Da se nikad ne zaboravi ...

[r00t]

Za više informacija o zločinu koji se desio u Ahmićima posjetite

http://www.ahmici.info

[Ghita]

http://www.youtube.com/watch?v=iMEjaoRgX7c

[fukara_tz]

06.08.2009

Prijedor

Obilježeno 17. godina od raspuštanja logora Omarska

U Omarskoj je danas u organizaciji Udruženja logoraša "Prijedor '92" obilježeno 17. godina od raspuštanja logora.

Član Predsjedništva BiH Haris Silajdžić rekao je da će podržati izgradnju memorijalnog centra u Omarskoj, kao i zakone o zabrani negiranja genocida i o zabrani fašističkih organizacija.

"Nakon suđenja Radovanu Karadžiću (ratnom predsjedniku Republike Srpske) uvjeren sam da će sud utvrditi da je ovdje bio genocid. Karadžić je za deset lokacija, osim Srebrenice, optužen za genocid, a Prijedor je jedna od njih", rekao je Silajdžić novinarima u Omarskoj.

On je dodao da Omarska zaslužuje memorijalni centar i da ne vidi zbog čega se tome protivi lokalna zajednica.

Predsjednik Udruženja logoraša "Prijedor '92" Mirsad Duratović rekao je da je, prema evidenciji prijedorske policije iz 1992. godine, u logor Omarska od 20. maja 1992. godine dovedeno 3 334 lica, među kojim je bilo 37 žena, kao i da je među zatvorenicima bilo 28 maloljetnika i 68 lica starijih od 60 godina.

"Oko 700 ljudi nije živo napustilo logor", rekao je Duratović.

Raspuštanje logora u Omarskoj počelo je 6. avgusta 1992. godine, a okončano 21. avgusta iste godine.

Komemoraciji su, osim preživjelih i rodbine stradalih logoraša, prisustvovali ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH Safet Halilović, načelnik opštine Sanski Most Sanjin Halimović, kao izaslanik predsjednika SDA Sulejmana Tihića, poslanici u Narodnoj skupštini RS i odbornici Skupštine opštine Prijedor, te predstavnici političkih partija, nevladinih organizacija i Islamske zajednice.

Prostor bivšeg logora "Omarska" danas je u vlasništvu rudnika "ArcelorMital Prijedor".

(SRNA)

[IBM]

Pripadnici 10. diverzantskog odreda su:
Bobar (Tomislava) Nenad
Boškić Jakova Marko
Božić Blaška Mišo
Božić Dimitrija Ozren
Brezo Vitka Srđan
Bubalo Josipa Vid
Čelić Vase Milo
Cvetković Rade Aleksandar
Đura Stevana Miroslav
Đošanović Nedjeljka Draženko
Došić Marka Veselin
Dragić Ilije Nenad
Đukić Stoleta Dalibor
Đurić Petra Aleksandar
Erdemović Viktora Dražen
Filipović Dominka Vladenko
Gagić Vujadina Nebojša
Gojkić Zora Branko
Golijan Velimira Marinko
Golijan Miloša Vlastimir
Goronja Gojka Zoran
Grbić Milana Miladin
Ilić Jovana Saša
Jokić Mladena Luka
Josipović Jove Radovan
Jurošević Milorada Đorđo
Kalajdžić Neđe Jelenko
Kalinić katice Srećko
Koljivrat Tome Dragan
Kos Otmara Franc
Kovačević Laze Vitomir
Kremenović Miladina Radoslav
Latsios Panagitosa Angelos
Lukić Đorđija Branko
Lukić Jakova Đorđija
Lukić Tome Goran
Majstorović Dimitrija Jakov
Maksimović Čede radan
Manojlović Ilije Sara
Marinković Ante Marinko
Marinović Petra matija
Marjanović Rade Savo
Marunović Mire Mladen
Mastilović Đorđa Goran
Matić Budimira Miloš
Međedović Stevana Ratko
Mićić Nedjeljka Živko
Milešević Mitra Milovan
Milović Ratomira Draženko
Mitrović Simeuna Mile
Obrenović Branka Vojislav
Obrenović Vojislava Zoran
ostojić Dobroslava Momir
Pelemiš Miodraga Milorad
Pelemiš Rade Miodrag
Popov Vladimira Borislav

Na kraju u 10. odredu su bili:
Popović pantelije Velimir
Pranić Marka Stijepo
Prodanović Miće Dragica
Rašeta Jovana Zoran
Salamić Živojina Darko
Savanović Tomislava Stanko
Savić Vasilija Budimko
Simanić Rade Milan
Stupar petra Zoran
Tešić Teodora Dragan
Todorović Miroslava Dragan
Todorović Tihomira Ivanka
Todić Vujadina Miroslav
Tomić danijela Ratko
Trifković Paje Milivoje
Vukašinović Jove Cvijetin
Vuković Bože Željko
Vulić Radovana Ostoja

[podrinjskivuk]

NA SPISKU 10.DIVERZANTSKOG ODREDA NALAZI SE ŽIVKO MIĆIĆ, NJEGOVO PRAVO IME JE ZIJAD ŽIGIĆ ŽIGA, BANDIT-KRIMINALAC IZ BIJELJINE, TOKOM RATA JE KORISTIO LAŽNE DOKUMENTE NA IME ŽIVKO MIĆIĆ-VIŠE O NJEMU A I SLIKA TOG MONSTRUMA IMA U KNJIZI "DŽELATI NARODA MOG" AVDE HUSEINOVIĆA-SELAM SVIM MOJIM PODRINJCIMA

PAMTIM NOŽ, JOŠ OSJEĆAM ŽICU, J....... IM KAD TAD MAJKU ZA SREBRENICU

[Prozor]

hajde nemoj te prostakluke ovdje makar iz respekta prema zrtavama, nije islamski brate.....

[fukara_tz]

11.08.2009.

Održan mirni protest žena Srebrenice

Prije tačno mjesec dana navršeno je punih četrnaest godina od genocida počinjenog u Srebrenici i drugim mjestima Podrinja. Godine prolaze a do sada je ukopana tek jedna trećina ubijenih. I danas su članice Udruženja "Žene Srebrenice" šetnjom od Pinge do gradske česme u mirnom protestu podsjećale javnost na ovaj strašni zločin.

