borila po kotama oko Visokog i Ilijasa....

Ali, kao sto ti vec rece...samo se vrtimo u krug.
Nadam se samo da je narod sanske doline izvukao pouku iz ovog zadnjeg rata...a to je da se uzdamo u se i u svoje kljuse, te da sljedeci put necemo slusati rukovodstvo iz Sarajeva, kojeg zaboli kurac za nama eni vej.

Fuck SDA!!!!!!!!

[Maksim]

Nije Prijedor jedini koji je tako pao. Vise od pola BiH je tako palo i tek onda su pocele price o herojima Armije R BiH. Sve je to normalno politicka igra. Evo ja cu vam reci kako je Brcko palo.

Tadasnji najvazniji covjek SDA u Brckom Mustafa Ramic je naredio da se pusti kolona JNA koja je krenula od Modrice koliko se sjecam i koju su u Brckom zarobili ljudi koji su napustili policiju i formirali neku vrstu lokalne obrane. To pustanje kolone je Brcko dobro kostalo. Plus ljudi u gradu nisu vjerovali sto ih ceka dok su se ljudi u Bijeljini uveliko klali.

Ali u pozadini je politicka igra, jer SDA je bila san koji su SDS i HDZ sanjali i zajedno sa njima dijelili BiH.

[mr__bosnjak]

El Fatiha! Da ih ne zaboravimo!

[mr__bosnjak]

Nije Prijedor jedini koji je tako pao. Vise od pola BiH je tako palo i tek onda su pocele price o herojima Armije R BiH. Sve je to normalno politicka igra. Evo ja cu vam reci kako je Brcko palo.

Tadasnji najvazniji covjek SDA u Brckom Mustafa Ramic je naredio da se pusti kolona JNA koja je krenula od Modrice koliko se sjecam i koju su u Brckom zarobili ljudi koji su napustili policiju i formirali neku vrstu lokalne obrane. To pustanje kolone je Brcko dobro kostalo. Plus ljudi u gradu nisu vjerovali sto ih ceka dok su se ljudi u Bijeljini uveliko klali.

Ali u pozadini je politicka igra, jer SDA je bila san koji su SDS i HDZ sanjali i zajedno sa njima dijelili BiH.

SDA su se ponjeli k´o picke ali ovo je pretjerano.

[Maksim]

Pretjerane su ideje Izetbegovica i njegovih partijskih mudzahedina (onih iz nekakvog uvjerenja a i onih karijerista citaj sandzaklija).

[_BosanaC]

Nije Prijedor jedini koji je tako pao. Vise od pola BiH je tako palo i tek onda su pocele price o herojima Armije R BiH. Sve je to normalno politicka igra. Evo ja cu vam reci kako je Brcko palo.

Tadasnji najvazniji covjek SDA u Brckom Mustafa Ramic je naredio da se pusti kolona JNA koja je krenula od Modrice koliko se sjecam i koju su u Brckom zarobili ljudi koji su napustili policiju i formirali neku vrstu lokalne obrane. To pustanje kolone je Brcko dobro kostalo. Plus ljudi u gradu nisu vjerovali sto ih ceka dok su se ljudi u Bijeljini uveliko klali.

Ali u pozadini je politicka igra, jer SDA je bila san koji su SDS i HDZ sanjali i zajedno sa njima dijelili BiH.

SDA su se ponjeli k´o picke ali ovo je pretjerano.

Ni malo

[kekec]

Ali u pozadini je politicka igra, jer SDA je bila san koji su SDS i HDZ sanjali i zajedno sa njima dijelili BiH.

SDA su se ponjeli k´o picke ali ovo je pretjerano.

Vidi se da ne znas ni kako picka izgleda.
Mislim "politicka" picka.

[tux]

Ljudi su se vratili u Celu, cemu tolika ljutnja?

[Nosferatu]

Borbom su stigli na zloglasnu Manjaču, na samo 17 kilometara od Banja Luke, borbom branili Ključ i borbom, zajedno sa ostalima ušli u Sanski Most.

Gdje su oni aferimasi Daytonskog potpisa. 4km od Bosanskog Novog. 4km od Prijedora. 17km od Banjaluke. Na drugoj strani Doboj okruzen sa tri strane. Brcanska opstina 49% u Federaciji.

E moj Rasime Delicu, moja budalo. Citam u knjizi Semira Halilovica, nakon sto je vrhovnu komandu preuzeo Rasim Delic u ljeto 1993, RBIH je izgubila teritorij velicine Crne Gore - kad se sabere Gorazde, Zepa, Srbrenica, pa Igman '93 - opet na koji je izasao pored 7 muslimanske i 17 Krajske, djelovi Cacine i Celicine brigade i Delte.

U 5 korpusu je postojala Sansko-Kljucka Brigada a postojao je i bataljon Ljutoc u 501 Bihackoj brigadi koji su sacinjavali ljudi protjerani sa okupirani podrucja Bihacke i Petrovacke opstine (Cuk, Orasac, Kulen Vakuf etc). Kozarac i Prijedor su pruzili otpor - to ih je skupo i kostalo. Jos jedan gradic koji je slicno prosao je Kotor Varos. Ostatak Krajine narucito Banjaluka - nije dala velik, da ne kaze nikakav doprinos u odbrani zemlje.

Na dan formiranja 5 korpusa, 21 Oktobra 1992 godine:

Na dan formiranja korpus je imao:

* jedan T-55 tank
* dva topa 76mm ZIS
* jedan BOV
* minobacače 60mm, 82mm i 120mm
* 1094 automatski pušaka
* 479 poluatomatskih pušaka (PAP)
* 152 puškomitraljeza
* 120 mitraljeza
* 48 snajperskih pušaka
* 10 Osa
* 28 Zolja
* 9 M57 RB
* 11 RBR
* 9 RPG
* 3 PAM
* 2 BS
* veći broj lovačkih pušaka

Brojno stanje Petog korpusa na dan formiranja [izmijeni]

* Komanda Korpusa: oficira 28; podoficira 2; vojnika 42; svega 72
* 1. bihaćka pješačka brigada: oficira 85; podoficira 121; vojnika 1131; svega 1337
* 2. bihaćka muslimansko-hrvatska pješačka brigada: oficira 83; podoficira 120; vojnika 1136; svega 1339
* 1. cazinska pješačka brigada: oficira 79: podoficira 112: vojnika 1118; svega 1309
* 105. bužimska pješačka brigada: oficria 97; podoficira 140; vojnika 1215; svega 1452
* 101. muslimanska krajiška brigada: oficira 20; podoficira 10; vojnika 690; svega 720
* 111. bosanskokrupska pješačka brigada: oficira 103; podoficira 150; vojnika 1439; svega 1692
* 1. velikokladuška pješačka brigada: oficira 50; podoficira 81; vojnika 748; svega 879
* 5. bataljon vojne policije: oficira 17; podoficira 12; vojnika 272; svega 301
* 5. mješovita artiljerijska baterija: oficira 10; podoficira 22; vojnika 72; svega 104
* 5. inžinjerijska četa: oficira 10; podoficira 7; vojnika 32; svega 49
* 5. tenkovska četa: oficira 1; podoficira 3; vojnika 31 svega 35
* 5. mješovita lahka baterija: oficira 2; podoficira 8; vojnika 35; svega 45
* Odred za specijalna dejstva: oficira 12; podoficira 15; vojnika 421; svega 448
* 5. logistička baza: oficira 21; podoficira 26; vojnika 323; svega 370

Svega: oficira 618; podoficra 829; vojnika 8705; svega 10152

U Oktobru 1992 - nakon vise uspjesnih akcija - Cazinsku Krajinu je branilo 10152 vojnika i circa 1800 automatskih pusaka, mitraljeza, snajpera. 1 tenk (zarobljen 12 Juna). 1 praga. 2 topa ZIS 76 mm zarobljena na Lohovskih brdima upravo u Oktobru 1992 godine. Samo u jednoj ofanzivi cetnika - nasrnulo je 30.000 ljudi (ista sila koja je probila koridor, uzela Jajice i Brod, haman pa usla u Gorazde, kasnije Zepu i Srebrenicu). Kasnije su dvije brigade 5 korpusa presle na stranu Autonomasa, koji su jos regrutovali sve sto je moglo pusku na nosi - pa je Narodna Odbrana Zapadne Bosne sama imala 6-7 brigada pod komandom Legije, Kobca i inih drugih Srpskih djenerala.

