tOčnije, on poznaje argumentiranjemuha_sa wrote:a to ti ko znaš kako se živi u Sarajevubrzica wrote: A druga stvar, recimo ja nemam nikakve veze sa opsadom Sarajeva. Niti sam tad živio u Sarajevu, niti sam
ga držao u okruženju. Znači li to da ne smijem ništa reći o lošim stvarima koje se možda događaju. Naravno,
o tome ne treba pričati senzacionalistički nego argumentirano.
samo nastavite guslat
Odlicno, to je dobar primjer da ima jos mjesta u BiH koja nisu totalno opterecena nacizmom. Ti trgovacki centri u Vitezu jedino na takav nacin mogu i opstati. Pa zar mislis da bi im ljudi iz Travnika ili Zenice recimo, odlazili tamo u kupovinu kada bi znali da te firme ne zaposljavaju nijednog Bosnjaka? Ekonomija ne poznaje granice, samo kroz nju mozemo ozdraviti ovo nase bolesno, nacizmom zadojeno drustvo. Jos da hoce puno vise bit ovakvih primjera recimo u zapadnoj Hercegovini ili u RS...travnik wrote:Ako već spominješ posao, onda primjer hrvatske "diskriminacije" nad drugima, može poslužiti Vitez. Vlanici svih objekata u PC 96 su Hrvati (Economic, Ecos, Fis, Kristal, Iva, GMS i itd.), a rade svi neovisno o imenu i prezimenu. To je odlično i normalno. Šta je bit? Kao što sam i ranije napisao, primjere diskriminacije drugih u vezi posla, u školi, u gradu i sl. ćeš naći svugdje u BiH, kao i pozitivne primjere gdje te diskriminacije nema. Eh sad,problem je što će malo tko uočiti, kritizirati i objaviti "svoje" negativne stvari, ali tuđe hoće. Uglavnom se svi diče svojom tolerancijom i navode pozitivne primjere. I kao što već rekoh, SA ne možemo izolirano gledati od BiH. Ne može SA biti, a i nije, multi-kulti oaza. Ili će biti cijela država normalna, ili barem veći dio, ili ništa. Teško da će samo jedan ili dva grada moći biti multi-kulti sredine.metronom wrote:Da hoce Bosnjaci Bog d'o bit "diskriminisani" u RS ili u dijelovima Federacije koji pretenduju da ozive fasisoidnu tzv. HZHB, kao sto su Hrvati i Srbi diskriminisani u Sarajevu.
Slucajnost ili ne, ali ja ne poznajem nijednog punoljetnog Srbina ili Hrvata koji zivi u Sarajevu, a da je nezaposlen, dok Bosnjaka Boga mi ima koliko hoces. Ko je onda ovdje diskriminisan? Neko kome eto nazovu selam, a njemu se digne kosa na glavi ili onaj ko ne moze da nadje kakav takav posao da osigura zivotnu egzistenciju sebi i svojoj porodici...
dobri primjeri... privatne firme ponajmanje pate od tih boljki, vlasnicima je jasno da moraju zaposljavati lokalno stanovnistvo i uvijek ce cijeniti strucnost umjesto stranacke ili etnicke pripadnosti...travnik wrote:Ako već spominješ posao, onda primjer hrvatske "diskriminacije" nad drugima, može poslužiti Vitez. Vlanici svih objekata u PC 96 su Hrvati (Economic, Ecos, Fis, Kristal, Iva, GMS i itd.), a rade svi neovisno o imenu i prezimenu. To je odlično i normalno. Šta je bit? Kao što sam i ranije napisao, primjere diskriminacije drugih u vezi posla, u školi, u gradu i sl. ćeš naći svugdje u BiH, kao i pozitivne primjere gdje te diskriminacije nema. Eh sad,problem je što će malo tko uočiti, kritizirati i objaviti "svoje" negativne stvari, ali tuđe hoće. Uglavnom se svi diče svojom tolerancijom i navode pozitivne primjere. I kao što već rekoh, SA ne možemo izolirano gledati od BiH. Ne može SA biti, a i nije, multi-kulti oaza. Ili će biti cijela država normalna, ili barem veći dio, ili ništa. Teško da će samo jedan ili dva grada moći biti multi-kulti sredine.metronom wrote:Da hoce Bosnjaci Bog d'o bit "diskriminisani" u RS ili u dijelovima Federacije koji pretenduju da ozive fasisoidnu tzv. HZHB, kao sto su Hrvati i Srbi diskriminisani u Sarajevu.
Slucajnost ili ne, ali ja ne poznajem nijednog punoljetnog Srbina ili Hrvata koji zivi u Sarajevu, a da je nezaposlen, dok Bosnjaka Boga mi ima koliko hoces. Ko je onda ovdje diskriminisan? Neko kome eto nazovu selam, a njemu se digne kosa na glavi ili onaj ko ne moze da nadje kakav takav posao da osigura zivotnu egzistenciju sebi i svojoj porodici...
vivaldi wrote: Kada se govori o diskriminaciji, obicno se ona pojednostavljuje i povrsno analizira po prinicipu nikog nikog ne dira, svima je jednako tesko i svi su ugrozeni sto svakako "na prvu" ima smisla, ali je problem puno kompleksniji.
Ali krenimo redom i malo drugacije.