Osim pravde koja je spora i činjenice da mnogi za koje se zna da su vršili zločin mirno hodaju po Srebrenici, porodice žrtava su ogorčene i sporim procesima ekshumacije i identifikacije posmrtnih ostataka.



Mnoge masovne grobnice nisu još ni pronađane. Predsjednica Udruženja Hajra Čatić rekla je danas da za ovako spore procese smatra odgovornim Komisiju za ekshumaciju. Njen sin nije pronađen iako ona zna tačno mjesto gdje je poginuo. Mnoga područja su minirana tako da se bez prethodnog deminiranja ne može ni vršiti ekshumacija, a tek nakon toga ide spori proces identifikacije koji traje i osam godina. Sve to dodatno brine ove napaćene žene jer i one su svjesne da mnoge od njih svoju djecu neće nikada dostojanstveno ukopati. Neki nisu bili ni zakopani, njihova tijala su ostajala po šumama, vrijeme čini svoje, a problem su i divlje životinje koje raznose tijela. O svemu ovome ogorčeno je danas pričala Hajra Čatić.

[fukara_tz]

Srbija odbija da se suoči sa genocidom

Srebrenica je ključ za izgradnju demokratskog društva

Lidija Franović

Kao i svakog 11. u mesecu, tako su se i ovog oblačnog dana, na platou ispred Predsedništva Srbije okupili predstavnici nekoliko nevladinih organizacija koji uporno traže od predsednika Srbije da proglasi 11. jul Danom sećanja na genocid u Srebrenici, što on uporno odbija

Još jednom je Milan Antonijević iz YUCOM-a pročitao dobro poznato pismo predsedniku Tadiću, koje je na platou ispred Predsedništva Srbije prvi put pročitano 11. februara, nepunih mesec dana nakon što je Evropski parlament doneo rezoluciju o proglašavanju 11. jula za Dan sećanja na genocid u Srebrenici.

“Polazeći od interesa Srbije da svoj ugled u međunarodnoj zajednici gradi poštovanjem presude Međunarodnog suda pravde, odnosom prema zločinima na prostoru bivše SFRJ kao i poštovanjem Rezolucije Evropskog parlamenta o proglašenju 11. jula Danom sećanja na genocid u Srebrenici, molimo vas da predstavnike podnosioca ove inicijative primite 11. avgusta 2009. godine i u otvorenom razgovoru ukažete na mogućnosti zajedničkog delovanja. Svesni načela podele vlasti, oslanjamo se na Vaš autoritet i želju da Srbiju izvedete na evropski put”, pročitao je Antonijević saopštenje Žena u crnom, Centra za unapređenje pravnih studija, Komiteta pravnika za ljudska prava - YUCOM, Fonda za humanitarno pravo, Inicijative mladih za ljudska prava i Helsinškog odbora za ljudska prava.

Još jednom je predsednik Tadić, koji inače ne zaboravlja da se odmah oglasi kad neko od naših sportista osvoji neku medalju, ostao nem na ove zahteve.

I ovoga puta malo ljudi na platou ispred Predsedništva Srbije. Među njima Žanka Stojanović, Nataša Kandić...

“Nažalost, Srbija stvarno jeste ušla u jednu fazu poricanja nekih osnovnih vrednosti koje se tiču prošlosti a i budućnosti. Srebrenica je ključ naše prošlosti i izgradnje demokratske budućnosti”, rekla je izvršna direktorka Fonda za humanitarno pravo Nataša Kandić za e-novine.

Ona dodaje da, imajući u vidu kakav je sastav Parlamenta i kako je došlo do formiranja ove Vlade, u kojoj su demokrate i socijalisti, sve ukazuje da je Srbija danas dalje od onoga gde je bila pre nekoliko godina, kada se moglo nadati da će priznati da se u Srebrenici dogodio genocid.

Kandićeva podseća da je predsednik Tadić, koji je u leto 2005. posetio Srebrenicu, najavio Deklaraciju o priznavanju žrtava Srebrenice. Međutim, kako je dodala, on je to učinio bez prethodnih konsultacija sa saradnicima i političkim partnerima. “Posledice su da kod nas nema niti priznanja činjenica koje su utvrđene na sudu i iznete u izveštaju Komisije Vlade Republike Srpske", kazala je ona.

“Imamo jednu klimu u kojoj priča o ratnim zločinima postaju bezvredna, kao da ne postoji veza, kojoj se ovde i ne daje pažnja, između Evropske unije i nekog novog puta Srbije u Evropi”, rekla je Kandićeva i dodala da se mora prihvatiti ono što se dogodilo u prošlosti i da se javno moraju izneti činjenice o onome što se dogodilo.

Nataša Kandić ukazuje i da smatra da predsednik Tadić, koji je doživeo atmosferu na groblju u Potočarima pre četiri godine, ima saosećanje za žrtve srebreničkog genocida, ali “da je jedna stvar saosećanje kao njegov lični odnos, a druga je šta je njegov politički interes”. “Žrtve se mogu izjednačavati po tome što imaju bol, ali se zločini ne mogu izjednačavati”, poručila je ona.

izvor:e-novine.com

[fukara_tz]

14.08.2009

Banjaluka

Izrečena presuda za ratni zločin počinjen u gradu Banjaluka

Triviću 15, a Bajiću osam godina zatvora

Sudsko vijeće Okružnog suda u Banjoj Luci osudilo je danas bivše pripadnike Vojske Republike Srpske /VRS/ Miladina Trivića na 15, a Slobodana Bajića na osam godina zatvora, zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva 1993. godine u Banjoj Luci.
U obrazloženju presude navodi se da je Trivić sa Sinišom Milojčićem, koji je u bjekstvu, kršio pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba, postupao nečovječno prema civilima, fizički ih zlostavljao i zastrašivao, te silovao dva lica.

Trivić i Bajić se terete da su sa Milojčićem, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba, nečovječno postupali prema civilima, silovali jednu osobu i lišili je života.

U obrazloženju presude navodi se da su Trivić i Milojčić, kao pripadnici VRS, 5. juna 1993. godine, oko jedan čas iza ponoći u banjalučkom naselju Vrbanja, naoružani puškama nasilno ušli u kuću vlasništvo Safeta Heldića i fizički ga zlostavljali, zastrašivali, udarali šakama i automatskim puškama, kao i Ifetu, Edina i Lejdu Heldić.

