Da se nikad ne zaboravi ...

[fukara_tz]

01.02.2009

Ekshumacije

Odžak: Identificirano 16 posmrtnih ostataka

U dvorištu iza policijske postaje u Odžaku jučer je izvršena identifikacija 16 žrtava rata ekshumiranih 6. decembra prošle godine u mjestu Zasavica i Gornja Crkvina, na području općine Šamac.

Tužitelj Posavskog kantona Pavo Radoš kazao je da je obdukciju izvršila stručna ekipa u kojoj je bila i jedna specijalistkinja iz Poljske.

Istaknuo je da bi se za 40 dana trebali znati i identiteti ekshumiranih, koliko će trebati da se usporede DNK-i živih i umrlih.

Jučer su u Odžaku predana rodbini i tri tijela ubijenih osoba iz Modriče i Novog Sela ekshumiranih na području općine Bosanski Brod.

(FENA)

[fukara_tz]

01.02.2009

Sarajevo

Bila je to najbolja odluka u mom životu

Radost i osmijeh na licu 17-godišnji Kemal Karić jučer nije krio. Razdragan i sretan bio je zbog dolaska svog "drugog oca", italijanskog ratnog reportera Antonija Kapuca (Antonio Capuozzo), koji ga je 1992. godine izbavio iz opkoljenog Sarajeva. No, Kemalova radost uvijek kratko traje. Zbog Antoniovih obaveza mogu uživati samo jedan dan u godini.

Sarajevo: Kemal i Antonio prisjećali se zajedničkih trenutaka


Humanitarna akcija

S nanom Adilom, Antoniom i Gordonom Džonstonom (Gordon Johnstone), koji je 2002. u Škotskoj organizirao humanitarnu akciju prikupljanja novca za njega, Kemal se prisjećao davne 1992. i trenutaka koji su obilježili njihove živote i zbližili ih.

- Bio je 15. maj i otišla sam da nahranim kravu, kada je odjeknula granata. Brzo sam otrčala da vidim šta se desilo. Nedaleko od štale, ispred podrumskih vrata male kuće, u kojoj smo napravili sklonište, ugledala sam svoju snahu Ifetu kako leži. U njenom naručju, u dekama umotan plakao je moj četveromjesečni unuk Kemo. Geler ga je ranio. Kada sam ga ugledala, bilo mi je jasno da će ostati bez noge. Ifeta taj dan nije preživjela - priča nam Adila.

Nakon što su ga uspjeli smjestiti u bolnicu na Koševu, uslijedio je preokret kojem se niko nije nadao. Kada je Antonio, u junu te godine, došao u Sarajevo da izvještava o ratnim razaranjima, obišao je i bolnicu u kojoj je Kemo bio smješten.

- Ušao sam u sobu i odmah ga ugledao među djecom. Jedini je bio nasmijan. Nisam odmah primijetio da je bez noge. Uzeo sam ga u naručje i počeo se s njim igrati. Kasnije sam ga obilazio kad god sam mogao, i zavolio ga. Shvatio sam da vrijedi pokušati izbaviti ga iz Sarajeva i odvesti u Italiju na liječenje. Bila je to najbolja odluka u mom životu - kaže Antonio.

Učio hodati

Svoj naum je i ostvario. Kemal je smješten u bolnicu u Milanu, a italijanski novinari izvještavali su o dječaku i njegovoj borbi da, kao najmlađi amputirac u svijetu, nauči hodati.

Za nanu Adilu i Kemalovog oca Nesmina godine bez njihovog dječaka bile su vječnost.

- Kada je 1997. moja majka Adila otišla po njega u Milano i vratila ga u Sarajevo, bio je to najsretniji trenutak u mom životu. Kemo je tada imao pet godina, pričao je italijanski i nije znao progovoriti ni riječ na bosanskom. Bilo je teško, trebalo je vremena da se on navikne na mene, da nauči jezik - priča nam Nesmin.

Trenirat će sjedeću odbojku

Kemal sada pohađa treći razred Mješovite srednje saobraćajne škole u Velešićima, a nedavno je proslavio i svoj 17. rođendan.

- Volim fudbal i strastveni sam navijač FK Željezničar. Nisam propustio nijednu njihovu utakmicu. Kako volim sport, uskoro ću početi i da treniram sjedeću odbojku - kaže Kemal.

(AVAZ)

[fukara_tz]

02.02.2009

Brčko

Dva pripadnika Armije BiH osuđena za ratni zločin

Vijeće Osnovnog suda u Brčkom danas je nepravomoćno osudilo Fikreta Hasanovića (51) i Pepu Pavića (42), obojica iz Tuzle, na kazne zatvora u trajanju od po šest godina zatvora za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.

U obrazloženju presude sutkinje Sanje Ević navodi kako je Sud nepobitno utvrdio da su Hasanović i Pavić, kao pripadnici Vojne policije Armije BiH, 25. veljače 1993. godine u Bosanskoj Bijeloj kod Brčkog silovali Srpkinju C. M. (54).

U presudi stoji da su je izvukli iz kuće u kojoj su bili prinudno dovedeni i smješteni srpski civili iz Bijelog Potoka, Bukvika i još nekoliko sela na tom području, koje je bilo pod kontrolom Armije BiH, te je odveli iza kuće i silovali.

Nakon toga ponovo su je vratili u sobu kod muža, koji je ležao ranjen, da bi je nešto kasnije ponovo izveli iz kuće i ponovili silovali.

Javni tužitelj Brčko distrikta Zekerija Mujkanović kazao je da jezadovoljan izrečenom presudom, a za visinu kazne rekao je da će se tužiteljstvo izjasniti kasnije.

(FENA)

[fukara_tz]

03.02.2009

Sarajevo

15. godišnjica masakra u ulici Oslobodilaca Sarajeva

Delegacija Kantona Sarajevo položit će 4. februara cvijeće na mjesto masakra u ulici Oslobodilaca Sarajeva kod broja 8., saopćeno je iz Pres-službe KS-a.
Tog kobnog dana, prije 15 godina od tri minobacačke granate ispaljene s agresorskih položaja u Lukavici poginulo je devet naših sugrađana, dok ih je 16 teže i lakše ranjeno.

Poginuli su: Seida Beličevac, Osman Hebibović, Emin Kolar, Enver Mustagrudić, Muškija Pribinja, Mirsad Spahić, Selima Spahić, Aiša Šito i Jadranka Tendžera.

[fukara_tz]

04.02.2009

Sarajevo

15. godišnjica masakra na Dobrinji

Delegacije Kantona Sarajevo i Općine Novi Grad Sarajevo položile su danas cvijeće na mjesto masakra u ulici Oslobodilaca Sarajeva kod broja 8.
Tog kobnog dana, prije 15 godina, od tri minobacačke granate ispaljene s agresorskih položaja u Lukavici poginulo je devet naših sugrađana, dok ih je 16 teže i lakše ranjeno.

Poginuli su: Seida Beličevac, Osman Hebibović, Emin Kolar, Enver Mustagrudić, Muškija Pribinja, Mirsad Spahić, Selima Spahić, Aiša Šito i Jadranka Tendžera.

Na mjestu pogibije danas su se okupile i porodice žrtava i prijatelji.

(FENA)

[fukara_tz]

04.02.2009

Sarajevo

Sutra 15 godina od masakra na Markalama

Na gradskoj tržnici Markale u Sarajevu 5. februara 1994. godine, prije 15 godina od eksplozije granate ubijeno je 67, a ranjena 142 civila.

Naime, 5. februara 1994. godine oko 12.30 sati s neprijateljskih položaja koji su se nalazili na području sela Mrkovići-Sarajevo ispaljen je minobacački projektil kalibra 120mm, koji je pao na gradsku pijacu Markale u Sarajevu, uslijed čije eksplozije je poginulo 67, a teže i lakše ranjene 142 osobe.

Poginuli su: Senad Arnautović, Ibrahim Babić, Mehmed Baručija, Ćamil Begić, Emir Begović, Vahida Bešić, Gordana Bogdanović, Vaskrsije Bojinović, Muhamed Borovina, Faruk Brkanić, Sakib Bulbul, Jelena Čavriz, Almasa Čehajić, Zlatko Čosić, Alija Čukojević, Verica Ćilimdžić, Smilja Delić, Ifet Drugovac, Dževad Durmo, Fatima Durmo, Kemal Džebo, Ismet Fazlić, Vejsil Ferhatbegović, Dževdet Fetahović, Muhamed Fetahović, Ahmed Fočo, Majda Ganović, Isma Gibović, Rasema Hasanović, Alija Hurko, Mirsada Ibrulj, Mustafa Imanić, Rasema Jažić,Razija Junuzović, Hasija Karavdić, Mladen Klačar, Marija Knežević, Selma Kovač, Ibro Krajčin, Sejda Kunić, Jozo Kvesić, Numo Lakača, Ruža Malović, Jadranka Minić, Nura Odžak, Mejra Orman, Hajrija Oručević, Seid Prozorac, Smajo Rahić, Igor Rehar, Sabit Rizvo, Zahida Sablja, Nedžad Salihović, Hajrija Smajić, Emina Srnja, Džemo Subašić, Šaćir Suljević, Hasib Šabanović, Ahmed Šehbajraktarević, Bejto Škrijelj, Junuz Švrakić, Pašaga Tihić, Munib Torlaković, Ruždija Trbić, Džemil Zečić, Muhamed Zubović i Senad Žunić.

(FENA)

[fukara_tz]

04.02.2009

Sarajevo

Sutra Dan sjećanja na poginule Sarajlije od 1992. do 1995.

U povodu obilježavanja 5. februara - Dana sjećanja na poginule građane Sarajeva od 1992. do 1995.godine i 15. godišnjice stradanja naših sugrađana na pijaci Markale, u četvrtak, 5. februara, u Narodnom pozorištu bit će održana zajednička Komemorativna sjednica Skupštine Kantona Sarajevo, Gradskog vijeća Sarajeva i općinskih vijeća s područja Kantona Sarajevo.

Organizatori sjednice pozivaju porodice stradalih Sarajlija da prisustvuju Komemorativnoj sjednici koja će biti održana u 11.30 sati u Narodnom pozorištu i na taj način odaju počast svim nevino ubijenim sugrađanima, te daju značaj u obilježavanju ovog tužnog dana, saopćeno je iz Pres-službe KS.

Nakon komemorativne sjednice, delegacije će položiti cvijeće na spomen obilježje na pijaci Markale.

Naime, 5. februara 1994. godine poginulo je 67 Sarajlija, dok ih je 142 teže i lakše ranjeno.

Poginuli su: Senad Arnautović, Ibrahim Babić, Mehmed Baručija, Ćamil Begić, Emir Begović, Vahida Bešić, Gordana Bogdanović, Vaskrsije Bojinović, Muhamed Borovina, Faruk Brkanić, Sakib Bulbul, Jelena Čavriz, Almasa Čehajić, Zlatko Čosić, Alija Čukojević, Verica Ćilimdžić, Smilja Delić, Ifet Drugovac, Dževad Durmo, Fatima Durmo, Kemal Džebo, Ismet Fazlić, Vejsil Ferhatbegović, Dževdet Fetahović, Muhamed Fetahović, Ahmed Fočo, Majda Ganović, Isma Gibović, Rasema Hasanović, Alija Hurko, Mirsada Ibrulj, Mustafa Imanić, Rasema Jažić,Razija Junuzović, Hasija Karavdić, Mladen Klačar, Marija Knežević, Selma Kovač, Ibro Krajčin, Sejda Kunić, Jozo Kvesić, Numo Lakača, Ruža Malović, Jadranka Minić, Nura Odžak, Mejra Orman, Hajrija Oručević, Seid Prozorac, Smajo Rahić, Igor Rehar, Sabit Rizvo, Zahida Sablja, Nedžad Salihović, Hajrija Smajić, Emina Srnja, Džemo Subašić, Šaćir Suljević, Hasib Šabanović, Ahmed Šehbajraktarević, Bejto Škrijelj, Junuz Švrakić, Pašaga Tihić, Munib Torlaković, Ruždija Trbić, Džemil Zečić, Muhamed Zubović i Senad Žunić.