Da li npr Bosnjaci diskriminisani danas u Banjaluci? Ti ces reci da jesu, ja cu isto tako reci da jesu, ali Banjalucki Srbin vjerovatno nece. Zasto?
Pa zato sto ce ti on reci da u BL ima ministar Omer, ima ministar Dzerard, pa ce ti reci (a to i sam mozes vidjeti ako nekad pogledas) da na RTRS-u radi ko urednica neka Lejla, da ima voditeljica Aida, da ima novinar Ajdin (sve informativni program), reci ce ti da je PR Mtela takodjer neka Aida, reci ce ti da su i dalje najbolji i najpoznatiji cevapi kod Muje, da neki drze privatne firme, da ima pokoji u entietskim instittucijama, da ih ima malo vise u drzavnim institucijama u BL, kapa im lova iz dijaspore, reci ce ti da ih niko vec godinama ne dira, da se dzamije obnavljaju, da je cak i za Ferhadiju Vlada RS-a dala 1,5 miliona KM...i onda ce ti reci da s obzirom koliko ih ima zive bolje od mnogih Srba u BL.
Sve ovo sto sam nabrojao je samo djelic opstepoznatih cinjenica, i sve je to tacno, ali zivot Bosnjaka u Banjaluci je puuuuno gori nego sto izgleda kad ovako poredam stvari, zar ne?
A sada se vratimo na Sarajevo pa cu ti kroz to objasniti zasto to nije tako kao sto se mnogima cini.
Najbolji i sto je jos vaznije najveci poslodavac u drzavi pa samim tim i u Sarajevu ti je drzavni aparat. Koliko taj aparat postuje manjinske narode, mislim da si vidio na onom linku sto sam ti ga ostavio na temi o JP.
Nakon toga, najveci poslodavci u Sarajevu su ti javna preduzeca. Sta ti mislis kakva je sansa nekome ko se zove Jovo da se zaposli u npt Telecomu? Nikakva!
Naravno, male sanse ima i Bosnjak, ali on ce bar pokusati preko amidze, daidze, tetka koji su u SDA ili bilo koga da dodje do nekog glavonje koji ce ga zaposliti. Da li ce uspjeti, nije ni vazno, ali zna se da tu firmu oduvijek kontrolise SDA i samim tim neki Jovo nema ama bas nikakve sanse da tu bilo sta, ma cak ni da se obrati.
Ako pak neki Bosnjak ne moze nista tu, onda ce probati takodjer preko amidze, daize, ili tetka koji je u SDA probat nestu u Fabrici duhana, gdje Jovo takodjer ama bas nema nikakvih sansi bez obzira koliko bio pametan, lijep i misicav.
Ako pak ne uspije ni tu, onda moze probati sa najjacom kompanijom u drzavi Elektrprivedom. Tu firmu kontrolise stranka koja ima moto 100% BiH, ali kada im odes na portal, vidjeces da upravljacku strukturu cini 17-18 ljudi koji su, gle cuda, 100% Bosnjaci. Onda ce Bosnjak tu probati preko drugog amidze, daidze, tetka, a Jovo ce ga naravno opet ispusiti.
Ovaj niz potom mozes nastaviti i ostala javna preduzeca, ali i vecinu privatnih jer svima nam je jasno da da ne moztes biti uspjesan privatnik ako nisi dobar sa vlastima sto u prevodu opet znaci SDA, SBiH...
Nakon tih ekonomskih problema onda ides na ostala zivotna pitanja.
Da li ces uspjeti dijete u zeljenu srednju skolu jer ti tamo opet treba neki amidza, daidza..Sve te to isto ceka i na fakultetu ili na upisu, ili na statusu redovan/vanredan ili prilikom sredjiavanja nekog ispita.
Sve to primjeni i na lijecenje. Ako imas daidzu u bolnici ili negdje drugo na jakom mjestu, ti ces sve nalaze rijesiti u par mjeseci - ako nemas, na svaki ces biti narucen "u drugoj polovini naredne godine".
I tako redom...
Kad sve saberes, u ovoj drzavi na svakom pedlju bar 80% osnovnih zivotnih stvari ti na ovaj ili onaj nacin kontrolisu nacionalne stranke (zaposljavanje, obrazovanje, lijecenje, sigurnost...).
Samim tim svako ko je u drugom toru U STARTU NEMA SANSE da bude ravnopravan odnosno biva zrtvom diskriminacije.
dobri postovi! 
netacno...Kristijana wrote: Za manje firme, prosto je kao pasulj: gazda Bošnjak će zaposliti radije nekog od ''svojih'' Bošnjaka nego drugu naciju. Posljedica rata i međunacionalne mržnje, maltene je razumljivo zašto ljudi tako razmišljaju ali je to ipak - diskriminacija. :
nijedna nije bila etnicki cista mada sam radio u tz i sa, gdje bosnjaci cine ogromnu vecinu stanovnistva... trenutno u kolege ubrajam i par ljudi iz inostranstva, ali nemamo nijednog bosnjaka, srbina i hrvata... svi smo bosanci... plus jedan hercegovac i jedna hercegovka... mahom ateisti, poneki agnostik, par muslimana, katolika, pravoslavaca i jedan jevrej (mada mislim da i on vise spada u ovu prvu kategoriju) bila je i zajebancija da na vrata stavimo 'zabranjen ulaz bosnjacima, srbima i hrvatima'... jer nam ih je pun kurac... a i da usput dokazemo da podjednako diskriminiramo i jedne i druge i trece... Ko ti je to rekao?Nezbilj wrote:Obzirom da je zaključana tema o Josipu Pejakoviću, a da se na toj temi zapravo raspravljalo o "diskriminaciji u Sarajevu" odnosno optužbama na račun položaja nebošnjaka u glavnom gradu nadam se da mi moderacija neće zamjeriti što ću otvoriti posebnu temu o tome.