Da se vratim na temu. Jedan od presudnih faktora - za ne oslobadanje Bosanskog Novog i Banjaluke je taj - sto u jedinicama koje su bile u ovom kraju - nije gotovo bio niko - iz ovih gradova. Vecina je smjestana - udobno na distancu - i cekala druge - da urade nesto za njih. Na dan kad je Bihac oslobodjen okruzenja - trebalo je sve i jednog muskarca iz dijaspore - vratiti autobusom - na obuku od Augusta do Oktobra pa pusku u ruke (tad je bilo sasvim dovoljno oruzija) - pa oslobadaj svoj grad, svoju kucu i avliju. Cak ni to - nisu bili lindohani iz SDA sposobni da organizuju.

Al' su bili sposobni da potisu Dayton i trajno - ljude koji su protjerani - natjeraju da ostanu tamo gdje su dospjeli poslje 1992-ge, a aneks 7 - o porvratku svakoga na svoje - nije i nece nikad zazivjeti kad do sada, 11 godina poslje nije.

Hamza Mujagic - prvi predsjednik SDA Banjaluke koji je s tog mjesta otisao u MBO jos prije pocetka rata:

Moji su razlozi za neslaganje sa SDA rukovodstvom bili slijedeći:

1. Duboko sam sumnjao da je Alija nečiji čovjek, da nije naš čovjek i da ono što radi-mora da radi svaki čovjek s malo pameti je to na osnovi njegovih postupaka mogao sam zaključiti, a posebno je bilo simptomatično što je bio zabranio spominjanje Bosne i Bošnjana !!!????

2. Nisam htjeo sa Alijom i kompanijom sudjelovati u izdaji i propasti naše domovine. Nisam htjeo muslimansku državicu u Bosni jer je to propast za Bošnjane muslimane koju su četnici 80 godina priželjkivali. Htio sam našu državu, Bosnu, koju smo mi mogli imati !

2. Nisam trpio KOS-ovce u rukovodstvu Stranke.

3. Brižljiva krajnje negativna kadrovska selekcija, što je samo po sebi, najveća izdaja.

4. Izetbegovićeva zabrana da se spominju riječi Bosna i Bošnjak, koje sam se držao koliko i lanjskog snijega.

5. Nepostojanje nikakve organizacije, strategije, taktike i nepostojanje ni lične niti kolektivne odgovornosti za učinjeno.

6. Hamdijini podaci i saznanje da je Izetbegović iz zatvora pušćan na peticiju glavnih četničkih vođa

7. Bježanje Alije Izetbegovića od razgovora i duela te njegovo konspirativno ponašanje

8. Uporno odbijanje da postavimo kriterije i izaberemo najsposobnije ljude.

9. Saznanje da je SDA osnovana u organizaciji KOS-a i Salima Šabića, KOS-ovca preko 25 godina.

10. Uporno odbijanje Izetbegovića da se spremimo i vojno organiziramo i naoružamo, dok je to još bilo moguće, jer su protivnici Srbi i Hrvati to već davno bili učinili.

11. Ismijavanje moje zamisli da odemo kod Hrvata i dogovorimo se za zajedničku obranu, jer nas je ponaosob bilo premalo u odnosu na Srbe i ismijavanje mog plana da na vrijeme odemo kod Kola i Genšera i potražimo pomoć.

12. Nisam se nikako slagao s time da se mi povezujemo sa Istokom i Perzijom, jer mi smo u Evropi i evropski narod i moramo se povezivati sa Evropom.

13. Tražio sam da se Izetbegović i njegovi rođaci i prijatelji smijene i da se Hasan i Muhamed Čengić i braća Latići istjeraju iz Glavnog odbora kao nesposobni ljudi. Za ovaj zahtjev znaju ljudi sa kojima sam osnovao SDA Banjaluke ( hadži Naim Delnezirević, Nedžad Džumhur, Emir Muranović, Abdulah… jer kad su me molili da se prihvatim mjesta predsjednika, moj je uvjet bio da se zahtijeva smjena ovih gore ljudi koje sam spomenuo, na čelu sa Alijom. Zadnji put sam taj zahtjev ponovio kad smo se krijući se našli u Emirovoj avliji.

14. Tražio sam da napravimo savjetovanje i da već jednom osmislimo našu borbu.

15. Tražio sam da se komunističko-KOS-ovski šljam, seoske barabe i prigradski šljam odstrane iz rukovodećih mjesta u Stranci.

16. Još sam u junu 1990. tražio da se posebno pobrinemo za Banjaluku i da se napravi plan obrane Banjaluke, o čemu nikad i nitko od tada rukovodećih ljudi čak nijednu riječ nije rekao, a na moje stalno spominjanje Banjaluke-nisu reagirali.

Niti jednom od ovih zahtjeva nije udovoljeno, ali su me sarajski rođaci opasno mrzili. Nisu mi mogli ništa i trpili su me jedino zbog moje velike popularnosti u narodu.

Ko ima vremena da procita cijeli interviju -
http://gusic.tripod.com/hamza_mujagic_01.htm

[valterbranisarajevo]

http://www.cela.co.ba/dnovosti.php?pokazi=novost&id=109

Dokaz da stanovnici sanske doline nisu bile picke, nego da su samo izdane od rukovodstva, kako onog u Sarajevu, tako i onog na lokalnom nivou.

Negdje procitah kako nekakav heroj bi negdje oko Prijedora u vrijeme rasprave u Dejtonu, te kako mu drago bijase sto potpisase pa on ne morade oslobadjati Prijedor, jer su eto kao postojale velike sanse da bi on zavrsio na Kovacima.

CItajuci te gluposti sjetih se Sencija, Zelje i ostalih par momaka, kojima sam imena vec zaboravio, koji su ostavili svoje kosti na Igmanu, cini mi se '93. U doba kada je sva vojska ARBiH bjezala niz brdo pred cetnickom ofanzivom...sve jedinice, osim 17. krajiske i 7. Muslimanske koje su isle gore da se suoce sa cetnickim hordama i koje suodradile veliki dio zadatkak u zaustavljanju serbske armade.

Ali, eto ..... takav je zivot, nadam se samo da je narod tog kraja naucio nesto...iako se ta skola preskupo platila.

U svakom slucaju, pozdrav prezivjelim Gerilcima, Crnim kojotima, Zelenim mambama, Dzennetskim hurijama i svim ostalim pripadnicima 17 krajiske viteske brigade.

Mrtvima neka je lahka crna zemlja. El Fatiha

Hm evo da i ja kazem nesto o Igmanu 1993. Recimo to da su napredovanje VRS prema Hrasnici, kada su se stvarno svi povukli, kod hrasnickog stana zaustavile jedinice koje su povucene sa linija u okolini Sarajeva: dijelovi Sehoviceve i Zajkove brigade i dijelovi 101 brigade sa trga Pere Kosorica koji su tu liniju drzali dovoljno dugo sve dok UN nije uspio izdejstvovati prekid vatre..

