Dejton 2

[Skijaš]

Što se tiče praznika, potpuno razumijem zašto je značajnom dijelu Srba sporan prvi mart kao praznik. Ne mislim da su u pravu, ali ih razumijem. A kompromisno rješenje oko kojeg bi se mogli okupiti su na primjer 25 novembar kojim se obilježava ZAVNOBiH, kao temelj moderne države i recimo 26 oktobar, dan kada je Tvrtko krunisan za kralja.

Vezano za karakter rata, za mene će to ostati agresija potpomognuta pobunjeničkim elementima. Ali, to me neće spriječiti da šutam loptu sa bivšim pripadnicima VRS-a koji su uvjereni da se radilo o građanskom ratu. Zašto bi nas to kočilo ? Djeca u školi ne moraju učiti o tome a i preko javnih medija bi se moglo definisati određene standarde prihvatljivog. Neka u službenoj upotrebi "agresija" i "građanski rat" budu samo "rat na području Bosne i Hercegovine".

Dovoljno fleksibilno ?

Nikakvog ozbiljnog spora oko 1 marta a ni oko 25 novembra nema.Ti dani nisu praznici Republike Srpske i na njih građani jednostavno ne obraćaju pažnju.Zbog neprimjerenog insistiranja političara iz Federacije da se radi o praznicima i Republike Srpske,što takođe nije iskreno, tih dana se oglase Dodik i neki drugi političari i umjesto da čestitaju praznik građanima Federacije,nešto trabunjaju.
Pitanjem rata i ko je kriv za rat od prije dvadedeset dvije godina,malo ko se opterećuje u Republici Srpskoj.Svaki pojedinac o tome kao i svemu drugom može da ima mišljenje kakvo hoće a kako će se zvanično definisati taj događaj u udžbenicima u Federaciji BiH agresija,građanski rat,pobuna, to je opet stvar Federacije,njenih institucija i građana.

Pa ništa onda, sveži pertle i ne daj da ti pobjegnu one dvije ovce. Potrajaće.

[DoZeN]

Što se tiče praznika, potpuno razumijem zašto je značajnom dijelu Srba sporan prvi mart kao praznik. Ne mislim da su u pravu, ali ih razumijem. A kompromisno rješenje oko kojeg bi se mogli okupiti su na primjer 25 novembar kojim se obilježava ZAVNOBiH, kao temelj moderne države i recimo 26 oktobar, dan kada je Tvrtko krunisan za kralja.

Vezano za karakter rata, za mene će to ostati agresija potpomognuta pobunjeničkim elementima. Ali, to me neće spriječiti da šutam loptu sa bivšim pripadnicima VRS-a koji su uvjereni da se radilo o građanskom ratu. Zašto bi nas to kočilo ? Djeca u školi ne moraju učiti o tome a i preko javnih medija bi se moglo definisati određene standarde prihvatljivog. Neka u službenoj upotrebi "agresija" i "građanski rat" budu samo "rat na području Bosne i Hercegovine".

Dovoljno fleksibilno ?

Tvoj predlog je zanimljiv,ali budimo realni vecina Bosnjaka i Bosnjackih stranaka ne bi ga prihvatila,jer oni misle da je Dejton "ludacka kosulja" na BIH, a evo sve ove godine od zavrsetka rata nece da udju u ozbiljni dijalog sa BL
Vec sam pisao ovde o tome, u BIH ne postoji politicar koji je spreman da predje entitetsku liniju i uruci poklon invalidu VRS i da ga snimi kamera?
Bosnjacke stranke i danas zele da im neko drugi dodje u BIH i napravi drzavu, jer znaju da se nesposobne da pridobiju Srbe i Hrvate. Medjutim tudja ruka svraba ne cese, jer ako dodju i nametnu ustav moraju da ga i odrzavaju,moraju da budu odgovorni i za Glinicu, i za Tuzlu i za posrnuli Pretis itd,a oni to nece

[Srpko]

da se tako ponašate u MANJEM BH entitetu omogućio vam je ovaj govnar dole

Šta i ako jeste,missim nikakav problem .Jedini koji vide problem su patriJoti iz dijaspore.Ja sam često u Sarajevu i vidim da ni tamo mlađi svijet uopšte nije opsjednut ni istorijom ni ratom ni Republikom Srpskom.Sve što žele jeste da imaju koliko toliko normalan život a najveći broj bi se prije danas nego sutra,ispalio u Australiju ili Kanadu.

