Da se nikad ne zaboravi ...

[IBM]

Ratni zlocinci: Borislav Herak

[IBM]

Ratni zlocinci: Biljana Plavsic

[IBM]

Ratni zlocinci: Nikola Koljevic

[IBM]

Ratni zlocinci: Jovan Joja Tintor

[Prozor]

Bratunac 12.05.2009 Obavljen ukop 33 žrtve genocida

Esheddu en la illahe ilallah we esheddu enne Muhammeden abd´uhu we resuluhu.
El-Fatiha.

[T8]

[fukara_tz]

Bratunac 12.maj 2009














Zločini genocida u Bratuncu

[fukara_tz]

12.05.2009

Tuzla

Identifikovano još deset ubijenih Zvorničana

U Komemorativnom centru Tuzla danas su obavljene identifikacije za deset ubijenih Bošnjaka sa područja općine Zvornik:

Prezime (ime oca) ime, prijeratno prebivalište, grobnica

1. Nožinović (Fehim) Nihad, Zvornik, Crni Vrh
2. Pargan (Hasan) Senad, Sjenokos, Crni Vrh
3. Musić (Ibro) Meho, Kučić Kula, Crni Vrh
4. Musić (Salih) Said, Kučić Kula, Crni Vrh
5. Mustafić (Mehmedalija) Rasim, Zaseok, Crni Vrh
6. Delić (Rasim) Sead, Klisa, Crni Vrh
7. Delić (Rasim) Zijad, Klisa, Crni Vrh
8. Mustajbašić (Safet) Admir, Tršić, Crni Vrh
9. Bečić (Alija) Nijaz, Snagovo, Kamenica
10. Manjić (Sabrija) Muriz, Kamenica, Pelemiš

Od navedenih identifikovanih osoba, za sedam njih su njihovi najbliži dali saglasnost za ukop na šehidskom mezarju u Gornjoj Kalesiji na dan 01.06.2009. godine, dok su ostale tri porodice izrazile želju da pokopaju svoje najmilije u mjesnim mezarjima.

01.06.2009 na šehidskom mezaraju u Gornjoj Kalesiji biće obavljena dženaza za sada ukupno identifikovanih 44 Bošnjaka koji su ubijeni tokom srpsko crnogorske fašističke agresije na BiH.

Imena i prezimena ranije identifikovanih žrtava srpsko crnogorske fašsitičke agresije čiji je ukop takođe biti 01.06.2009 na šehidskom mezarju u Gornjoj Kalesiji.

1. Bilalić (Šerif) Sabit, rođen 1943. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Ulice,
2. Bilalić (Sabit) Senad, rođen 1970. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Ulice,
3. Bilalić (Sabit) Samir, rođen 1968. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Ulice,
4. Hudović (Tajib) Asim, rođen 1958. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Ulice,
5. Hudović (Tahir) Tajib, rođen 1929. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Ulice,
6. Džonlić (Salih) Salem, rođen 1960. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Ulice,
7. Halilbašić (Hamza) Midhat, rođen 1959. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Ulice,
8. Uzunić (Mustafa) Faruk, rođen 1952. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Ulice,
9. Hadžiefendić (Abdulah) Faruk, rođen 1945. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Ulice,
10. Hadžiefendić (Hašim) Mensura, rođena 1950. godine, ekshumirana iz masovne grobnice Ulice,
11. Duškunović (Mustafa) Hasan, rođen 1928. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Ulice,
12. Ahmetović (Ahmet) Nusret, rođen 1966. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Ulice,
13. Ahmetović (Ahmet) Mevludin, rođen 1962. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Ulice,
14. Kujundžić (Fahrija) Fehim, rođen 1948. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Ulice,
15. Avdić (Nurija) Šemsudin, rođen 1954. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Ulice,
16. Krtičić (Mehmed) Dedo, rođen 1930. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Ulice,
17. Mešanović (Aljo) Nijaz, rođen 1963. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Kazanbašča,
18. Mandžić (Asim) Aziz, rođen 1961. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Kazanbašča,
19. Zlatić (Muradif) Izet, rođen 1966. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Kazanbašča,
20. Smajlović (Ohran) Arifa, rođena 1928. godine, ekshumirana iz masovne grobnice Seferovići,
21. Kahrić (Hasan) Jahija, rođen 1971. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Snagovo,
22. Alić (Mustafa) Hamdija, rođen 1957. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Kamenica,
23. Lupić (Ramo) Ibrahim, rođen 1946. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Mrakodol,
24. Osmanović (Ševko) Fikret, rođen 1962. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Crni Vrh,
25. Beganović (Zeir) Džemil, rođen 1955. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Crni Vrh,
26. Mustafić (Rasim) Asim, rođen 1970. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Crni Vrh,
27. Lupić (Mehmed) Avdo, rođen 1956. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Crni Vrh,
28. Lolić (Safet) Abdulah, rođen 1954. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Crni Vrh,
29. Mustajbašić (Hasan) Ramo, rođen 1965. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Crni Vrh,
30. Brkić (Agan) Ahmet, rođen 1953. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Crni Vrh,
31. Tahić (Alija) Smajl, rođen 1935. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Crni Vrh,
32. Ahemtović (Smajl) Suljo, rođen 1933. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Glođansko Brdo,
33. Hrnjić (Ibro) Zaim, rođen 1963. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Glođansko Brdo,
34. Subašić (Muhamed) Aiša, ekshumiran iz masovne grobnice Pandurica,