[lotPi]

Evo jos malo detalja o dogadjajima u i oko PD-a u ljeto 92-e

Unaprijed izvinjenje na malo duzem postu i copy-paste.
Nadam se da ce te tekst ostaviti

Preneseno sa
http://www.ljubija.com (uskoro i novi nastavci)

MOJ PRIJEDORE KOME SI NA DUSI ?


Vec je proslo nekoliko godina kako izadjoh iz autobusa na peron u Stuttgartu, samo sa jednom najlonskom kesom u ruci i nesto donjeg vesa u njoj. I nije mi zao sto ostavih rusevine kuce i zemlju u Bosni - koliko onih nisana sto ih isklesah svojom rukom Ljubijancima i Ljubijankama, od "Bihacita" - kamena krajiskog. I danas mi taj kamen sve vise lici na pogacu....


Ovo su rijeci sa kojima sam poceo pisati te vec davne 1997.god. u casopisu "Nova Bosna", koji je tada izlazio u Njemackoj za Zapadnu Europu, sa ciljem da prosirim istinu i sve razmjere genocida i zlocina nad mojim narodom, u cijeloj Europi i svijetu. Ne samo istinu o onima koji izvrsise agresiju na jednu u svijetu legalno priznatu drzavu BiH, nego i istinu o jednoj zabludi, neorganizovanosti i nejedinstvu cijelog jednog naroda (Bosanskog), koji tu tragediju ucinise jos vecom, a mnogi napustise ovaj svijet u velikom razocarenju. Kao jedan od osnivaca SDA u svome mjestu (Ljubija), pa i u Prijedoru, mislio sam da ce na ucinjenim greskama narod nesto da nauci, a SDA koja je mogla tada da preraste u pokret za BiH, da izvrsi distanciranje i diferencijaciju od onih koji su odstupili od programa rada i ciljeva te stranke, onih koji su trebali da snose makar moralnu, ako ne i krivicnu odgovornost.
Uzimajuci u obzir da SDA u pocetku, kao i prema programu rada ni u kom slucaju nije bila jednonacionalna stranka, te uporedjujuci to sa poslijeratnom i sadasnjom situacijom moze se reci da se ide stalno na gore. Oni koji su poslije rata usli u stranku samo radi ostvarenja vlastitih interesa su od nje napravili jednu cisto " Muslimansku " organizaciju ( ovdje se ne misli samo na vjeru) , koja ne moze nicem drugom doprinijeti nego samo unistenju BiH. Posto nije ostvarila niti jedan jedini strateski interes Bosanskog naroda i posto nije povukla konzekvence za velike istorijske greske a bivsi rukovodioci cak ni moralnu odgovornost smatram da sadasnja SDA ne zasluzuje povjerenje naroda.
Da bi se pokusali odrzati na vlasti pravi se sprega sa vjerskim organizacijama, a svi oni koji su politicki protivnici proglasavaju se nevjernicima, saradnicima cetnika i neprijateljima.
Uzimajuci sve to u obzir, uvjek sam smatrao da se vjerska osjecanja ne smiju koristiti u politici i da se moraju drzati daleko od politike. To ni u kom slucaju ne mora znaciti da je neko protiv vjere.
Koliko to koristenje vjere u politicke svrhe moze naskoditi narodu pokazuje jedan primjer iz nase bliske historije. Mislim da se i jos neki toga sjecaju ( npr. Jasmir Z.) :


Bilo je to samo par dana prije nasilnog preuzimanja vlasti na prijedorskoj Opstini od strane SDS-a, zadnji sastanak Gradskog odbora SDA-Prijedor. Dobili smo poziv u nasem Izvrsnom odboru u Ljubiji da prisustvujemo tom sastanku. Tadasnji clanovi Gradskog odbora SDA- Prijedor iz Ljubije bili su: Zenkovic Irfan, Basic Adem, Zahirovic Jasmir i Kolonic Saud. Sastanak se je odrzao u maloj zgradi u blizini Gradskog stadiona.Sjedio sam pored rah. Huseina Crnkica koji mi je bio prije profesor u tehnickoj skoli i na taj racun smo se ponekad salili, kad je neko bez najave hrupio u prostoriju i prisao Mirzi ( mislim da je to bio Nijaz Kapetanovic).On je bio i jedan od najblizih saradnika Mirze, a ujedno i postavljen za predsjednika Odbora za izgradnju "Islamskog centra Prijedor".Nastao je metez i zbrka, te me je interesovalo o cemu se radi. Naime vec duze vremena se prikuplja novac za izgradnju Islamskog centra-Prijedor i sve se cuvalo u prostoriji IVZ.Suskalo se da i ako dodje kamion oruzja nece biti dijeljeno tek tako, nego je za sve postojala odredjena cijena.Sve za Islamski centar.
Kako rekose neko je dosao sa kamionom, i odvezli su kompletnu kasu i sve sto se je dugo prikupljalo. Sjednica je brzo zavrsena a ja sam pomislio - neko je morao znati sta se nalazi u kasi. Uskoro se je Mirzi M. i jos nekima izgubio trag, a Nijaz Kapetanovic - Predsjednik Odbora za izgradnju Islamskog centra -Prijedor i jedan od najblizih Mirzinih saradnika je jos dugo radio za Crveni krst.

Ovo je samo jedan od dokaza koliko nam je naskodilo, a tako moze biti i u buducnosti, mijesanje vjere i politike.


Poslednji ultimatum !