Trivić i Milojčić su nogama, rukama i podesnim predmetom odvalili dvoje vrata na kući, ušli u kuću, pucali u plafon i zid, zatim Safetu Heldiću zavezali ruke i noge špagom i žicom i naredili mu da legne na pod i zatražili od njih novac, pa kada im novac nisu dali, izvršili premetačinu stvari i iz kuće uzeli i oko 1.000 do 1.500 maraka i šilinga, zlatni nakit i više puta ih udarili šakama i automatskim puškama u predjelu glave i tijela, a Lejdu Heldić i Ifetu Heldić više puta obojica silovali.

U obrazloženju presude se navodi da su 18. juna 1993. godine u naselju Vrbanja u Banjaluci, Trivić, Bajić i Milojčić po prethodno postignutom dogovoru, naoružani puškama zaustavili Meidu Medara, silom je ubacili u automobil, odvezli na kupalište "Mirnica", zatim je sva trojica silovala, a nakon toga joj stavili oko vrata remen od puške i stezali sve dok je nisu udavili, pa je odvezli do odvodnog kanala za otpadni materijal DP "Incel" i bacili u vodu.

Optuženima se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u pritvoru.

Oštećeni Safet, Edin, Lejda i Ifeta Heldić i članovi porodice oštećene Maide Medara sa imovinsko-pravnim zahtjevom upućuju se na parnicu.
(SRNA)

[Mercatum_Prepolie]

ponedjeljak 06.07.2009. godine pod pokrovoteljstvom muftistva Sandžačkog u Prijepolju je otvorena manifestacija „Dani Srebrenice u Sandžaku“. Medžlis Islamske zajednice Prijepolje bio je organizator ove značajne manifestacije. Manifestaciju je otvaranjem izložbe slika, zvanično otvorio prof. dr. Fehim Husković.

Prvog dana manifestacije u Prijepolju se okupio veliki broj gostiju i posjetioca, a predstavnike Islamske zajednice predvodio je glavni muftija Muamer ef. Zukorlić. Također, za Sandžak i Bošnjake u Srbiji značajno je bilo i prisutsvo žena koje su preživjele strahota Srebrenice. U sastavu delegacije iz Srebrenice i Podrinja bile su predsjednica udruženja „Pokret majki Srebrenice i Žepe“ gospođa Munira Subašić; predsjednica udruženja „ Žene Podrinja“ Šuhra Sinanović; predsjednica udruženja „Žene žrtve rata“ Bakira Hasenčić i glavni imam Srebrenice Damir ef. Peštelić.

Na izložbi slika i svečanom otvaranju u Prijepolju prisustvovao je veliki broj Prijepoljaca. Izložba je održana u prostorijama gradskog muzeja koji je bio premali da primi sve poštovaoce žrtava genocida u Srebrenici i ljubitelje umetničkih djela koja su za ovu priliku uradili profesori i studenti Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru.

Nakon izložbe Manifestacija je nastavljena u velikoj sali doma kulture u Prijepolju. Prisutnima se tom prilikom obratio Glavni imam Prijepolja Samir ef. Tandir. On je u nadahnutom i vrlo emotivnom govoru najprije poselamio prisutne odao priznanje za hrabrost i strpljivost ženama čiji najmiliji su stradali, ženama, majkama koje uprkos bolu i surovosti života uspijevaju da se nose sa nepravdom i bore se za pravdu koja je kako su kasnije i same istakle nepostojeća na ovome svijetu.

Samir efendija je poručio da nakon 1995 Bošnjaci kao i cijeli svijet ne smiju dozvoliti da se ikome više desi Holokaust i Srebrenica.

Skupu se obratila i Šuhra Sinanović, i ako vrlo potresena, kratko poručila da joj je drago da u Sandžaku i Prijepolju ima ljudi koji se sjećaju žrtava Srebrenice, Žepe i drugih boasanskih gradova. Ona je naglasila da je ostala da živi u Srebrenici ne napuštajući svoje mjesto iako su joj mnogi pobijeni ne zato što joj je lijepo već zato što je tjera nešto iznutra da pokaže zločincima da nisu uspjeli ubiti život u Bošnjacima i da Bošnjaka još uvijek ima u Podrinju.

Skupu se takođe obratila predsjednica udruženja“Pokret majki Srebrenice i Žepe“ gospođa Munira Subašić.

Poslije gospođe Subašić emitovan je dokumentarni film o stradanju mislimana Bošnjaka u Srebrenici. Na kraju se prisutnima obratio i Glavni muftija Muamer ef. Zukorlić.

[IBM]