(FENA)

[fukara_tz]

05.02.2009

IN MEMORIAM - Maskr na Markalama

Danas se navršava 15 godina od stravičnog masakra na pijaci Markale u Sarajevu kada je agresorska granata ubila 68, a ranila 142 osobe. U znak sjećanja na ubijene danas se obilježava "Dan sjećanja na sve stradale građane Sarajeva u periodu opsade 1992-1995“.

Mjesto na koje je 5. februara pala agresorska granata koja je ubila 68, a ranila 142 osobe nekada je bilo obilježeno "crvenom ružom“. Te ruže danas više nema, ali kao trajni dokaz o tragediji jeste spomen-ploča s ispisanim imenima žrtava.

5. februara 1994. godine od granate ispaljenje sa položaja srpsko crnogorskog fašističkog agresora poginulo je 68 Sarajlija, dok ih je 142 teže i lakše ranjeno.




Imena ubijenih

Senad Arnautović,
Ibrahim Babić,
Mehmed Baručija,
Ćamil Begić,
Emir Begović,
Vahida Bešić,
Gordana Bogdanović,
Vaskrsije Bojinović,
Muhamed Borovina,
Faruk Brkanić,
Sakib Bulbul,
Jelena Čavriz,
Almasa Čehajić,
Zlatko Čosić,
Alija Čukojević,
Verica Ćilimdžić,
Smilja Delić,
Ifet Drugovac,
Dževad Durmo,
Fatima Durmo,
Kemal Džebo,
Ismet Fazlić,
Vejsil Ferhatbegović,
Dževdet Fetahović,
Muhamed Fetahović,
Ahmed Fočo,
Majda Ganović,
Isma Gibović,
Rasema Hasanović,
Alija Hurko,
Mirsada Ibrulj,
Mustafa Imanić,
Rasema Jažić,
Razija Junuzović,
Hasija Karavdić,
Mladen Klačar,
Marija Knežević,
Selma Kovač,
lbro Krajčin,
Sejda Kunić,
Jozo Kvesić,
Numo Lakača,
Ruža Malović,
Jadranka Minić,
Safer Musić,
Nura Odžak,
Mejra Orman,
Hajrija Oručević,
Seid Prozorac,
Smajo Rahić,
Igor Rehar,
Rizvo Sabit,
Zahida Sablja,
Nedžad Salihović,
Hajrija Smajić,
Emina Srnja,
Džemo Subašić,
Šaćir Suljević,
Hasib Šabanović,
Ahmed Šehbajraktarević,
Bejto Škrijelj,
Junuz Švrakić,
Pašaga Tihić,
Munib Torlaković,
Ruždija Trbić,
Džemil Zečić,
Muhamed Zubović
i Senad Žunić


Stradanje Sarajlija tokom srpsko crnogorske fašističke agresije 1992-1995:

11.000 građana ubijeno

1.601 dijete je ubijeno

50.000 građana ranjeno

329 granata dnevno padalo


Veterans - siege of sarajevo (Veterani- opsada Sarajeva) 1.dio



Veterans - siege of sarajevo (Veterani- opsada Sarajeva) 2.dio

[fukara_tz]

05.02.2009

Sarajevo

U Velikom parku - Postavljen spomenik ubijenoj djeci Sarajeva

U centru Sarajeva, na lokalitetu Velikog parka, građani napokon imaju prilike vidjeti kako izgleda spomenik posvećen tragično prekinutim životima djece koja su stradala u ratu od 1992. do 1995. godine u ovom gradu.



Spomen-obilježje ubijenoj djeci opkoljenog grada urađeno je prema idejnom rješenju skulptora Mensuda Keče, koji je zajedno sa ostalim umjetnicima na spomeniku radio više od godinu dana.

Kečo ističe da je ovo za njega bio veliki poduhvat, te da je zadovoljan rezultatima vrijednog rada na izgradnji spomenika za nesretno prekinuta djetinjstva.



"Smatram da spomenik ima prihvatljivo likovno rješenje, te da korespondira sa modernim vremenom u kojem živimo. Komisija je jednoglasno prihvatila moje idejno rješenje, a i obični građani koji svaki dan prolaze kraj Velikog parka imaju pozitivne kritike“, istakao je Kečo.

Napomenuo je da je prilikom pravljenja spomenika prije svega htio da pošalje simboličnu poruku, te da kroz umjetnost ispriča priču o pogibiji nedužne djece.

"Spomenik se sastoji od bronzanog prstena koji je napravljen od čahura granata i ostale municije. Čahure smo skupili poslije rata, istopili ih i izlili u prsten. Na prstenu su otisnute dječije stope, koju su otisnuli djeca srodnici ubijene djece u ratu. Dvije odvojene staklene skulpture u sredini predstavljaju majku koja želi da zaštiti svoje dijete“, objasnio je skulptor.

"Spomenik se sastoji od bronzanog prstena koji je napravljen od čahura granata i ostale municije. Čahure smo skupili poslije rata, istopili ih i izlili u prsten. Na prstenu su otisnute dječije stope, koju su otisnuli djeca srodnici ubijene djece u ratu. Dvije odvojene staklene skulpture u sredini predstavljaju majku koja želi da zaštiti svoje dijete“, objasnio je skulptor.

http://www.sarajevo-x.com/clanak/090205035

[fukara_tz]

05.02.2009.

Sarajevo

15. godišnjica zločina - Sjećanje na žrtve masakra na Markalama

U povodu obilježavanja 5. februara, Dana sjećanja na poginule građane Sarajeva od 1992. do 1995.godine, i 15 godišnjice stradanja naših sugrađana na pijaci Markale, danas je u Narodnom pozorištu održana zajednička komemorativna sjednica Skupštine Kantona Sarajevo, Gradskog vijeća Sarajeva i općinskih vijeća s područja Kantona Sarajevo.



- Masakr na Markalama je izvršen u skladu s velikosrpskom ideologijom, politikom, genocidnom namjerom i osvajačkim ratom za teritorije, za životni prostor, za otimanje bosanske zemlje. Opsada i široka kampanja zločinačkog divljanja po civilima i civilnim objektima glavnog grada Republike Bosne i Hercegovine nezapamćena je u historiji savremenog čovječanstva, kazao je prof. dr. Smail Čekić.



Podsjetio je na težak život građana glavnog grada BiH za vrijeme njegove opsade i sve opasnosti danonoćnog granatiranja i djelovanja snajperista i drugih genocidnih namjera, koje je Generalna skupština Ujedinjenih nacija osudila još prije 60 godina.

- Nažalost, uloga Ujedinjenih nacija u genocidu u Kambodži, Ruandi, Bosni, Darfuru i pojasu Gaze je najblaže rečeno sramotna, kazao je prof. dr Čekić.

Naglasio je da "opsada Sarajeva, kao i agresija na Republiku BiH i genocid nad Bošnjacima, čine suštinu zajedničkog zločinačkog poduhvata Savezne Republike Jugoslavije, odnosno Srbije i Crne Gore, njihovih državnih, vojnih i policijskih rukovodstava, te petokolonaša, kolaboracionista i plaćenika iz BiH i drugih zemalja".

- Namjera tog zločinačkog čina imala je cilj osvajanje, podjelu i uništenje Republike BiH kao države te "konačno rješenje" muslimanskog pitanja - istrebljenje Bošnjaka ili njihovo svođenje na beznačajnu etničku i vjersku skupinu, istakao je prof. dr. Čekić.

Velikosrpski agresor i njegovi kolaboracionisti likvidirali su na hiljade i desetine nevinih civila širom BiH. Apsurdno je i paradoksalno shvatanje o potrebi šutnje i zaborava genocida tobožnjim shvatanjem kako je i svaka pomisao, a ne priča ili istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, aktivnost kojim se otežava i onemogućava zajednički život u BiH. S tim u vezi, i ljudska i Božija pravda i obaveza je govoriti istinu, jer ona je samo jedna, a suočavanje sa njom mogu ostvariti samo oni ljudi-pojedinici, grupe i kolektiviteti, čija je bitna odlika svijest i savjest, a koja upravo njih razlikuje od životinja. To odlikuje nas, odnosno antifašiste i kosmopolite. Na to nas obavezuje i dug prema žrtvama masakra na Markalama. To dugujemo ubijenoj djeci Sarajeva i njihovim roditeljima. To dugujemo ubijenim Sarajlijama koji su ubijani ili ranjavani zbog vjernosti svom gradu i svojoj domovini. To dugujemo svim žrtvama u BiH, bez obzira na njihovo porijeklo, ime, ideologiju, politiku, vjeru. Također, to dugujemo i antifašizmu koji je višestoljetna tekovina našeg podneblja, a koji je ugrađen u temelje BiH i savremene Evrope, kazao je prof. dr Smail Čekić.

Opsada Sarajeva je počela 1. marta 1992. i trajala je do 19. marta 1996. godine, tj. do reintegracije okupiranih dijelova grada Sarajeva. U opsadi je 1.479 dana živjelo oko 340.000 stanovnika.

Nakon komemorativne sjednice, delegacije su položile cvijeće na spomen-obilježje na pijaci Markale.



Cvijeće su položili član Predsjedništva BiH Željko Komšić, uime člana Predsjedništva BiH Harisa Silajdžića Nura Pinjo, potpredsjednica FBiH Spomenka Mićić, savjetnik potpredsjednika FBiH Mirsada Kebe Mirza Sulejmanović, delegacija FBiH, delegacije Kantona i Grada Sarajeva, općina Centar, Novo Sarajevo, Novi Grad, Stari Grad, te članovi porodica nastradalih.

Član Predsjedništva BiH Željko Komšić kazao je novinarima da se ovakva stradanja ne trebaju zaboravljati ni zbog ljudi koji su nastradali a ni zbog njihovih porodica.

- Trebamo obilježavati ovaj dan i ne trebamo to zaboraviti ni zbog ljudi koji su poginuli ni zbog njihovih porodica, kazao je Komšić.

- Slike nakon eksplozije granate koje su obišle i Sarajevo, BiH i cijeli svijet, raskomadana tijela, ljude koji leže po pijaci, na ulici, kako Sarajalije koje su to preživjele unose ih u auta, i sjećam se toga. Kao pripadnik Armije RBiH bio sam u jedinici i sjećam se toga, pored šoka koji nas je obuzeo u jedinici kad smo vidjeli šta se desilo, ostalo mi je upečatljivo da nikome nije palo na pamet u mojoj jedinici da slučajno uzvrati istom mjerom, da se osveti, da na taj način da ispolji bijes, kazao je Komšić.



Tokom opsade Sarajeva, ubijeno je 11.000 građana, a od njih 1.601 dijete, dok ih je 50.000 teže ili lakše ranjeno. Grad je u prosjeku dnevno razaralo 329 granata.

Petog februara 1994. poginulo je 67 Sarajlija, dok ih je 142 teže i lakše ranjeno.