[Skijaš]

Što se tiče praznika, potpuno razumijem zašto je značajnom dijelu Srba sporan prvi mart kao praznik. Ne mislim da su u pravu, ali ih razumijem. A kompromisno rješenje oko kojeg bi se mogli okupiti su na primjer 25 novembar kojim se obilježava ZAVNOBiH, kao temelj moderne države i recimo 26 oktobar, dan kada je Tvrtko krunisan za kralja.

Vezano za karakter rata, za mene će to ostati agresija potpomognuta pobunjeničkim elementima. Ali, to me neće spriječiti da šutam loptu sa bivšim pripadnicima VRS-a koji su uvjereni da se radilo o građanskom ratu. Zašto bi nas to kočilo ? Djeca u školi ne moraju učiti o tome a i preko javnih medija bi se moglo definisati određene standarde prihvatljivog. Neka u službenoj upotrebi "agresija" i "građanski rat" budu samo "rat na području Bosne i Hercegovine".

Dovoljno fleksibilno ?

Tvoj predlog je zanimljiv

eto napretka

[DoZeN]

da se tako ponašate u MANJEM BH entitetu omogućio vam je ovaj govnar dole

nebitno
Covjek je mrtav,a mrtva usta ne govore
On je isto tako svasta izjavljivao i oko mudazahedina u BIH, svako prenosi sta mu je po volji
Istina ostaje da Ameri nisu iskreni oko bilo cega sto urade u svijetu, da nema imena RS,bila bi teritorija koju bi prisvojili oni koji su bili kod Karadzica i Mladica u vojsci,jer podjela u Dejtonu to omogucila.

[Yug]

Gerald Knaus: BiH nije moguće preustrojiti
11/03/2014

Prvi čovjek nevladine organizacije Inicijativa za evropsku stabilnost (ESI) Gerald Knaus odbacio je prijedlog bivšeg predsjednika Hrvatske Stjepana Mesića za preustroj Bosne i Hercegovine. On je ocijenio da svojevrsni „Dejton 2″ nije moguće upriličiti i zato što je rješenje o novoj organizaciji BiH u više multietničkih kantona/regiona – neprovedivo.
Ukidanje agencija
- Takvo rješenje moralo bi biti nametnuto svim stranama u BiH. Taj posao trebala bi uraditi institucija čiji je autoritet potkopan i ona naprosto nema snage da se obračuna s bilo kakvim otporom na ovom planu. Također, nikada se neće postići konsenzus niti izvan BiH postoji tijelo koje bi to provelo – napisao je Knaus za analizu ESI-ja.
Dodao je da je ovakav pristup pokušan u više navrata ranije u BiH s istim neuspješnim rezultatom.
- Kako bi tačno novi multietnički regioni bili bolji od sadašnjih? De facto, to znači da bi se Sarajevski kanton i region Istočnog Sarajeva ujedinili. Ili Bijeljina pridodata Tuzli? Kako takvi potezi uopće stvaraju državu koja bolje funkcionira – pita se Knaus.
Novi unutrašnji ustroj BiH, ističe prvi čovjek ESI-ja, značio bi ukidanje stotina agencija i vlada koje postoje u BiH, otkazi za desetine hiljada državnih službenika koje bi, potom, ponovo trebalo zaposliti. Samim tim, stvorile bi se stotine novih državnih institucija.

Potpuna stagnacija
- U međuvremenu, ne bi bilo vremena i prilike da se radi na bilo kakvoj funkcionalnoj vlasti. Stagnacija bi bila, dakle, potpuna – napisao je Knaus.
Rezimirao je da se ovakav ustroj BiH nikada neće desiti, mada je dobro pričati o tome da BiH mora biti funkcionalnija i racionalnije organizirana.

[OldMayor]

A sta koji qrac Mesic hoce i zasto se poteze ovo pitanje. Otkud odjednom Dejton 2 i vidi cuda ni manje ni vise nego u izbornoj godini. Pazite, sad se vise ne ide na ukidanje dejtona, to je malo ono previse, nego ce oni to nazvati Dejton 2.

jupiiiii..