[IBM]

Nijaz Salihović
Svjedok genocida
U BiH je na hiljade ljudi poput Nijaza Salihovića koji čekaju na pravdu dok u zemlju spuštaju nekažnjena djela monstruma...
13.05.2009. 07:11
Dnevni avaz

Ne postoje riječi kojima bi se opisala tragedija Bošnjaka u agresiji na BiH. Dok porodice po jamama i šumama sakupljaju kosti svojih najmilijih, njihovi dželati slobodno se šetaju istim onim ulicama koje su prije 17 godina zalili krvlju.

Da zlikovci nisu birali mjesto, dob ni godine svojih nedužnih žrtava, pokazalo se, nažalost, na Narcisi Salihović, šestomjesečnoj bebi, čije kosti osim amidže Nijaza Salihovića nije imao ko da spusti u zemlju.

Tijelo njene majke Šefkete ekshumirano je u grobnici u Suhoj. Šefketa je u svom zagrljaju držala s jedne strane malu Narcisu s flašicom u ruci, a s druge godinu stariju kćerkicu Dženitu. Kosti njihovog oca Džanana još nisu pronađene.

Čitave bošnjačke porodice nestajale su na najsvirepiji mogući način. Stravičan prizor kakav ljudski um ne može ni zamisliti. Sedamnaest godina prošlo je od ovog zločina za koji niko nije odgovarao.

A kada će zlikovci odgovarati za smrt porodice Ibrahimović? Pored osamnaestomjesečne Nedžade i njene majke Bide, koje su prošle godine ukopane, na šehidskom mezarju Veljaci čeka mjesto devetomjesečnu Mirzetu i njenog oca Muniba. Pored Mevle Alić u Veljacima čeka mjesto za njeno troje maloljetne djece.

Kome ovi dokazi nisu dovoljni da se procesuiraju nalogodavci i izvršioci ovih zločina? U BiH je na hiljade ljudi poput Nijaza Salihovića koji čekaju na pravdu dok u zemlju spuštaju nekažnjena djela monstruma.

[IBM]

Spisak zastupnika PS BIH koji su danas (13.05.) glasali protiv inicijative da se 27. januar proglasi kao dan sjecanja na Holokaust i 11. juli kao dan sjecanja na genocid u Srebrenici. Svi zastupnici su iz Republike Srpske.

1. Milorad Zivkovic
2. Slavko-Slavuj Jovicic
3. Milica Markovic
4. Drago Kalabic
5. Lazar Prodanovic
6. Zeljko Kuzmanovic
7. Momcilo Novakovic
8. Savo Eric
9. Mirko Okolic
10. Hadzi Jovan Mitrovic
11. Branko Dokic

[srebrenica]

Spisak zastupnika PS BIH koji su danas (13.05.) glasali protiv inicijative da se 27. januar proglasi kao dan sjecanja na Holokaust i 11. juli kao dan sjecanja na genocid u Srebrenici. Svi zastupnici su iz Republike Srpske.

1. Milorad Zivkovic
2. Slavko-Slavuj Jovicic
3. Milica Markovic
4. Drago Kalabic
5. Lazar Prodanovic
6. Zeljko Kuzmanovic
7. Momcilo Novakovic
8. Savo Eric
9. Mirko Okolic
10. Hadzi Jovan Mitrovic
11. Branko Dokic

Oni su zastupnici RCP, a ne PS BiH.

[IBM]

[IBM]

11 May, 2009
17 ANNIVERSARY SINCE MAY 1992 MASSACRES OF BOSNIAKS IN SREBRENICA

Surrounding Serb villages around Srebrenica were used as terrorist bases from which Serbs attacked and killed thousands of Bosniak civilians in Srebrenica.

DID YOU KNOW? In 1992 (three years before the Srebrenica genocide), Serbs killed and burned scores of Bosniaks in downtown Srebrenica. The youngest victim: 1 year old baby Nezir Suljic.





By: Dnevni Avaz (via Students of Srebrenica)

In May 1992, Serbs from heavily militarized villages around Srebrenica committed horrendous crimes against the Bosniak (Muslim) population of Srebrenica.

On May 8th, 1992, in downtown Srebrenica, Serbs killed 23 Bosniak civilians - men, women, children, and elderly. Most victims were burned in their homes in Srebrenica. The youngest victims was 1 year old Nezir Suljic.

Other victims killed on May 8 1992: Avdo Jelkic, Behka Jelkić, Esed Fazlić, Izeta Fazlić, Avdo Dautbašić, Salko Jusić, Mehmed Salimović, Meva Salimović, Hamed Gušić, Asim Redžić, Safet Kulaglić, Muharem Dizdarević, Meho Vejzović, Muša Vejzović, Redžep Redžepović, Bejta Redžepović, Huso Suljić, Muška Suljić, Nisvet Suljić, Nezir Suljić, Omer Murathodžić, Ohran Mujić and Jakub Abdurahmanović.