Poginuli su: Senad Arnautović, Ibrahim Babić, Mehmed Baručija, Ćamil Begić, Emir Begović, Vahida Bešić, Gordana Bogdanović, Vaskrsije Bojinović, Muhamed Borovina, Faruk Brkanić, Sakib Bulbul, Jelena Čavriz, Almasa Čehajić, Zlatko Čosić, Alija Čukojević, Verica Ćilimdžić, Smilja Delić, Ifet Drugovac, Dževad Durmo, Fatima Durmo, Kemal Džebo, Ismet Fazlić, Vejsil Ferhatbegović, Dževdet Fetahović, Muhamed Fetahović, Ahmed Fočo, Majda Ganović, Isma Gibović, Rasema Hasanović, Alija Hurko, Mirsada Ibrulj, Mustafa Imanić, Rasema Jažić,Razija Junuzović, Hasija Karavdić, Mladen Klačar, Marija Knežević, Selma Kovač, Ibro Krajčin, Sejda Kunić, Jozo Kvesić, Numo Lakača, Ruža Malović, Jadranka Minić, Nura Odžak, Mejra Orman, Hajrija Oručević, Seid Prozorac, Smajo Rahić, Igor Rehar, Sabit Rizvo, Zahida Sablja, Nedžad Salihović, Hajrija Smajić, Emina Srnja, Džemo Subašić, Šaćir Suljević, Hasib Šabanović, Ahmed Šehbajraktarević, Bejto Škrijelj, Junuz Švrakić, Pašaga Tihić, Munib Torlaković, Ruždija Trbić, Džemil Zečić, Muhamed Zubović i Senad Žunić.Stravične slike užasnog zločina obišle su planetu.



http://www.sarajevo-x.com/clanak/090205061

[fukara_tz]

05.02.2009

Sarajevo

Markale ne smiju biti zaboravljene

Petog februara 1994. godine na sarajevskoj pijaci Markale ubijeno je 67 a ranjeno 142 Sarajlija. Minobacačka granata ispaljena je u 12:30 sa područja Vojske RS, iz sela Mrkovići.

„Mrtvih ima dva puna kamiona i dva puna kombija. Ima 50 mrtvih, čovječe. Nasred pijace, nasred pijace...Sve, tezge, stolovi, sve je to samljeveno, čovječe....Mrtvih koliko hoćeš. Nogu, ruku, glava, crijeva, svega...“

Petnaest godina kasnije, preživjeli i članovi njihovih porodica ispred Spomen ploče prisjećaju se februarskog užasa.

Nezir Tatlić: „Ustvari, ja sam i bio prvi koji je uletio ovdje u Markale. Kad su svi trčali vani, ja sam trčao unutra misleći da mi je majka unutra. Nisam se nijednog momenta okretao. To je nešto neopisivo. Kad mi te slike dođu pred oči, ja jednostavno ne mogu da pričam. Toliko me potrese to sve. Došao sam ovdje prvi put na današnji dan i osjećam se teško. Prvi čovjek koji je iznesen ovdje, s ovog ćoška, bio je Škamo, sa Sedrenika, kome su obadvije noge bile prebijene i ja sam ga sam uspio iznijeti i smjestiti ga u kombi. Puno poznanika koje sam znao, većinu sam tog svijeta znao jer sam tu radio i živio. Dosta sam ih iznio, ne znam ni sam koliko, možda dvadesetak osoba.“

Hasan Banda:„Svratio sam se na pijacu da kupim nekih namirnica djeci, duhana sebi usput prvo, kao i ostali. U tom momentu zasrio sam tetku, pet minuta sa njom stajao, unišao sam u pijacu, u tom momentu je granata pala, najednaput je sve bilo pokošeno, ležalo dole. To je bio jauk, vriska, glave sam viđao kraj sebe. I ja sam ranjen, vidim niza me nešto vruće curi - krv je curila, pet metara sam pošao prema cesti, i pao sam u nesvijest.“

Količina užasa koja se u samo jednom danu izlila na Sarajevo učinila je da se on obilježava kao Dan sjećanja na sve poginule građane Sarajeva u periodu od 1992. do 1995. godine. Gradonačelnik Sarajeva Alija Behmen:

„Markale su sinonim jednoga beščašća, besramnog odnosa čovjeka prema čovjeku. Zato ovaj dan ima poruku da se više nikada nikomu, na bilo kojem pedlju Evrope i svijeta ne smiju usuditi da i pomisle uraditi nešto što je urađeno u jednom totalno abnormalnom vremenu.“

Član Predsjedništva BiH Željko Komšić još u sjećanju, kaže, nosi slike masakra. Iako su Sarajlije ljudi kratkog pamćenja, kaže Komšić, zaboraviti se ne smije:

„Dobro je da ljudi dolaze i da obilježavaju ovaj dan na ovome mjestu, kao i druga mjesta – isključivo zato da ne zaboravimo stvari. Ne valja kad ove stvari zaboravljamo, bez obzira što smo mi ljudi kratkog pamćenja, što nam je nekada i lakše da zaboravimo sve ono ružno što smo prošli u životu, ali ako ništa drugo - onda u ime ljudi koji su ovdje poginuli a koji su bili krivi samo zato što žive u Sarajevu i što su došli na ovu pijacu da nešto kupe, da pojedu, da se ugrije.“

No, na obilježavanjima je svake godine sve manje građana a sve više političara. Porodice žrtava to doživljavaju teško:

„Moj otac je poginuo ovdje na pijaci. Ja svake godine dođem ovdje i jako sam razočarana odnosom vlasti i države prema žrtvama u ratu u BiH, a posebno ovim žrtvama na pijaci. Okrenite se, molim vas, pa snimite ovo prljavo staklo koje nije godinama oprano, ali su zato svi sa buketima cvijeća, sa vijencima, nasmijani i veseli došli ovdje. Svi mi koji smo nekoga izgubili ovdje svake godine stojimo u zadnjim redovima. Mi ne možemo ni da priđemo čak tamo.“

Opsada Sarajeva trajala je 1479 dana. Od ’92. do ’95. godine u Sarajevu je živjelo oko 340.000 stanovnika koji su bili izloženi svakodnevnom granatiranju i snajperskom djelovanju. Direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti Smail Čekić podsjetio je na teške uslove u kojima su tokom opsade živjeli građani Sarajeva:

„Civilno stanovništvo Sarajeva je u kontinuitetu iznurivano. Evidentan je bio neodostatak najosnovnijih životnih namirnica, usljed čega su vladali glad, žeđ, nesanica, osjećaj nesigurnosti i besperspektivnosti, neodostatak osnovnih lijekova i drugih elementarnih životnih potreba, što je stanovništvo Sarajeva dovodilo u borbu za životni opstanak.“

Uslovi u opkoljenom gradu bili su nečovječni, ciljevi su, prema podacima Haškog tribunala, bili civilni objekti uključujući, bolnice, kulturne objekte, i škole i dječija igrališta:

„Evo ovdje u nogu, ništa ne boli, samo peče.“
„Kakav je to čovjek koji je pogodio nju od tri godine? Volio bih da ga vidim samo i da sa njim popijem kafu da mu kažem svaka mu čast u životu kad je uspio da pogodi dijete od tri godine.“

Građani su ubijani svuda i u svakom trenutku. Prema podacima Tribunala, u Sarajevu je ubijeno više od 9.500 ljudi. Za teror nad građanima Sarajeva pred Sudom u Hagu optužen je bivši predsjednik RS Radovan Karadžić. Prema navodima optužnice, on je planirao, podsticao, naredio, počinio ili na drugi način pomogao kampanju granatiranja i pucanja iz snajpera na civilna područja Sarajeva. Za opsadu Sarajeva Haški tribunal na doživotni zatvor osudio je generala VRS Stanislava Galića na doživotni zatvor, a komandanta Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS Dragomira Miloševića na 33 godine zatvora.

Na sajtu mozete pogledati i snimak masakra na Markalama http://www.slobodnaevropa.org/content/A ... 79949.html

[fukara_tz]

09.02.2009

Apelaciono vijeće

Preinačena prvostepena presuda protiv Raševića i Todovića

Apelaciono vijeće Odjela I za ratne zločine Suda BiH, nakon odbijanja žalbe Tužilaštva BiH i djelimičnog uvažavanja žalbi branilaca optuženih Mitra Raševića i Save Todovića, preinačilo je prvostepenu presudu od 28. februara 2008. godine kojom su optuženi Rašević i Todović bili oglašeni krivim za krivično djelo zločin protiv čovječnosti i osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od 8 godina i šest mjeseci odnosno 12 godina i šest mjeseci.

Apelaciono vijeće je 6. novembra 2008. godine donijelo drugostepenu presudu kojom se prvostepena presuda preinačava u pogledu pravne ocjene krivičnog djela na način da se optuženi Rašević i Todović oglašavaju krivim da su radnjama opisanim u izreci prvostepene presude učinili krivično djelo zločin protiv čovječnosti iz člana 172. stav 1. tačka h) u vezi sa tačkama a), c), d), e), f) i,) i k) a sve u vezi sa članom 29. i članom 180. stav 1 KZ BiH.

Također, Apelaciono vijeće je preinačilo prvostepenu presudu u dijelu odluke o kazni u odnosu na optuženog Raševića, tako da se optuženi Rašević za krivično djelo zločin protiv čovječnosti za koje je oglašen krivim osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od sedam (7) godina.

U preostalom dijelu prvostepena presuda ostaje neizmijenjena, saopćeno je iz Suda BiH.

(FENA)

[fukara_tz]

11.02.1009

Tuzla

U znak sjećanja na 11. juli 1995. godine u Tuzli su održani mirni protest članica udruženja “Žene Srebrenice”

U znak sjećanja na srebrenički 11. juli 1995. godine, u Tuzli su održan mirni protest članica udruženja “Žene Srebrenice”. Više od trinaest godina je prošlo od tragedije koja se desila u Srebrenici kada je nakon troipogodišnje zločinačke opsade masakrirano više od 10.000 ljudi.



˝Zločinci su još na slobodi, no svi trebaju znati da porodice čiji su članovi nestali neće nikada zaboraviti niti oprostiti˝ , kazala je predsjednica udruženja ˝Žene Srebrenice ˝ Hajra Ćatić. Uz poruku “Istina nama - kazna zločincima”, u današnjem mirnom protestu, članicama udruženja “Žene Srebrenice” pridružile su se “Žene u crnom” iz Beograda.

Prema riječima koordinatorice udruženja ˝Žene u crnom˝ Staše Zajović nevladine organizacije u Srbiji su pokrenule incijativu da se u srbijanskom parlamentu 11. juli proglasi danom žalosti u Srbiji. ˝Ovo je početak naše kampanje i nastavak onog što kontinuirano radimo. Mi želimo da primoramo institucije u Srbiji da ispune svoje obaveze prema žrtvama genocida počinjenog u naše ime, jer bi time država Srbija priznala organizovani zločin koji je počinila u sudejstvu sa snagama Republike Srpske˝, rekla je koordinatorica udruženja ˝Žene u crnom˝ iz Beograda Staša Zajović.



Svakog jedanaestog u mjesecu ˝Žene u crnom˝ će u Beogradu održavati komemorativne skupove solidarnosti i suosjećanja, a u saradnji sa srodnim organizacijama, Fondom za humanitarno pravo , organizovat će i javne akcije ˝građanske neposlušnosti˝ i nenasilnog pritiska na organe Srbije.

[kiky]

đaba te slike i svi ovi forumi. mi smo več zaboravili i kako je počinjalo i šta nam se desi. da nismo, ne bi pustili da smo tu gdje jesmo!!!

[Prozor]

ZLOCINI U ZEPI

[fukara_tz]

19.02.2009

Sarajevo

Sud BiH

Miodrag Nikačević - Osam godina zatvora za zločine u Foči

Sud BiH proglasio Miodraga Nikačevića krivim po svim tačkama optužnice, te ga nepravosnažno osudio na osam godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti počinjenih 1992. godine u Foči.
Izricanjem presude, Sudsko vijeće je napomenulo da optuženom ostaju na snazi mjere zabrane izrečene u januaru ove godine, kada je nakon skoro godinu dana boravka u pritvoru pušten na slobodu. Mjere zabrane mogu trajati do pravosnažnosti presude, a podrazumijevaju zabranu napuštanja boravišta bez odobrenja Suda BiH i svakodnevno javljanje u Policijsku stanicu Foča.

Nikačević, bivši policajac iz Foče, prvostepenom presudom je osuđen za silovanje jedne žene u aprilu 1992. godine, te silovanje još jedne djevojke, u julu iste godine, kojoj je prijetio da će dovesti njenog mlađeg brata “da gleda šta joj radi”.