U normalnim zemljama stranke u izbornoj godini predstavljaju programe socijalne, ekonomske, kako privuci investicije itd. Kod nas ce se ovo ljeto razglabati o dejtonu 2.

Srbi ce biti protiv. Hoce da zastite srpsku...eto glasova ko bude najglasniji.
Hrvati hoce treci....eto glasova.
Bosnjaci hoce dejton 2....eto glasova.

Najzanimljivije je da sve tri strane znaju da od njihovih ideja NEMA APSOLUTNO NISTA. Kakav crni dejton 2.

Narod ko narod ce opet popiti ovu pricu, koja ce odjednom nekako da utihne poslije oktobra. Tad ce krenuti kurvaluk sa koalicijama, formiranje vlada, tamo, vamo i ova prica ce biti zabooooravljena.

Sta li ja skrivih pa se rodih ovdje.

[Jedaj]

A sta koji qrac Mesic hoce i zasto se poteze ovo pitanje. Otkud odjednom Dejton 2 i vidi cuda ni manje ni vise nego u izbornoj godini. Pazite, sad se vise ne ide na ukidanje dejtona, to je malo ono previse, nego ce oni to nazvati Dejton 2.

jupiiiii..

U normalnim zemljama stranke u izbornoj godini predstavljaju programe socijalne, ekonomske, kako privuci investicije itd. Kod nas ce se ovo ljeto razglabati o dejtonu 2.

Srbi ce biti protiv. Hoce da zastite srpsku...eto glasova ko bude najglasniji.
Hrvati hoce treci....eto glasova.
Bosnjaci hoce dejton 2....eto glasova.

Najzanimljivije je da sve tri strane znaju da od njihovih ideja NEMA APSOLUTNO NISTA. Kakav crni dejton 2.

Narod ko narod ce opet popiti ovu pricu, koja ce odjednom nekako da utihne poslije oktobra. Tad ce krenuti kurvaluk sa koalicijama, formiranje vlada, tamo, vamo i ova prica ce biti zabooooravljena.

Sta li ja skrivih pa se rodih ovdje.

Naravno da nema nista od Dejtona 2, ali ne zabog Rusije, Amerika, cetnika, ustasa, izdajnika...NE ONI SE UOPSTE NE PITAJU. Dejton2 nema zbog mentalteta ONIH KOJI PRISTAJU DA IM SE USTAVI PRAVE AGRESIJOM, KONC LOGORIMA, GENOCIDOM. A oni se pitaju na izborima I svaki puta izaberu grobare I svoje drzve I svoje buducnosti. Ramo, Ramo druze moj...CERGA NAM JE SVE BLIZA...ali samo zbog nas I ni zbog koga drugog. Priajtelju imat ce "ekonomiju" na drumovima Balkana. Moci ces da investiras u skupljanje starog gvozdja, ostrenje makaz, popravljanje kisobrana I td.

[Jedaj]

Kurspahić: Dayton bez tajni


Kemal Kurspahić

14.03.2014



U odsustvu bilo kakve zajedničke vizije i bilo kakve ideje ili inicijative kako da pokrenu Bosnu i Hercegovinu ostavljenu na slijepom kolosijeku euroatlantskih integracija, bosanskohercegovački aktuelni „lideri“ koriste svaku međunarodnu izjavu dobre volje, kao što su američka i evropska uvjeravanja da će „nastaviti da podržavaju euroatlantske aspiracije većine građana“ gotovo kao neku vrstu najave sazivanja „Daytona 2“ za ustavno preustrojstvo bosanske države. Ona se među federalnim partnerima – iz različitih razloga i perspektiva – doživljava kao obećanje, a u vodstvu Republike Srpske oličenom u njenom predsjedniku kao neka vrsta egzistencijalne prijetnje i babaroge.

Čak i kad bi u svijetu postojala politička volja za neku varijantu „Daytona 2“, a to je malo vjerovatno u kontekstu dramatičnijih međunarodnih kriza i izazova – uključujući pored svih ostalih i sirijsku i ukrajinsku – za bilo kakvu izglednost takvog projekta bilo bi korisno, naročito u bošnjačkoj javnosti, demistifikovati okolnosti u kojima je nastajao i postignut dejtonski sporazum, od 1. do 21. novembra 1995. godine.