Between April 18 and May 8 1992, Sabira Cvrk and Rahman Kaljević had also lost their lives as a result of Serb attacks from surrounding Serb villages around Srebrenica.

By the end of May, Serbs had killed 15 Bosniaks in Skelani, and another 51 Bosniaks in Srebrenica.

Bosniaks held commemoration of the17th anniversary of Serb terror in and around Srebrenica in Zabokvica village. The manifestation was titled "Day of Remembrance." Participants prayed for innocent Muslim victims in a White Mosque in Srebrenica and they also visited Mosque's cemetery where most victims were laid to rest.

[fukara_tz]

14.05.2009

Srebrenica

Klanjat će se dženaza za 500 ubijenih Bošnjaka

Nizom prigodnih i vjerskih sadržaja, koji će od početka jula biti organizovani širom svijeta, obilježit će se 14. godišnjica genocida nad Bošnjacima Srebrenice. Bit će priređeno više okruglih stolova i konferencija, izložbe slika i fotografija te promocije knjiga koje govore o stradanju Srebreničana.

Centralni događaj bit će 11. jula, kada će se u Potočarima klanjati zajednička dženaza za oko 500 Bošnjaka, čiji su posmrtni ostaci do sada identifikovani.

Udruženja koja okupljaju majke Srebrenice prihvatile su na današnjoj sjednici Organizacionog odbora ideju Adija Ejubovića, umjetnika iz Tuzle, da se u krugu bivše Fabrike akumulatora postavi maketa bosanske kuće, bez prozora i vrata i na kojoj će biti izlijepljeno oko 1.500 dokumentarnih fotografija poznatog fotoreportera Amela Emrića.

Munira Subašić, predsjednica Udruženja „Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa“ istakla je da policija RS-a prošle godine nije dozvolila da majke posjete zgradu Zemljoradničke zadruge u Kravici, ali će ovog puta blagovremeno najaviti skup i morat će im biti dozvoljena posjeta ovom mjestu, gdje je jula 1995. godine strijeljano oko 1.000 Srebreničana.

Na narednoj sjednici Organizacionog odbora bit će utvrđen konačan program svih aktivnosti kojim će se obilježiti godišnjica genocida nad Bošnjacima Srebrenice.

(FENA)

[T8]

[fukara_tz]

15.05.2009

Tuzla

Brčanska Malta: Položeni vijenci u znak sjećanja na 15.maj 1992.godine

U znak sjećanja na 15. maj 1992. godine danas je kod spomen-fontane na Brčanskoj Malti i spomeniku kod zgrade Pecara položeni vijenci, a obilježavanju ovog, za istoriju Tuzle važnog događaja, prisustvovali su čelnici općinske vlasti, političkih i nevladinih organizacija, te udruženja boraca.



-Ponosam sam na na Tuzlake jer su taj dan pokazali kako se brani dostojanstvo. Ilija Jurišić je dvije godine u beogradskom pritvoru zbog optužbe da su se na Brčanskoj Malti koristila nedozvoljena borbena sredstva.A jedino što smo imali pušaka i srčanost i ako su to nedozvoljena sredstva, onda smo ih stvarno koristili-izjavio je Selim Bešlagić, ratni gradonačelnik Tuzle.



Bešlagić smatra da su pravosudne institucije BiH jedine mjerodavne da sude o događaju na Brčanskoj Malti, a ne srbijansko pravosuđe. Uvjeren je da će se do kraja godine u Sudu BiH dogoditi neki pomaci, ali se nije libio kritikovati bh vlast jer na vrijeme nije zaštitila građane BiH, poput Ilije Jurišića.

Predsjedavajuća Općinskog vijeća Tuzla, Nada Mladina, koja je u ime općinske uprave položila vijenac, istakla je da su Tuzlaci čistog obraza kada se govori o sukobu na Brčanskoj Malti. Tuzlaci su pružili utočište brojnim izbjeglicama, koje se i danas ne žele vratiti u svoj rodni grad, a onima koji su željeli napustiti Tuzlu omogućeno je da to učine bez ikakvih problema. Bez obzira što se tada nisu osjećali Tuzlacima, danas ti građani u Tuzli ostvaruju sva svoja povratnička prava.

(Tuzla.live)

[fukara_tz]

15.05.2009

Tuzla

Obilježen 15. maj - značajan datum iz historije Tuzle

Povodom 15. maja predstavnici Općine Tuzla na čelu sa Predsjedavajućom Općinskog vijeća Tuzla Nadom Mladinom, načelnikom Općine Tuzla Jasminom Imamovićem i tadašnjim načelnikom Tuzle Selimom Bešlagićem, boračkih, stranačkih i nevladinih organizacija, položili su cvijeće i odali počast vojnim i civilnim žrtvama rata 1992-1995 godina.

Položeni su vijenci na spomeniku u ulici Armije BiH, kao i pored fontane na Brčanskoj Malti podignute u znak sjećanja na ovaj događaj. Nakon toga ceremonija je nastavljena na Slanoj Banji gdje je počast odata svim poginulim herojima i zlatnim ljiljanima, te poginulim na kapiji 25. maja 1995.godine.