"Obje oštećene u svojim iskazima detaljno opisuju činjenice koje su navedene u optužnici. Njihova svjedočenja se podudaraju sa iskazima drugih svjedoka. S obzirom na svoju funkciju, optuženi je znao za pretresanja sela, zatvaranja i silovanja u Foči. Iskorištavajući svoj položaj kao jedinog muškarca u ulazu, znao je da može izvršiti silovanje", kazao je Davorin Jukić, predsjedavajući Sudskog vijeća.

Nikačević je osuđen i po drugoj tački optužnice koja ga tereti da je u augustu 1992. godine učestvovao u privođenju Rasima Klapuha, kojeg je predao vojnoj policiji. Nakon toga, kako je Sud utvrdio, Klapuh je odveden u Kazneno-popravni dom (KPD) Foča, odakle mu se poslije gubi svaki trag.

"Činjenica da je optuženi predao Klapuha vojnoj policiji predstavlja pomoć u proizvoljnom i nezakonitom zatvaranju. Optuženi je znao šta se dešava u KPD-u i znao je da će tamo biti ubijen, što znači da je postupao sa eventualnim umišljajem", kazao je Jukić u obrazloženju presude.

Sudsko vijeće je istaklo kako je prilikom odmjeravanja visine kazne uzelo u obzir olakšavajuće okolnosti "raniji život optuženog, ponašanje u sudnici, činjenicu da je porodičan čovjek i otac dvoje maloljetne djece".

"Osobito olakšavajuća okolnost je to što je optuženi u ratnom periodu pomagao Bošnjacima, tako što je u svom stanu skrivao komšije, te je nekima pomagao da napuste Foču. Ova činjenica je poslužila Sudu da minimalnu zaprijećenu kaznu od deset godina, za zločine protiv čovječnosti, umanji na osam", istakao je Jukić, a javlja BIRN Justice Report.

[fukara_tz]

19.02.2009

Sarajevo

Sud BiH

Bratunac - Optuženima za zločin u selu Borkovac smanjene kazne

Optuženima za zločin u selu Borkovac, općina Bratunac, preinačena je prvostepena presuda i smanjena kazna za pet, odnosno četiri godine zatvora.
Apelaciono vijeće Suda BiH donijelo je odluku kojom je preinačena prvostepena presuda za zločine u selu Borkovac, općina Bratunac, i smanjena zatvorska kazna Mirku Todoroviću na 13, a Milošu Radiću na 12 godina zatvora.

Žalbeno vijeće je osudilo Todorovića i Radića kao "pomagače u počinjenju zločina protiv čovječnosti, progona, i to mučenjem i ubistvima", zbog njihovog učešća u strijeljanju grupe civila bošnjačke nacionalnosti 20. maja 1992. godine u selu Borkovac.

Prvostepenom presudom su optuženi bili osuđeni na po 17 godina zatvora kao saizvršioci u zločinu protiv čovječnosti. Prvostepeno vijeće je zaključilo da su optuženi, zajedno s grupom pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS), učestvovali u zarobljavanju i mučenju grupe od 14 civila Bošnjaka koji su se krili u napuštenom kamenolomu, nakon čega su ubili njih sedmero.

Na prvostepenu presudu su obje strane uložile žalbu. Apelaciono vijeće je prihvatilo samo jedan prigovor Odbrane, zaključivši da je u prvostepenoj presudi došlo do pogrešne primjene zakonskih odredbi, kada su naveli da su optuženi "krivi kao saizvršioci u zločinima za koje su osuđeni".

Žalbeno vijeće je ustanovilo da je u prvostepenoj presudi pogrešno primijenjena i zakonska odredba prilikom utvrđivanja da li su optuženi u odlučujućoj mjeri doprinijeli počinjenju zločina. Uz to, pogrešno je primijenjen i zakon kada su optuženi osuđeni za zatvaranje Bošnjaka.

Zbog toga je Žalbeno vijeće odlučilo da su Todorović i Radić "van razumne sumnje krivi za pomaganje u vršenju progona kao zločina protiv čovječnosti".

Todorović i Radić su krajem januara ove godine pušteni iz pritvora "po sili zakona", jer nije u roku devet mjeseci od objavljivanja prvostepene donesena konačna presuda, javio je danas BIRN-Justice Report.

(FENA)

[BlackMambaOne]

Pozdrav svima...
Da li je danas (19.02) na Sa-x postojao clanak o zlocinima i svjedocenjima u VLASENICI, a sad nigdje ne mogu da ga pronadjem Jako mi je vazan taj clanak, da li mi neko moze pomoci??

[fukara_tz]

20.02.2009

Banjaluka

Zbog rušenja džamija

Islamska zajednica BiH dobila tužbu protiv RS-a

Presudom Osnovnog suda Banja Luka Republika Srpska i Grad Banja Luka dužni su da Islamskoj zajednici BiH isplate odštetu od 64, 7 miliona KM zbog rušenja 16 vjerskih objekata na području Banje Luke tokom rata.
Današnja presuda donesena je u korist Islamske zajednice koja je još 2000. godine podnijela tužbu protiv RS-a i Grada Banje Luke.

Pravni zastupnik Islamske zajednice Esad Hrvačić kazao je novinarima nakon presude da je za njih, od novčane nadoknade, mnogo bitnije to da je ovom presudom prvi put RS preuzela punu odgovornost za rušenje 16 vjerskih objekata Islamske zajednice u gradu Banjoj Luci.

Presudom RS i Grad Banja Luka obavezuju se da Islamskoj zajednici u potpunosti nadoknade materijalnu štetu od 64,7 miliona KM.

- Zadovoljni smo presudom, ali ne i s visinom odštetnog zahtjeva jer smatramo da je vještak mogao procijeniti više, dodao je ipak Hrvačić.

Naime, Islamska zajednica procjenjuje da džamija Ferhadija više vrijedi od 34 miliona KM koliko je procijenjeno.

Hrvačić smatra da je ovo historijska presuda za Islamsku zajednicu i sve Bošnjake koji su preživjeli rušenje svoje imovine za vrijeme ratnih djelovanja.

- Očekujemo da će ova presuda biti implementirana i da se RS neće žaliti na presudu i da će dostojanstveno ispuniti sve obaveze i tim činom preuzeti odgovornosti i ispraviti ono što je propustila da učini, naglasio je on.

Po zakonu RS-a svi odštetni zahtjevi prije 2001.godine pretvaraju se u javni dug i izdaju se obveznice u narednih 20 godina.

- Bez obzira na to, Islamska zajednica je zadovoljna, rekao je Hrvačić.
(FENA)

[fukara_tz]

20.02.2009

Sarajevo - Sud BiH

Izrečena presuda za zločine počinjene na području opštine Mostar

Radić i ostali: Ukupno 80 godina zatvora

Prvostupanjskom presudom oglašena krivim četvorica bivših pripadnika HVO-a za zločin počinjen u Vojnom kod Mostara.

Sud BiH je četvoricu bivših pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) proglasio krivima za zločin protiv čovječnosti počinjen u logoru Vojno kod Mostara i osudio ih na ukupno 80 godina zatvora.

Marko Radić, bivši zapovjednik Prve bjelopoljske bojne HVO-a, osuđen je na 25; Dragan Šunjić, bivši dozapovjednik zatvora u Vojnom, na 21; Damir Brekalo, bivši vojnik, na 20; i Mirko Vračević, bivši stražar, na 14 godina zatvora.

Prema prvostupanjskoj presudi, optuženi su krivi jer su djelovali kao pripadnici udruženog zločinačkog poduhvata čiji je cilj bio progon bosanskih muslimana, nanošenjem teških fizičkih i psihičkih ozljeda, što je za posljedicu imalo smrt nekoliko osoba.

“Optuženi su bili pripadnici HVO-a i znali su za širok i sistematičan napad, ali su ipak preduzeli niz radnji kako bi pospješili taj napad”, kazao je Staniša Gluhajić, predsjedavajući Sudskog vijeća.

“Saslušani su brojni svjedoci i Tužilaštva i Odbrane, te uloženi mnogobrojni materijalni dokazi. Sud smatra da su optuženi počinili djelo kako je to opisano u optužnici. Marko Radić, kao zapovjednik Prve bjelopoljske bojne, a kasnije Druge brigade, jeste lice koje je formiralo logor i imao je efektivnu kontrolu nad drugim osobama. Vojno je bio privatni zatvor”, obrazloženo je.

Radić, Šunjić, Brekalo i Vračević su, prema presudi, učestvovali u formiranju zatvora Vojno, “koji je imao sve odlike logora”, te su uhapsili i prisilno zatvorili oko 70-ak žena, djece i staraca. Uz to, sudjelovali su u dovođenju muškaraca koji su bili zatvoreni na Helidoromu i zatvarali ih u Vojno.

“Zatvorenici su držani u brutalnim i ponižavajućim uslovima, a uz to su izlagani mučenju i zlostavljanju”, kazao je Gluhajić čitajući presudu.

Svi optuženi su proglašeni krivim i za silovanja i seksualna zlostavljanja, kojima je bilo izloženo i “nekoliko maloljetnih djevojčica”.

“Radić je svjedokinju A tjerao da imitira ponašanje žene na porno filmu koji je bio pušten u sobi. Kada je to odbila, silovao ju je”, navedeno je u presudi.

Radić i ostala trojica optuženih “odgovorni su za silovanje i seksualno zlostavljanje zatočenica, čime su pomogli jačanju sistema progona Bošnjaka”.

Optuženi su proglašeni krivima i za ubistvo osam zatočenika u Vojnom, koje su “izvršili ili nisu spriječili podređene osobe da ih urade”, kao i za odvođenje zatvorenica i zatvorenika na prinudne radove.

U optužnici Tužilaštva BiH je navedeno da su ova četvorica optuženih uradila oko 60 djela, što je, smatra Sudsko vijeće, Tužilaštvo uspjelo dokazati.

Radić i Šunjić, kazao je sudija Gluhajić, “imali su komandnu odgovornost”, ali, prema praksi Suda BiH, “ona se isključuje kada su proglašeni krivima za udruženi zločinački poduhvat”.

Prvostupanjskom presudom Radiću, Šunjiću i Brekalu je produžen pritvor, a Vračeviću mjere zabrane.

