Trenutna politička kriza u BiH rezultat je nervoze svih njenih aktera, što ne mogu postići davno postavljene ciljeve podjelu BiH ili njenu unitarizaciju. Nažalost klima koja je stvorena, u prvi plan uvijek izbacuje nejgore vidove nacionalizma sa različitim ispoljavanjima od sitnih predrasuda do scena nacionalističke histerije. Namjerno potenciranje takvih stavova, što onemogućava bilo kakav vid dijaloga. Međutim da li to treba da bude znak, da se odustane od BiH. Naravno da ne treba!!!
Anštajn je svojedbno rekao, da svijest koja je stvorila problem ne može ga riješiti, što se u slučaju BiH nesumnjivo pokazalo tačnim. Mi moramo početi od činjenice da je BH društvo u cjelini bolesno društvo, zatrovano mržnjom, sa jakom nacionalitičkom porpagandom uz stalno potenciranje značaja protagonista takve politike. Nemoguće je obezbjediti napredak, sve dok se ne suočima sa tom bolešću, dok se ne suočima da generalizacija svega u BiH, stvara podjele, kojima se vlada ovom zemljom.
Jedino rješenje u takvim okolnostima jeste, izgradnja državotvorne svijesti kod građana BiH i podrška državotvornim organizacijama. Takvih organizacija i takvih promišljanja ima širom Bosne i Hercegovine, samo su ona pod snažnom supresijom postojeće politike. Glavni problem u svemu tome jeste nedovoljna povezanost, nedovoljno razumjevanje i jednostranost, koja blokira saradnju državotvornih grupa i organizacija u BiH. Ipak, što je najvažnije pogrešna slika koju nameću mediji, stvorila je gomilu apatičnih građana, koji se nemaju snage suočiti sa svojim strahovima i svoju sudbinu prepuštaju "Vitalnom nacionalnom bratu".
Pod državotvornom sviješću građana prije svega podrazumjevam stalni aktivizam, širenje raznih državotvornih poruka na najneuobičajenijim mjestima, odganizovanje državotvornih radionica, koordinirana saradnja na rušenju medijske blokade, predrasuda i stereotipa, javno osuđivanje nacionalizma, bojkot stranačkih medija, održavanje zajedničkih molivi za mir. Jednostavno narod treba da progovori, da progovori iz svog srca, da progovori izvan nacionalne matrice. A kako će to uspjeti, sam, nikako. To je jako teško, ali se mora probiti led, mora se napraviti pukotina promjene, i ohrabriti ljude da napuste nacionalne mitove. To se ne postiže osuđivanjem, jer svako osuđivanje stvara otpor. Već se postiže miroljubivim porukama, koje su neutralne prema nacionalističkom ispoljavanju, a nose snažnu poruku.
Mi građani moramo izgraditi svijest o svojoj domovini. Mi svoju domovinu moramo prihvatiti onakvom kakva jeste, zemlja različitih ljudi i naroda, sa različitim ali i istim svjetonazorima. Jer nama malo fali, da otpočnemo proces cjelokupnog prispitivanja naših stvaova, ideja i želja, te načina kako vidimo budućnost BiH i šta želimo našim potomcima.