Mislim da je potrebno i dobro o ovoj temi otvoreno raspraviti. Optužbe na račun Sarajeva redovne su i ustaljene. U RS-u se Sarajevo ne doživljava kao glavni grad kao ni u Hercegovini. Često ga porede sa Teheranom optužuju za mali procenat nebošnjaka, kritikuju sve one koji su tokom i poslije rata u ovaj grad doselili itd. Umjetnici poput Pejakovića i Montena kažu da Sarajevo nije više ona kulturna i stvaralačka oaza da nema više "onog" sarajevskog duha i kulture.
Dakle moje pitanje je kakvo je stvarno stanje duha današnjeg Sarajeva. Da li ovaj grad zaista diskriminira, mrzi, smatra uljezima one koji nisu u većini odnosno Bošnjaci. Da li mi svojim odnosom, činjenjem ili propuštanjem nečega činimo život naših sugrađana koji nisu muslimani, Bošnjaci, Bosanci, Sarajlije ili nešto drugo, nepodnošljivim.
Bilo bi lijepo kada bi čuli malo direktnih iskustava i razmišljanja ljudi koji ovdje žive, kako onih iz večinskog tako i onih iz manjinskog "tora".
Kristijana.je napisala.
Dakle, smeta mi kad mi nepoznati ljudi nazivaju Selam. Kao cuke koje obilježavaju teritorij, pretpostavljaju da su baš svi muslimani. Po istom principu, čak i ako neko zna da sam Srpkinja ne želim ni da čujem Pomoz' bog, jer ja ne koristim ni taj pozdrav, nego obične: Dobar dan, zdravo, doviđenja. To treba biti opće pravilo: ne znaš li šta je osoba po naciji/vjeri ( tu su, usput, diskriminisani i ateisti svih nacija! ) govori građanske pozdrave i vozdra.
Tako je uvijek bilo u Sarajevu i to ne želim da mijenjam, samo je razlika što se nekad Selam nazivao baš među onima koji poznaju porodični background pa znaju da se obraćaju muslimanu, a danas ušlo u modu da se SVIMA naziva Selam. I onda to smrdi na agresivnu islamizaciju stoput više od boom-a džamija, pokrivenih žena na ulicama itd.
kako to da meni još niko selam ne nazva--ni u prodavnici--ni u cevabdžinici--ni u pekari.ni u pasjoj materi...............................svaki dan sam vani -hem lunjam hem obilazim --svaki dan sam sa raznoraznim prodavcima i prodavacicama--još mi niko selam ne nazva. da mi nije ovog foruma pojma ne bih imo šta mi se u gradu dešava--koja diskriminacija je na djelu hej-on selam nazvo nekom koja drskost 95% mostarskih Bosnjaka danas zivi u tzv. "istocnom Mostaru" gdje se Bozic osjeti jedino po reklamama na NOVA TV...Zaboravljas cinjenicu da su Mostar dvije potpuno odvojene zajednice.Alfa_Ze wrote:da nije mozda Bosnjacima u Mostaru ili Banja Luci drugacije kad je bozic ??Risto Kuglarić wrote: evo ti primjer: u firmi u državnom vlasništvu u sarajevu, radnici katolici ne mogu da rade za bajram (firma zaključana), te samim tim ako hoće slobodno za božić i uskrs uzimaju od godišnjeg.
Izvini, ali sam morala da ovo postavim....... 
Ne bih se složio sa tobom. Nikako.neretvanac wrote: 95% mostarskih Bosnjaka danas zivi u tzv. "istocnom Mostaru" gdje se Bozic osjeti jedino po reklamama na NOVA TV...Zaboravljas cinjenicu da su Mostar dvije potpuno odvojene zajednice.
Ne zna covjek bil se na ovo nasmijao ili plakao...Vitezanin wrote:Diskriminacije ima i u Sarajevu kao i svugdje drugdje. Budući da se ovdje govori o diskriminaciji na nacional-vjerskoj osnovi rekao bih sljedeće: postoje stvari koje konkretno Hrvati i Srbi u Sarajevu mogu navesti kao diskriminaciju.
Npr ispit na Badnjak u 18:00 sati i nakon toga ti preostaje kako stići na Badnju večeru iako ne živiš u Sarajevu, ispit na Božić (drugi dan, ali Božić traje tri dana) 26.12 ujutro u 9:00 iako ne živiš u Sarajevu, a moraš doći, ispit na drugi Božić 8.1. Sve su ovo iskustva mojih kolega i mene također. MOgao sam napisati katolici i pravoslavci, ali pošto je to bukvalno kod nas isto, onda sam napisao ovako. Mada, ja bi iskreno volio da ljudi kod nas malo više posvete pozornosti radu, em ovaj blagdan, em onaj. NIje ni čudo što smo u banani. Vazda neke slave i praznici.
