“Jedan grad, ma koliki bio, ne èine samo kuæe, ulice, trgovi, parkovi, rijeke, mostovi...
Dušu jednog grada, èine prvenstveno ljudi toga grada, njihove naravi i sudbine”...
Ako se u cijeloj Bosni i Hercegovini traži grad koji je prošao kroz najteže, ljudskom umu nezamislive muke, èije su stanovnike zloèinci krvavih ruku, u kilometrima dugoj koloni mrtvih tijela otpremili sa ovog svijeta, grad kojemu su ubili dužu i pretvorili ga u pustinju, onda je to svakako Prijedor. Ovaj grad, u kojemu je po posljednjem popisu (1991.) živjelo 49.454 Bošnjaka (44%), danas više nema ništa bošnjaèko, osim masovnih grobnica u kojima su dželatski pokopani njegovi nekadašnji žitelji - u najveèem broju Bošnjaci, a djelimièno i Hrvati, njih oko 30.000. Time je ovaj grad po obimu ljudskih žrtava nedvojbeno postao najveèe stratište u Bosni i Hercegovini. U njemu nema više onih što su posljednje jezero - skoro veæ samo lokva - od sanjanog ili stvarnog nekadašnjeg Mora - Ljudi... A teško onoj vodi što ostane odvojena kada se njeno More povuæe! Spasa joj niotkuda neæe biti!... Ali, neka se ta voda sjeti da je ona More u svakoj svojoj kapi. A nema te jare koja može isušiti jedno More, i nema tog blata koje može More progutati.
Opština Prijedor nalazi se u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, brojila je ukupno 112.543 stanovnika, od kojih se 49.351 (43,9%) Bošnjaci; 47.581 (42,3%) izjasnilo se kao Srbi; 6.316 (5,6%) izjasnilo se kao Hrvati; 6.459 (5,7%) izjasnilo se kao Jugosloveni; a 2.836 (2,5%) stanovnika se izjasnilo kao pripadnici drugih nacionalnosti.
U ranim jutarnjim satima 30. aprila 1992. godine, snage policije i vojske SRJ i bosanskih Srba su fizièki preuzele kontrolu nad gradom Prijedorom. Preuzimanje vlasti je pokrenulo slijed dogaðaja koje je organizirao i kojima je rukovodio prvo Krizni štab, a kasnije srpska Skupština opštine. Do kraja 1992., ti dogaðaji æe dovesti do smrti ili prisilnog odlaska skoro kompletnog nesrpskog stanovništva opštine Prijedor.
Glavni organizatori i èlanovi Kriznog štaba su:
- Srðo Srdiæ - zubar, zapalio kuæu i kafiæ \"2M\" svome sinu koji je bio oženjen Bošnjakinjom;
- Mile dr Radetiæ - ginekolog, prvi predsjednik SDS Prijedor;
- Milomir dr Stakiæ - prvi predsjednik Srpske opštine Prijedor,sve naredbe svojih voða sa Pala Karadžiæa, Mladiæa i iz Banja Luke Vukiæa, Kuprešanina i Brðanina revnosno izvršavao, organizator osnivanja koncentracionih logora Omarska, Keraterm i Trnopolje u kojim je ubijeno oko 10.000 civila, organizator etnièkog èišèenja, jedan od najodgovornijih za genocid u Prijedoru gdje je ubijeno oko 20,000 civila i brutalno silovano oko 5000 žena i djevojaka, naredbodavac likvidacije svih prijedorskih lijeènika - Jusufa Pašiæa, Zdenka Sikore, Osmana Mahmuljina, Eniza Begiæa, Rufada Suljanoviæa, Esada Sadikoviæa-eksperta UN,
-Simo Miškoviæ - predsjednik SDS,sledbenik velikosrpske ideje i njen revnosni izvrišitelj,
- Simo Drljaèa - pravnik, naèelnik srpske milicije, odgovoran za funkcionisanje koncentracionih logora smrti, za hapšenje, privoðenje i odvoðenje u logore, potpisnik svih spiskova i naredbi za smaknuèa,
-Slobodan Kuruzoviæ - nastavnik, komandant logora Trnopolje, uz njegovu saglasnost izvršena su mnoga ubijan ja i silovanja u Trnopolju, obogatio se pljaèkajuæi imovinu Bošnjaka i Hrvata,
- Mile Mutiæ - nastavnik, direktor Informativnog centra u kome su bili Kozarski vjesnik i Radio Prijedor, pretvorio Kozarski vjesnik u srpski, isticao se u fašistièkoj propagandi pozivanja Srba da izvrše genocid nad Bošnjacima i Hrvatima - autora ovog priloga osudio na smrt, stavivši ga na listi za smaknuèa,
