DOKLE, HAJVANE BOSANSKI???
Normalno je ocekivati da insan s godinama i nagomilanim zivotnim iskustvom postane bar malo pametniji i mudriji. Nazalost, BH covjek jos ne pokazuje te "simptome". Koliko dugo moze izdrzati? Sta se jos treba desiti pa da BH covjek (a ni zene ne treba zaboraviti) pocnu drukcije gledati na stvar i ne slusati slijepo "svoje predstavnike"?
Nakon skoro dvije decenije od vremena "balvan revolucije" te pocetka osnivanja prvih nacionalnih stranaka u BiH, koje su sve do jedne u svom imenu imale ono 'demokratska' (Srpska DEMOKRATSKA stranka, Hrvatska DEMOKRATSKA zajednica, Stranka DEMOKRATSKE akcije), od demokratskih "tekovina" BH narodi dosad su upoznali samo providna obecanja i politicke lazi, sukobe i rat, pljacke i logore, protjerivanja i izbjeglistvo, krv i zlocine...
Dvanaest godina od zvanicnog zavrsetka rata vec je prohujalo s vihorom a sta se promijenilo? Na prvi pogled dosta, ali u sustini vrlo malo toga, jer da se nekih pitalo rat se ne bi ni zaustavljao. Jer, kao sto je i fazanima po BH sumama i gorama poznato, dok je rat vecini rat, nekima on je bio Veliki Brat. Takvi i danas prizeljkuju nesto slicno, pa zato i bude po onoj "sto gore to bolje". Samo dokle?
Koliko dugo jos moze tako, hajvane (politicki) nepismeni? Dokle ces se dati vuci za nos od strane onih koji ti ne zele dobro, jer im je stalo samo do vlastitog mezetluka? Dokle ce na vasim umornim ledjima jahati "trostruka azdaha" koju ne bi sebi mogli dopustiti ni mnogo vece i razvijenije zemlje? Zar ne vidis kako su umjesto nekadasnje jedne "crvene azdahe" tu sada tri i da ce uciniti sve da tu ostanu sto duze. Po mogucnosti sve dok ne isisaju i posljednju kap krvi napacenih BH ljudi, a onda ce lijepo pokupiti se i otici negdje na drugi kraj svijeta i kao u bajci udobno zivjeti "forever and ever".
Za takve su danas ljudi kao sto su gospodin Bogic Bogicevic ili general Jovan Divjak ("Jovo Divljak", kako ga ovih dana posprdno nazva jedno isluzeno entitetsko piskaralo), koji su imali obraz i onda kad su ga mnogi vec odavno bili prodali, samo "otpadnici", a drugi kao Gertruda Munitic ili Ivo Lovrenovic su "bagatelisani". Mozda su bagatelisani od njemu slicnih "znalaca", sigurno ne od onih koji cijene kad covjek poznaje svoje misljenje i ne mora po njega trcati u "komitet". (Partije su se mijenjale ali su komiteti i potrckala ostali isti.)
Sve i jedan clan BH Predsjednistva (druga je sad stvar da li Bosni i Hercegovini Predsjednistvo kao institucija uopce treba) trebali bi raditi za boljitak svakog pojedinog BH stanovnika, a ne samo zastupati misljenje svoje etnicke "baze". Zbog toga nam upravo i treba vise ljudi s osjecanjem i duhom kakav recimo ima gospodin Zeljko Komsic. On je covjek koji Bosni i Hrcegovini daje nadu. Kakvu takvu ali ipak nadu. Pitanje je koliko se daleko njegov glas cuje i koliko dugo ce trajati. Jer sve sto je dobro kratko traje.
Nazalost, BiH partije i politicari uglavnom i jos uvijek samo uporno masu praznim obecanjima i upiru optuzujucim prstom na "drugu stranu", bez da na duzu stazu imaju iole znacajnije, realnije i ostvarive politicke programe. Zato se otprilike i nalazimo tamo gdje je Troka bio kad je u Audiciji rekao onu legendarnu "gdje je Europa a gdje smo mi..."
Nenad BAKAJ
stvarno, dokle?