Neki će reći "Pa i za Bajram se dobije jedan dan". Budimo iskreni: na papiru jeste tako. Ali svi znamo da se za Bajram dobije tri dana slobodno. Treća sam godina i znam o čemu govorim.
Naravno, ja sam objektivan i znam da kolege muslimani/Bošnjaci ne bi bolje prošle ne Sveučilištu u Mostaru ili Banja Luci. Ali također ovi se i ne hvale da su multi-kulti kao što je to slučaj sa Sarajevom.
Volim Sarajevo. Zaista. Hrvat sam, mislim da ovdje ipak moram spomenuti. Ne družim se s ljudima koji me ugrožavaju po gore navednim osnovama i imam respekt prema većini ljudi čime smatram da sam uspio "maknuti" te ljude od sebe koji bi mi pokušali nabaciti nešto što bih mogao protumačiti kao diskriminaciju.
Ako izađem iz ovog "institucionalnog" dijela i ako govorim samo o sebi , onda mogu reći da sam i imao situaciju koja mi nije bila ugodna. Npr. verbalna provokaciju u jednom lokalu od strane nekog lika koji mi je rekao " da nosim taj križ s vrata ili će mi ga ščupati". Naravno, poslije toga nije mi palo na pamet da nosim bilo šta slično.
Od ostalih sam čuo da su ih neki manijaci ganjali po gradu jer su im čuli imena, pa sam onda čuo od jedne prijateljice, Sarajka , pravoslavka, Srpkinja da je imala sličan incident, ali u tramvaju. Naime, neki lik joj je vidio brojanicu na ruci. I tako...Ima toga. Mada je Sarajevo milijun puta zdravija sredina nego neki omanji grad koji je pritom još i podijeljen po etničkoj liniji.
A sebe mogu zamisliti da živim u Sarajevu, zašto da ne. Par detalja se može popraviti i na tome se treba raditi.
Možete vi pričati šta hoćete, ali kad ti u jednom trenutku grad napuste jedni, a dođu preko noći drugi ljudi mora doći do promjene. Ništa nije drukčije i u ostatku BIH.
Ja bih osobno volio vidjeti nazive ulica za početak, na latinici i ćirilici. To su te sitne stvari koje ljudi primjećuju. Dakako, ovo treba u cijeloj zemlji, ali od nečega se mora krenuti. Kažu, glavni grad je preslika stanja u državi. E ako je tako, krenimo na posao. Naravno, ovdje ima milijun ogromnih institucionalnih i drugih ograničenja, ali ako ne možemo riješiti veliki problem , riješimo ove manje.
Ali opet bih ponovio- Sarajevo je ipak daleko normalnija i zdravija sredina od ostatka BiH.
Da cujem u cemu?palermo wrote:Ne bih se složio sa tobom. Nikako.neretvanac wrote: 95% mostarskih Bosnjaka danas zivi u tzv. "istocnom Mostaru" gdje se Bozic osjeti jedino po reklamama na NOVA TV...Zaboravljas cinjenicu da su Mostar dvije potpuno odvojene zajednice.
Nemam šta posebno ti kažem. Ako imaš podjelu u glavi, onda podjelu vidiš u svemu. I onda je razumljivo što Mostar doživljavaš kao grad sa dvoje potpuno odvojene zajednice. Ako nemaš tu podjelu u glavi, onda sasvim lijepo možeš živjeti u jedinstvenom gradu Mostaru. Uprkos svemu.neretvanac wrote:
Da cujem u cemu?
I sam zivim u Mostaru.
IHAVEDREAM wrote:Muha-sa....
Da li se u navedenom teksu "SAMO SLUCAJNO" NAZIRU ELEMENTI DISKRIMINACIJE.......
mOJE POSTOVANJE....
[img]
03. 12. 2009 | rubrika: Bosna i Hercegovina | stalni link ove stranice
Djeca iz “mješovitih” brakova: nevidljive žrtve rata
Rasprave o “mješovitim brakovima” u BiH vode se od rata na ovamo s manjim ili većim intenzitetom na gotovo svim razinama – akademskim, religijskim, političkim.
Što manje demokratije, to manje i tolerancije. Nisu se štedila ni djeca u međusobnom prepucavanju, bolje reći vrijeđanju.
Posebno je žalosno što se to kršenje ljudskih prava prelama preko djece iz mješovitih brakova, koja se od obdaništa do fakulteta i eventualnog radnog mjesta suočavaju sa nizom nerazriješivih problema u specifičnim bosanskohercegovačkim prilikama.
Ova djeca danas se susreću sa realnim problemima, od onog da se prilikom zapošljavanja moraju nacionalno izjasniti, do onog banalnog – da ih pitaju otkud ti takvo ime i šta si ti?
“Što je najgore, ima i profesora koji studenta fino pita što će ti ovo ime kad ti je babo Salih, ili šta će tebi ovo ime kad ti je otac Jovan itd., i sve je to nekako normalno postalo,” kaže Besim Spahić, profesor sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu.
Još drastičniji su primjeri u mjestima gdje postoji fenomen nazvan dvije škole pod jednim krovom, gdje se, naprimjer, dijete mame Ivane i tate Adisa mora odlučiti hoće li pod isti krov sa Hrvatima ili Bošnjacima.
Dvije tradicije, dva praznika
A kako je nemoguće jednostavno odlučiti, znaju samo oni koji su morali proći kroz tu vrstu traume. Pored svega, istraživanja govore da je trećina mladih Bosanaca i Hercegovaca spremna stupiti u brak popularno nazvan mješoviti.