Na ovu presudu postoji mogućnost žalbe u narednih 15 dana.

http://www.bim.ba/bh/154/10/16867/

[IBM]

Spisak 580 zrtava genocida u Visegradu. Konacan broj je izmedju 1,700-3,000.
Preuzeto sa : http://genocideinvisegrad.wordpress.com/


Prezime Ime Datum Rodjenja Mjesto Rodjenja

Agic Rasim 01.01.1927 Zlijeb, Višegrad
Ahmetagic Salko 14.06.1947 Vlahovici, Višegrad
Ahmetagic Samir 10.01.1975 Vlahovici, Višegrad
Ahmetspahic Almas 17.11.1972 Velji lug, Višegrad
Ahmetspahic Hamed 20.05.1928 Velji lug, Višegrad
Ahmetspahic Hasan 03.03.1953 Višegrad
Ahmetspahic Jasmina 28.01.1968 Višegrad
Alajbegovic Hanifa 01.01.1910 Dankici, Višegrad
Alijasevic Nura 20.04.1938 Klasnjik, Višegrad
Alispahic Semsudin 15.06.1958 Hranjevac, Višegrad
Aljic Fahrudin 14.06.1965 Višegrad
Aljic Safija 09.07.1904 Klasnik, Višegrad
Aljic Smail 01.01.1967 Koritnik, Višegrad
Aljusevic Delija 20.10.1947 Višegrad
Arnautovic Jusuf 05.03.1948 Višegrad
Avdagic Ibrahim 17.10.1951 Klasnik, Višegrad
Avdagic Sabit 14.04.1965 Vlahovici, Višegrad
Avdic Amel 01.01.1982 Višegrad
Avdic Amela 01.01.1981 Višegrad
Avdic Fadila 01.01.1955 Višegrad
Avdic Fadila 01.01.1957 Babin potok, Višegrad
Avdic Jasmin 01.01.1978 Višegrad
Avdic Juso 01.01.1950 Prelovo, Višegrad
Avdic Musa 01.01.1952 Prelovo, Višegrad
Avdic Nazija 01.01.1939 Blaz, Višegrad
Avdic Nezir 24.04.1933 Blaz, Višegrad
Avdic Samir 01.01.1980 Višegrad
Avdic Sevala 01.01.1961 Drinsko, Višegrad
Bahtovic Mirsad 07.11.1949 Višegrad
Bajic Mirzet 27.01.1975 V.gostilja, Višegrad
Bajraktarevic Muharem 03.03.1968 Višegrad
Bajramovic Ibrumsa 14.08.1914 Višegrad
Bajric Fadil 01.01.1957 Barimo, Višegrad
Balic Camil 01.01.1933 Višegrad
Balic Dzevahira 01.01.1925 Višegrad
Barimac Abdulah 01.01.1920 Hranjevac, Višegrad
Barimac Emina 15.02.1914 Orahovci, Višegrad
Basic Himzo 25.04.1933 Dobrun, Višegrad
Becirovic Aisa 01.01.1926 Višegrad
Becirovic Mujo 12.12.1927 Hamzici, Višegrad
Begic Almas 10.10.1936 Višegrad
Begic Mujo 01.01.1940 Višegrad
Besirevic Hanifa 23.05.1949 Vlahovici, Višegrad
Besirevic Latif 12.08.1960 Lasci, Višegrad
Besirevic Rasim 22.05.1936 Dubovo, Višegrad
Besirevic Saban 03.07.1947 Dubovo, Višegrad
Besirevic Sacir 06.05.1930 Dubovo, Višegrad
Besirevic Uzeir 01.01.1929 Dubovo, Višegrad
Beslija Hanka 01.01.1930 Klasnik, Višegrad
Bihorac Hajrudin 10.05.1961 Višegrad
Bijedic Zahid 01.01.1931 Mededa, Višegrad
Bijedic Zaim 01.01.1956 Mededa, Višegrad
Bijelic Mico 27.06.1954 Višegrad
Bosno Esad 16.06.1954 Kurtalici, Višegrad
Bosno Himzo 15.05.1958 Kurtalici, Višegrad
Bosno Ibrisim 01.01.1929 Kurtalici, Višegrad
Bosno Mirsada 10.05.1957 Višegrad
Bosno Sabit 01.01.1922 Musici, Višegrad
Bosno Sulejma 01.01.1925 Menzilovic, Višegrad
Brko Seval 28.08.1960 Nezuci, Višegrad
Budnjo Nura 01.01.1919 Višegrad
Bukva Ibrahim 30.08.1963 Mededa, Višegrad
Bulatovic Ismet 16.03.1959 Vlahovici, Višegrad
Cakar Ramiz 12.04.1945 Crni vrh, Višegrad
Cakar Sead 13.02.1964 Crni vrh, Višegrad
Cancar Alija 01.01.1955 Višegrad
Cancar Besima 01.01.1955 Dzankici, Višegrad
Cancar Musan 01.01.1952 Kabernik, Višegrad
Cancar Omer 17.05.1922 Kabernik, Višegrad
Cancar Sidik 20.02.1973 Višegrad
Cancar Suvad 15.07.1957 Višegrad
Canto Naza 01.01.1937 Višegrad
Catic Safija 10.01.1936 Mededa, Višegrad
Cavkusic Ismet 01.01.1937 Kamenica, Višegrad
Cavkusic Sevko 12.04.1964 Kamenica, Višegrad
Celik Avdo 31.01.1955 Višegrad
Celik Huso 11.09.1941 Kupusovici, Višegrad
Cocalic Avdija 15.03.1970 Stitarevo, Višegrad
Cocalic Eniz 18.12.1959 Stitarevo, Višegrad
Cocalic Esad 14.01.1954 Stitarevo, Višegrad
Cocalic Hamed 28.02.1965 Stitarevo, Višegrad
Cocalic Husein 17.01.1967 Stitarevo, Višegrad
Cocalic Mihad 10.01.1975 Višegrad
Cocalic Mirsad 08.07.1974 Stitarevo, Višegrad
Cocalic Muhamed 18.12.1952 Stitarevo, Višegrad
Cocalic Ramiz 01.01.1969 Stitarevo, Višegrad
Cocalic Semir 21.10.1971 G.stitarevo, Višegrad
Cormehic Islam 07.01.1957 Višegrad
Cormehic Vejsil 01.01.1928 Višegrad
Cosic Sabit 28.03.1955 Dubovo, Višegrad
Cosic Sadik 01.01.1930 Dubovo, Višegrad
Cosic Safet 17.06.1956 Dubovo, Višegrad
Dedic Musa 01.01.1922 Dobrun, Višegrad
Delibasic Huso 15.08.1945 Višegrad
Delija Adis 27.10.1990 Višegrad
Delija Ahmet 06.05.1949 Milosevici, Višegrad
Delija Jasmina 11.08.1967 Koritnik, Višegrad
Delija Nezir 01.06.1930 Milosevici, Višegrad
Demir Azem 01.01.1956 Dobrun, Višegrad
Demir Dzevad 09.01.1957 Višegrad
Demir Elzedin 09.07.1974 Višegrad
Demir Himzo 04.04.1938 Višegrad
Demir Mustafa 18.09.1952 Crni vrh, Višegrad
Demir Mustafa 29.04.1937 Jelacici, Višegrad
Demir Nefa 01.01.1925 Dobrun, Višegrad
Demir Osman 01.01.1931 Velji lug, Višegrad
Demirovic Salko 18.09.1935 Višegrad
Dervisagic Malkija 01.01.1931 Zlijeb, Višegrad
Dervisagic Ramo 01.01.1930 Presjeka, Višegrad
Dervisevic Dika 01.01.1928 Dobro, Višegrad
Dervisevic Muniba 01.01.1927 Mededa, Višegrad
Dervisevic Samir 28.06.1977 Višegrad
Dizdarevic Ibro 01.01.1932 Višegrad
Dizdarevic Ismet 01.01.1929 Dobrun, Višegrad
Dizdarevic Izet 28.12.1938 Dobrun, Višegrad
Dizdarevic Muharem 21.03.1938 Dobrun, Višegrad
Dizdarevic Nezir 01.01.1932 Dobrun, Višegrad
Dizdarevic Sahin 01.01.1924 Dobrun, Višegrad
Dolovac Kemal 25.05.1973 Višegrad
Dolovac Mustafa 19.12.1956 Kapetanovici, Višegrad
Dolovac Ramiz 15.06.1952 Višegrad
Dragulj Mirsad 01.01.1959 Višegrad
Dudevic Hajrudin 01.01.1962 Kamenica, Višegrad
Dudevic Kadrija 02.01.1972 Kamenica, Višegrad
Dudevic Saban 01.01.1935 Kamenica, Višegrad
Dzaferovic Enes 03.11.1955 Kaostice, Višegrad
Dzaferovic Enver 01.01.1959 Kaostice, Višegrad
Dzafic Edhem 11.04.1940 Višegrad
Dzafic Ekrem 17.05.1956 Holijaci, Višegrad
Dzafic Jakuf 15.02.1936 Holijaci, Višegrad
Dzafic Meho 13.03.1931 Holijaci, Višegrad
Dzafic Zajko 01.01.1930 Višegrad
Dzafo Meliha 01.01.1988 Višegrad
Dzanic Hasan 20.01.1953 Zagre, Višegrad
Fehric Dulsa 01.01.1903 Višegrad
Fehric Kenan 13.07.1973 Višegrad
Fehric Tidza 01.01.1937 Višegrad
Fejzic Jusuf 11.12.1959 Omeragici, Višegrad
Felekatovic Zuhra 15.02.1923 Višegrad
Feric Enver 21.10.1969 Gostilja, Višegrad
Feric Fahra 01.01.1959 Drinsko, Višegrad
Feric Mujo 02.05.1962 Gostilja, Višegrad
Feric Munib 10.06.1966 Višegrad
Feric Musa 01.01.1932 Klasnik, Višegrad
Feric Nermin 02.02.1980 V.gostilja, Višegrad
Feric Sabit 01.01.1930 Velika gostilja, Višegrad
Feric Sabrija 01.01.1970 Velika gostilja, Višegrad
Gacka Fahrudin 01.01.1963 Dobrun, Višegrad
Gacka Hamsa 01.01.1930 Zlatnik, Višegrad
Gadzo Resid 10.02.1928 Sip, Višegrad
Grabovica Fatima 01.01.1929 Vlahovici, Višegrad
Guso Asim 24.02.1965 Drinsko, Višegrad
Guso Hajrudin 18.08.1961 Drinsko, Višegrad
Guso Hilmo 28.08.1937 Višegrad
Guso Hilmo 01.01.1934 Drinsko, Višegrad
Guso Mirsad 28.01.1959 Drinsko, Višegrad
Guso Mulaim 01.01.1953 Višegrad
Guso Ramiz 04.09.1955 Višegrad
Guso Sacir 10.10.1943 Jarci, Višegrad
Guso Salko 12.12.1936 Drinsko, Višegrad
Guso Senad 01.07.1974 Drinsko, Višegrad
Guso Seval 04.09.1955 Drinsko, Višegrad
Hadzic Almir 05.05.1977 Drinsko, Višegrad
Hadzic Mustafa 01.01.1939 Drinsko, Višegrad
Hadzic Salko 25.04.1934 Drinsko, Višegrad
Hadzihalilovic Emina 01.01.1958 Dusce, Višegrad
Hadzihalilovic Jasmin 29.01.1979 Višegrad
Hadzihalilovic Nermin 22.03.1981 Višegrad
Hajdarevic Esad 07.03.1951 Višegrad
Hajdarevic Habib 01.01.1920 Dobrun, Višegrad
Hajdarevic Hanifa 15.03.1926 Dobrun, Višegrad
Hajdarevic Munib 18.12.1938 Dobrun, Višegrad
Hajdarevic Salko 01.05.1954 Dobrun, Višegrad
Hajdarpasic Hatidza 20.11.1940 Višegrad
Halilovic Ahmet 13.08.1930 Sase, Višegrad
Halilovic Enes 30.04.1963 Sase, Višegrad
Halilovic Meho 08.03.1938 Višegrad
Halilovic Mujo 08.11.1941 Sase, Višegrad
Halilovic Nazif 01.01.1907 Sip, Višegrad
Hasecic Alma 19.05.1982 Višegrad
Hasecic Hana 01.01.1937 Orahovci, Višegrad
Hasecic Nermin 27.04.1977 Višegrad
Hasecic Vezima 01.01.1952 Dobrun, Višegrad
Haskic Avdo 01.01.1935 Višegrad
Haskic Esma 15.08.1938 Dobrun, Višegrad
Haskic Ferida 01.01.1958 Višegrad
Haskovic Ramiz 28.02.1975 Kaostice, Višegrad
Hecimovic Mujo 13.05.1968 Višegrad
Heco Mehmed 29.10.1966 Višegrad