- Dragan Savanoviæ - predsjednik Kluba poslanika SDS,
- Slavko Budimir - komandant srpskog Sekreterijata za narodnu odbranu, potpisnik svih naredbi o iseljavanju Bošnjaka i Hrvata,
- Milovan Dragiæ - ekonomista, organizator oduzimanja imovine od Bošnjaka i Hrvata,
- Slobodan Balaban - inžinjer, naredio likvidaciju svih inžinjera i tehnièara koji su radili u Rudniku željezbe rude Ljubija, ubijeni su Ibrahim Paunoviæ, Ilijaz Drobiæ, Mehmedalija Sarajliæ, Ešref Crnkiæ, Mato Tadiæ i još oko 90 inžinjera i tehnièara,
- Dušan Kurnoga - ekonomista, za potrebe srpskih zloèinaca opljaèkao sve državne robne rezerve nafte i bemzina,
- Bogdan Deliæ - profesor, zadužen za likvidaciju profesora i nastavnika,
-Vladimir Arsiæ - pukovnik, pogazio sve ženevske konvencije, prvi je naredio stavljanje èetnièkih obilježija na odore vojnika kojim je komandovao,
- Radmilo Zeljaja - major, na ulazu u Kozarac postavio je tablu sa natpisom Radmilovo i tako gradu koga je srušio dao svoje ime, komandovao operacijama etnièkog èišèenja Prijerora, formirao koncentracione logore smrti i uèestvovao u masovnoj likvidaciji logoraša, jedini je mogao potpisati nalog za oslobaðanje iz logora,
- Zoran Karlica - rezervni kapetan, lièni uèesnik etnièkog èišèenja Prijedora,
- Drago Tubin - rezervni poruènik, komandovao jedinicama koje su izvršile zloèine u Kozarcu, Hambarinama, Èarakovu i Prijedoru, naredio masovno strijeljanje civila u Partizanskoj ulici i Lukovici, kada je brutalno ubijeno 320 ljudi,
- Savan Runjo - nastavnik ONO I DSZ , major, rukovodio kampom za obuku èetnièkih dobrovoljaca u Podgradcima, glavni vojni strateg èetnika,
- Zeljko Mejakiæ - komandant koncentracionog logora Omarska.
- Duško Sikirica - komandant koncentracionog logora Keraterm.
Nakon preuzimanja vlasti u Prijedoru silom, Krizni štab je za ne-Srbe, uglavnom Bošnjake i Hrvate, uveo stroga ogranièenja u svim aspektima života, ukljuèujuæi slobodu kretanja i zaposlenja. Zbog tih ogranièenja, ne-Srbi su ostali zatvoreni u onim selima i dijelovima opštine u kojima su živjeli. Zatim su, poèev od kraja maja 1992., na te oblasti izvršeni žestoki napadi širokih razmjera od strane vojske SRJ i vojske Republike Srpske (VRS), paravojnih snaga, teritorijalne odbrane, policijskih jedinica i civila koje su ove snage naoružale. Snage bosanskih Srba su zarobile mnoge Bošnjake i Hrvate koji su preživjeli te prve artiljerijske i pješadijske napade i prebacile ih u zatoèenièke objekte koji su bili osnovani i radili po direktivama Kriznog štaba. Od maja do augusta 1992., vlasti bosanskih Srba u opštini Prijedor protivpravno su odvojile, lišile slobode i zatoèile u logore Keraterm, Omarska i Trnopolje preko 10.000 Bošnjaka, Hrvata i drugih ne-Srba iz prijedorskog kraja. Logor Omarska je bio smješten u bivšem rudarskom kompleksu u selu Omarska, otprilike 20-25 kilometara od grada Prijedora. Meðu zatoèenicima su bili vojno sposobni muškarci, te politièki, privredni i društveni rukovodioci i intelektualci iz redova Bošnjaka i Hrvata. U logoru je bilo zatoèeno oko 37 žena. Logor Keraterm nalazio se u krugu fabrike keramièkih proizvoda smještene na \"novoj\" cesti Prijedor-Banja Luka, nedaleko od centra grada Prijedora. U logoru Keraterm, veæina zatoèenika bili su vojno sposobni muškarci. U logorima Omarska i Keraterm svakodnevno su vršena ispitivanja. Ta ispitivanja su èesto bila praæena batinama. Surovo batinanje, ubijanje i drugi oblici fizièkog i psihièkog zlostavljanja, ukljuèujuæi seksualno