Samo par dana nakon nasilnog preuzimannja vlasti u Opstini Prijedor od strane SDS-a, u kancelariji MZ D.Ljubija zazvoni telefon: - Ovdje Krizni stab srpske opstine Prijedor. Sutra poslije podne moraju doci svi predstavnici Mjesnih zajednica Opstine na ultimativni sastanak sa Kriznim stabom. Posto SDA i SDS ne mogu da se dogovore ni o cemu, mjesne zajednice moraju samostalno da odluce o tome sta dalje i da priznaju novu vlast - . Dobro docicu i ja !
Bilo me je pomalo i strah, jer Prijedor drze cetnici, a vec od Ljeskara su njihovi kontrolni punktovi sa bradonjama i povratnicima sa Pakraca iza vreca natrpanih pijeskom. Zuti kombi je prolazio pored punktova bez problema jer je iz Opstine vec bilo javljeno o sastanku.
Usli smo u zgradu Opstine i uz stepenice u malu salu za sastanke, gdje sam zadnji put razgovarao sa legalnim predsjednikom nase Opstine prof. M. Cehajicem. Tu su nas vec cekali za stolom svi clanovi Kriznog staba srbske Opstine Prijedor: Simo Miskovic, Srdjo Srdic, Milomir Stakic, Slobodan Kuruzovic, Simo Drljaca, Momir Talic, Vladimir Arsic, Zeljaja, Milan Kovacevic i mozda jos neki.
Prvu besjedu je odpoceo Milomir Stakic, kao - Vas Mirza i Talundjic su se izgubili i ne zele pregovarati, sad vi morate kao legalni predstavnici MZ da odlucite i u ime naroda priznate srpsku vlast u Opstini.Iz B. Luke smo dobili naredbu da milicija i vojska moraju da stave oznake republike srbske, te da se stave pod komandu Kriznog staba, a svi ostali da se razoruzaju. Svaki predstavnik MZ mora da se izjasni. Ukoliko neko pokusa pruziti otpor, mi imamo mogucnosti i nacina da vas na to natjeramo.
Prvo se je izjasnio predstavnik Hrvata iz Surkovca nastavnik , koga su svi zvali Uco ili Stric.On rece : - Hrvati Surkovca, Volara, Ravske, Briseva i Stare Rijeke, nece nikad priznati novu vlast i staviti te oznake.
U ime Kozarca su odlucili Islam Bahonjic i Becir Medunjanin - Kozarac nece nikad staviti nove oznake , i priznaje samo legalnu vladu i predsjednika BiH.
Dosao je red i na mene da se izjasnim u ime Ljubije. Rekao sam : - U nasem Statutu MZ stoji da ovakve odluke mora donijeti narod na Zboru gradjana.Pitali su koliko to moze potrajati, rekao sam do pet dana . Dobili smo nesto u vremenu.
Na kraju je Arsic - komandant kasarne i povratnik sa ratista, skrenuo paznju :- Mi smo jednu delegaciju Muslimana , predstavnika Opstine vodili do Vukovara i Pakraca da vide sta se je desilo onima koji su pruzili otpor -.
Nesto kasnije sam uzeo sa sobom mog bliskog saradnika ( ), pa ponovo u Prijedor. Zelio sam prvo razgovarati sa predsjednikom Opstine M. Cehajicem. Znao sam da je u stanu i pod stalnom prismotrom. Hapsenja jos nisu pocela jer se ocekuju konacne odluke Mjesnih zajednica o priznanju nove vlasti, a sada posebno Ljubije jer su se ostali vec izjasnili.Na ulici sretoh prof. Ilijaza Musica i H. Crnkica, clanove Glavnog odbora SDA. Bili su veoma zabrinuti i kao da su znali sta ih ceka, hodali su kao bez cilja. Ispricao sam im za ultimatum, a oni mi rekose da su pod prismotrom i da nece bjezati jer nemaju sa familijom kuda.
Cehajic izidje u dvoriste zgrade , zelio je da razgovaramo na samo- mozda prisluskuju.Po susjednim zgradama snajperisti, a on rece da nas sada posmatraju, i sreca je da nas ne mogu cuti.Ispricao sam mu za ultimatum i izlozio moj plan.
Njegove upute su bile:
Sve sto se desava u Sarajevu u Skupstini, odslikava se i na Opstinu Prijedor i Mjesne zajednice. Tamo vec snajperisti ubijaju neduzni narod na ulicama. To je pocetak rata i kod nas, samo trebaju povod, sto ce oni sami izmisliti. Prijedor je vec u njihovim rukama - Formirajte Krizni Stab gradjanskog tipa i proglasite novu Opstinu Ljubija, te se prikljucite Bihacu.
Rekao sam mu uradicemo tako, i pozvao ga da dodje u Ljubiju. On mi odgovori da ne moze ostaviti familiju.
Nakon sazvatog Zbora gradjana na moju inicijativu dosli su svi - Srbi, Hrvati i Muslimani.Nakon podnesenog izvjestaja o ultimatumu Kriznog staba iz Prijedora i diskusije, odluke Zbora gradjana bile su:


1. Formira se Krizni stab gradjanskog tipa bivse opstine Ljubija
2. Ne pristaje se na stavljanje oznaka Republike srbske ni po cijenu pruzanja otpora
3. Ne pristaje se na predaju naoruzanja TO, jer ono pripada narodu
4. Na ponovno glasanje o povjerenju - daje se puno pravo da Krizni stab donosi sve odluke u ime naroda, bez ponovnog sazivanja Zbora.Za predsjednika se bira predsjednik Skupstine MZ D. Ljubija, koji prema Statutu MZ predstavlja Mjesnu zajednicu - A.Basic.
Rad Kriznog staba je komisijski a glavni cilj i odrednica je da radi na sprecavanju medjunacionalnih sukoba.
Na svojoj prvoj sjednici Krizni stab je donio odluke:

1. Usvaja se inicijativa o ponovnom ozivljavanju Opstine Ljubija sa svim okolnim selima i teritorijom koju je obuhvacala prije ukidanja.
2. U slucaju proglasenja ratnog stanja Krizni stab prerasta u Komandu Podrucja.
3. Uspostaviti kontrolne punktove i vrsiti stalnu kontrolu transporta.
4. Sprijeciti otudjenje i odvoz postrojenja i imovine iz RZR Ljubija.
5. Preduzeti sve mjere da stanica milicije u Ljubiji mora biti podlozna legalnoj vladi BiH.

Vec slijedeceg dana radio srpski Prijedor objavljuje vijest:
Govori predsjednik SDS-a Simo Miskovic - Apelujemo na Srbe u Ljubiji koji su u manjini da ostanu mirni, a na Muslimane da vrate preuzetu stanicu milicije ponovo pod komandu Bijekic Branka.



MOJ PRIJEDORE KOME SI NA DUSI ? (3)


Pokusao sam sprijeciti napad na Prijedor !


Bio sam svjestan svakog trenutka odgovornosti i vaznosti koju je imala ta politicka funkcija - Odbornik Skupstine Opstine Prijedor - u tom prijeratnom vremenu. Oni se biraju direktno od naroda i predstavljaju narod sa te izborne jedinice, bez obzira na vjeru ili nacionalnost ( tako bi trebalo biti ), te polazu zakletvu u Opstini da ce sluziti narodu, a ne nekoj stranci niti pojedincu, te zato i imaju odbornicki politicki imunitet.Iz kluba odbornika se biraju i najvise funkcije vlasti - Predsjednik Skupstine Opstine idr.
Kako nisu imali nista zajednicko sa tim u sta sam ja bio upetljan ( politicki aktivista u tom burnom vremenu ), bio sam sretan sto sam familiju vec prije poslao u inostranstvo, a ja, iako sam mogao davno prije otici sa njima, ostao sam da dijelim sudbinu naroda.
Vec je proslo par dana od tog " Ultimativnog " sastanka Kriznog staba srbske Opstine Prijedor sa predstavnicima Mjesnih zajednica, kojem sam prisustvovao kao predstavnik MZ D. Ljubija, a jos su mi u glavi bile rijeci povratnika sa ratista Arsica, kao i tada majora M. Talica da se naredba iz B. Luke o priznanju nove vlasti i stavljanju novih oznaka mora provesti milom ili silom. Mi znamo i za sve sta se priprema na Brdu i u Kurevu sumi.
Po zavrsetku sastanka Arsic je jos jednom skrenuo paznju - Ne zaboravite da ako se pruzi otpor mi cemo sve poravnati sa zemljom a za to imamo sredstva.
Culo se, neki su pricali a moglo se je i vidjeti da neki Hrvat - Slavko Ecimovic ( koji je ratovao ispred HDZ-a u Hrvatskoj ), u Kurevu okuplja i naoruzava mladice, te ih obucava na stadionu u Biscanima da bi oslobodili Prijedor.
Nakon odrzavanja Zbora gradjana bivse Opstine Ljubija i formiranja Kriznog staba gradjanskog tipa, da bi se sprijecili medjunacionalni sukobi, te odluke da se ne priznaje nova vlast u Prijedoru preuzeta silom, dogovorio sam se sa prijateljem ( ) da sutra rano krenemo u Kurevo. Moram pronaci Slavka Ecimovica i razgovarati s njim....



Razgovor sa Slavkom Ecimovicem !



