1968. u Jugoslaviji
Svjetska gibanja su imala svog odjeka i u tadašnjoj SFRJ, u vidu studentskih demonstracija i nemira u junu 1968. godine. Za razliku od Zapadne Evrope, gdje su mladi težili odmicanju od kapitalizma, njihovi kolege u Jugoslaviji živjeli su u drugačijem društvenom uređenju. Zato su njihovi zahtjevi zvučali drugačije, jer - dok je na zapadu ljevičarska terminologija predstavljala oštar odmak od svakodnevne kulture, u Jugoslaviji je tu terminologiju koristila vladajuća oligarhija. Zato su zahtjevi studenata beogradskog, zagrebačkog, ljubljanskog, sarajevskog i ostalih univeziteta zvučali vrlo slično programu vlasti. Jedina je razlika bila u tome što su se ta ista vlast i partija suočeni sa problematikom realnosti tokom godina prešutno odrekli prakticiranja svojih krajnjih principa u praksi, i na taj način odvojili od onoga što su nekada trebali postići dok su studenti insistirali na primjeni tih istih principa u svakodnevici.
Revolt zbog raslojavanja društva i pojave tzv. socijalističke buržoazije doveo ih je u sukob s državom. Deklarativno socijalistička Jugoslavija je u biti bila hibrid socijalizma, državnog kapitalizma i zapadnjačkog kulta potrošačkog društva. Zbog toga je studentska pobuna jugoslavenskih studenata u osnovi identična onima širom svijeta. U svim slučajevima se radilo o pobuni jedne generacije protiv neiskrenog življenja, protiv nejednakosti i iskorištavanja, protiv dosade kasnih šezdesetih.
Kriza socijalističkog društva zasnovanog na tezi o neprestanom rastu s jedne i konstantna propaganda o savršenosti tog društva s druge strane, prirodno su rezultirali razočaranjem među studentima koji su vrlo jasno uviđali jaz između teorije i prakse. Strogo kontrolirana situacija i godine jake represije od strane režima ograničile su moć i doseg njihove pobune, ali ona je ipak vrlo bitna, jer praktički predstavlja prvo javno kritiziranje samoupravnog socijalizma kako ga je vidjela partija. Studenti su gotovo nesvjesno zatražili od države da dokaže svoj legitimitet i stavili se u sukob s njom, prozivajući funkcionere na odgovornost. To se posebno odnosi na traženje odgovornosti osobe odgovorne za milicijsku intervenciju protiv studenata, jer u to vrijeme vlast se jednostavno nikada nije prozivala.... To je ujedno i najrevolucionarnija tekovina te 1968. godine, demistifikacija "socijalističke" vladavine.
U Sarajevu je policija reagirala brzo i zabranila sva javna okupljanja. Studenti su također brzo reagirali zborom podrške na Filozofskom fakultetu. Dan kasnije je održan miting kome je prisustvovalo 2000 studenata. Kasnije je miting prerastao u spontane demonstracije i šetnju gradom. Policija je reagirala u dva navrata. Prvo pred zgradom Oslobođenja, kada su studenti posjedali na zemlju, a nešto kasnije u centru grada kada su demonstracije i razbijene. Zabilježena je pucnjava, te je više studenata uhapšeno i ozljeđeno. http://www.stocitas.org/1968.htm
Gdje su studenti danas, u BiH i svim drugim državama nastalim nakon Jugoslavije, kada su uslovi za njihovo obrazovanje drastično nepovoljniji u odnosu na nekadašnje, kada i danas društvo raslojava na kapitalističku - tranzicijsku buržoaziju, koja je stegla bogatstva uglavnom sumnjivim transferima novca, koja je stekla društvene pozicije uskom spregom s političkim organizacijama na vlasti ili religioznim, koje, takođe, involviraju u državotvornost i društvene okolnosti, i ostatak stanovništva skromnih ekonomskih mogućnosti, zapravo - života na granici siromaštva, najčešće obespravljenog i manipuliranog od strane ideoloških i političkih organizacija, a sve potpuno suprotno principima demokratije i jednakosti za sve?