Herac Nizama 01.01.1935 Holijaci, Višegrad
Herceglic Said 01.01.1938 Višegrad
Hodzic Edin 19.08.1972 Višegrad
Hodzic Fata 28.02.1979 Višegrad
Hodzic Ibrahim 01.01.1982 Višegrad
Hodzic Nihad 17.12.1971 Višegrad
Hodzic Pasija 12.02.1958 Vlahovici, Višegrad
Hodzic Sahin 20.10.1939 Višegrad
Hodzic Salko 30.03.1955 Zlijeb, Višegrad
Hodzic Selim 07.03.1959 Zlijeb, Višegrad
Hota Abdulah 01.01.1914 Blaz, Višegrad
Hota Esad 07.04.1958 Višegrad
Hota Fikreta 15.02.1964 Sip, Višegrad
Hota Huso 19.03.1931 Blaz, Višegrad
Hota Mirsad 07.04.1958 Višegrad
Hrustic Besir 25.05.1930 Dobrun, Višegrad
Hrustic Zahida 25.08.1955 Višegrad
Hubic Emina 16.06.1976 Višegrad
Hurem Kemal 01.01.1961 Višegrad
Hurem Muharem 01.05.1942 Okrugla, Višegrad
Husovic Izet 01.01.1940 Višegrad
Husovic Mustafa 01.01.1902 Donji dubovik, Višegrad
Husovic Rasim 01.01.1905 Višegrad
Ibisevic Fatima 28.05.1950 Presjeka, Višegrad
Ibisevic Indira 06.03.1980 Višegrad
Ibisevic Nihad 25.08.1985 Višegrad
Imamagic Ahmed 29.04.1964 Višegrad
Imamagic Muharem 12.05.1956 Višegrad
Isic Edhem 01.01.1926 Dobrun, Višegrad
Jakubovic Rasid 31.07.1943 Višegrad
Jamak Huso 09.11.1934 Dusce, Višegrad
Jamak Jusuf 01.01.1923 Dusce, Višegrad
Jamak Zejfa 25.02.1938 Povjestaca, Višegrad
Jasarevic Asim 15.04.1954 Višegrad
Jasarevic Hajdar 01.01.1956 Sase, Višegrad
Jasarevic Hanifa 01.01.1928 Crnca, Višegrad
Jasarevic Resid 01.01.1918 Sase, Višegrad
Jasarevic Sefik 01.01.1960 Sase, Višegrad
Jasarevic Senad 01.01.1954 Sase, Višegrad
Jasarevic Zarfa 01.01.1931 Crnca, Višegrad
Jusic Hasan 01.01.1949 Višegrad
Jusic Selim 20.11.1938 Višegrad
Kabaklija Hatidza 13.06.1932 Dusce, Višegrad
Kadric Ahmo 21.06.1952 Kaostice, Višegrad
Kadric Ismet 01.01.1956 Višegrad
Kadric Muhamed 07.06.1958 Višegrad
Kahriman Abdulah 01.01.1968 Dusce, Višegrad
Kahriman Dervo 01.01.1938 Prelovo, Višegrad
Kahriman Jakup 01.01.1921 Orahovice, Višegrad
Kahriman Mehmed 31.03.1953 Višegrad
Kapetanovic Hamdo 21.01.1974 Kupusovici, Višegrad
Kapetanovic Hasan 01.06.1939 Kupusovici, Višegrad
Kapetanovic Mujo 04.03.1947 Kupusovici, Višegrad
Karahodzic Meho 01.01.1942 Višegrad
Karahodzic Sabit 25.05.1959 Klasnik, Višegrad
Karaman Ahmet 01.01.1927 Zagre, Višegrad
Karaman Alija 01.01.1933 Brezje, Višegrad
Karaman Ramiz 05.07.1950 Smrijecje, Višegrad
Karaman Safet 29.11.1949 Okrugla, Višegrad
Karcic Edin 14.05.1965 Višegrad
Karcic Ibrahim 01.01.1946 Višegrad
Karcic Ismet 06.04.1941 Višegrad
Karcic Nedzad 30.06.1967 Višegrad
Karcic Sevala 15.01.1941 Višegrad
Karcic Tifa 08.12.1942 Dobrun, Višegrad
Karic Almir 18.11.1975 Višegrad
Karisik Ahmet 27.06.1928 Višegrad
Karisik Camka 20.11.1980 Višegrad
Karisik Hamed 07.02.1950 Kuka, Višegrad
Karisik Mirsad 14.02.1961 Mededa, Višegrad
Karisik Nihad 25.01.1988 Musici, Višegrad
Karisik Omer 01.01.1958 Kuka, Višegrad
Karisik Zlata 10.05.1961 Musici, Višegrad
Kasapovic Ahmet 05.04.1954 Mirlovici, Višegrad
Kasapovic Dzemal 25.03.1967 Višegrad
Kasapovic Emina 23.02.1972 Višegrad
Kasapovic Hilmo 01.01.1938 Zanozje, Višegrad
Kasapovic Mithad 30.07.1965 Višegrad
Kasapovic Nezir 01.01.1922 Zanozje, Višegrad
Kasapovic Uzeir 10.08.1956 Mirlovici, Višegrad
Kesmer Behadil 01.01.1929 Zlijeb, Višegrad
Kesmer Hajrudin 13.01.1971 Višegrad
Kesmer Izet 04.07.1962 Zlijeb, Višegrad
Klacar Fatima 01.02.1941 Okrugla, Višegrad
Koric Hajra 19.04.1947 Dusce, Višegrad
Kos Bego 01.01.1900 Kos.polje, Višegrad
Kos Fata 01.01.1924 Dubovo, Višegrad
Kos Nail 01.01.1904 Kosovo polje, Višegrad
Kos Salko 04.01.1951 Kosovo polje, Višegrad
Kozic Amir 27.07.1938 Višegrad
Kozic Nedzad 16.03.1971 Višegrad
Kulovic Zijad 19.11.1958 Rodic brdo, Višegrad
Kupus Hamsa 01.01.1944 Višegrad
Kupus Hasib 24.01.1947 Zlijeb, Višegrad
Kupus Mirsad 01.01.1960 Višegrad
Kupus Mujo 19.05.1930 Višegrad
Kurspahic Aida 10.05.1979 Koritnik, Višegrad
Kurspahic Ajka 01.01.1926 Kurtalici, Višegrad
Kurspahic Alija 01.01.1937 Koritnik, Višegrad
Kurspahic Almir 04.08.1980 Koritnik, Višegrad
Kurspahic Aner 18.01.1982 Višegrad
Kurspahic Bula 01.01.1934 Koritnik, Višegrad
Kurspahic Dzehva 25.09.1965 Barimo, Višegrad
Kurspahic Fikret 01.01.1962 Koritnik, Višegrad
Kurspahic Hidajet 18.11.1957 Koritnik, Višegrad
Kurspahic Ismeta 30.04.1960 Brstanica, Višegrad
Kurspahic Mirela 27.09.1988 Koritnik, Višegrad
Kurspahic Munevera 01.01.1964 Koritnik, Višegrad
Kurspahic Omer 05.06.1957 Koritnik, Višegrad
Kurspahic Osman 01.01.1925 Koritnik, Višegrad
Kurspahic Osman 27.02.1954 Koritnik, Višegrad
Kurspahic Sadeta 01.01.1972 Polje, Višegrad
Kurspahic Vahid 19.11.1981 Koritnik, Višegrad
Kurtalic Nurif 01.01.1920 Kurtalici, Višegrad
Kurtalic Salko 02.07.1953 Kurtalici, Višegrad
Kustura Adila 01.01.1931 Crijep, Višegrad
Kustura Asim 17.03.1928 Zlatnik, Višegrad
Kustura Aziz 24.10.1935 Dubovik, Višegrad
Kustura Dzevad 21.08.1960 Višegrad
Kustura Esad 01.01.1967 Višegrad
Kustura Fatima 01.01.1911 Dobrun, Višegrad
Kustura Hamed 15.01.1929 Dobovik, Višegrad
Kustura Ibrahim 25.10.1950 Višegrad
Kustura Redzo 01.01.1925 Brezje, Višegrad
Kustura Safet 30.03.1955 Višegrad
Kustura Sevala 01.01.1937 Višegrad
Kustura Smajo 01.01.1956 Višegrad
Kustura Sulejman 01.01.1955 Brezje, Višegrad
Lipa Almir 02.03.1961 Višegrad
Lipa Hamlet 09.12.1959 Višegrad
Lipa Munira 13.10.1957 Višegrad
Lipa Nasiha 03.05.1933 Višegrad
Loncar Fajko 14.09.1963 Rodic brdo, Višegrad
Loncaric Rudolf 15.09.1962 Višegrad
Losic Mujo 02.01.1955 Rutenovici, Višegrad
Maluhic Kemal 06.09.1965 Višegrad
Maluhija Mehmed 09.09.1946 Višegrad
Mameledzija Esad 01.01.1963 Kabernik, Višegrad
Mameledzija Mirsad 01.01.1958 Kabernik, Višegrad
Mameledzija Sabit 21.12.1936 Kabernik, Višegrad
Masic Sulejmana 01.01.1907 Orahovci, Višegrad
Maslo Adem 02.08.1939 Bogdasici, Višegrad
Maslo Camil 25.10.1949 Višegrad
Medic Edin 04.08.1970 Višegrad
Meduseljac Avdulah 10.01.1926 Dubovo, Višegrad
Meduseljac Hasib 25.10.1959 Višegrad
Meduseljac Ibrahim 01.06.1941 Babin potok, Višegrad
Meduseljac Masa 26.05.1935 Babin potok, Višegrad
Meduseljac Munever 18.07.1989 Višegrad
Meduseljac Muniba 01.01.1952 Kaostice, Višegrad
Memisevic Abdulah 27.01.1952 Omeragici, Višegrad
Memisevic Almedin 23.09.1990 Prelovo, Višegrad
Memisevic Almedina 11.08.1973 Prelovo, Višegrad
Memisevic Emina 22.07.1958 Prelovo, Višegrad
Memisevic Habib 07.01.1943 Omeragici, Višegrad
Memisevic Kasim 16.03.1923 Drinsko, Višegrad
Memisevic Rasim 01.01.1936 Višegrad
Memisevic Vahida 01.01.1937 Sip, Višegrad
Memisevic Vasvija 19.09.1953 Zagra, Višegrad
Menzilovic Admir 16.06.1986 Višegrad
Menzilovic Ajka 03.05.1953 Kuka, Višegrad
Menzilovic Medo 01.01.1927 Višegrad
Menzilovic Selina 11.07.1978 Višegrad
Menzilovic Suvad 01.01.1968 Prelovo, Višegrad
Mesanovic Hajra 15.01.1931 Višegrad
Mesanovic Idriz 13.06.1969 Višegrad
Mesanovic Meho 04.04.1924 Drinsko, Višegrad
Mesanovic Midhat 11.09.1958 Višegrad
Mesanovic Ramiz 05.01.1972 Višegrad
Mesanovic Ramiz 03.11.1971 Drinsko, Višegrad
Mirvic Mirsad 16.07.1965 Višegrad
Mrdic Alija 08.03.1942 Višegrad
Mrdic Osman 24.09.1965 Višegrad
Muharemovic Fahrudin 14.09.1951 Mededa, Višegrad
Muharemovic Hakija 09.11.1950 Dipi, Višegrad
Muharemovic Nusret 22.01.1956 Mededa, Višegrad
Muhic Adil 24.06.1950 Mededa, Višegrad
Muhic Sakib 04.02.1971 Dobrun, Višegrad
Muhic Senad 09.04.1959 Dobrun, Višegrad
Mujezinovic Ajka 01.08.1930 G.gostilja, Višegrad
Mujezinovic Dervisa 01.01.1926 Velatovo, Višegrad
Mujic Almir 23.08.1975 Višegrad
Mujkic Izeta 01.01.1930 Presjeka, Višegrad
Mujkic Kemal 05.08.1955 Dobrun, Višegrad
Mulahasic Medo 01.04.1930 Višegrad
Mulahasic Rizah 15.03.1938 Višegrad
Mulahasic Sevala 01.10.1956 Višegrad
Munic Meho 10.06.1929 Meremislje, Višegrad
Muratagic Sulejman 15.10.1941 Vlahovici, Višegrad
Murtic Fata 01.01.1909 M.gostilja, Višegrad
Murtic Hrustem 01.01.1930 Velika gostilja, Višegrad
Murtic Kasim 01.01.1958 Musici, Višegrad
Murtic Munira 01.01.1960 Kamenica, Višegrad
Murtic Saban 02.05.1947 Višegrad
Murtic Sevka 01.01.1932 Velika gostilja, Višegrad
Musanovic Ajka 20.04.1933 Palez, Višegrad