Jelena i Almedin su mama i tata petogodišnjeg Rijada. Njihova ljubav bila je jača od nacionalnih barijera.
Za Rijada kažu da je sretno dijete koje se ni po čemu ne razlikuje od ostalih osim po bogatstvu da će od malih nogu znati za dvije tradicije i slaviti više praznika.
„Uvijek sam smatrala da trebamo svi zajedno biti, bez obzira na naciju, ime. To za mene nikad ništa nije značilo. Da mi je išta značilo, kao što vidite, ne bih se udala, ne bih dala djetetu ime Rijad,“ kaže Jelena.
„Bilo je, možda, i pola familije moje i rekao sam im svima da se zove Jelena, ako ima neko nešto protiv, neka odmah kaže ili ne ne mora ni reći, nek mi ne odlazi, nek me ne zove,“ dodaje Almedin.
Profesor sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Besim Spahić kaže da te ljude niko ne zastupa.
Prešućena djeca
“To je skaradno. Kad od čovjeka tražiš da se odrekne dijela mamine familije, a hoće da napravi po očevoj nekakvu karijeru, onda mora pljuvati po onima drugima. Mi imamo takve i u našoj najvišoj politici koji imaju supruge i svoje žene druge, ali šute i vode onu politiku za koju ih je njihova stranka postavila,“ rekao je Spahić za RSE.
Vesna Andree – Zaimović je muzikologinja, ali i mama troje djece rođene u miješanom braku. Smatra da je za djecu najvažniji savjestan odnos roditelja, te da djeca rođena u takvim brakovima mogu biti predodređena da budu istinski demokrati.
“Da postanu istinski bogati ljudi. S druge strane, uz nepažljive, nesavjesne roditelje, dijete koje raste u jednom mješovitom braku može da se izrodi i u jednu frustriranu ličnost. Dakle, sve zavisi od toga koliko su roditelji spremni da jednim demokratskim principom odgajaju svoju djecu, da ih poduče da to okruženje u kojem rastu jeste jedno bogato, normalno, prirodno okruženje i da ih na taj način učine i jačim ličnostima i da njihovi horizonti, njihovi svjetozori budu širi,“ kaže Andree-Zaimović.
“Realni problemi ipak postoje, a jedan od najgorih je što je ova grupa ljudi ne marginalizirana već potpuno nevidljiva za bosanskohercegovačko društvo”, kaže direktor Internacionalnalnog multireligijskog i interkulturalnog centra fra Marko Oršolić.
“Djeca miješanih brakova u BiH nisu marginalizirana nego su prešućena i uopće kao da ne postoje – zato što miješanih brakova mnogi bi htjeli da i nema. Uglavnom, djeca su ta zbunjena. Oni su produženje jedne tradicije – sad jedne, sad druge, ali najčešće, kao što je Ivo Andrić zabilježio jednu poslovicu: Babo mi klanja, majka mi se krsti, a ja stojim pa se kamenim,“ kaže Spahić.
Teško je zaboraviti da su ljudi u miješanim brkovima, te djeca rođena iz njih u vrijeme kada su carevale nacionalne ideologije smatrani kopiladima i onima koje treba iz ovoga društva potpuno izopštiti. Iako su mediji prenosili da je nešto slično govorio i profesor Džemaludin Latić, on danas tvrdi da takvo nešto nikada ne bi rekao.
“Četo”, “ustaša”, “balija”
“To je izmislila unuka Josipa Broza, to Džemo Latić niti je rekao, niti napisao. I to ne bih nikada učinio zbog toga što mi to ne dopuštaju ni moja porodična kultura, ni moja vjera. I svu djecu koja nas sada slušaju, koja slušaju ovu ogavnu uvredu, hoću da pozdravim i da im kažem da ja to nikada nisam ni pomislio,“ rekao je Latić.
Ipak, objašnjava zbog čega je protiv miješanih brakova.
“U mojoj vjeri je udaja muslimanke za nekoga ko nije musliman zabranjena. To stoji u osnovnim izvorima islama. A načelno je dozvoljena ženidba muslimana sa vjernicom koja vjeruje u jednog Boga, koja vjeruje u proživljenje. To je načelno. Međutim, većina vjerskih učenjaka, poput Evropskog vijeća za fetve, smatra da u situacijama kakva je u BiH i na Balkanu muslimani ne bi trebali da se žene nikakvim osim sa muslimankama,“ rekao je Latić.
Sociolog iz Banje Luke Ivan Šijaković podsjeća da je rat u BiH pokazao da su upravo djeca iz miješanih brakova najgore prošla.
“To je jedna vrsta potpune diskriminacije rođenjem samim zbog sredine koja, nažalost, ne razumije to, iako bi to trebalo da bude u svim zemljama u svijetu, a posebno u BiH, da bude baš jedna vrsta prednosti da ste vi u sebi spojili dvije različitosti koje se u BiH ne podnose,“ kaže Šijaković.
Da je riječ tek o apsurdu koje je proizvodi bosanskohercegovačko društvo govori i činjenica da se, recimo, brak između dvoje ljudi iste vjere ali različite rase neće nazvati miješanim. Takođe, brak između Nijemca i Bosanke niko neće osuditi, niti će njihovo dijete gledati sa podozrenjem.