„Moja uloga nije ništa veća od uloge građana koji su stajali ovdje i branili Tuzlu. To je dokaz kako se branilo dostojanstvo grada, branio život. 15. maj nije značajan događaj, on je jedan od najznačajnijih događaja za Tuzlu”, kazao je Bešlagić.



O značaju obilježavanja ovog dana govorila je i predsjedavajuća Općinskog vijeća Tuzla Nada Mladina. „Ovo je značajan dan u historiji Tuzle, jer su tada Tuzlaci branili svoje pravo na život i slobodu. Nažalost, bilo je i žrtava i mi duboko žalimo za svaku od njih”, kazala je Mladina.



Obilježavanje 15. maja značajnog datuma iz historije Tuzle, prilika je da se sjetimo svih koji su dali svoj život braneći Tuzlu i Bosnu i Hercegovinu.




http://www.tip.ba/2009/05/15/obiljezen- ... ije-tuzle/

[fukara_tz]

Tuzla 15.05.2009

[fukara_tz]

Tuzla 15.05.2009

[fukara_tz]

15.05.2009

Tuzla / Zvornik

Kolektivna dženaza 1. jula

U Gornjoj Kalesiji će biti ukopano 41 tijelo Bošnjaka

U Gornjoj Kalesiji 1. juna 2009. godine bit će klanjana kolektivna dženaza i obavljen ukop identificiranih tijela Bošnjaka civilnih žrtava rata iz Zvornika.

Prema informacijama koje su saopćene na sjednici Organizacionog odbora, kojom je predsjedavao tuzlanski muftija Husejin ef. Kavazović, rečeno je da je do ovoga trenutka izvjesno da će za ukop biti pripremljeno 41 tijelo. Ahmet Grahić, predsjednik Udruženja porodica zarobljenih i nestalih lica općine Zvornik kazao je da postoji mogućnost da se u međuvremenu izvrši reasocijacija još deset tijela, koja bi mogla biti ukopana 1. juna u Gornjoj Kalesiji.



Na sjednici Organizacionog odbora predložen je također i konačni plan obilježavanja sedamnaeste godišnjice zločina počinjenih na području općine Zvornik. Upravo je na 1. juni 1992. godine iz nekoliko sela u slivu rijeke Sapne zarobljeno oko 750 muškaraca-civila koji su odvedeni u nepoznatom pravcu. Tim povodom će u naselju Klisa biti obilježena godišnjica progona civila iz ovoga mjesta.

[T8]

Jos jedna sramota za Sud BiH

Osuđenik za ratne zločine u Bratuncu u bijegu

Mirko Todorović, koji je osuđen na 13 godina zatvora zbog učešća u zločinima protiv čovječnosti počinjenim u Bratuncu, nije se odazvao pozivu na odsluženje kazne, te je Sud BiH izdao nalog za raspisivanje potjernice, saznaje BIRN - Justice Report.
Todorović je, zajedno s Milošem Radićem, proglašen krivim za učešće u zarobljavanju grupe od 14 civila Bošnjaka 20. maja 1992. godine u selu Borkovac, te njihovom odvođenju na strijeljanje. Šestero zarobljenih je preživjelo strijeljanje.

Prvostepenom presudom optuženi su bili osuđeni na po 17 godina zatvora, dok je Apelaciono vijeće kaznu umanjilo – Todoroviću za četiri, a Radiću za pet godina.

Todorović i Radić, koji su boravili u pritvoru od maja 2007., pušteni su na slobodu 30. januara 2009. godine, bez određivanja ikakvih mjera zabrane