Bilo je vec rano jutro kad smo u Rucksacke natrpali hrane i najuze potrepstine te krenuli. Sa prijateljem sam se dogovorio da moramo pronaci Slavka Ecimovica i razgovarati sa njim. Vec se pricalo
o tome kako se od Carakova pa do Biscana slobodno i otvoreno krecu naoruzani momci u maskirnim uniformama, te da se obucavaju na stadionu. Bio sam u stalnom kontaktu sa legalnim predsjednikom SO Prijedor M.Cehajicem, a kao clan IO SDA- Ljubija i u kontaktu sa clanovima IO SDA- Prijedor. Bio sam siguran da su i oni o svemu tome bili neupuceni kao i ja. Spustili smo se preko Hegica u bare nadomak Kureva. Zasavsi u sumu razmisljao sam o tome kako bih se osjecao sretnim i uzivao u tim ljepotama sume i prirode, samo da nije te predratne psihoze i misli sta se moze sve desiti. U glavi mi je stalno bila ta prijetnja Arsica na sastanku u Opstini - Ako se pruzi otpor mi cemo sve poravnati sa zemljom -.
Saleci se i pricajuci viceve kretali smo se u pravcu Carakova, kad nas u tome prekinu naoruzan momak i u maskirnoj uniformi, koji iskoci iza jedne debele bukve i upita sta trazimo ovde i kuda smo krenuli. Rekao sam mu da trazim Slavka Ecimovica i da moram nesto vazno razgovarati sa njim. On nas provede kroz sumu do jednog malog proplanka. Tu je u hladovini odmaralo negdje oko 50-tak naoruzanih momaka. Poneki i u maskirnim uniformama, a neki i u sportskoj odjeci i patikama. On se uputi ka jednom od njih sa sapkom na glavi, koji nam poslije pridje i pozdravi se. Bio je to Slavko Ecimovic. Rekao sam mu da moramo nesto vazno da razgovaramo, te smo se odvojili od grupe i sjeli ispod jednog hrasta. Ispricao sam mu sve u detalje o " Ultimativnom sastanku u Opstini Prijedor ", te zahtjevu Kriznog staba SDS-a da se prizna nova vlast (preuzeta silom), stave srbske oznake, a ostali da se razoruzaju. Rekao sam mu za prijetnju Arsica - povratnika sa Pakraca, po zavrsetku sastanka, da ce ako se pruzi otpor sve poravnati sa zemljom. Oni imaju tenkove, haubice i minobacace, te dobro opremljenu i uvjezbanu vojsku. Ispricao sam mu i da sam u dogovoru sa Predsjednikom M.Cehajicem u Ljubiji osnovao Krizni stab gradjanskog tipa, koji ne priznaje novu vlast, ali da se tu nalaze clanovi svih nacionalnosti ( Patriotska liga). U skopu tog Kriznog staba je i Teritorijalna odbrana u kojoj je najmanje deset oficira iz bivse JNA ( majora , kapetana, porucnika ). Niko od njih nije za nove oznake i novu vlast i svi su oni za Bosnu. Sa Cehajicem sam se dogovorio da djelujemo u pravcu i pripojimo se Bihacu, te pokusamo zadrzati Brdo i Ljubiju, bez ratnih dejstava u nasim rukama, jer nemamo sredstva da se pruzi otpor, a Prijedor je vec u njihovim rukama. Rekao sam mu - oni traze samo povod - NE DIRAJTE U RANJENU ZVIJER.
Dogovorili smo se da se ispita situacija u pravcu Bihaca i da se ponovo sastanemo za cetiri dana. Obecao je da se nece nista desiti do naseg slijedeceg sastanka. Pozdravili smo se i rastali. Krecuci se sumom niz jednu padinu u pravcu Ljubije, pored puta smo ugledali mali kamion 2 - tonac. Zavirili smo sta se nalazi unutra. Tu su bile iznosene vojnicke cokule, te nesto poguzvanih satorskih krila. Ako je to logistika i oprema za napad na Prijedor, na tenkove i bacace.. zapitao sam se gdje je dobio svu tu opremu ..



Nastavice se !


USKORO :

Napad na Prijedor !

[Fair Life]

(...)
Vec slijedeceg dana radio srpski Prijedor objavljuje vijest:
Govori predsjednik SDS-a Simo Miskovic - Apelujemo na Srbe u Ljubiji koji su u manjini da ostanu mirni, a na Muslimane da vrate preuzetu stanicu milicije ponovo pod komandu Bijekic Branka.
(...)

Upoznao sam ga u logoru Batkovic.

1994. godine osudjen je u Bjelovaru za saradnju sa neprijateljem (cetnicima).

A sto se tice Slavka Ecimovica... trebalo bi ga posmrtno odlikovati zlatnim ljiljanom.

[lotPi]

A sto se tice Slavka Ecimovica... trebalo bi ga posmrtno odlikovati zlatnim ljiljanom.

I spomenik od 10m u centru grada.

[Nekako s proljeća]

1. Analiza općine Prijedor, predjela u sjeverozapadnoj Bosni:navodni genocid i masovna kršenja temeljnih zahtjeva čovječnosti.


Općina Prijedor je okrug u sjeverozapadnoj Bosni na području koje je dio Bosanske krajine.Smještena je između gradova Sanski most na jugu, graničnih gradova između Bosne i Hercegovine-Bosanskog Novog na zapadu i Bosanske Dubice na sjeveru, te regionalnog glavnog grada Banja Luke na istoku.Osim područja Sanski Most, prije početka oružanih sukoba u Bosni i Hercegovini, u preostalim susjednim područjima živjelo je većinsko srpsko stanovništvo.

Prema popisu stanovništva iz 1991., u općini Prijedor je živjelo ukupno 112.470 stanovnika, od toga su 44% bili Muslimani, 42,5% Srbi, 5,6% Hrvati, 5,7 ''Jugoslaveni'' i 2,2% ostali (Ukrajinci,Rusini i Talijani)
Na početku aprila 1992. ukupan broj stanovnika mogao je iznositi približno 120 000 ljudi, a taj je broj povećan, i zbog protjecanja ljudi koji su pobjegli iz svojih porušenih sela na područja zapadno od općine Prijedor.

------------------------------------------------------------------------------------------------
Nacionalnost 1991. 1993. Smanjenje Pridošlice

Srbi 47.745 53.637 5.892

Muslimani 49.454 6.124 43.330

Hrvati 6.300 3.169 3.131

Ostali 8.971 2.621 6.350
-------------------------------------------------------------------------------------

Usporedbom brojki iz popisa stanovništva iz 1991. i rezultata popisa stanovništva u junu 1993., koji su objavili mediji pod kontrolom Srba, dobili smo gore navedenu tabelu.

Prema tome, od juna 1993 ubijeno je i protjerano ukupno 52. 811 osoba (uključujući ograničen broj izbjeglica i nestalih).Otada je broj nesrba u ovom području neprekidno opadao.O žestokim progonima nesrba i njihovoj gotovo potpunoj nezaštićenosti govori i činjenica da su u martu 1994. ICRC i UNHCR od Srba zatražili dopuštenje da iz općine Prijedor evakuiraju sve preostale nesrbe.

Sljedeći činjenični nalazi , temelje se na 300 do 400 izjava preživjelih žrtava događaja iz općine Prijedor koji trenutno žive u različitim zemljama, na izvještajima lokalnih srpskih medija o ovim događajima i na istraživanju konteksta ovih događaja.


2.Srbi preuzimaju vlast 30. aprila .

Prema '' Kozarskom vjesniku'' od 9. aprila 1993. , novini koja izlazi u općini Prijedor i koju kontroliraju Srbi:

''Čovjek (Simo Drljača), kojeg je SDS u opštini Prijedor zadužila da, poslije pola godine ilegalnog rada, formira srpsku policiju, tako je dobro obavio zadaću da je u 13 policijskih stanica 1. 775 dobro naoružanih ljudi čekalo da se primi svake teške zadaće u nadolazećem vremenu.U noći između 29. i 30. aprila 1992. on je vodio akciju preuzimanja vlasti(od strane Srba), koja je uspješno završena za samo 30 minuta, bez ijednog ispaljenog metka.Skupština ''Srpske opštine Prijedor'' imenovala ga je koncem marta 1992. sekretarom Stanice javne sigurnosti (tj. stavljen je na čelo tajne policije).Ovu službu obavljao je u najzahtijevnijem vremenu, ostavši na tom položaju do januara 1993.Kasnije je u Bijeljini , imenovan u zamjenika ministra unutarnjih poslova Srpske Republike.