Prevlađujući bošnjački narativ dejtonskog mira počiva na posmatranju sporazuma iz perspektive žrtve koju je bezosjećajni svijet pod pritiscima i ucjenama prisilio na ustupke koji su rezultirali ustavom države osuđene na nefunkcionalnost. Ta interpretacija istorije amnestira – i čak promoviše u status nacionalnih simbola – bošnjačkog vođu tog vremena i njegove najbliže saradnike oslobađajući ih svake kritičke valorizacije njihove odgovornosti za nesavršenosti sporazuma koji su prihvatili. Ta metafora o iznuđivanju ustupaka od žrtve – kao i sve druge mitske interpretacije prošlosti – produbljuje u toj javnosti nepovjerenje prema „međunarodnoj zajednici“ otežavajući i saradnju u projektovanju i provođenju euroatlantske strategije.

Ovih dana sam, povodom obnovljenih rasprava o takozvanom „Daytonu 2“, ponovo čitao izvanrednu studiju Odjeljenja za istoriju američkog ministarstva spoljnih poslova pod naslovom „Tajna istorija Dejtona: Američka diplomatija i bosanski mirovni proces 1995.“ koju potpisuju Derek Chollet i Bennett Freeman.

Radi se o štivu zasnovanom na obilju dokumenata, službenoj prepisci, ličnim bilješkama, intervjuima sa četrdesetak zvaničnika koji su učestvovali u pregovorima i na nalazima cjelodnevnog seminara na kojem su učestvovali svi glavni akteri pregovora. Ta temeljito dokumentovana slika dejtonskog procesa u očima posmatrača otvorenog za činjenice pokazuje koliko je magle i mitova proizišlo iz potrebe da se „naša strana“ u pregovorima predstavi bezgrešnom ili ucijenjenom.

Uzmimo, recimo, prevlađujuću verziju bošnjačke interpretacije pregovora po kojoj su najteži dejtonski ustupci, kao što su ozakonjenje Republike Srpske ili teritorijalna podjela 51 prema 49 posto, dati pod neviđenim pritiskom ili čak prijetnjama.

Dokumenti pokazuju da je za pristanak „u principu“ na te zahtjeve, koji su dolazili od predsjednika Srbije Slobodana Miloševića, bilo dovoljno samo jedno večernje sijelo sa Izetbegovićem u rezidenciji američkog ambasadora u Turskoj Marka Grossmana 3. septembra u Ankari. Bosanski predsjednik jeste prigovorio na uvođenje naziva Republika Srpska u rani nacrt sporazuma rekavši: „To ime je kao nacističko ime. Ako ga koristite, dozvoljavate im da pobijede. Ono sadrži ime republika i izgledaće kao da imaju zasebnu zemlju“. To je u prethodnim razgovorima s Amerikancima zahtijevao Milošević kao cijenu sporazuma insistirajući da ne vidi „kako bi se to drugačije zvalo“. Do kraja večeri –„nakon velikog pritiska“ – Izetbegović je pristao.



Ukidanje "republike" iz naziva BiH i formiranje Republike Srpske prihvaćeno je prije nego što su počeli dejtonski pregovori pa priča o nekakvom iznuđivanju pod pritiscima i prijetnjama zvuči više kao naknadna interpretacija nemirne savjesti
S njegovim pristankom njegov ministar spoljnih poslova Muhamed Šaćirbej je na ministarskom sastanku balkanskih šefova diplomatije 8. septembra u Ženevi prihvatio principe budućeg sporazuma koji su značili i ukidanje naziva Republika iz imena Bosne i Hercegovine i priznanje Republike Srpske kao jednog od dva entiteta na 49 posto teritorije. Sve to je, dakle, prihvaćeno i prije nego što su počeli dejtonski pregovori pa priča o nekakvom iznuđivanju pod pritiscima i prijetnjama zvuči više kao naknadna interpretacija nemirne savjesti.

Ovaj autor imao je i lično iskustvo s tom epizodom dejtonskog procesa: na dan ženevskog ministarskog sastanka objavio sam na strani komentara The Washington Posta tekst pod naslovom „ ... I ne dijelite Bosnu“ u kojem sam apelovao da Holbrooke u Ženevi „insistira na ustavnim umjesto na teritorijalnim pitanjima, s ciljem da se razviju pravni okvir i međunarodne garancije za jednaka individualna i kolektivna prava svih građana i sve tri etničke grupe zaključujući: „To je ključ za trajan mir u Bosni i jedini način da se sačuva njen integritet“.