Opsirnije na
http://www.sarajevo-x.com/clanak/090515088

Sejo Omeragic-SATANSKI SINOVI

STRIJELJANJE U NASELJU BORKOVAC

Desetog maja cetnici su upali u Borkovac.Stanovnistvo je bjezalo prema obliznjim sumama pokusavajuci se tamo sakriti.13 muskaraca,jedna zena i jedna djevojka sakrili su se u blizini naselja.Tog desetog i jedanaestog maja vidjeli su kako cetnici tjeraju kolone uhvacenih Borkovcana prema gradu.
Danju se ova grupa krila,a nocu ulazila u najblize kuce gdje su uzimali minimalne kolicine hrane da bi prezivjeli.
Dvadesetog maja,u devet sati nocu,svi oni vratili su se u Borkovac i razisli po svojim domovima.Cetrdesetogodisnji Abdulah Sulejmanovic u svom domu nasao je ubijenu svoju majku kako sjedi na kaucu.Ubistvo je izvrseno kao i mnoga druga,pucnjem u glavu kroz jastuk.Sve je po kuci bilo ispreturano.Sjeo je preko puta majke.Cinilo mu se da razgovara sa njom.Samo desetak minuta kasnije oko kuca su se zaculi pucnji i prijeteci glasovi.Usplahireno je prisao prozoru i ugledao prizor koji mu je zaledio krv.Bili su primjeceni i sad su ih izvodili iz domova.Svi sa kojima se krio udarani su i dovodjeni na jedno mjesto.Iznad Sulejmanovica kuca,u potoku,samo petnaestak metara od prozora sa kojeg je gledao Abdulah,uhvaceni su postrojeni u jedan red.Pet naoruzanih Srba stajalo je preko puta.
Abdulah je prepoznao Mirka Djordja Todorovica,Milosa Mirka Radica,Milosa Damjana Todorovica i Novaka Stjepanovica Krketa.Peti covjek,srednjeg rasta,star oko 25 godina,ostace mu nepoznat.Tog njemu nepoznatog zapala je izgleda cast da izvrsi zlocin.Abdulah je kao opcinjen posmataro ono sto se zbivalo.Nepoznati je sasuo citav rafal po poredanim ljudima.U posljednji trenutak Abdulah je ugledao kako Hamed Alic svoju zenu Halimu drzi cvrsto za ruku ocekujuci zajednicku smrt.Dok su stajali bili su na svjetlosti,a nakon strijeljanja popadali su u mrak,prema tlu.Ipak je vidio kako je Halima podigla glavu i gledala prema ubicama.Zagalamili su:"Gledaj,ziva je!"Po glasovima ucinilo mu se da su pijani.Jedan od njih zurno je prisao i pucao zeni u glavu.Nakon tog pucnja nastupila je tisina.
Hamedinu Ramic,prelijepu plavokosu djevojku,studentkinju Sarajevskog univerziteta nisu ubili sa ovim ljudima.Odvukli su je na kraj sela,silovali i po svemu sudeci ubili.
Bila je ponoc kad je pokrenuo svoje ukoceno tijelo.Njega nisu trazili.Borkovac je bio pust.Krenuo je napolje,prema lesevima.Priblizavao je svoje lice licima ubijenih i prepoznavao svoje mrtve komsije:Hameda Velica,Mahu Avdica,Muniba Sulejmanovica,Fadila Sulejmanovica,Hajru Hasanovica,
Hamida Alica i Halimu Alic.Pretrazivao je i bauljao okolo,ali vise nikog nije nasao.Zakljucio je da su ostale leseve odvukli negdje.
Vratio se u svoju kucu i zavukao u potkrovlje.Gotovo da se nije micao citavu noc i naredni dan.Dvadeset prvog maja,prije sumraka,u selo je vozeci traktor usao Ratko Zivkovic,Srbin iz Hrance,natovario tijela mrtvih i odvezao ih u pravcu Drine.Dok je jos trestao traktor,Abdulah je zacuo brzo pucketanje.Njegova kuca je planula,dim nadirao u potkrovlje i plamenovi sukljali.Panicno je iskocio kroz prozor i pri padu osjetio zestok bol u kicmi.Ostao je nepomican,nemocan da se pomjeri.U kuci je ugljenisan les njegove majke.Odmah iza toga Zivkovic je ponovo usao sa traktorom,kupeci leseve po naselju.Pored nepomicnog Abdulaha prosao je na dva metra udaljenosti,ne primjecujuci ga.
Nakon svega ostao je sam u Borkovcu.Nadalje ce se tesko kretati i jesti mrvice preostale u par nezapaljenih kuca.Niko od Srba vise nije dolazio u Borkovac,ocito misleci da je tamo citav posao zavrsen..

Amer Ramić i njegova sestra Hamedina, koja je ubijena, također su bili u grupi zarobljenih civila. Amer je tada imao 18, a njegova sestra 22 godine.

“Zadnje što sam čuo bilo je da je uzdahnula. Pucali su joj u glavu. Kada je pala, glava joj je bila iznad moje. Osjetio sam kako mi njena krv teče preko lica i očiju”, ispričao je Amer i dodao da je u grupi vojnika prepoznao i optužene.

Hamed Ramić se iz Libije vratio u BiH u januaru 1993. godine, kada se, prema njegovom iskazu, u Tuzli susreo sa suprugom, koja ga je obavijestila o smrti kćerke Hamedine.

“Zanijemili smo i dugo vremena samo gledali jedno u drugo. Bilo nam je teško. Kad smo skupili snagu, počeli smo pričati o detaljima”, rekao je Ramić, dodavši da je sve informacije o stradanju kćerke saznao od supruge, te od Hameda Alića (prvi svjedok Tužilaštva, op.a), rođaka koji je preživio strijeljanje u Borkovcu.

“Tada sam poželio smrt jer sam shvatio da ona nije najgora”, rekao je na suđenju svjedok Hamed Alić, koji je na strijeljanje izveden sa suprugom. On je preživio, ali je njegova supruga ubijena.

“Postrojili su nas na ivicu, licima okrenutim prema njima. Vojnik kojeg su zvali Mali Rašo rekao je: ‘Pomolite se Bogu’, i počeo pucati po nama”, ispričao je Alić, dodavši da je tada sa suprugom, koja je još bila živa, pao u potok.

“Nakon određenog vremena neko je rekao: ‘A vidi onu ženu...’, i potom se čuo pucanj. Ubili su je. Njena ruka je i dalje bila u mojoj, samo se sada hladila... Osjetio sam njeno umiranje u svojoj ruci”, vidno potresen, prisjetio se tada Alić.