Višegrad: KRIZNI ŠTAB SDS-a

• Savović Branimir, zvani Brane, sin Milorada, rođen 10.06.1953.godine u
Sarajevu, po zanimanju dipl.ekonomista, prije rata obavljao dužnost
direktora Uprave prihoda općine Višegrad, a od aprila 1992.godine
predsjednik SDS i načelnik opštine Višegrad, te komadant Kriznog štaba. Ima
prijavljeno prebivalište u Višegradu, ul. Kralja Petra I 13, a prema
operativnim saznanjima živi na području Čačka, Srbija.
• Klipa Slobodan, sin Mila, rođen 01.08.1960.godine u mjestu Istok, Srbija,
predsjednik IO SDS Višegrad. Po zanimanju prosvjetni radnik.
• Nešković Dušan, sin Dragomira, rođen 23.02.1957.godine u mjestu Donje
Vardište, član kluba odbornika SDS Višegrad, trenutno uposlen u Upravi
prihoda opštine Višegrad i ima prijavljeno prebivalište u Višegradu, ul.
Vojvode Stepe 10.
• Miličević Miladin, sin Milića, rođen je u mjestu Granje, općina Višegrad.
Član IO SDS-a Višegrad, sekretar skupštine opštine Višegrad u tretIranom
periodu, a jednim dijelom i komadant Dobrunskog bataljona u sastavu
Višegradske brigade VRS. Ima prijavljeno prebivalište u Višegradu, ul. Kralja
Petra I br. 24.
• Savić Aleksandar, zvani Aco, sin Stanimira, rođen 02.06.1954.godine u
Višegradu, po zanimanju prosvjetni radnik, član IO SDS Višegrad i IO SO
Višegrad. Tokom rata je bio pomoćnik komadanta za moral u Višegradskoj
brigadi. Trenutno zaposlen kao direktor muzeja u sklopu manastira u
Dobrunu. Prijavljeno prebivalište Višegrad, Vojvode Stepe 18.
• Papić Krsto, sin Milinka, rođen 27.10.1956.godine u Prelovu, općina
Višegrad. Član IO SDS Višegrad. Komadant čete u reonu sela Prelovo koja je
bila u sastavu višegradske brigade VRS.
• Petrović Jelisavka, kći Milana, rođena 09.05.1943.godine u mjestu Stari Trg,
Kosovska Mitrovica. Po zanimanju profesor, dopredsjednik SO Višegrad.
Član IO SDS Višegrad. Prije rata stalno nastanjena u Višegradu a ima
prijavljeno prebivalište u Višegradu, ul. Ive Andrića 8.
• Tasić Ljubomir, zvani Ljupko, sin Dragana, rođen 12.07.1956.godine u selu
Bosanska Jagodina, općina Višegrad. U tretIranom periodu član kluba
odbornika SDS-a Višegrad i član IO SDS Višegrad, član Kriznog štaba i
komandir dobrunske čete u sastavu višegradske brigade VRS. Nastanjena u
mjestu rođenja, posjeduje privatnu građevinsku i autoprevozničku firmu.
• Kojić (udato Nešković) Snežana, kći Radomira, rođena 10.01.1962.godine u
mjestu Sase, opština Višegrad. U tretIranom periodu bila je predsjednik
kluba odbornika SDS-a Višegrad i član IO SDS Višegrad. Uposlena u opštini
Višegrad, nastanjena u naselju Mezalin, Višegrad.
• Perišić Risto, sin Milovana, rođen 14.11.1951.godine u selu Potpeć, općina
Foča. Po zanimanju profesor, načelnik srpske SJB Višegrad i član Kriznog
štaba i IO SDS Višegrad, ima prijavljeno prebivalište u Višegradu, ul. Zmaja
Jove Jovanovića 21. Prema operativnim podacima boravi u Užici, Srbija. Od
strane OZP-a i ICTY-a svrstan u kategoriju „A“ standardnih oznaka.
• Tomić Dobro, zvani Boban, sin Vitomira, 27.11.1949.godine u mjestu
Dugovječ, općina Rudo, načelnik krim službe u srpskoj SJB Višegrad.
Penzioner, stalno nastanjen u Višegradu.
• Ninković Srećko, sin Dragoljuba, rođen 03.02.1963.godine u Višegradu. Krim
inspektor u srpskoj SJB Višegrad, jedno vrijeme i šef krim službe, trenutno je
uposlen u odjeljenju uprave za indirektno oporezivanje u Višegradu. Ima
prijavljeno prebivalište u mjestu Okolište, Višegrad.
• Pandurović Vinko, komadant višegradske brigade.
• Dragičević Luka, rođen 1956.godine u Višegradu, po zanimanju oficir,
zamijenio je na mjestu komadanta Pandurović Vinka, prije rata bio aktivni
oficir na području republike Hrvatske kao aktivni oficir JNA na području
Hrvatske sa činom potpukovnik, stalno nastanjen u Višegradu, ul. Kralja
Petra. Penzioner i aktivista radikalne stranke.
• Masal Dragiša, sin Stavana, rođen 20.11.1951.godine u mjestu Masali,
komadant taktičke grupe VRS kojoj je pripadala i Višegradska brigada. Ima
prijavljeno prebivalište u Višegradu, Donje Vardište.
• Gavrilović Drago, sin Milana, rođen 02.05.1956.godine u mjestu Korivnik.
Po zanimanju bravar. Prvih 20 dana ratnih sukoba bio načelnik Štaba TO
Višegrad, a sada zaposlen u hidroelektrani Višegrad. Ima prijavljeno
prebivalište, ul. Stevana Sinđelića 107 Višegrad.
• Knežević Dražen, sin Dragoljuba, 24.04.1964.godine u Višegradu, stalno
nastanjen u Višegradu, na adresu Okolišta 40. Komadant bataljona u sastavu
višegradske brigade. Trenutno direktor hidroelektrane Višegrad. (Poginuo u saobracajnoj nesreci 2009.godine)

[Fadila]

[fukara_tz]

Počasna salva

Sahranjen brigadir Avdo Palić

U haremu Ali-Pašine džamije u Sarajevu uz najviše vojne počasti sahranjen je ratni komandant Žepe brigadir Avdo Palić.



Klanjanja dženaze predvodio je reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Mustafa ef. Cerić koji se jedini obratio prisutnima i zamolio ih da sa dženaze ne odu bez sjećanja na brigadira Palića koji je žrtvovao svoj život za svoju porodicu i za svoj narod.



Palić je ubijen u julu 1995. godine kada je išao na pregovore sa Ratkom Mladićem kako bi ženama, starcima, djeci, bolesnim i ranjenim obezbijedio siguran izlazak iz enklave Žepa koja je trebala biti zaštićena zona UN-a. Avdu Palića su Mladićevi vojnici uhapsili u prisustvu vojnika UN-a, nakon čega mu se izgubio svaki trag.

"Ja sam dužan pregovarati s zločincima sve dok ijedno dijete u Žepi može biti spašeno", posljednje su Avdine riječi pred odlazak na pregovore s kojih se nikada nije vratio.

Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su u novembru 2001. godine u masovnoj grobnici Vragolovi, u općini Rogatica, a sve do 2009. godine njegov tijelo je bilo zakopano kao NN na Gradskom groblju u Visokom.

(Sarajevo-x.com)

Rahmet mu duši...

[fukara_tz]

26.08.2009

Korićanske stijene

Ekshumirano 59 žrtava i ostaci brojnih zapaljenih tijela

Na lokalitetu Korićanske stijene u srednjoj Bosni na kojem je 1992. počinjen stravičan ratni zločin strijeljanja bošnjačkih i hrvatskih civila nad ivicom duboke provalije, završena je ekshumacija najmanje 59 tijela i ostataka neutvrđenog broja zapaljenih tijela.
Članovi Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine ekshumirali su ostatke žrtava na veoma nepristupačnom terenu, litici visokoj 70 metara, saopćeno je danas iz tog instituta.

Ekshumacija je započela 21. jula po naredbi Suda BiH.