zlostavljanje, bili su uobièajena pojava u logorima Omarska i Keraterm. Stražari u logoru i druga lica koja su èesto dolazila u logor koristili su sve vrste oružja i predmeta za batinanje i druge vidove fizièkog zlostavljanja zatoèenika. Posebno su politièki i društveni rukovodioci iz redova Bošnjaka i Hrvata, intelektualci, imuæniji graðani i ne-Srbi za koje se smatralo da su ekstremisti ili da su pružali otpor bosanskim Srbima, podvrgavani naroèitom premljaæivanju i zlostavljanju, èesto sa smrtnim ishodom. Nije preživjelo najmanje nekoliko hiljada zatoèenika, od kojih su neki identifikovani, a neki nisu. Pored toga, logorima Omarska i Keraterm upravljalo se na naèin sraèunat da se ne-Srbi diskriminiraju i podjarme, nehumanim djelima i okrutnim postupanjem. Ta djela su obuhvatala nametanje surovih životnih uslova zatoèenicima. Voðena je smišljena politika prenatrpavanja i uskraæivanja osnovnih životnih potrepština, ukljuèujuæi nedovoljno hrane, zagaðenu vodu, nedovoljnu ili nikakvu medicinsku njegu i život u nehigijenskim i stiješnjenim uslovima. U logoru se i psihièko i fizièko stanje zatvorenika znatno pogoršalo i živjeli su u neprekidnom strahu. Nakon što je meðunarodna zajednica saznala za postojanje logora Omarska i Keraterm, vlasti bosanskih Srba su u augustu 1992. zatvorile ova dva logora, a preživjele zatoèenike prebacile u ostale objekte u opštini Prijedor, ukljuèujuæi logor Trnopolje, i logor Manjaèa u opštini Banja Luka. Skoro svi preživjeli iz tih objekata na kraju su prisilno premješteni ili deportovani sa tog podruèja.
Pogledati istini u oèi preduslov je povratka u Prijedor. Problem je, meðutim, u tome što prije toga treba pogledati u oèi zlu. Upravnici logora, batinaši, ubice, pljaèkaši - realizatori ideje odvajanja Srba od nesrba, u Prijedoru danas ne žive kao obièni, mirni graðani. Oni su, èešæe, ugledni stanovnici svoje sredine: pedagozi, direktori škola, policajci, trgovci… U gradu u kojem se desila \"Srebrenica u kontinuitetu\", u nekada lijepoj èaršiji u kojoj je temeljito i krvavo provedeno etnièko èišæenje, praæeno zastrašujuæim zloèinima, Bošnjaci opet pokušavaju živjeti. Perverzni mir doveo ih je do toga da im se sada za sigurnost imovine ili obrazovanje djece brinu oni što su ih prije deset godina zatvarali u koncentracione logore, palili im kuæe, vodili na rub smrti.
Qui pardone au crime en devient le complice.\" (Ko oprašta zloèin postaje u njemu sauèesnik.) Ova Voltaireova misao otvara knjigu nestalih opæine Prijedor: Ni krivi ni dužni je, nažalost, knjiga od punih 365 stranica, sa najtužnijom fabulom ikad sroèenom: imenima, prezimenima, osnovnim podacima i najèešæe praznim ramom za sliku onih kojih više nema. Nestale su cijele porodice, pa onda nema ko ni da pruži osnovne podatke o ubijenim.
Prijedor je poèetkom devedesetih bio lijepa i bogata èaršija. Grad se protezao na obje obale prelijepe Sane, zbog koje su Prijedorèani skovali svoju kletvu: koga najviše mrzim, poslao bih ga sa Sane na more! Godišnje se na ovom prostoru kopalo 3,5 miliona tona željezne rude i samo na njoj realiziralo gotovo 90 miliona dolara; proizvodio se još i papir, pigmenti po tada novoj svjetskoj tehnologiji, keks u sklopu zagrebaèkog \"Kraša\", èuvena viljamovka... Prijedor je imao svoje vrijedne montere, obližnju Kozaru, èijih je 800 metara nadmorske visine bilo dovoljno za ski-lift i rekreativnu smuèarsku stazu, imao je svoj fudbalski klub \"Rudar\", svoje gradske miljenike Predu i Esu, svoja
okolna sela u kojima je svako domaæinstvo predstavljalo malo poljoprivredno dobro.