SUD BIH
TODOROVIĆ MIRKO I DRUGI
INFORMACIJE O PREDMETU
http://www.sudbih.gov.ba/?opcija=predme ... =1&jezik=b

Prethodne vijesti vezane za ovaj slucaj
U Bratuncu uhapšeni Mirko Todorović i Miloš Radić
http://www.genocid.org/vijest235

Na stranici BIRNa nalazi se vise clanaka vezanih za sudski proces protiv Todorovica i Radica
http://www.bim.ba/bh/166/10/?tpid=125&tpl=95

[fukara_tz]

16.05.2009.

Tuzla

Obilježena godišnjica Prve Tuzlanske brigade

Danas je na Paša Bunaru obilježeno formiranje Prve Tuzlanske brigade. Prije sedamnaest godina, na javni poziv kriznog štaba Općine Tuzla, patrioti i dobrovoljci su se javili na istom mjestu na kojem su se i danas okupili oni koji su prvi stali u odbranu grada i svoje države prisjećajući se tih dana. Prva Tuzlanska brigada ujedno je bila i prva vojna formacija Armije Bosne i Hercegovine.



Jusuf Šećerbegović pozdravio je svoje saborce rekavši da su se kao i svake godine okupili da skromno obilježe formiranje Prve Tuzlanske brigade koja je imala svoje jedinice na svim ratištima u zoni odgovornosta 2. i 5. korpusa te dala značajan doprinos u očuvanju slobodne teritorije u BiH.



Slavko Perićević je rekao:

- Drago mi je da smo ovdje, ono što je bitno jeste da to što smo uradili prije 17 godina treba da obilježavamo, da se prisjećamo tog vremena u kojem se sve to dešavalo, posebno danas kada politička situacija nije zrela, stalno se vrše ataci iz RS prema organizatorima otpora. Zbog činjenice jer smo stali u odbranu svoje domovine nalazimo se u situaciji da po nekima trebamo odgovarati. Vidjeli ste da 19 ljudi koji su bili u odbrani BiH po svoj prilici su na Interpolovoj potjernici. Radi toga i kod nas neki misle da o tome ne treba da se priča ali ja mislim drugačije, naprotiv, treba o tome da se priča, prije svega mladoj generaciji, djeci, omladini, da budu u poziciji da prepoznaju one koji žele da prekrajaju državne granice, da proširuju svoje države, pa da na pravi način reaguju.
Četvrtog aprila 1992. godine, kada su sve participirajuće partije u Skupštini opštine Tuzla donjele jednoglasnu odluku da se branimo, da se Tuzla i BiH brane, Tuzla je postala najveća slobodna teritorija i primila one koje su protjerali, koji su otišli pred mogućom likvidacijom. Mnogi su i ostali, i danas su ovdje i naši su sugrađani. I naša je to zasluga, ne trebamo biti ni skromni jer da nije bilo i nas, pripadnika Prve brigade Armije BiH, sve bi bilo mnogo drugačije.
Jučer smo obilježili 15 maj, a jedan dio Tuzlaka zbog toga ne mogu da putuju, ugroženo im je osnovno, demokratsko pravo - pravo da mogu da se slobodno kreću, ljudi koji su branili svoje, ne napadali nego branili. Mi moramo naći načina, bez obzira na državu, da ono što je prava vrijednost da bude zaštićeno od državnih organa, da ljudi ne strahuju
Dobro je da je film o 15. maju „Žrtva je krivac“ prikazan na Federalnoj TV ali nije dobro što na našim lokalnim medijima nije to bilo prikazano. Drugi govore svoju istinu pa su i sebe ubijedili da je to istina. A istina je da smo mi branili svoje, da tuđe nismo napadali, da smo bili i ostali svoj na svome.



I Safet Husanović je podsjetio na par uspomena. Prisjetio se kako su na poziv Mehmeda Žilića dolazili na ovo isto mjesto na Paša Bunaru. Bilo je to samo desetak sati nakon bitke na Brčanskoj Malti. Avioni su ih nadlijetali pa su govorili ljudima da se sklanjaju u šumu. Mještani Paša Bunara donosili su im vodu i hranu, a onda su oko 17 sati tog dana dobili i prvo naoružanja te podijeli oko 500 komada oružja. Formirana je prva brigada, prva vojna formacija Armije BiH – Prva Tuzlanska.

[fukara_tz]

16.05.2009.

Gornja Tuzla

Obilježena godišnjica formiranja ˝Samostalnog odreda Gornja Tuzla˝

Danas je u Gornjoj Tuzli u prisustvu velikog broja građana, predstavnika svih boračkih udruženja te mnogobrojnih delegacija iz kulturnog i javnog života, obilježena godišnjica formiranja "Samostalnog odreda Gornja Tuzla"



Delegacije su prvo položile cvijeće na spomen obilježje "Šehidska česma" podignuto u čast 43 šehida i poginula borca iz Gornje Tuzle,zatim na spomen obilježje borcima iz rata 41-45, a nakon toga i na mjestu pogibije prvog poginulog pripadnika "Samostalnog odreda Gornja Tuzla" Faika Mandžukića.