Mutapcic Hajrudin 01.01.1967 Turijak, Višegrad
Mutapcic Medo 02.06.1947 Turijak, Višegrad
Mutapcic Mehmed 01.01.1962 Turijak, Višegrad
Mutapcic Mirsad 26.07.1975 Babin potok, Višegrad
Nuhanovic Midhat 07.02.1964 Višegrad
Nuhanovic Sacir 17.05.1951 Drinsko, Višegrad
Nuhanovic Samir 07.08.1974 Drinsko, Višegrad
Ohranovic Meho 06.12.1963 Klasnik, Višegrad
Omeragic Ervin 01.02.1992 Višegrad
Omeragic Murat 01.01.1962 Bodeznik, Višegrad
Omeragic Suhra 10.10.1962 Velika gostilja, Višegrad
Omerovic Ahmet 01.01.1969 Višegrad
Omerovic Ermin 01.01.1969 Dusce, Višegrad
Omerovic Himzo 01.01.1932 Drinsko, Višegrad
Omerovic Mehmed 01.01.1926 Velatovo, Višegrad
Omerovic Nermin 01.01.1967 Unista, Višegrad
Omerovic Osman 07.01.1956 Maremislje, Višegrad
Omerovic Rabija 01.01.1907 Meduselje, Višegrad
Omerovic Rasim 13.03.1949 Višegrad
Omerovic Saban 15.02.1958 Velatovo, Višegrad
Omerovic Zihnija 15.02.1953 Drinsko, Višegrad
Oprasic Hamed 10.10.1945 Višegrad
Osmanagic Sukrija 11.11.1955 Omeragici, Višegrad
Osmanbegovic Nail 03.03.1928 Zlijeb, Višegrad
Pajo Nezir 01.01.1933 Mededa, Višegrad
Parabuca Avdija 01.01.1933 Crni vrh, Višegrad
Piric Camil 02.10.1936 Menzilovici, Višegrad
Pjevo Kadrija 10.12.1962 M.gostilja, Višegrad
Pjevo Nermin 31.01.1973 Kamenica, Višegrad
Pjevo Nezir 01.01.1949 Kamenica, Višegrad
Pjevo Sead 01.01.1973 Višegrad
Pjevo Smail 22.02.1958 Kamenica, Višegrad
Podzic Camka 19.04.1959 Holijaci, Višegrad
Poljo Almir 06.06.1974 Vlahovici, Višegrad
Poljo Hadzo 01.01.1932 M.gostilja, Višegrad
Poljo Jusuf 01.01.1920 M.gostilja, Višegrad
Poljo Munib 25.04.1937 Vlahovici, Višegrad
Poljo Ramiz 21.05.1954 Vlahovici, Višegrad
Poljo Semso 12.05.1950 Vlahovici, Višegrad
Poljo Ziba 01.01.1926 Vlahovici, Višegrad
Racic Hidin 09.09.1973 Višegrad
Racic Smajo 01.01.1964 Višegrad
Ramic Selim 03.01.1953 Višegrad
Raonic Hajrudin 22.07.1962 Kaostice, Višegrad
Repuh Hamed 05.06.1935 Repusevici, Višegrad
Ribac Nedzad 18.09.1963 Višegrad
Rizvanovic Osman 06.05.1928 Višegrad
Sabanija Dulsa 01.09.1952 Bogdasici, Višegrad
Sabanija Enver 01.01.1974 Crni vrh, Višegrad
Sabanija Munevera 01.01.1972 Crni vrh, Višegrad
Sabanovic Ferid 01.03.1958 Kamenica, Višegrad
Sabanovic Habib 01.01.1930 V.gostilja, Višegrad
Sabanovic Mehmed 01.01.1934 V.gostilja, Višegrad
Sabanovic Mustafa 01.01.1929 Višegrad
Sabanovic Redzo 11.04.1954 Kuka, Višegrad
Sabanovic Tija 01.01.1903 Stitarevo, Višegrad
Sabanovic Zijo 04.07.1967 V.gostilja, Višegrad
Sakic Ismet 01.01.1932 Višegrad
Sakic Mustafa 01.01.1949 Višegrad
Sakic Nedzad 04.05.1951 Višegrad
Salic Fahrudin 20.11.1975 Kamenica, Višegrad
Salic Galib 10.07.1946 Kamenica, Višegrad
Salic Hamed 01.05.1940 Višegrad
Salic Mujo 01.09.1972 Drinsko, Višegrad
Salic Ramiz 01.05.1954 Drinsko, Višegrad
Salic Rasim 15.03.1938 Drinsko, Višegrad
Salic Vahid 27.10.1974 Kamenica, Višegrad
Salic Zaim 01.01.1932 Višegrad
Saracevic Fatima 01.01.1931 Višegrad
Sehic Besima 16.10.1954 Mededa, Višegrad
Sehic Faruk 28.12.1979 Višegrad
Sehic Kada 31.01.1948 Višegrad
Sehic Mustafa 01.01.1932 M.gostilja, Višegrad
Sejdic Fahrija 01.01.1951 Drokan, Višegrad
Sejdic Fata 11.03.1894 Hranjevac, Višegrad
Selak Alija 01.01.1946 Praca, Višegrad
Selak Nezir 01.01.1972 Višegrad
Selimovic Ramiz 10.01.1969 Stitarevo, Višegrad
Selman Sevka 13.03.1916 Babin potok, Višegrad
Sendo Asim 11.07.1963 Sendici, Višegrad
Sendo Rasim 01.01.1962 Sendici, Višegrad
Seta Nesib 07.04.1940 Pozercici, Višegrad
Seta Omer 23.07.1954 Višegrad
Setkic Mehmed 01.01.1924 Rohci, Višegrad
Simsic Mira 01.01.1929 Višegrad
Sisic Bajro 27.03.1968 Mededa, Višegrad
Sisic Ibrahim 01.01.1936 Mededa, Višegrad
Sisic Remzo 01.06.1952 Mededa, Višegrad
Smajic Eniz 01.01.1947 Dubovo, Višegrad
Smajic Fadil 03.01.1960 Dubovo, Višegrad
Smajic Kemal 02.03.1977 Dubovo, Višegrad
Smajic Muhidin 03.11.1970 Višegrad
Smajic Mustafa 22.09.1972 Višegrad
Smajic Mustafa 31.12.1929 Višegrad
Smajic Nezir 16.03.1937 Dubovo, Višegrad
Smajic Salih 11.10.1956 Višegrad
Smajic Suad 04.04.1958 Dobrun, Višegrad
Smajic Sumbula 23.04.1938 Holijaci, Višegrad
Smajlovic Almasa 15.08.1936 Dusce, Višegrad
Smajlovic Edhem 03.12.1959 Lasci, Višegrad
Smajlovic Hajrudin 05.08.1950 Seganje, Višegrad
Smajlovic Kemal 01.01.1977 Foca, Višegrad
Smajlovic Mevla 01.01.1954 Dubovik, Višegrad
Smajlovic Nesiba 01.01.1954 Višegrad
Smajlovic Safet 01.07.1955 Višegrad
Smajlovic Senad 01.02.1974 Foca, Višegrad
Sofovic Haso 23.08.1962 Kaostice, Višegrad
Softic Dervis 01.01.1953 Zlijeb, Višegrad
Softic Meho 01.01.1924 Zlijeb, Višegrad
Softic Mujo 01.01.1929 Zlijeb, Višegrad
Solak Mujo 10.07.1923 Meduselje, Višegrad
Spahic Zulfo 01.01.1952 Cengici, Višegrad
Subasic Aisa 01.01.1914 Dobrun, Višegrad
Subasic Pasan 01.01.1917 Bikavac, Višegrad
Subasic Sabaheta 05.11.1964 Višegrad
Subasic Zijad 07.03.1961 Ban polje, Višegrad
Suceska Almir 02.09.1974 Višegrad
Suceska Hasib 01.01.1934 Presjeka, Višegrad
Suceska Musa 15.02.1932 Velika gostilja, Višegrad
Suceska Salko 17.07.1960 Preseka, Višegrad
Suceska Suad 02.01.1967 Presjeka, Višegrad
Susko Avdo 10.10.1943 Višegrad
Susko Sejad 17.08.1963 Višegrad
Susko Smail 05.01.1935 Višegrad
Sutrovic Muamer 01.01.1984 Višegrad
Tabakovic Emina 01.01.1948 Višegrad
Tabakovic Fahrudin 25.02.1968 Drinsko, Višegrad
Tabakovic Hasib 01.01.1938 Drinsko, Višegrad
Tabakovic Izet 14.06.1967 Drindko, Višegrad
Tabakovic Rabija 12.06.1974 Drinsko, Višegrad
Tabakovic Seval 15.10.1917 Višegrad
Teskeredzic Zejneba 07.09.1946 Višegrad
Topalic Asim 05.09.1959 Omeragici, Višegrad
Topalic Ramiz 01.01.1928 Omeragici, Višegrad
Toskic Mevzet 01.01.1932 Višegrad
Toskic Samir 01.01.1964 Višegrad
Tufekcic Dzehva 07.08.1964 Višegrad
Tufekcic Elma 14.01.1987 Višegrad
Tufekcic Hasa 18.03.1917 Višegrad
Tufekcic Izet 11.05.1938 Višegrad
Tufekcic Ramiz 20.06.1950 Dusce, Višegrad
Turjacanin Aida 01.01.1983 Bikavac, Višegrad
Turohan Rasim 01.12.1952 Drinsko, Višegrad
Turudic Vasvija 01.01.1940 Drinsko, Višegrad
Tvrtkovic Abida 01.01.1953 Seganje, Višegrad
Tvrtkovic Hamed 08.08.1938 Kabernik, Višegrad
Tvrtkovic Hatidza 01.01.1919 Orahovci, Višegrad
Tvrtkovic Husein 06.02.1966 Višegrad
Tvrtkovic Muharem 01.01.1933 Crnca, Višegrad
Tvrtkovic Selim 01.01.1975 Višegrad
Tvrtkovic Sulejmen 01.01.1951 Višegrad
Ustamujic Meho 16.05.1922 Višegrad
Ustamujic Muamera 09.04.1974 Višegrad
Ustamujic Salem 28.03.1954 Nezuci, Višegrad
Uzeirbegovic Safa 16.11.1929 Višegrad
Uzicanin Hasib 01.01.1952 Kabernik, Višegrad
Uzicanin Kasim 01.01.1947 Kabernik, Višegrad
Varnica Mujo 10.04.1950 Mala gostilja, Višegrad
Vatres Meho 16.10.1938 Brstanica, Višegrad
Velatovac Mirsad 01.10.1959 Veletovo, Višegrad
Veletovac Bego 01.01.1928 Veletovo, Višegrad
Veletovac Mirsad 01.01.1959 Višegrad
Vidrak Dervisa 01.01.1930 Prelovo, Višegrad
Vidrak Ibrahim 01.01.1930 Brezje, Višegrad
Vila Jasmina 24.02.1971 Musici, Višegrad
Vila Mustafa 08.05.1934 Musici, Višegrad
Vila Nermin 24.10.1963 Musici, Višegrad
Vila Suljo 22.11.1957 Musici, Višegrad
Vila Uzeir 01.01.1937 Musici, Višegrad
Vilic Mina 01.01.1956 Višegrad
Vilic Nihad 01.01.1985 Višegrad
Vilic Nihada 01.01.1981 Višegrad
Vilic Zihmeta 01.01.1984 Višegrad
Vrnjak Salko 01.01.1929 Holijac, Višegrad
Vuletic Dobrinka 01.01.1930 Crncici, Višegrad
Zahic Meho 01.01.1938 Klasnik, Višegrad
Zdero Hamed 01.01.1924 Stitarevo, Višegrad
Zdero Jusuf 01.01.1948 Stitarevo, Višegrad
Zdero Rasid 12.07.1964 Stitarevo, Višegrad
Zdero Redzo 18.01.1955 Stitarevo, Višegrad
Zdero Suvad 10.03.1963 Višegrad
Zuban Esad 01.01.1956 Musici, Višegrad
Zuban Hajrudin 07.03.1963 Musici, Višegrad
Zukic Alen 01.01.1990 Višegrad
Zukic Dzemail 01.01.1948 D. dubovik, Višegrad
Zukic Muhamed 15.08.1953 Dubovik, Višegrad
Zukic Sehija 01.01.1961 Višegrad
Zukic Seval 16.09.1963 Višegrad
Zukic Vildana 01.01.1986 Višegrad
Zuko Mirsad 02.01.1967 Višegrad
Zuko Ramiz 01.03.1971 Turjak, Višegrad
Zulcic Mustafa 01.05.1928 Višegrad
Zulcic Sabahudin 08.09.1969 Repusevici, Višegrad
Zulovic Bakir 30.04.1963 Rodic brdo, Višegrad
Zunic Nezir 03.01.1955 Mededa, Višegrad