“Tamo kad se uda za Hansa – nek makar i za Hansa, samo nek nije ovdje za onoga “četu”, za onoga “baliju”, za onog “ustašu”. To je naša normalna terminologija, ja se izvinjavam, koja i do dan-danas kola i ovdje, na viskoškolskim institucijama,“ rekao je Spahić. [/img]
Razumijemo se, i sam sam Mostarac...palermo wrote:Nemam šta posebno ti kažem. Ako imaš podjelu u glavi, onda podjelu vidiš u svemu. I onda je razumljivo što Mostar doživljavaš kao grad sa dvoje potpuno odvojene zajednice. Ako nemaš tu podjelu u glavi, onda sasvim lijepo možeš živjeti u jedinstvenom gradu Mostaru. Uprkos svemu.neretvanac wrote:
Da cujem u cemu?
I sam zivim u Mostaru.
Al tema je diskriminacija u sarajevu, pa da ne trolamo
Smiješan si. Jasno sam napisao da mislim da bi moje kolege "pogrešne" nacionalnosti vjerojatno prošle isto i negdje drugdje u BiH. NARAVNO DA NIJE BEZVRIJEDNO JER SE TIME UDARA NA NEČIJI VLASTITI IDENTITET! Trebaš znati da je toj djevojci ta simbolična narukvica koju ima nešto što je dio nje. Vjera je u pitanju, duhovnost, razumiješ. A znaš kad se na to udari ili na nacionalnost što dobivaš i što smo zbog toga dobili prije 15 godina.neretvanac wrote:Ne zna covjek bil se na ovo nasmijao ili plakao...Vitezanin wrote:Diskriminacije ima i u Sarajevu kao i svugdje drugdje. Budući da se ovdje govori o diskriminaciji na nacional-vjerskoj osnovi rekao bih sljedeće: postoje stvari koje konkretno Hrvati i Srbi u Sarajevu mogu navesti kao diskriminaciju.
Npr ispit na Badnjak u 18:00 sati i nakon toga ti preostaje kako stići na Badnju večeru iako ne živiš u Sarajevu, ispit na Božić (drugi dan, ali Božić traje tri dana) 26.12 ujutro u 9:00 iako ne živiš u Sarajevu, a moraš doći, ispit na drugi Božić 8.1. Sve su ovo iskustva mojih kolega i mene također. MOgao sam napisati katolici i pravoslavci, ali pošto je to bukvalno kod nas isto, onda sam napisao ovako. Mada, ja bi iskreno volio da ljudi kod nas malo više posvete pozornosti radu, em ovaj blagdan, em onaj. NIje ni čudo što smo u banani. Vazda neke slave i praznici.
Neki će reći "Pa i za Bajram se dobije jedan dan". Budimo iskreni: na papiru jeste tako. Ali svi znamo da se za Bajram dobije tri dana slobodno. Treća sam godina i znam o čemu govorim.
Naravno, ja sam objektivan i znam da kolege muslimani/Bošnjaci ne bi bolje prošle ne Sveučilištu u Mostaru ili Banja Luci. Ali također ovi se i ne hvale da su multi-kulti kao što je to slučaj sa Sarajevom.
Volim Sarajevo. Zaista. Hrvat sam, mislim da ovdje ipak moram spomenuti. Ne družim se s ljudima koji me ugrožavaju po gore navednim osnovama i imam respekt prema većini ljudi čime smatram da sam uspio "maknuti" te ljude od sebe koji bi mi pokušali nabaciti nešto što bih mogao protumačiti kao diskriminaciju.
Ako izađem iz ovog "institucionalnog" dijela i ako govorim samo o sebi , onda mogu reći da sam i imao situaciju koja mi nije bila ugodna. Npr. verbalna provokaciju u jednom lokalu od strane nekog lika koji mi je rekao " da nosim taj križ s vrata ili će mi ga ščupati". Naravno, poslije toga nije mi palo na pamet da nosim bilo šta slično.
Od ostalih sam čuo da su ih neki manijaci ganjali po gradu jer su im čuli imena, pa sam onda čuo od jedne prijateljice, Sarajka , pravoslavka, Srpkinja da je imala sličan incident, ali u tramvaju. Naime, neki lik joj je vidio brojanicu na ruci. I tako...Ima toga. Mada je Sarajevo milijun puta zdravija sredina nego neki omanji grad koji je pritom još i podijeljen po etničkoj liniji.
A sebe mogu zamisliti da živim u Sarajevu, zašto da ne. Par detalja se može popraviti i na tome se treba raditi.
Možete vi pričati šta hoćete, ali kad ti u jednom trenutku grad napuste jedni, a dođu preko noći drugi ljudi mora doći do promjene. Ništa nije drukčije i u ostatku BIH.
Ja bih osobno volio vidjeti nazive ulica za početak, na latinici i ćirilici. To su te sitne stvari koje ljudi primjećuju. Dakako, ovo treba u cijeloj zemlji, ali od nečega se mora krenuti. Kažu, glavni grad je preslika stanja u državi. E ako je tako, krenimo na posao. Naravno, ovdje ima milijun ogromnih institucionalnih i drugih ograničenja, ali ako ne možemo riješiti veliki problem , riješimo ove manje.
Ali opet bih ponovio- Sarajevo je ipak daleko normalnija i zdravija sredina od ostatka BiH.