Statistika kaže da je 35.405 prijedorskih Bošnjaka stiglo živo u treæe zemlje tokom agresije na BiH. Više od 8.000 (pominje se cifra 8.800) ostalo je u Bosni i Hercegovini: najveæi dio njih, zajedno sa oko 6300 prijedorskih Hrvata, preko Vlašiæa su prognani u srednju Bosnu. Prijedor-grad kolektivne krivice.
Prijedor je po zbivanjima u prošlom ratu, po tragediji jednog naroda, drastièniji èak i od Srebrenice: u Srebrenici je u kratkom periodu ubijen znaèajan broj civila, ali u Prijedoru je godinu dana kontinuirano trajao genocid.
Mi Prijedorèani volimo svoj Prijedor, a voljeti znaèi uvijek se vraæti i sjecati, jer zlo u Prijedoru neæe ostati nekažnjeno. Zloèin u Prijedoru je najveèi bošnjaèki i bosanskohercegovaèki svjedok i simbol ljudskog zla najveèih razmjera, olièenog u najveèoj agresiji, najveèem genocidu, kulturocidu, ekocidu, etnocidu, urbicidu, najveèem zloèinu protiv èovjeèanstva i najveèem ratnom zloèinu.
U Prijedoru je izvršena agresija SRJ {Srbije i Crne Gore} u saradnji sa domaèim srpskim vojnim i policijskim formacijama i paraformacijama. {Pored tenkova i gomila ljudskog otpada tkz. JNA, pored zloèinacækih vojnih i policijskih formacija domaèih srpskih zloèinaca, u agresiji su uèestvovali i pripadnici paravojnih formacija koji su se nazivale \"arkanovcima\", \"belim orlovima\", \"šešeljovcima\"}.
U Prijedoru je izvršen genocid, masovno, namjerno, organizovano ubijanje, protjerivanje prije svega Bošnjaka, a zatim i Hrvata. Rezultat agresije i genocida je: 20.000 graðana Prijedora se vodi kao ubijeni i nestali, 35.000 u izbjeglištvu.
U Prijedoru je izvršen etnocid, namjerno, organizovano i masovno ubijanje, muèenje, protjerivanje i silovanje prije svega Bošnjaka i Bošnjakinja. Cilj etnocida je bio potpuno oslobadjanje Prijedora i okoline od bilo kakvog traga bosnjaèke kulture, duhovnosti, tradicije.
U Prijedoru je izvršen urbicid, organizovano i namjerno uništavanje grada i njegove duše - gradskih ljudi. Èitava podruèija grada kao što su: Èarsija, Stari grad, Zagrad, Hambarine, Kozarac, su sravnjeni sa zemljom. Ljudi protjerani i ubijeni, a njihova imovina i kulturna i duhovna baština uništeni.
U Prijedoru je izvršen ekocid, organizovano uništavanje bošnjaèke tradicionalne kulturne i duhovne okoline. Na podrucijima koji su etnicki oèišæeni i na kojima su bili vrijedni spomenici bošnjaèke i bosanskohercegovaèke kulture, zloèinci su podigli štale, parkinge, i druge sliène objekte koji su pokušali sakriti viševjekovno bivstvovanje bošnjaèke kulture u Prijedoru. Od gradski èetvrti i ulica napravljene su deponije smeèa.
U Prijedoru je izvršen kulturocid, namjerno i organizovano uništavanje bošnjaèke i bosanskohercegovaèke kulture i tradicije.
U Prijedoru je izvršen zloèin silovanja najveèih razmjera sa ciljem uništenja ponosa i duhovnog prkosa Bošnjakinje-Prijedorèanke sa ciljem uništenja ponosa žene, muslimanke, majke, kèerke, djevojke, nane, sestre. Prema nekim procjenama silovano je više od 5 hiljada prijedorèanki. Silovanje je zbog svoje zloèinaæke okrutnosti postalo zlopèin protiv èovjeænosti poslije agresije i genocida u BiH.
U Prijedoru je izvržen masovni zloèin namjernog i organizovanog muèenja u koncentracionim logorima smrti. U tri najokrutnija logora smrti u toku agresije i genocida u BiH Omarska, Trnopolje i Keraterm ubjeno je i muèeno više od 10 hiljada Bošnjaka i Hrvata. Koncentracioni logori koje su Srbi formirali na podrucju prijedorske opèine, najgomozorniji su od svih muèilišta koje je svijet ikada vidio. U njima su klali Bošnjake kao zvijeri, gulili im kožu, žive ih spaljivali. Bošnjakinje su u njima silovali do smrti, a potom masakrirali. Srpski su im zlocinci nožem vadili djecu iz utroba i na njihove im oèi komadali (Roy Gutman, \"Svjedok genocida\", Sarajevo 1995., str. 134-145).