Više od 6 mjeseci prije nego što je došlo do preuzimanja vlasti(1992), Srbi su počeli stvarati vlastitu upravu, paralelnu zakonitoj vlasti u općini Prijedor, koju su oni nazvali srpskom opštinom Prijedor.
Između ostalog, to je značilo da su ustanovili čiste srpske policijske snage koje su obavljale funkcije tajne službe.Zakonite vlasti u općini Prijedor bile su zakonito izabrane i skupština grada Prijedora je odražavala etnički sastav stanovništva koje je živjelo u ovom okrugu.

Početkom 1992., jedna brojem malena paravojna skupina, zauzela je televizijski odašiljač na planini Kozara u općini Prijedor i zbog toga stanovništvo ovog područja više nije moglo pratiti televizijske programe ni iz Sarajeva, ni iz Zagreba, već samo iz Beograda, i kasnije iz Banja Luke.Program beogradske televizije je insinuirao da nesrbi žele rat i prijete Srbima.

Prije preuzimanja vlasti, 30. marta 1992., Srbi su tajno naoružali druge Srbe u području.Početkom 1992. iz Hrvatske se u sjeverozapadnu Bosnu povuklo mnoštvo vojnika JNA.Umjesto da demobiliziraju one koji su se vratili u općinu Prijedor, legitimne vlasti su bile prisiljene da ih pregrupiraju kako bi, zajedno sa policijom i snagama teritorijalne odbrane(TO) mogli kontrolirati sve ulaze i izlaze iz okruzenja.
Pritisak o kojem je riječ, bio je pravi ultimatum.Legitimne vlasti bile su pozvane na razgledanje dva hrvatska sela sjeverno od Bosanske Gradiške koja su ranije razorena i u kojima niko više nije živio.Poruka je bila u tome da će Prijedor doživjeti istu sudbinu ako ne udovolji ultimatumu.Ultimatum je bio prihvaćen.


3. Direktne posljedice srpskog preuzimanja vlasti

Direktna posljedica srpskog preuzimanja vlasti, ogledala se u prekidu komunikacija između opštine Prijedor i vanjskoga svijeta.Bilo je teže putovati i telefonski sistem nije djelovao u potpunosti. U Prijedoru, glavnom gradu područja , uveden je policijski sat, a u mnogim područjima nije se moglo putovati bez putne dozvole, pa čak niti u lokalna sela.Ukinute su autobuske linije.

Uoči preuzimanja vlasti većina nesrba je otpuštena s posla, u policiji, javnim službama, pa čak i fizički radnici.Sve ključne položaje, posebno u policiji i lokalnoj upravi preuzeli su Srbi.

Čak i prije 30. aprila 1992. Srbi su počeli posjećivati nesrbe koji su imali dozvolu za nošenje oružja i tražili da im predaju oružje.Proces je pojačan nakon preuzimanja vlasti i kombiniran s akcijom u kojoj je od policajaca i pripadnika snaga teritorijalne zaštite koji nisu bili Srbi, zatraženo da predaju oružje, a kuće i sela u kojima nisu živjeli Srbi, pretraživane su u nastojanju da se pronađe oružje.

Propagandi protiv nesrba pridružili su se i lokalni mediji, ''Radio Prijedor '' i ''Kozarski vjesnik''.Mediji su klevetali prijašnje prvake, nesrbe, prigovarajući im zbog navodne nesposobnosti, pa čak i zbog pojedinosti iz njihovog privatnog života.Mediji su pronosili vijesti da se u blizini nalaze muslimanski ekstremisti koji pripremaju genocid protiv Srba.


4. Značajnije srpske vojne operacije u dotičnom području.


Nakon incidenta u kojem je , pod nerazjašnjenim okolnostima pobijena nekolicina srpskih vojnika, selu Hambarine dat je ultimatum da im se izruči policajac koji je živio na mjestu gdje je došlo do pucnjave.S obzirom da ultimatumu nije udovoljeno 23. maja 1992., selo je nekoliko sati bilo izloženo artiljerijskoj vatri.Granate su ispaljivane s aerodroma Urije koji se nalazi odmah uz grad Prijedor.Nakon završetka bombardiranja pješadija, uključujući i paravojne jedinice, je zauzelo selo na juriš, pretresajući svaku kuću u potrazi za stanovnicima.U selu Hambarine godine 1991. živjelo je 2.499 stanovnika.

Dana 24. maja 1992. cijelo područje Kozarca, istočno od grada Prijedora pod planinom Kozarom, napadnuto je sa svih strana artiljerijom, tenkovima i pješadijskim oruzjem.Bombardiranje je potrajalo više od 24 sata, a nakon toga su pješadija i paravojne skupine na juriš zauzele Kozarac i susjedna sela, pretražujući svaku zgradu u potrazi za ukućanima.Na napadnutom području živjelo je skoro 27. 000 stanovnika.

Dana 30. maja 1992. skupina u kojoj je bilo najviše 150 nesrba probijala se prema starom dijelu grada Prijedora, kako bi ponovo preuzela kontrolu nad gradom.Bili su poraženi, a stari dio grada sravnjen je sa zemljom.U središnjim dijelovima grada Prijedora svi su nesrbi bili prisiljeni napustiti svoje kuće, dok su srpske vojne, paravojne i policijske snage, kao i civili, uz pomoć tenkova i lakog pješadijskog oružja zauzimali ulicu za ulicom.Preko radio programa nesrbima je bilo poručeno da u znak predaje izvjese komad bijelog platna.

Dana 20. juna 1992. široko područje na lijevoj obali rijeke Save( područje Hambarine-Ljubija) sa selima nastanjenim većinom nesrpskim stanovništvom, bilo je napadnuto na sličan način kao i područja Kozarca.Međutim, u ovom slučaju uništavanja sela najviše su udjela imali pješadija i paravojne skupine.U vrijeme napada na ovim je područjima živjelo skoro 20. 000 ljudi, među kojima je bilo i onih koji su tu potražili sklonište, nakon što su porušena sela zapadno od Prijedora.

Godine 1994, bivši domovi od gotovo 47. 000 ljudi sa tog područja Kozarca i Hambarine-Ljubije, su bili prazni i uništeni.Neki su bili pogođeni artiljerijaskim granatama, a neki su zapaljeni pri prvom napadu.Sve su kuće poslije opljačkane, a veliki dio ih je dignut u zrak, i to jedna po jedna iznutra, tako da su posebno uništeni unutrašnjost i krovovi.Većina artiljerijskog oružja koja se koristila u ovim napadima postavljena je na položaje nešto prije nego što su Srbi preuzeli vlast 30. aprila 1992.


5. Koncentracijski logori i protjerivanja


Kad su nesrbi bili napadnuti u selima i gradu Prijedoru, stotine, možda i hiljade ljudi, ubijeni su u okruženju svojih domova, često nakon zlostavljanja.Preživjeli, koji su privremeno uspjeli pobjeći ili se sakriti, bili su podijeljeni.Žene, dječaci ispod 16 godina( nekad je dobna granica bila i niža) i stariji muškarci (iznad 60 ili 65) činili su jednu skupinu, dok su preostali muškarci činili drugu skupinu.