Nakon objavljivanja tog teksta Holbrooke me pozvao na razgovor u sjedištu američke diplomatije. Rekao mi je kako to i jeste bila polazna ideja „ali to moraju tražiti strane (u pregovorima) a one to nisu tražile“. – Ni Bosanci? – pitao sam. „Ni oni“ – rekao mi je Holbrooke.

Dokumenti objavljeni u „Tajnoj istoriji Dejtona“ pokazuju sliku tragične nekompetentnosti bosanske delegacije: rivalstvo Silajdžića i Šaćirbeja u nadmetanju ko će biti bliži Izetbegoviću; trgovinu teritorijama kako bi se održao ranije prihvaćeni omjer 51:49; Miloševićeve ustupke u vidu proširenog koridora od Sarajeva do Goražda koji su američki pregovarači u Daytonu nazvali i „put viskija“ jer je Milošević na to pristao nakon što je ispijena cijela boca viskija iz koje je on – prema preciznom istorijskom zapisu – ispio četiri čaše i možda odlučujući ustupak za uspješno postizanje sporazuma u vidu „prepuštanja Sarajeva“ i pristanka na naknadnu arbitražu za Brčko. Pod tim okolnostima je Izetbegović, na sastanku u svom dejtonskom apartmanu, kojem su prisustvovali i američki državni sekretar Warren Christopher i Holbrooke, dao i konačni nevoljni pristanak rekavši „to je nepravedan mir“ a zatim – nakon kraće pauze - tiho dodao: „Ali moj narod treba mir“.

Kad je američki predsjednik Bill Clinton, nakon što mu je tog 21. novembra javljeno da je postignut sporazum, izrazio spremnost da doleti u Dayton da to objavi, Holbrooke mu je odgovorio: „Gospodine predsjedniče, Vi ne biste poželjeli da budete ni blizu ovih ljudi ovdje danas. Oni su divlji“.

Clinton je nakon toga objavio postizanje sporazuma u Vrtu ruža Bijele kuće u 11:40 tog 21. novembra 1995.




Kemal Kurspahić

[casica]

......

Očito da ti u BiH nisi bio jaaaaako dugo.

[Jedaj]

......

Očito da ti u BiH nisi bio jaaaaako dugo.

tu sam, samo cekam da cetobalije, krobalije, cetnici I ustase skapaju u svom vlastitom smradu, pa da pokrenem skidanje dejtonske ludjacke kosulje...

[zavrzlama]

Ne dirati nista..rahat patnja odraduje svoj posao...svi misle da su na dobrom putu i da ce oni na kraju pobijediti,a ustvari,pobijedit ce Bosna I Hercegovina,a oni koji je mrze i zele unistiti ce vremenom biti i sami unisteni u toj borbi....

Zapad je 1995-e sa 60 000 vojnika koji su bili u BIH mogao urediti BIH kao normalnu drzavu,medjutim za njih tad BIH nije bila trajno rijesen problem,za posljednjih 19 godina se izrodila nova generacija,kojoj suzivot i komsijska tolerancija ne znaci nista,na sceni imamo dva potpuno suprostavljena koncepta,jedna za BIH i jedan protiv BIH...BIH nema ko podijeliti,niti zapad zeli tu podjelu,ostala je rahat patnja i zakoni prirode koji rade svoj posao....

BIH ce normalnom drzavom napraviti BIH srbi,kad im normalna BIH bude zalog bioloskog,ekonomskog i politickog opstanka u BIH...dotle mezit lagano

[Bodkin]

Rahat patnja odraduje posao dno evrope po svakom pitanju i svakoj analizi, a i pola afrike nas je preteklo.

I jos nesto, ko ce od silnih strucnjaka za,ustavno pravo u bih da ucestvuje u sastavljanju novog ustava

Sent from my Lumia

[Ali Kemal]

za posljednjih 19 godina se izrodila nova generacija,kojoj suzivot i komsijska tolerancija ne znaci nistaD

Ne bih se slozio, prijasnje generacije kojima je valjda komsijska tolerancija znacila nesto su donijele ovo sadasnje naslijedje. Ono nije palo sa neba, nego je bilo prisutno tu cijelo vrijeme.
Mislim da ce nove generacije i generacije iznjedrene iz ovih novih neopterecene upravo tim pricama o komsijskoj toleranciji, neopterecene teritorijama stvoriti bolje drustvo, ali tek mozda za jos nekoliko decenija.