O diskriminaciji u Sarajevu govore na Sokolcu ili na Listici...
Stavi mjesec i zvijezdu pa pravac Listica, pa cemo zajedno brojat konce na glavi...
"Imala je problema zbog brojanice"....
I ne dovodim ih u paralelu, al na te price se ne treba ni obazirat, jer je bezvrijedno. Ljakse ostaje ljakse.
Vitezanin wrote:Smiješan si. Jasno sam napisao da mislim da bi moje kolege "pogrešne" nacionalnosti vjerojatno prošle isto i negdje drugdje u BiH. NARAVNO DA NIJE BEZVRIJEDNO JER SE TIME UDARA NA NEČIJI VLASTITI IDENTITET! Trebaš znati da je toj djevojci ta simbolična narukvica koju ima nešto što je dio nje. Vjera je u pitanju, duhovnost, razumiješ. A znaš kad se na to udari ili na nacionalnost što dobivaš i što smo zbog toga dobili prije 15 godina.neretvanac wrote:Ne zna covjek bil se na ovo nasmijao ili plakao...Vitezanin wrote:Diskriminacije ima i u Sarajevu kao i svugdje drugdje. Budući da se ovdje govori o diskriminaciji na nacional-vjerskoj osnovi rekao bih sljedeće: postoje stvari koje konkretno Hrvati i Srbi u Sarajevu mogu navesti kao diskriminaciju.
Npr ispit na Badnjak u 18:00 sati i nakon toga ti preostaje kako stići na Badnju večeru iako ne živiš u Sarajevu, ispit na Božić (drugi dan, ali Božić traje tri dana) 26.12 ujutro u 9:00 iako ne živiš u Sarajevu, a moraš doći, ispit na drugi Božić 8.1. Sve su ovo iskustva mojih kolega i mene također. MOgao sam napisati katolici i pravoslavci, ali pošto je to bukvalno kod nas isto, onda sam napisao ovako. Mada, ja bi iskreno volio da ljudi kod nas malo više posvete pozornosti radu, em ovaj blagdan, em onaj. NIje ni čudo što smo u banani. Vazda neke slave i praznici.
Neki će reći "Pa i za Bajram se dobije jedan dan". Budimo iskreni: na papiru jeste tako. Ali svi znamo da se za Bajram dobije tri dana slobodno. Treća sam godina i znam o čemu govorim.
Naravno, ja sam objektivan i znam da kolege muslimani/Bošnjaci ne bi bolje prošle ne Sveučilištu u Mostaru ili Banja Luci. Ali također ovi se i ne hvale da su multi-kulti kao što je to slučaj sa Sarajevom.
Volim Sarajevo. Zaista. Hrvat sam, mislim da ovdje ipak moram spomenuti. Ne družim se s ljudima koji me ugrožavaju po gore navednim osnovama i imam respekt prema većini ljudi čime smatram da sam uspio "maknuti" te ljude od sebe koji bi mi pokušali nabaciti nešto što bih mogao protumačiti kao diskriminaciju.
Ako izađem iz ovog "institucionalnog" dijela i ako govorim samo o sebi , onda mogu reći da sam i imao situaciju koja mi nije bila ugodna. Npr. verbalna provokaciju u jednom lokalu od strane nekog lika koji mi je rekao " da nosim taj križ s vrata ili će mi ga ščupati". Naravno, poslije toga nije mi palo na pamet da nosim bilo šta slično.
Od ostalih sam čuo da su ih neki manijaci ganjali po gradu jer su im čuli imena, pa sam onda čuo od jedne prijateljice, Sarajka , pravoslavka, Srpkinja da je imala sličan incident, ali u tramvaju. Naime, neki lik joj je vidio brojanicu na ruci. I tako...Ima toga. Mada je Sarajevo milijun puta zdravija sredina nego neki omanji grad koji je pritom još i podijeljen po etničkoj liniji.
A sebe mogu zamisliti da živim u Sarajevu, zašto da ne. Par detalja se može popraviti i na tome se treba raditi.
Možete vi pričati šta hoćete, ali kad ti u jednom trenutku grad napuste jedni, a dođu preko noći drugi ljudi mora doći do promjene. Ništa nije drukčije i u ostatku BIH.
Ja bih osobno volio vidjeti nazive ulica za početak, na latinici i ćirilici. To su te sitne stvari koje ljudi primjećuju. Dakako, ovo treba u cijeloj zemlji, ali od nečega se mora krenuti. Kažu, glavni grad je preslika stanja u državi. E ako je tako, krenimo na posao. Naravno, ovdje ima milijun ogromnih institucionalnih i drugih ograničenja, ali ako ne možemo riješiti veliki problem , riješimo ove manje.
Ali opet bih ponovio- Sarajevo je ipak daleko normalnija i zdravija sredina od ostatka BiH.
O diskriminaciji u Sarajevu govore na Sokolcu ili na Listici...
Stavi mjesec i zvijezdu pa pravac Listica, pa cemo zajedno brojat konce na glavi...
"Imala je problema zbog brojanice"....
