Abacija wrote:
Ali nadam se da se nemiri iz 2005 u Francuskoj nece vise nikad ponoviti, bilo gdje...
Pa ako se gdje i ponove, to ce vjerovatno opet biti Francuska ili Velika Britanija. U te dvije zemlje zive uglavnom imigranti iz bivsih kolonija. Kao takvima, nesto im je lakse bilo useliti se u zemlje, bivse kolonijalne gospodare. Prvo, jezik nije bio prepreka. Drugo, posebno u slucaju Francuske, jedan dio imigranata u pocetku uopste nije imao prepreku ulaska u Francusku (ovdje mislim na imigrante iz Alzira). Dodatno, te dvije zemlje tretiraju imigrante losije nego recimo Njemacka ili skandinavske zemlje. U Francuskoj su jako izrazeni geto-i, odnosno imigranti uglavnom zive u predgradjima velikih gradova, u kvartovima 100% naseljenim imigrantima. Slican slucaj, nesto blazi, postoji i u Velikoj Britaniji s tim da imigrantski kvartovi postoje i unutar velikih gradova. U Skandinaviji i Njemackoj, ne postoje kvartovi ekskluzivno rezervisani za imigrante. Isti zive u svim dijelovima grada. Sa druge strane, u ovim zemljama zive potpuno drugaciji tipovi imigranata. U Njemackoj su to uglavnom radni imigranti koje je drzava pozvala zbog nedostatka radne snage. U Skandinaviji zive uglavnom nekadasnje izbjeglice koje su odlucile ostati. Ne zelim reci da Njemacka ili skandinavske drzave vole svoje imigrante ali da im pruzaju drugaciji i bolji tretman od Francuske i Velike Britanije to sigurno.
Takodjer, imamo i Spaniju i Italiju gdje je najveci broj imigranata u zemlju usao nelegalno te poslije svoj status legalizirao. U ovim zemljama postoji i mozda najlosija zakonska regulativa prema imigrantima ali posebnih nemira nema jer i jedna i druga zemlja svakodnevno vracaju imigrante koji nelegalno pokusavaju uci.
Eh sada politika i nominalno lijevo orijentisane stranke. Cinjenica jeste da je vecina tih stranaka (socijalisticke, socijal-demokratske, radnicke) promijenila nacin svoje prezentacije biracima te ga ucinila dosta radikalnijim. Medjutim za to postoji i objasnjenje (naravno ne opravdanje). Sredinom 90-tih godina proslog vijeka tek uspostavljenom Evropskom unijom zavladale su socijal-demokratske stranke. U 12 zemalja EU koja je tada brojala 15 clanica na vlasti su bile vlade socijal-demokratske ili socijalisticke orijentacije. U nekim zemljama su cak imale i dva mandata, negdje sve do 2003. godine. U ovom periodu njihove vladavine, napravili su setove zakona i mjera koji su znatno poboljsali socijalni sistem, skolstvo te u nekim zemljama i zdravstveni sistem. Da ne idem preduboko u analizu, ukratko bi se moglo reci da se drzavni novac poceo preusmjeravati na socijalne programe i socijalnu zastitu sto je znatno pomoglo najsiromasnijem sloju stanovnistva. Bogatiji sloj stanovnistva ove promjene nije ni osjetio ali na nesrecu tih stranaka. navise je pogodjen bio srednji sloj i upper middle class koji cine vecinu u svim zemljama EU.
Takodjer, stranke koje su tada bile na vlasti, radile su na jacanju i prosirenju EU na ustrb nacionalnog i tradicionalnog. Najvise zahvaljujuci njima, EU je prosirena za 10 novih clanica (kasnije jos dvije) te se doslo na korak do usvajanja Ustava EU.
Sve ovo se obicnom covjeku srednjeg staleza i nije bas svidjalo. Oni malo desniji su u jacanju EU vidjeli gubitak svoj tradicije i posebnosti. U sirenju Unije su vidjeli prijetnju od velikog dolaska stranaca. Takodjer su bili pogodjeni i poduzetnici i poslovni ljudi jer novac iz budzeta je isao vise u socijalne programe a manje za razvoj biznisa.
Kao rezultat svega ovoga, lijeva opcija u Evropi biva brutalno kaznjena na izborima u gotovo svim zemljama Unije s pocetka 21. vijeka. Obrazuju se vlade desnog-centra.
Vecina tih stranaka je dozivjela i neuspijeh na izborima 2005. godine (drugim po redu od pada socijaldemokratije). Na te izbore, stranke su uglavnom isle sa lijevom ideologijom i sa malo promjena u svom nastupu. Medjutim nakon neuspijeha, vecina tih stranaka se pomijera udesno pokusavajuci ponovo dobiti glasove srednjeg staleza. To naravno u nekim slucajevima dovodi i do gubitka glasova onih koji ne zele glasati za socijaldemokratske stranke koje imaju retoriku demokriscana.
U svakom slucaju, velika vecina evropskih stranaka lijeve orijentacije se jos uvijek nije oporavila te jos uvijek pokusavaju pridobiti glasove obicnog covjeka. Da li ce u tome uspijeti ostaje da se vidi. Danas su izbori u Njemackoj i zivo me interesuje sta ce se desiti.
Ovo je naravno, potpuno amaterska analiza desavanja, vjerujem da moze biti i bolja ali mislim da objasnjava srz problema desne retorike u nastupima stranaka lijeve orijentacije.