Na lokalitetu "Gudelj" izvršeno je svečano postrojavanje pripadnika ove jedinice a o značaju i ulozi "Samostalnog odreda Gornja Tuzla" govorili su prvi komandant odreda Ćazim Mušanović i pomoćnik komandanta Mensur Alić-Menprom.

Nakon toga,uz prigodan program upriličeno je druženje pripadnika ove jedinice.



Ajša Bajraktarević žena kojoj su za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu poginula tri brata u redovima Armije R BiH, a koja je i sama bila dibrovoljac od prvog dana agresije.




Obiljezavanje godisnjice formiranja "Samostalnog odreda Gornja Tuzla"

[fukara_tz]

17.05.2009

Zločini u BiH

Pedantnost etničkih čistača

I danas kada je došlo vrijeme da se pitanje ratnih zločina počinjenih u posljednjem ratu počne rješavati, 14 godina nakon njegovog završetka, još uvijek postoji neki neshvatljiv otpor da se o tome i razgovora na području koje se sada zove Republika Srpska. Zašto Republika Srpska? Pa, zbog jednostavne činjenice da je tamo počinjeno najviše zločina, da je tamo najveći broj masovnih grobnica i da za svojim vratom od sada, pa nadalje i ubuduće RS ima jedan genocid. Svidjelo se to nekome ili ne.

Piše: Asim Bešlija

Na jednom novinarskom zadataku, u gradiću na samoj granici BiH i Hrvatske, koji se danas zove Novi Grad, a inače Bosanski Novi, ekipa u kojoj sam bio pravila je reportažu o povratku u ovo mjesto i generalno o tome kako se situacija razvija u poslijeratnom periodu. Bilo je to prije nekoliko godina.

Bosanski Novi je tipična priča iz ratnog perioda ove zemlje. Većina Bošnjaka i Hrvata je protjerana, i to za svega jedan dan, i to preko mosta u Hrvatsku, nakon što su svi bili skupljeni na gradski stadion, u sabirni centar, kako predstavnici ratnih srpskih vlasti vole tepati ovom efikasnom instrumentu etničkog čišćenja.

Viđeniji ljudi, političari, profesori i drugi, su ili mučeni pa pušteni, ili poubijani. Nakon obavljenog posla, čisto srpska skupština opštine je odlučila i usvojila da se Bosanski Novi tako više ne zove nego da vrati neki stari naziv koji bi manje iritirao lokalne srpske mještane (odjednom!) ali i srpske izbjeglice koje su se tu našle igrom neprilika. I tako je umjesto bosanskog vaskrsnuo Novi Grad, ime koje je trebalo simbolizirati novi početak, harmoniju, bolji život, sreću, jednom kada su se otarasili nepoželjnih sugrađana koji su bili drugačije vjere i nacionalnosti. Inače, njihovih dojučerašnjih komšija.

Kada sam u zgradi SO Bosanski Novi/Novi Grad godinama nakon zločina, mladog i smetenog političara, koji je obavljao neku važnu funkciju, možda predsjednika SO ili tome slično, upitao koliko je novo ime grada , zapravo, prepreka povratku, on je odgovorio da nije jer je doneseno konsenzusom svih! Onda sam ga upitao kako je bio moguć 'konsenzus svih' kada su dva naroda i fizički nedostajala u gradu, izvrdao je odgovor, mutno odgovorivši da su se složili oni koji su ostali, zajedno sa srpskim predstavnicima, a u skladu sa željama većine mještana. I tako je demokratski na početku rata, Bosanski Novi očišćen kako od njegovih stanovnika tako i od imena koje je podsjećalo na vremena kada se sretno živjelo.

Ovaj gradić danas ima dvojni naziv, zaglavljen je između prošlosti i budućnosti, i sa potpunim izostankom bilo kakve odgovornosti, moralne i materijalne, prema onome što je urađeno njegovim nesrpskim stanovnicima. Oni su danas svakako rasuti diljem planete.

Što čišće, to bolje

Priča poput ove u gradovima današnje Republike Srpske, ima koliko želite. Sve su odigrane po istom scenariju i sve za sobom povlače ogromnu šutnju lokalnog stanovništva i vlasti o tome šta se zaista dešavalo Bošnjacima i Hrvatima, zašto se to dešavalo i kako je moguće da niko ništa ne zna, pogotovo u malim sredinama poput Bratunca u kojem je, na primjer, gradski stadion u centru grada bio sabirno mjesto kao i lokalna škola, a to navodno niko nije niti vidio niti o tome šta čuo.

I ta kolektivna amnezija, zahvaljujući naporima srpskih političara u Bosni i Hercegovini da se od RS-a napravi neka država, održava se sve do današnjih dana. U posljednjih mjesec traju napori da se identitet bosanskog izbaci iz imena Bosanskog Broda i Bosanske Kostajnice, i da se ovi pogranični gradovi obezglave i zovu jednostavno Brod i Kostajnica. Narodna Skupština RS i Vlada RS na tome dosljedno rade.