I ne dovodim ih u paralelu, al na te price se ne treba ni obazirat, jer je bezvrijedno. Ljakse ostaje ljakse.
naravno da je smijesan.jaran je meni saku dobio u usta zato sto ima tetovazu koja lici na krst a zapravo nije.bio ja prisutan da ne bude rekla kazala. ima masa primjera i pored svih njih mogu reci da diskriminacija nije toliko izrazena da se u Sarajevu ne moze normalno zivjeti. ja bih radije da dobijem dozvolu za babac plamena i iskorijenim papanluk po graduVitezanin wrote:Smiješan si. Jasno sam napisao da mislim da bi moje kolege "pogrešne" nacionalnosti vjerojatno prošle isto i negdje drugdje u BiH. NARAVNO DA NIJE BEZVRIJEDNO JER SE TIME UDARA NA NEČIJI VLASTITI IDENTITET! Trebaš znati da je toj djevojci ta simbolična narukvica koju ima nešto što je dio nje. Vjera je u pitanju, duhovnost, razumiješ. A znaš kad se na to udari ili na nacionalnost što dobivaš i što smo zbog toga dobili prije 15 godina.neretvanac wrote:Ne zna covjek bil se na ovo nasmijao ili plakao...Vitezanin wrote:Diskriminacije ima i u Sarajevu kao i svugdje drugdje. Budući da se ovdje govori o diskriminaciji na nacional-vjerskoj osnovi rekao bih sljedeće: postoje stvari koje konkretno Hrvati i Srbi u Sarajevu mogu navesti kao diskriminaciju.
Npr ispit na Badnjak u 18:00 sati i nakon toga ti preostaje kako stići na Badnju večeru iako ne živiš u Sarajevu, ispit na Božić (drugi dan, ali Božić traje tri dana) 26.12 ujutro u 9:00 iako ne živiš u Sarajevu, a moraš doći, ispit na drugi Božić 8.1. Sve su ovo iskustva mojih kolega i mene također. MOgao sam napisati katolici i pravoslavci, ali pošto je to bukvalno kod nas isto, onda sam napisao ovako. Mada, ja bi iskreno volio da ljudi kod nas malo više posvete pozornosti radu, em ovaj blagdan, em onaj. NIje ni čudo što smo u banani. Vazda neke slave i praznici.
Neki će reći "Pa i za Bajram se dobije jedan dan". Budimo iskreni: na papiru jeste tako. Ali svi znamo da se za Bajram dobije tri dana slobodno. Treća sam godina i znam o čemu govorim.
Naravno, ja sam objektivan i znam da kolege muslimani/Bošnjaci ne bi bolje prošle ne Sveučilištu u Mostaru ili Banja Luci. Ali također ovi se i ne hvale da su multi-kulti kao što je to slučaj sa Sarajevom.
Volim Sarajevo. Zaista. Hrvat sam, mislim da ovdje ipak moram spomenuti. Ne družim se s ljudima koji me ugrožavaju po gore navednim osnovama i imam respekt prema većini ljudi čime smatram da sam uspio "maknuti" te ljude od sebe koji bi mi pokušali nabaciti nešto što bih mogao protumačiti kao diskriminaciju.
Ako izađem iz ovog "institucionalnog" dijela i ako govorim samo o sebi , onda mogu reći da sam i imao situaciju koja mi nije bila ugodna. Npr. verbalna provokaciju u jednom lokalu od strane nekog lika koji mi je rekao " da nosim taj križ s vrata ili će mi ga ščupati". Naravno, poslije toga nije mi palo na pamet da nosim bilo šta slično.
Od ostalih sam čuo da su ih neki manijaci ganjali po gradu jer su im čuli imena, pa sam onda čuo od jedne prijateljice, Sarajka , pravoslavka, Srpkinja da je imala sličan incident, ali u tramvaju. Naime, neki lik joj je vidio brojanicu na ruci. I tako...Ima toga. Mada je Sarajevo milijun puta zdravija sredina nego neki omanji grad koji je pritom još i podijeljen po etničkoj liniji.
A sebe mogu zamisliti da živim u Sarajevu, zašto da ne. Par detalja se može popraviti i na tome se treba raditi.
Možete vi pričati šta hoćete, ali kad ti u jednom trenutku grad napuste jedni, a dođu preko noći drugi ljudi mora doći do promjene. Ništa nije drukčije i u ostatku BIH.
Ja bih osobno volio vidjeti nazive ulica za početak, na latinici i ćirilici. To su te sitne stvari koje ljudi primjećuju. Dakako, ovo treba u cijeloj zemlji, ali od nečega se mora krenuti. Kažu, glavni grad je preslika stanja u državi. E ako je tako, krenimo na posao. Naravno, ovdje ima milijun ogromnih institucionalnih i drugih ograničenja, ali ako ne možemo riješiti veliki problem , riješimo ove manje.
Ali opet bih ponovio- Sarajevo je ipak daleko normalnija i zdravija sredina od ostatka BiH.
O diskriminaciji u Sarajevu govore na Sokolcu ili na Listici...
Stavi mjesec i zvijezdu pa pravac Listica, pa cemo zajedno brojat konce na glavi...
"Imala je problema zbog brojanice"....
I ne dovodim ih u paralelu, al na te price se ne treba ni obazirat, jer je bezvrijedno. Ljakse ostaje ljakse.
tako su radili nacisti ....zavrzlama wrote:ukidanje diskriminacije najbolje odrade velikosrbi...
oni protjeraju sve koji su politicki,vjerski i ideoloski drugaciji nego oni i nema diskriminacije ,jer se nema prema kome ispoljavat....