[Hajlac]

Moradoh ovdje pošto ne nađoh temu o ulozi SAD u crnom ratu koji preživjesmo:

Iz slučaja ovog senatora, čijim imenom je zaslužno nazvan most na Otoci, vidi se kakva kriminalna politika je bila tadašnje administracije Clintona.

http://en.wikipedia.org/wiki/Frank_McCl ... he_Balkans

"While on a fact-finding mission to Croatia during the Croatian War of Independence, McCloskey was one of the first outsiders to arrive in the Croatian village of Voćin within hours after the Voćin massacre in 1991. After witnessing the atrocities in Voćin (McCloskey was the first to use the word genocide to describe the activities in the disintegrating Yugoslavia), McCloskey made the issue of bringing peace to the Balkans his primary issue, even though his stance on the war in the Balkans put him at odds with members of his own party, including the Clinton White House.
...
During the press conference McCloskey called the massacre at Voćin, and all the others that had happened in Croatia, genocide. He was the first to put it in that context and like a lot of other things McCloskey said and did, the reference to genocide caused considerable consternation at the State Department. In fact, State did not decide to call these murders genocide until much later, after the deaths of a quarter million people in three countries.
...
It was after Voćin that McCloskey became an outspoken critic of the Serbian campaign and of his colleagues in Washington who continued to insist the conflict in Croatia was only a "civil war", and something in which the U.S. had no business interfering. McCloskey went immediately to Belgrade and accused Slobodan Milosevic of war crimes to his face. After that he went back to Washington, contacting State Department officials at the highest levels to which he had access. He gave Deputy Secretary of State Lawrence Eagleburger a complete briefing, and wondered why nothing was done. When the same Serbian units that conducted the massacres in Croatia began to spread their grim work around Bosnia-Herzegovina, McCloskey went to have a look for himself.

In 1992, after returning from his first trip to Mostar in Bosnia as a guest of the Croatian American Association, McCloskey held a press conference at the Foreign Press Bureau at Hotel Split. In the presence of a State Department representative, a U.S. Marine Corps officer, and members of the international press corps, McCloskey called for U.S. led NATO air strikes against Serbian positions in Bosnia-Herzegovina as a way of ending the war.

When it became clear to him that support would not be forthcoming from either his party or Administration leaders, McCloskey broke with the mainstream Democratic party and made history by looking Warren Christopher in the eye during a hearing on the Balkans and demanding the Secretary of State's resignation for his conduct of policy toward Bosnia-Herzegovina.

In December 1993, at the request of Gojko Susak, then Croatian Minister of Defense, McCloskey went to Geneva and helped broker an uneasy peace between Croats and Muslims fighting each other in Bosnia-Herzegovina. Once again, McCloskey was the first, but this time the State Department followed his lead and the peace became permanent. Sadly, when the Washington Agreement was actually signed between Croats and Muslims in 1994, McCloskey was not invited. Undaunted, he elbowed his way into the Old Executive Office Building to witness the ceremony, and said afterwards President Clinton had grudgingly acknowledged his presence.

Part of the reason for his distance from his fellow Democrat may have had to do with the fact that McCloskey had handed President Clinton his very first foreign policy defeat. But that particular battle was the beginning of a movement in Congress that transformed the British-backed Clinton policy toward the Balkans. By continually drawing attention to "ethnic cleansing" in the villages and towns of ex-Yugoslavia, McCloskey managed to gain the support of a majority of Democrats who, on every issue but this one, remained loyal to the Administration's position on non-intervention."

I mi kao očekujemo da nam takvi pragmatičari-interesdžije pomažu te i dalje kreiraju budućnost.

Osnovni njihov modus operandi u bližoj budućnosti prema BiH isključivo će ići kroz prizmu osiguravanja neometanog crpljenja nafte i ostalih ruda u korist korporacija koje ih lobiraju/potplaćuju i svoje energetske stabilnosti.
Naravno, uz osiguravanje stabilnog crpljenja novca natrag u Vašington - MMF-u i WB-u.