Druga je skupina muškaraca odvedena u , na brzinu otvorene, koncentracijske logore u ''Karatermu'', tvornici keramičkih pločica, u blizini Prijedora, i na područje rudnika zlata i prerađivačkog postrojenja u Omarskoj.Masakri , mučenja i teški životni uvjeti brzo su iscrpili zatočenike.

U intervjuu objavljanom u ''Kozarskom vjesniku'' od 9. aprila 1993., Simo Drljača je izjavio:
'' U sabirnim centrima ''Omarska'', ''Karaterm'', ''Trnopolje'' održano je više od 6. 000 informativnih razgovora.Od ovog broja 1. 503 Muslimana i Hrvata je poslano u logor ''Manjača'', na temelju solidne dokumentacije o aktivnom sudjelovanju u borbi protiv Republike Srpske, kao i u genocidu protiv srpskog naroda.Umjesto da dopuste da ove ljude stigne zaslužena kazna, svjetski moćnici su, izražavajući prezir, nas prisilili da ih sve pustimo iz Manjače.''

Budući da su se ''informativni razgovori'' uglavnom vodili u logorima Omarska i Karaterm, može se zaključiti da je više od 6.000 odraslih muškaraca dovedeno u ove koncentracijske logore u kratkom razdoblju u kojem su postojali( od kraja maja do početka avgusta 1992.)
Kako je samo 1.503 ljudi, prema riječima g. Drljače, premješteno u Manjaču, ograničen broj u Trnopolje i niko nije pušten, može se pretpostaviti da je bilo mnogo mrtvih.Prostorije konc-logora su nekad bile tako prepunjene da pridošlice nisu mogli primiti.Ovo je , navodno, barem jednom prilikom, dovelo do toga da je pun autobus kasnije uhvaćenih ljudi bio ubijen ''en mase''.Oko 37 žena je bilo zatočeno u Omarskoj, dok ih u Karatermu nije bilo.

Žene su obično odvodili u logor Trnopolje.U Trnopolju je režim bio mnogo bolji nego u Omarskoj i Keratermu.Ipak, zlostavljanja i loša ishrana bili su problem za sve zarobljenike.Silovanja, batinjanja i druge vrste mučenja, čak i ubistva, nisu bili rijetki.Neke su od ovih zarobljenih žena bile puštene na slobodu nakon nekoliko dana, jer ni u logoru Trnopolje nije bilo mjesta.

Na putu u koncentracijske logore neki su zarobljenici na kratko bili zarobljeni u improviziranim pritvorskim objektima, kao što su sportske dvorane u školama ili stadioni( npr. u predgrađu Prijedora u Tukovima ili u Ljubiji).

Čim su Srbi uhvatili prvu skupinu nesrba, započela su masovna protjerivanja žena.Neke su protjerane direktno iz improviziranih zarobljeničkih objekata, a većina iz logora Trnopolje.Većina protjeranih bila je strpana u autobuse ili vojničke kamione i poslana put Travnika.Kamioni i autobusi su ih ostavili na napuštenom području planine Vlašić, od kojeg su morale hodati gotovo 30 km da bi došle do područja u srednjoj Bosni koju kontroliraju nesrbi.Nekoliko ih je bilo protjerano sigurnijim putem prema Bosanskoj Gradiški.
Znatan broj je bio prevezen željeznicom-uglavnom vagonima za stoku- u Travnik.Za vrijeme transporta bilo je i smrtnih slučajeva zbog ljetnih vrućina i velike zagušljivosti u vagonima za stoku i zatvorenim vojnim kamionima, u kojima su žene bile bez hrane i vode.


6. Strategija razaranja

Srbi su preuzeli vlast u općini Prijedor 30. aprila 1992., nakon šest mjeseci pažljivog planiranja.Nakon ovoga, kuće i zajednice nesrba su bile uništene, njihove porodice razdvojene, a oni su ostali bez zaposlenja.Većina nesrba bila je veoma brzo zarobljena, hiljade ih je odvedeno u konc-logore, a veći je broj čak bio i protjeran.Sve ovo se odigralo nakon što su Srbi zatvorili većinu izlaza iz ovoga područja.Nesrbi nisu predstavljali stvarnu prijetnju Srbima pod ovim okolnostima, jer je okrug Prijedora bio u to vrijeme okružen područjima koje su kontrolirali Srbi (nad nesrpskim većinskim stanovništvom u okrugu Sanskog Mosta bila je provođena čistka istovremeno kad i u Prijedoru).

Uprkos nedostatku stvarne prijetnje od strane nesrba, čini se da je glavni cilj koncentracijskih logora, pogotovu ''Omarske'', ali i ''Keraterma'', bilo eliminiranje nesrpskog vodstva.Politički prvaci, službenici suda i administracije, akademici i intelektualci, vjerski prvaci, ključni poslovni ljudi i umjetnici-nosioci muslimanskih i hrvatskih zajednica-bili su uklanjani, očigledno sa namjerom da to uklanjanje bude trajno.
Također se i osoblje policije kao i vojno osoblje našlo na meti uništenja.Ovi ljudi su također predstavljali značajan element za nesrpsku skupinu jer je njihovo uništenje uveliko ostavljalo tu skupinu bez odbrane od napada bilo koje vrste.Drugi značajni tragovi muslimanske i hrvatske kulture i vjere, na primjer džamije i katoličke crkve, bili su uništavani.

7. Opšta nezaštićenost nesrpskog stanovništva

Kada su Srbi preuzeli vlast u Prijedoru, nesrbi su, zapravo, postali ljudi izvan zakona.Povremeno je nesrbima bilo naređeno da nose bijele trake na rukavima kako bi se mogli identificirati.Bili su izloženi zločinima, dok novi srpski prvaci nisu ni pokušali to spriječiti.
Silovanje je , na primjer, postalo ozbiljan problem mnogih žena koje su ostale same, jer su im muževi bili zarobljeni.Među Srbima je vladalo mišljenje da je bolje da otežaju zivot nesrbima koji će zbog toga tražiti dopuštenje da napuste područje .Prema novim srpskim propisima, oni koji napuste područje moraju prepisati svoja imovinska prava Srbima i prihvatiti da se više nikad neće vratiti, a istodobno se njihova imena brišu sa popisa stanovnika.


8. Odgovornost

Kada su Srbi preuzeli vlast u Prijedoru, odmah su uspostavili Krizni štab Srpske opštine Prijedor.Članovi ovog Kriznog štaba bili su vojni zapovjednici, pukovnik Vladimir Arsić i major Radmilo Zeljaja, i lokalni prvaci, major Slobodan Kuruzović, šef policije Simo Drljača, gradonačelnik Milomir Stakić, predsjednik Izvršnog vijeća Skupštine u Prijedoru, Mićo Kovačević, predsjednik Srpske demokratske stranke u Prijedoru, Simo Mišković i predsjednik Crvenog krsta u Prijedoru, Srđo Srdić.

Vojno razaranje nesrpskih nastambi u općini Prijedor dogodilo se kada je to područje bilo pod zapovjedništvom pukovnika Vladimira Arsića i majora Radmila Zeljaje u bliskoj saradnji s vojnim pretpostavljenima, barem sa onima iz regionalnog glavnog grada Banja Luke.Jedinice stacionirane izvan općine Prijedor su također pomogle pri razaranju, kao i paravojne snage čiji su napadi bili usklađeni sa artiljerijskim napadima i potezima regularnih vojnih jedinica.

U već prije spomenutom intervjuu objavljenom u Kozarskom Vjesniku 9.aprila, Simo Drljača je izjavio:

''Oni (policijske snage, uključujući tajne službe) su izvršili moja naređenja i naređenja Centra javne bezbjednosti Banja Luke i ministra unutrašnjih poslova....
Saradnja je bila odlična s armijom Republike Srpske i oficirima te armije.Saradnja se ogledala u zajedničkoj akciji čišćenja terena od izdajnika, zajedničkom radu na kontrolnim tačkama, zajedničkoj grupi koja intervenira pri remećenju javnog reda i mira i u borbbi protiv terorističkih grupa.''