[Prozor]

Islamska zajednica Prijedor pomno prati sva dešavanja vezana za presudu Osnovnog suda iz Banje Luke kojom se RS i Grad Banja Luka obavezuju da isplate materijalnu štetu od 64,7 miliona maraka za rušenje 16 džamija u ovom gradu.

Ta presuda bila je i tema posljednje sjednice Skupštine Medžlisa IZ Prijedor kojoj je prisustvovao i bihaćki muftija Hasan ef. Makić. Izvjesno je da će IZ Prijedor "presaviti tabak" i tužiti lokalnu zajednicu i RS od kojih će tražiti da nadoknade štetu za 33 džamije koje su 1992. godine porušene u Prijedoru i Kozarcu. Tražit ćemo odštetu za isto toliko pratećih objekata, za mezarja ali i za turbe - mauzolej koji je u ratu uništen u Kozarcu - kaže Sudbin Musić, predsjednik Medžlisa IZ Prijedor.

On dodaje da je šteta nastala rušenjem gotovo pa svih vjerskih objekata IZ na području dva medžlisa Kozarca i Prijedora višemilionska.

- Teško je to u ovom trenutku procijeniti, posebno ako se ima u vidu činjenica da su neke od porušenih džamija osim građevinske imale i neprocjenjivu historijsku vrijednost. Islamska zajednica je na području Prijedora obnovila sedam džamija, deset je u izgradnji i osim u slučaju Čaršijske džamije gdje su za obnovu donirana sredstva, za izgradnju u ratu porušenih džamija novac su isključivo davale džematlije i dijaspora - kaže Musić.

Islamsku zajednicu Prijedor u zaštiti njene cjelokupne imovine zastupa advokat vakufske direkcije Esad Hrvačić.

Povratak vakufske imovine
Prema riječima Musića, IZ Prijedor trenutno vodi nekoliko sporova kojima želi vratiti vakufsku imovinu.

- Riječ je u zaštiti mezarja na Pećanima, o slučaju Rizvića bara, jednoj od najvećih parcela IZ preko koje se planira izgradnja saobraćajnice, potom o vakufu džamije Majkovača na kojem je izgrađen privatni stambeni objekt, te Kapetanovića haremu na kojem se planira izgradnja multimedijalnog centra - kaže Musić, koji nije isključio mogućnost "da se zajednička rješenja na obostrano zadovoljstvo pronađu i u razgovoru s nadležnim u općini Prijedor". /M. Z./

[Prozor]

KRIVI SU ŠTO SU

Nije mnogo prošlo od polaska voza, čim su prošli nadvožnjak na Novom Beogradu, kondukter je u pratnji dvojice policajaca došao da pregleda karte, ali i da pita za imena i upisuje ih na kartama.
”Kakva je to novost pa upisujete imena na kartama?”, pitali su.
“Ne bojte se”, kaže kondukter, “ništa vam neće biti od toga, pojavio se nekakav veliki šverc pa kontrolišemo”.
Niko, nikoga nije dirao sve do blizine Priboja.
Zlo je počelo nekih 5 do 10 minuta prije nego će voz biti zaustavljen u Štrpcima. Još dok se voz kretao, hodnicima ispred kupea vojska se šetala sa oružjem. Pred svakim kupeom su se našla po trojica.
Sve je bilo kao na filmu. Voz je stao zbog crvenog signala na samom ulazu u tunel. Otmičari su bili uredno uniformisani, osim jednog koji je imao bradu i crnu šubaru sa kokardom. To je bio Milan Lukić.
Kada su zatražili lične karte, sve je ličilo na rutinski postupak i dok nisu počeli da odvode ljude izgledalo je da nekog konkretno traže. Bilo je komentara da traže njihove bjegunce. Iz bifea u majici kratkih rukava, iskočio je na snijeg jedan od putnika vičući: 'Koljite balije'.
Najjezivije je bilo to što, u stvari, nije bilo nikakvog otimanja. Niko se nije bunio, sve se odvijalo u zlokobnoj tišini. Međutim, šta se dešavalo u dušama tih nevinih Bošnjaka, možemo samo predpostaviti. Sve to nije trajalo mnogo duže od pola sata.
Začudo, voz je nastavio put kao da se ništa nije desilo. Od Štrbaca do Priboja se stiže za deset minuta, i tamo su se zadržali tek toliko da putnici izađu i uđu. Niko nikoga ni o čemu nije obavještavao, nije se pojavila policija, vojska, ni pomena o uzimanju izjava od putnika ili nečem sličnom.
Otete putnike sproveli su do kamiona. Prvo su ih pretresli. Smjestili su ih na
karoseriji kamiona do kabine. Naređeno je da se što više zbiju, pa su čak sjedeli jedni drugima u krilu. Niko se nije opirao. Krenuli su u pravcu Višegrada. Otmičari su spustili ceradu, tako da niko nije mogao da vidi šta se nalazi na karoseriji ovog vozila. Postojao je kontakt između Milana, koji se nalazio u kabini i vojnika na karoseriji. Konatakt je ostvarivan radio vezom. U jednom trenutku Milan Lukić je pitao radio vezom, dok su prisutni slušali, znaju li ko je on?

A potom je odgovorio: „Ja sam Milan Lukić, komandir Osvetnika“. Oteti su se snuždili, sjedeli su i šutjeli....
Bio je mrak kad su stigli u Višegrad, tačnije u selo Prelovo. Svi su napustili teretno vozilo i ušli u fiskulturnu salu škole. Ispred sale bilo je upaljeno svjetlo, a u sali nije. Nakon što su postrojili otete uza zid sale, neki borci su odložili oružje na suprotan zid. Milan Lukić i Boban Inđić naredili su tim licima da izvade sve iz džepova i stave ispred sebe. Također su im naredili da ispred sebe stave satove i sav nakit, lančiće, prstenje i novac i da ih odvoje od ostalih stvari, ličnih dokumenata. Inđić i Lukić su išli od jednog do drugog i vršili preteres. U jednom tenutku Milan je naišao kod jednog otetog – studenta kojeg je od ranije poznavao, to lice je bilo zadnje u stroju. Da su se oni poznavali moglo se zaključiti iz razgovora. Pretresom ovog studenta Milan je našao 200 DM, pa mu je odmah zadao nekoliko šamara, potom su Milan i Boban pošli ponovo od jednog do drugog otetog, pitali ih za imena, a zatim im davali srpska imena, davali su im i krst da ljube. Odmah nakon toga skoro svi su počeli da ih udaraju. Udarali su ih prvo pesnicama, a kada bi neko od njih pao, nastavili su da ih udaraju nogama. To udaranje je trajalo oko jednog sata. Niko od putnika nije se opirao, niti je to smio. Milan Lukić je isključivo tukao studenta kod koga je našao 200DM. Govorio je da imaju neraščišćene račune iz Beograda. Zadavao mu je i povrede nožem, bile su to lakše povrede. Sve je trajalo dok Milan Lukić nije kazao da prestanu sa tim, zatim je tražio da se nađe žica. Izveli su ih iz sale, vezali ruke i smjestili u vozilo. Tim kamionom vratili su se oko kilometar u pravcu Višegrada. Vozilo je zaustavljeno u jednom selu, gdje su sve kuće bile spaljene. Kamion je zaustavljen na oko 5 – 6 metara od jedne spaljene kuće u čijem se prizemlju nalazila garaža. Izašli su iz vozila, a zatim je Milan dao raspored za obezbjeđenje. Kazao je da ukoliko neko pokuša da bježi da pucaju i ubiju ih.

Oteti putnici iskakali su iz kamiona u grupama od 5 – 6. Prihvatili su ih Milan Lukić i Boban Inđić, sa njima su išli do ulaza u garažu još dva-tri borca. Nakon toga, čula se prvo komanda „lezi dole“. Poslije komande čuli su se prigušeni pucnji i to onoliko koliko je tih lica uvođeno u garažu. Nisu se čuli nikakvi jauci, krici ili slično, niko ništa nije govorio. Na kraju su izvedene dvije grupe od 5 – 6 lica. Kada su zadnje dvije grupe dovedene do ulaza u garažu, Milan i Boban su uveli prvu grupu, dok je druga ostala kod samih ulaznih vrata. Pored druge grupe stajala je nekolicina boraca. Čuo se pucanj … u tom trenutku jedno lice je počelo da bježi. Pucali su u njega. Odmah je pao. Pošto je pao čulo se kako govori „jao, majko moja“. U tom trenutku Milan je izašao iz garaže i sa povišenim tonom pitao ko je to pucao. Za to vrijeme pogođeni je jaukao. Milan mu je prišao i bajonetom ga preklao. „Tako se to radi“, rekao je. Milan je prešao na suprotnu stranu, gdje se također čuo pucanj, jer je i sa te strane neko pokušao da bježi. Sa tim licima postupio je na isti način kao i sa prvim.
U to vrijeme preostali oteti putnici iz zadnje grupe stajali su ispred garaže, a u njih su bile uprete puške Lukićevih boraca. Milan i Boban su uveli i preostala zarobljena lica u garažu, nakon kraćeg vremena čuli su se prigušeni pucnji, a zatim su Milan i Boban izašli iz garaže, naredili su da se uđe u vozilo. Vratili su se u istu salu, tačnije u svlačionicu te sale, gdje je Milan izvadio novac i satove od zarobljenih putnika voza 671. Podjelio je svima po 100 DM, a ko nije imao sat dobio je i sat. Prilikom pretresa Boban Inđić je kod jednog zarobljenog našao jedan skupocen zlatan lanac, pa ga je stavio u svoj džep da drugi to ne vide. Nakon podjele Milan je kazao da će tijela ukloniti jedan stariji čovjek iz sela, bacanjem u Drinu, koja je bila udaljena 10 do 15 metara od kuće, gdje su zarobljeni putnici ubijeni.
Poslije podjele tih stvari sjeli su u vozilo i vratili se u Višegrad. Po povratku, kada su izašli iz kamiona i to negdje kod novog mosta, Milan ili Boban su rekli da o ovome što se desilo nikome ništa ne pričaju. U Višegrad su se vratili oko 23 sata…


*****

Kada bi otmicu u Štrpcima trebali opisati sa jednom riječi, bila bi to svakako “šutnja”. Jer su i oni šutjeli, dok su ih vodili u smrt. Nisu se opirali, tražili pomoć, plakali. Samo je jedan dozivao majku. Drugi su vjerovatno pred očima imali svoje najmilije dok su čekali okrenuti licem prema zemlji metak u potiljak.
Međutim, više od njihove šutnje boli šutnja države koja traje punih 16 godina.

(Za tekst korišćena svjedočenja neimenovanog putnika voza Lovćen 671 i zločinca Nebojše Ranisavljevića, jedinog optuženog za slučaj Štrpci)

[Prozor]

[Prozor]