Kantonalno tužiteljstvo iz Travnika rukovodilo je ekshumacijom.

(FENA)

[Fair Life]

Individuals Killed at Trnova on or about 20 September 1995

Name (Father’s Name) Date of Birth

BEHREMOVIC, Abdulah (Mustafa) 01.03.1946
MURATEVIC, Osman (Ibrahim) 07.081939
OMERSPAHIC, Idriz (Omer) 05.03.1955
SMAILAGIC, Mesud (Smail) 03.03.1945
SABIC, Midhad (Dzafer) 25.10.1955
SEHIC, Dervis (Husein) 05.12.1949
SEHIC, Mehmed (Ahmo) 03.07.1947
SEHIC, Safet (Ahmo) 19.02.1950
TALUNDZIC, Mehmed (Atif) 01.05.1951
TOPALOVIC, Nijaz (Hamid) 30.08.1948
TOPIC, Hasan (Alaga) 09.08.1941


Individuals Killed at Sasina on or about 21 September 1995

Name (Father’s Name) Date of Birth

AGANOVIC, Senad (Rasim) 26.11.1954
ALAGIC, Fevzija (Ahmet) 1932
ALAGIC, Munevera (Jasmin) 18.05.1953
ALAGIC, Remzija (Muhamed) 1932
ALIBABIC, Kadir (Meho) 1936
ARAPOVIC, Osman (Ibro) Unknown
BAJRIC, Mehmedalija (Hamza) 1959
BAJRIC, Senad (Hamzalija) 26.08.1976
BAJROVIC, Meho (Sacir) 02.10.1947
BEHAR, Hajrudin (Habir) 15.10.1968
BEHREMOVIC, Elvir (Salih) 1970
BEHREMOVIC, Ibrahim (Mehmed) 02.04.1934
BESIC, Jahija (Memis) 18.10.1928
BOTONJIC, Muharem (Alija) 15.06.1922
BUHA, Drago (Blazo) 24.09.1972
CERIC, Dervis (Jasim) 03.04.1934
CERIC, Eniz (Muharem) 05.07.1939
CEKIC, Irfan (Adem) 1928
DAUTOVIC, Aziz (Salko) 04.07.1957
DROBIC, Ermin (Muharem) 1976
DROBIC, Ibrahim (Muharem) 1978
DROBIC, Muharem (Ibrahim) 1941
DZAFIC, Ekrem (Fehim) 03.11.1932
DZANANOVIC, Sefko (Juso) 1933
DZINIC, Hasan (Unknown) 1953
HAJRIC, Ernest (Jusuf) 02.05.1977
HALIMOVIC, Avdo (Meho) 1930
HASANOVIC, Mehmed (Unknown) 29.06.1949
HASIC, Osman (Smail) 23.09.1932
HROMALIC, Vedad (Muhamed) 27.04.1976
JAKUPOVIC, Ago (Muho) 10.10.1935
JAKUPOVIC, Fadil (Feriz) 19.11.1958
JAKUPOVIC, Fehim (Miralem) 1933
JAKUPOVIC, Idriz (Muho) 10.04.1931
JAKUPOVIC, Muharem (Feriz) 1950
JAKUPOVIC, Safet (Muharem) 1940
KAMBER, Muharem (Mumin) 1932
KAMBER, Osman (Smail) 08.01.1958
KAMBER, Zijad (Ibrahim) 1938
KARABEG, Ismet (Ibro) 1941
KASUMOVIC, Hakija (Unknown) 1942
KUNALIC, Beco (Sadik) 14.08.1929
KURSUMOVIC, Rifat (Salko) 1926
KURBEGOVIC, Husein (Mustafa) 30.05.1932
KURTOVIC, Mehmed (Mahmut) 1926
LASIC, Adem (Ibro) 01.07.1926
MAHIC, Muharem (Osmo) 21.11.1927
MUSIC, Karanfil (Redzo) 05.10.1966
OMIC, Arif (Ramo) 1937
OMIC, Taib (Crnko) 1936
PASAGIC, Ibrahim (Ahmet) 1925
PASALIC, Avdo (Hasan) 04.10.1934
SEKIC, Muharem (Jusuf) 1926
TALIC, Sefko (Huso) 1933
TALIC, Adnan (Mehmed) 05.06.1977
TALIC, Besim (Rasim) 1978
TALIC, Dzemal (Omer) 1952
TALIC, Haris (Halil) 28.09.1973
TALIC, Husein (Nazif) 13.12.1926
TALIC, Ibraga (Ibraga) 1967
TALIC, Muhamed (Meho) 08.10.1952
TALIC, Rasim (Meho) 07.07.1937
TALIC, Sulejman (Hasan) 15.06.1962
Unknown Male
Unknown Male

Individuals Killed at the Hotel Boiler Room from about 21 September through about 25 September 1995

Name (Father’s Name) Date of Birth

KUSUMOVIC, Hanjo (Unknown) Unknown
MUHIC, Cado (Unknown) Unknown

[fukara_tz]

28.08.2009

Masakr kod Tržnice

Obilježena 14. godišnjica stradanja 43 Sarajlija

U petak je položeno cvijeće na mjesto masakra u ulici Mula Mustafe Bašeskije do broja 64, kod sjevernog ulaza u Gradsku tržnicu, u znak sjećanja na 43 stradalih Sarajlija koji su poginuli 28. augusta 1995. godine od pet granata ispaljenih sa agresorskih položaja u Lukavici.



Na skupu, na kojem se okupilo nekoliko desetina građana Sarajeva, te predstavnici Kantona i Grada Sarajeva, položeno je cvijeće, proučena Fatiha i održana minuta šutnje u znak sjećanja na poginule.

Kako je rekao Besim Mehmedić, premijer Kantona Sarajevo, treba učiniti sve da se ovakav zločin više ne ponovi. On smatra da dolazak političara ili bilo koga nije pravi način da se da odjek onome što se na ovom mjestu desilo.

"Generacijama koje dolaze stalno ponavljamo da ovo ne smiju zaboraviti i to na način da svijetu govore da je ovo civilizacijska nepravda. Ko god dođe u Sarajevo, na aerodrom ili bilo gdje, treba da osjeti civilizacijsku nepravdu koju su tadašnji i sadašnji građani Sarajeva doživjeli", rekao je Mehmedić.