Ispitivači i stražari koncentracijskih logora su došli iz redova tajne policije i vojne policije.Za neke od najužasnijih mučenja i ubijanja zarobljenika zatražena je pomoć paravojnih jedinica i nekih mještana.Kvazi-vojne jedinice su služile da uđu u trag i uhvate nesrpsko vodstvo.Oni su takoder proizvoljno ubijali zatvorenike pri transportu u logor Manjača i organizirali masovna ubijanja protjeranih zatvorenika na području planine Vlašić.

Ostali su članovi Kriznog štaba upravljali zajednicom u kojoj se sve ovo odvijalo.Oni su sudjelovali u administrativnom donošenju odluka.Plijen, koji je bio rezultat sistematske pljačke nesrpske imovine, bio je podijeljen među mnogim lokalnim Srbima.

Komisija stručnjaka posjeduje imena stotine navodnih prekršitelja zakona različite težine i na različitim područjima.


9.Zaključci

Događaji u općini Prijedor od 30. aprila 1992. se , bez dileme, mogu okarakterizirati kao zločini protiv čovječnosti.Vrlo je vjerovatno da će ovi događaji u zakonskom postupku na sudu biti okarakterizirani kao
genocid

[Hantraga]

SDA je definitivno prodalo banjalucki dio krajine....

Narod u tim opstinama je bio samo organizovan na lokalnom nivou sa lovackim puskama. Nikad nije bilo nikakve komunikacije ili naoruzanja od centralnih vlasti, koje su pak pruzale nekim drugim podrucjima BiH...

I kad je buktio rat, iako su bili uslovi da se zauzme Doboj, centralna vlast je uvjek odbijala da se ide u oslobodjenje...

IZ kojeg razloga i ja bih volio pitati SDA?

[Dolina avalona]

SDA je bila san koji su SDS i HDZ sanjali i zajedno sa njima dijelili BiH.

Ne lupaj ko maksim po diviziji...

SDA je bila stranka koja je organizovala i sakupila bosnjacki narod za odbranu drzave! To je cinjenica.
SDA nije dijelila BiH, jer da su to radili onda danas BiH nebi vise bilo!
Bosnjaci su imali potpuno pravo na svoju stranku, jer ako su je ostala dva naroda mogla imati, zasto to nebismo mogli i mi!? jesmo li trebali leci i nista ne ciniti i cekati nadolazecu oluju!?!?

SDA se borila za cjelovitu i multietnicku Bosnu, a sto se da vidjeti po broju i zastupljenosti nemuslimana u ratnom periodu! Jeli to nacionalizam i izdaja!?

Ala smo danas svi pametni...svi sve znamo...

[Fair Life]

(...)

Oko 37 žena je bilo zatočeno u Omarskoj, dok ih u Karatermu nije bilo.

Žene su obično odvodili u logor Trnopolje.U Trnopolju je režim bio mnogo bolji nego u Omarskoj i Keratermu.Ipak, zlostavljanja i loša ishrana bili su problem za sve zarobljenike.Silovanja, batinjanja i druge vrste mučenja, čak i ubistva, nisu bili rijetki.Neke su od ovih zarobljenih žena bile puštene na slobodu nakon nekoliko dana, jer ni u logoru Trnopolje nije bilo mjesta.

(...)

Ispod mozete pogledati ispovijest Jadranke Cigelj (pravnik) i Nusrete Sivac (stomatolog)... Obe su prosle logore Trnopolje i Omarska.

http://2002.xs4all.nl/radio/calling_the_ghosts.ram

[Svemirski_Jebach]

Ali u pozadini je politicka igra, jer SDA je bila san koji su SDS i HDZ sanjali i zajedno sa njima dijelili BiH.

SDA su se ponjeli k´o picke ali ovo je pretjerano.

Vidi se da ne znas ni kako picka izgleda.
Mislim "politicka" picka.

isto k'o i prava samo malo "rutavija"

[lotPi]

Ne znam sta imas protiv momka koji je to rekao na drugom topicu. Gdje su bili Prijedorcani i Krajisnici 92, kad je najvaznije bilo stati uz svoj prag i svoju kapiju, kad je cijela krajina pala bez ispaljenog metka a samo u prijedoru bilo 2,500 hiljade ljudi naoruzanih dugim cijevima i kada je cijeli Kozarac preselio u Chicago? Ali samo se vrtimo sa temama u krug. Mozda nista nisam trebo ni napisati ali eto da malo stavim ulja na vatru.

E stari grijesis, da je bilo bez ispaljenog metka, ali u totalnom okruzenju, bez ikakve pomoci i podrske sa strane, sa banjaluckim korpusom, koji je osvojio pola BiH i tecinu Cro, na ledjima se nije moglo vise.
Pogledaj broj poginulih srpskih vojnika samo u nasem pokusaju oslobadanja grada - 36, pa reci da metak nije ispaljen.
Jedina mjesta koja su pruzila otpor u Krajini su Prijedor, Kotor Varos i djelomicno Sanski Most.
A pitanje je kako su par guzonja iz SDA isparili iz PD-a, a ostavili kompletnu dokumentaciju Srbima, pa su ovo isli od kuce do kuce i trazili oruzje po serijskom broju!

Onako kulturno smo prodani, prvo su napalili narod, da ce se od Ivanjske do Krupe sve dici ako Srbi krenu na PD, a na kraju jedini mi pruzismo otpor, i platismo momacki.
5000 dusa fali.
A ko ih nosi na dusi!

I jos nesto, Kozarac se preselio poslije 96-e u Chicago, sve od brige vlasti za narod i taj dio BiH!
Na liniji prema Kozarcu i prema lijevoj obali Sane je u noci 29-30.04.1992 (tada su Srbi preuzeli vlast ) je stajalo 7.500 naoruzanih srpskih vojnika i policajaca (izvor informacije, major koji je ucestvovao u napadu na Kozarac) spremnih na nasu ev. reakciju.

[Fair Life]

(...)
Na liniji prema Kozarcu i prema lijevoj obali Sane je u noci 29-30.04.1992 (tada su Srbi preuzeli vlast ) je stajalo 7.500 naoruzanih srpskih vojnika i policajaca (izvor informacije, major koji je ucestvovao u napadu na Kozarac) spremnih na nasu ev. reakciju.

Branko Basara ??

[lotPi]

(...)
Na liniji prema Kozarcu i prema lijevoj obali Sane je u noci 29-30.04.1992 (tada su Srbi preuzeli vlast ) je stajalo 7.500 naoruzanih srpskih vojnika i policajaca (izvor informacije, major koji je ucestvovao u napadu na Kozarac) spremnih na nasu ev. reakciju.

Branko Basara ??

Ne vec onaj sto je poginuo u pokusaju oslobadanja grada, od Slavkove i Hadzijine grupe. Bio je tesko ranjen kod kafane "Obala" i podlegao ranama.
Karlica Zoran.

[Fair Life]

Ne vec onaj sto je poginuo u pokusaju oslobadanja grada, od Slavkove i Hadzijine grupe. Bio je tesko ranjen kod kafane "Obala" i podlegao ranama.
Karlica Zoran.

Ama jok...

Kakvo pusto Karlicino 'oslobadjanje' bilo cega... Lopov i kukavica!

Njega je klepn'o pekar Mustafa Cepic (Kanafin) kad je na samom pocetku
dosao da mu pljacka imanje.