Dakle, nakon što su teritorije etnički očišćene, i takvo stanje održano dovoljno dugo da postane održivo, sada je vrijeme da se dokusurivanje bosanskog identiteta završi i doslovnim brisanjem imena gradova u kojima je srpska većina nasilno nametnuta.

Ako ova tvrdnja nije tačna, onda bi bilo dobro, čisto radi principa transparentnosti, da vlasti Republike Srpske najprije objasne zbog čega se to radi i na koji način misle riješiti probleme počinjenih ratnih zločina koji su se dešavali u vrijeme izgradnje RS, a čemu su bolan podsjetnik brojne masovne grobnice koje se još uvijek pronalaze, i nestali kojima se gubi svaki trag. Kako bismo,dakle, izbjegli optužbe da tamo neko želi nestanak RS kao garanta opstanka srpskog naroda u BiH, možda bi najbolje bilo da grlati Milorad Dodik, osim iznošenja vlastitih fantazija tipa 'RS će ovo, ili RS će ono', bez ikakvog utemeljenja, da i odgovore na neka ključna pitanja, poput toga zašto se ne proganjaju osumnjičeni za ratne zločine, zbog čega je moguće da dželati danas slobodno hodaju i susreću svoje žrtve koje su prije nekih 17 godina trpali u kamione ili mučilišta, te zbog čega Bošnjaci i Hrvati jednostavno nemaju jednak tretman u odnosu na srpski naroda na teritoriji Republike Srpske. Ako bi se odgovorila ova nekolicina pitanja, na jedan ozbiljan i argumentiran način, mimo svakodnevne političke sapunice, onda bi možda bilo i uvjerljivije i pomisliti da današnje vlasti RS ne žele završiti ono što je započeo ratni zločinac Radovan Karadžić kada je osnivao ovu tvorevinu.

Ako ništa drugo, onda bi ponajprije ljudski bilo reći, priznati, i otkriti istinu ljudima koji već skoro dvije decenije pate za članovima svojih porodica čije kosti leže razbacane po ko zna kojim brdima manjeg bh. entiteta. Bilo bi fer i radi bolje budućnosti i boljih odnosa među narodima, zbog skidanja kolektivne odgovornosti i toga da RS ne bude samo genocidni projekat u kojem jedino Srbi i srpstvo u 21. stoljeću mogu opstati zahvaljujući aktuelnoj politici.

Šutnja zlata vrijedi

Dakle, sve se vrti oko pitanje šutnje. Pa, se zato i svako legitimno pitanje prema vlastima RS, smatra nekom vrsta napada i pokušaja njenog uništavanja, omalovažavanja srpskog naroda, ili pokušaja dominacije jednog naroda. Jer ako se ne riješe pitanje počinjenih zločina i ne zaustave pokušaji njihovog stalnog prikrivanja, kakva je uopšte budućnost cijele ove zemlje i iskrenog suočavanja svih naroda sa istinom o onome što su pretrpjeli u BiH, a posebno u dijelu koji se zove Republika Srpska. Na čemu se to onda zasniva budućnost? Na stalnoj političkoj napetosti? Štićenju RS-a time što će se stalno negirati, otuđivati od zemlje u kojoj se živi, stvarati državu u državi koja nema budućnosti i dalje zatrpavati ono što se neminovno otkriva svakim novim danom?

Ilustracija za šutnju i negiranje nalazimo na dosta mjesta. Bosanski Novi je dobar primjer a jedan od očitijih je i Višegrad u kojem je tamošnje bošnjačko stanovništvo bilo izloženo najmonstruoznijim zločinima, kakvi su spaljivanje živih ljudi na dvije lokacije u gradu, i to sa potpisom dvojice rođaka, Milana i Sredoja Lukića za koje haško tužilaštvo upravo traži doživotni zatvor.

Za trenutnog načelnika opštine Višegrad, to ne znači ništa. U odličnom serijalu emisija pod nazivom 'Otisci' koje je napravila XY Films produkcija iz Sarajeva, ovaj čovjek je otvoreno doveo u pitanje bilo kakva stradanja, založivši se za osnivanje komisije koja bi to istražila. Dakle, Miladin Milićević negira sve dosadašnje presude tribunala u Hagu, i poziva se na neku novu komisiju koja bi utvrdila šta se to dešavalo, kako bi žrtve imale pravo obilježiti mjesta stradanja.

Slično rezonuje i prijedorski načelnik Marko Pavić koji negira i šuti o poznatim prijedorskim logorima, i koji je upravo vašem novinaru jedne prilike izjavio kako je Prijedor završio sa pitanjem ratnih zločina, i okrenuo se boljoj budućnosti za sve narode. Da li je to tako, pitajte prognane Prijedorčane koji danas naseljavaju kako evropski tako i druge kontinente, ali i ljude iz drugih gradova koji već odavno ne žive u svojim kućama.

I da ne bude zabune, ovu obavezu koju najprije treba završiti Republika Srpska, pred sobom imaju i druge sredine. Tamo gdje su bez ikakvog osnova stradali Hrvati i Srbi.

http://www.sarajevo-x.com/clanak/090517077

....

[fukara_tz]

Spomenik ubijenoj djeci Sarajeva