On je izrazio bojazan da se ovakva stvar opet ne ponovi i kazao da se nadolazeće generacije trebaju podučavati kako se nešto slično više nikada ne bi desilo ni u Sarajevu niti bilo gdje u svijetu.

Nakon drugog masakra na sarajevskoj Tržnici NATO snage izvele su vazdušne udare na položaje Vojske Republike Srpske pod nazivom "Operacija namjerna sila".

Imena stradalih Sarajlija: Omer Ajanović, Hidajet Alić, Salko Alić, Zeno Bašević, Husein Baktašević, Sevda Brkan-Kruščica, Vera Brutus-Đukić, Halida Cepić, Paša Crnčalo, Mejra Cocalić, Razija Čolić, Esad Čoranbegić, Dario Dlouhi, Salko Duraković, Alija Dževlan, Najla Fazlić, Rijad Garbo, Ibrahim Hajvaz, Meho Herceglić, Jasmina Hodžić, Hajrudin Hozo, Jusuf Hašimbegović, Adnan Ibrahimagić, Ilija Karanović, Mesudija Kerović, Vehid Komar, Muhamed Kukić, Mirsad Kovačević, Hašim Kurtović, Ismet Klarić, Masija Lončar, Osman Mahmutović, Senad Muratović, Goran Poturković, Blaženka Smoljan, Hamid Smajlhodžić, Hajro Šatrović, Samir Topuzović, Hamza Tunović, Ajdin Vukotić, Sabaheta Vukotić, Meho Zećo i Narima Žiga.

(Sarajevo-x.com)

[fukara_tz]

30.08.2009

Alipašino polje

Položeno cvijeće na mjesto masakra

Delegacije Kantona i Grada Sarajevo te Općine Novi Grad položile su danas cvijeće na mjestu masakra na Trgu solidarnosti do broja 14 na Alipašinom polju, u znak sjećanja na 11 stradalih sugrađana.
Masakr se dogodio prije 17 godina, kada su teže i lakše ranjene 53 osobe.

Tog tragičnog dana, gelerima minobacačke granate od 120 mm, ispaljene iz pravca Nedžarića, koja je eksplodirala u blizini pijace na Alipašinom polju, ubijeni su: Rifet Bahtić, Jasmin Đozo, Muniba Ganija, Nermin Gušić, Zoran Kafedžić, Sadrija Krasnić, Nadežda Puljić, Daniel Turkalj, Edin Uzunović i dvije neidentificirane osobe.

(FENA)

[fukara_tz]

01.09.2009

Pravosnažna presuda za ratni zločin

Zijadu Kurtoviću 11 godina zatvora za ratni zločin

Apelaciono vijeće Odjela I za ratne zločine Suda Bosne i Hercegovine donijelo je pravosnažnu presudu u predmetu protiv Zijada Kurtovića kojom ga osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora od 11 godina.
Odlučujući po žalbama branioca optuženog i tužioca Tužilaštva BiH, vijeće je odbilo, kao neosnovanu, žalbu Tužilaštva BiH, dok je žalbu branioca optuženog Kurtovića djelomično uvažilo i prvostepenu presudu preinačilo u pravnoj ocjeni i pravnoj kvalifikaciji djela, saopćeno je iz Suda BiH.

Drugostepenom presudom se radnje pod tačkama od 1. do 10. izreke prvostepene presude pravno kvalifikuju kao krivično djelo ratni zločin protiv stanovništva i za to djelo mu se utvrđuje kazna zatvora od devet godina. Radnje pod tačkom 11. izreke prvostepene presude pravno se kvalifikuju kao krivično djelo uništavanje kulturnih i historijskih spomenika, za koje se utvrđuje kazna zatvora u trajanju od tri godine.

U ostalom dijelu prvostepena presuda ostaje neizmijenjena.

(FENA)


Podsjećanje o kojem zločinu se radi

18 maj 2007U optužnici koja ima 11 tačaka stoji da je Zijad Kurtović tokom 1993. godine, u vrijeme oružanog sukoba između Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Armije BiH, u rimokatoličkoj crkvi Svih Svetih u Donjoj Drežnici učestvovao u zatvaranju, mučenju, premlaćivanju, odvođenju na prisilne radove i živi štit, i prisiljavanju na seksualne odnose zatočenih muškaraca.

Optužnicom se Kurtović tereti za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, ratni zločin protiv zarobljenika i kršenje zakona ili običaja ratovanja.

U tačkama optužnice opisano je kako je Kurtović u crkvi u Donjoj Drežnici zatočenike “u više navrata udarao pendrecima, križevima, svijećnjacima i kipovima svetaca po glavi i drugim dijelovima tijela, te slikama svetaca, nabijajući im iste na glavu, i tjerao ih da jedu listove Biblije i da gutaju krunicu”.

U jednoj od tačaka optužnice stoji da je neutvrđenog datuma u oktobru 1993. godine optuženi, zajedno sa izvjesnim Hasanom Delićem, prisilio dvojicu zatočenika, braću, na oralni seks. Također stoji da je prisilio jednog zatočenika da se skine i potom ga više puta udarao po raznim dijelovima tijela i gasio cigaretu po njegovom vratu, usljed čega je zatočenik izgubio svijest.

U činjeničnom opisu optužnice stoji da je 20 zatočenih prije dovođenja u Donju Drežnicu držano u “Rogića kućama” u Donjoj Jablanici, gdje se nalazila baza Specijalne jedinice “Zulfikar” Armije BiH. Neki zatočenici su prije dovođenja u “Zukinu bazu”, kako stoji u optužnici, bili zatočeni u Osnovnoj školi u Buturović Polju, a neki u logoru “Muzej” Jablanica.

Svi zatočeni su predani Zijadu Kurtoviću i “njegovoj ekipi”, navodi se u opisu u kojem se poziva na izjave svjedoka.

vise ovdje http://www.bim.ba/bh/63/10/2940/

[fukara_tz]

Grabovica 16 godina kasnije

Željko Komšić odao počast žrtvama Grabovice

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić danas je posjetio naselje Grabovica u blizini Jablanice kojom prilikom je odao počast civilnim žrtvama, te položio vijenac i zapalio svijeću na spomeniku.



Na današnji dan, prije šesnaest godina, pripadnici Prvog korpusa Armije BiH na ovom mjestu počinili su zločin ubivši trideset i tri civila hrvatske nacionalnosti.


U noći 8./9. septembra 1993. godine ubijene su sljedeće osobe:

1. Pero Čuljak , rođen 1913. godine;
2. Matija Čuljak, rođena 1917. godine;
3. Cvitan Lovrić, rođen 1936. godine;
4. Jela Lovrić, rođena 1940. godine;
5. Mara Mandić, rođena 1912. godine;
6. Ivan Mandić, rođen 1935. godine;
7. Ilka Miletić, rođena 1926. godine;
8. Anica Pranjić, rođena 1914. godine;
9. Franjo Ravlić, rođen 1917. godine;
10. Pero Marić, rođen 1914. godine;
11. Ivan Šarić, rođen 1939. godine;
12. Dragica Mariæ, roena 1914. godine;
13. Josip Brekalo, rođen 1939. godine;
14. Luca Prskalo, rođena 1939. godine;
15. Andrija Drežnjak, rođen 1921. godine;
16. Mara Drežnjak, rođena 1921. godine;
17. Dragica Drežnjak, rođena 1953. godine;
18. Ilka Marić, rođena 1921. godine;
19. Ruža Marić, rođena 1956. godine;
20. Martin Marić, rođen 1911. godine;
21. Marinko Marić, rođen 1941. godine;
22. Luca Marić, rođena 1944. godine;
23. Marko Marić, rođen 1906. godine;
24. Matija Marić, rođena 1907. godine;
25. Ruža Marić, rođena 1935. godine;
26. Ivan Marić, rođen 1906. godine;
27. Matija Marić, rođena 1923. godine;
28. Mladen Zadro, rođen 1956. godine;
29. Ljubica Zadro, rođena 1956. godine;
30. Mladenka Zadro, rođena 1989. godine;
31. Živko Drežnjak, rođen 1933. godine te
32. Ljubo Drežnjak, rođen 1932. godine.



Pokoj njihovim dušama. Da se ne zaboravi!

[fukara_tz]

10.09.2009

Sud BiH

Izrečena presuda za ratne zločine počinjene na području opštine Prijedor

Gordanu Đuriću 8 godina zatvora za zločin protiv čovječnosti

Sud BiH osudio je danas Gordana Đurića na osam godina zatvora za krivično djelo zločin protiv čovječnosti.
Optužen je da je svjesno učestvovao, počinio i pomagao u sistematskom progonu Bošnjaka i Hrvata iz Prijedora.

Gordan Đurić ranije je sklopio s Tužilaštvom BiH sporazum kojim je priznao navode optužnice te se obavezao svjedočiti o počinjenim zločinima na Korićanskim stijenama.

Đurić je svjedočio protiv suoptuženih Zorana Babića, Milorada Radakovića, Milorada Škrbića, Ljubiše Četića, Dušana Jankovića i Željka Stojnića. Svi oni su bili u istoj jedinici 1992. godine kada su počinili masakr na Vlašiću.

U optužnici se navodi da je optuženi kao pripadnik interventnog voda policije Prijedor 21. augusta 1992. osiguravao provođenje konvoja u kojima se nalazilo više od 1.200 civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti iz općine Prijedor prema općini Travnik.

Prilikom zaustavljanja konvoja pored rijeke Ilomske na planini Vlašić je izdvojeno više od 200 vojnosposobnih muškaraca, koji su potom prebačeni u dva autobusa.

Njih su vodili na Korićanske stijene, gdje im je naređeno da kleknu na rub ceste, a zatim su usmrćeni automatskim oružjem i pištoljima.

Neki od njih su se sami bacali u provaliju kako bi izbjegli smrt.

Nakon što su tijela pala u provaliju, na njih je i dalje pucano i bacane su granate.

Na taj način je ubijeno više od 200 muškaraca. Njih 12 je preživjelo, dok su do sada pronađena samo četiri tijela.

U optužnici također stoji da su pripadnici interventnog voda od civila u konvoju, "uz prijetnju da će ih ubiti", uzimali novac, zlato i druge dragocjenosti.

Kako je navelo sudsko vijeće, u određivanje kazne uzete su olakšavajuće okolnosti, od kojih je jedna da je Gordan Đurić čuvao stražu dok je vršeno strijeljanje, te da nije direktno, kao Damir Ivanković, učestvovao u strijeljanu.

Gordanu Đuriću u kaznu će biti uračunato i vrijeme provedeno u pritvoru od 14. oktobra 2008. do 10. septembra ove godine.

Optuženom je ovom presudom ukinut pritvor do upućivanje na izvršavanje kazne boravit će u Prijedoru i bit će mu oduzeti svi putni dokumenti, a dužan je svaki dan od 11 do 13 sati da se javi lično u Stanicu javne bezbjednosti u Prijedoru.

U dokaznom postupku sudsko vijeće je saslušalo mnogo svjedoka na osnovu čega je bez sumnje, kako je rečeno, utvrđeno da je Gordan Đurić kriv za nečovječno postupanje prema civilima.

(FENA)

[fukara_tz]

14.09.2009

Vlasenica

Svjedočenje o logoru Sušica

Silovao je tražeći da mu "uzvraća ljubav i vrišti"

Zaštićena svjedokinja A6 je Tužilaštvu BiH danas rekla da ju je Goran Višković više puta silovao dok je bila zatočena u logoru Sušica na području Vlasenice.
“Ja sam sigurna da sam u dva mjeseca, koliko sam bila zarobljena, izvedena 50 puta na silovanje, dok nisam 2. augusta odvedena na razmjenu”, stoji u iskazu svjedokinje A6.

Njena, kao i izjava Muške Šestović pročitane su u sudnici uprkos protivljenju odbranâ. Vijeće je odobrilo čitanje nakon što su sudije saslušale nalaz i mišljenje Alme Bravo-Mehmedbašić, vještakinje neuropsihijatrice, koja je na osnovu medicinske dokumentacije svjedokinja utvrdila da nisu u stanju svjedočiti pred sudom zbog “teških psihičkih oboljenja i opasnosti od retraumatizacije”.

Odbrane su tvrdile da obje imaju “teška psihička oboljenja”, te da su “sugestibilne i nepouzdane”, ali je Vijeće dozvolilo da se njihovi izkazi dati tokom istrage u Tužilaštvu uvrste u sudski spis. Prema navodima optužnice, Predrag Bastah Car, bivši pripadnik rezervne policije u Vlasenici, i Goran Višković Vjetar, nekadašnji pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS), od aprila do kraja septembra 1992. sudjelovali su u napadu na nesrbe s područja općine Vlasenica te njihovom zatvaranju u logor Sušica i druge logore na području tog grada.

Višković se tereti da je između juna i jula 1992. godine u više navrata silovao osobu pod pseudonimom A6, koju je izvodio iz logora i dovodio u kuću u neposrednoj blizini logora, gdje ju je silovao i zlostavljao, tražeći da mu “uzvraća ljubav i vrišti”.

Svjedokinja A6 je tokom istrage rekla da je uhapšena u Vlasnici u junu 1992. i odvedena u logor Sušica.

“Mogu se sjetiti bola. Izvođena sam iz hale i prostora u kojem sam držana. Izvodila me osoba pod nadimkom Vjetar. Ne znam kako se zove, ali taj nadimak odjekuje u meni”, kazala je svjedokinja.

Silovanja su, rekla je svjedokinja, posmatrali drugi pripadnici vojske i policije i vikali: “To, Vjetre, to, Vjetre!” “Dok me silovao, tjerao me da mu uzvraćam ljubav i da vrištim. Morala sam da vrištim jer me grizao i tukao”, dodala je svjedokinja A6.

Ova svjedokinja je rekla i da ju je silovala osoba koju poznaje po nadimku “Basta”, te da je i to silovanje trajalo “po nekoliko dana”.

U iskazu Muške Šestović stoji da ju je Goran Višković uhapsio u njenom domu u Vlasenici u julu 1992. godine te odveo u policijsku stanicu na ispitivanje.

“Došli su u predvečernjim satima Goran Vjetar i milicionar Sokanović iz Sarajeva. Meni su naredili da sjednem u auto i odveli me u policijsku stanicu. Rečeno mi je da sam ulazila u srpske kuće i da sam pljačkala, što sam negirala, pa su me pustili”, kazala je svjedokinja Šestović tokom istrage.

Šestović je ispričala i da je Viškovića vidjela nekoliko dana kasnije kako na ulici tuče njenu komšinicu Ramizu Handžić “kundakom od puške po leđima”.

Handžić je prethodno svjedočila na ovom suđenju.

“Nakon toga sam pobjegla i vidjela kako neki vojnici tjeraju Muslimane da pužu po asfaltu. Kada su me vidjeli, i mene su natjerali da radim isto. Tada sam čula da dolazi Goran Višković... On me nabio nogom, a potom mi stavio cijev od puške na leđa. Ja sam mu rekla da su mi djeca na sigurnom i da će me osvetiti. On nije ništa odgovorio, samo su nas strpali u kombi i odveli u Sušicu”, stoji u iskazu svjedokinje Šestović. Nastavak suđenja je 5. oktobra, javio je BIRN BiH - Justice Report.

(FENA)

[WeCan]

Ima li neko podatke o povratku u istocnu Bosnu ?

Normalno bi bilo da se zna gdje se koliko ljudi vratilo, ali koliko to bosnjacka politicka "elita"
prati nevjerujem da tako nesto i postoji.

[fukara_tz]

23.09.2009

Bihać

Obilježena godišnjica stradanja civila Orašca i Ripča

Na spomen-obilježju u mjestu Duljci kod Orašca danas je prigodno obilježena 17. godišnjica stradanja civila bihaćkih mjesnih zajednica Orašac i Ripač. Na današnji dan 1992. godine u Orašcu je ubijeno 39 civila, a 21 se još uvijek smatra nestalim. Najmlađa žrtva ovog zločina bila je dvanaestogodišnja djevojčica Aldina Vojić.

Stalno podsjećanje na počinjeni zločin sačuvat će od zaborava nevine žrtve, kazao je predsjednik MZ Orašac, Hilmo Kozlica, ponovivši još jednom zahtjeve mještana upućene nadležnim institucijama da se što hitnije pronađu i kazne oni koji su počinili ovaj zločin.

Predsjedavajući Općinskog vijeća Bihać Ivan Prša ohrabrio je porodice ubijenih kazavši da je pravda spora ali dostižna. Međutim, oni bi bili najsretniji kada bi pronašli posmrtne ostatke svojih najmilijih i dostojno ih sahranili, poruka je koju su uputili i na današnjem okupljanju.

(FENA)

[fukara_tz]

23.09.2009

Vlasenica

17. godišnjica stradanja Bošnjaka u logoru Sušica

Manifestacije obilježavanja 17. godišnjice stradanja Bošnjaka u logoru "Sušica" održat će se 26. septembra u Vlasenici.
Cilj manifestacija je odavanje počasti žrtvama i podsjećanje na zločine koji su počinjeni od Vojske RS-a i Policije RS-a nad Bošnjacima Vlasenice, te animiranje svih meritornih aktera za brže privođenje i procesuiranje svih osoba odgovornih za počinjeni zločin radi zadovoljavanja pravde kao preduvjeta za izgradnju povjerenja i toleranicije među narodoma u BiH.

Planirani program manifestacije će se održavati na sljedećim lokacijama: Trasa puta od 20-ak kilometara "Marš povratka - putem spasa" od naselja Turalića općina Kladanj - Debelo brdo - Sušica (posjeta lokaciji ekshumirane sekundarne masovne grobnice Ogradice) - plato ispred i prostorije Hajrija džamije u Vlasenici - vjerski dio - Vlasenica ulice Svetosavska i Svetog Petra i Pavla, putem prema Sušici, kroz koju će proći povorka učesnika mirnom šetnjom od Hajrija džamije do Sušice - prostor i prostorije logora "Sušica" - gdje će se održati centralni dio manifestacije uz prigodan program - Kompleks "Šehidsko mezarje Rakita" u Vlasenici

Očekuje se dolazak najviših zvaničnika iz političkog i vjerskog života iz BiH i inostranstva.

Procjenjuje se da će manifestaciji prisustvovati veliki broj preživjelih zatočenika logora "Sušica", članova porodica ubijenih žrtava, predstavnici udruženja i organizacija koje okupljaju i pružaju pomoć porodicama žrtava iz cijele BiH, humanitarne i druge organizacije iz BiH i inozemstva.

(FENA)

[fukara_tz]

26.09.2009 Avaz