Prijedorska muèilišta su bila prva koja je svijet u Bosni i Hercegovini otkrio, a slike iz njih užasnule su i najtvrða srca. Iako su svi logori u našoj zemlji bili prièa strave i užasa, svaka za sebe, ovi u prijedorskoj opèini su naroèito bili teški da bi Njemacki nacisti od njih mogli uèiti!
Svi gore nabrojani zloèini su karakteristièni i za cijelo podruèije BiH.
Ali ono što zloèin u Prijedori izdvaja od drugih jeste ELITOCID, zloèin nesagledivih razmjera, olièen u masovnom, organizovanom, namjernom uništavanju bošnjaèke elite {profesori, doktori, inžinjeri}. Cilj je bio istrijebiti bošnjaèku inteligenciju i elitu u ime totalnog uništenja bošnjaèkog korijena u gradu koji je obrise grada dobio zahvaljujuæi baš Bošnjacima. Više stotina bošnjaèkih intelektualaca, pripadnika vrha bošnjaèke elite je na najbrutalniji naèin ubijeno. Ubjeni su samo zato što su imenom odavali svoju unutrašnju smirenost, duhovnost, intelektualnost, nadmoæ, olièenu u Islamu. Kako nazvati elitocid, to monstruozno djelo? Idejni tvorci i realizatori elitocida su tvorci velikog Ništa, pred kojim èovjek zanijemi u nemoguènosti da bilo šta smilseno kaže. Divljost se vraèa divljini za koju nema valjanih izraza. To su sinovi\"nebeskog naroda\" koje valja razumjeti kao biæa pobješnjela od volje da vladaju drugim, uništavanjem tih drugih.
Rezultati prijedorskog zloèina su najtragièniji. Najgori koncentracioni logori smrti, naveèi broj ubijenih Bošnjaka, najveèi broj silovanih Bošnjakinja, najveci broj protjeranih sa svojih ognjšta, najveèi broj uništenih objekata bošnjacke tradicije i kulture, najveæi broj ratnih zloèinaca.
Zašto se o ovim zloèinima tako mnogo manje zna u odnosu na druge?
Jer je Bošnjaèko i bosanskohercegovaèko politièko rukovodstvo mnogo manje pažnje posveèivalo ovim tako velikim zloèinima.
Jer ono malo preživjele prijedorske elite šuti. Zar èekaju još jedan elitocid?
Sada poslije pogroma Prijedorskih Bošnjaka, dok Sana mirno teèe i èuva istinu o prošlosti i postojano èeka neku ljepšu buduènost i nada se nekim sretnijim vremenim a i nekim boljim ljudima da koraèaju njenim obalama, grupa Prijedorcana je odluèila da zapoène sa pripremama za održavanje meðunarodne konferencije u povodu 15 godišnjice genocida u Prijedoru. Želimo pozvati istaknute struènjake iz BiH i svijeta koji æe govoriti o zloèinu. Želimo pozvati svjedoke koji æe svjedoèiti zloèin. Želimo rijeèima svjedoèiti o straviènom zloèinu koji uèiniše neljudi-ljudima. Želimo ugraditi nezaborav u individualnoj i kolektivnoj svijesti Prijedorèana. Želimo kazati s kim smo živjeli i koga treba prezreti jer mrziti neznamo, a svetiti se neèemo.
\"Ljudska patnja se ne može izmjeriti. Ne treba ni pokušavati. Treba samo trpjeti i èekati. Ko može. Svi smo mi u neèijim rukama....\" (Muharem Nezirevic: \"Živi nista ne znaju\", izd. Glas BiH - Stockholm, 1998., str. 5). Poznati prijedorski novinar, gospodin Muharem Nezireviæ, jedan je od onih koji je preživio grozote konc-logora na podruèju opèine Prijedor, te Manjaèi. Jedan je i od onih što je zapisao i objavio svoja i stradanja hiljada drugih - svojih sunarodnika i sugraðana. Svoja dramatièna kazivanja o strahotama prijedorskih logora strave i užasa zapoèinje citiranjem Meše Selimoviæa, iz \"Tvrdjave\": \"Živi ništa ne znaju. Pouèite me, mrtvi, kako se može umrijeti bez straha, ili bar bez užasa. Jer, smrt je besmisao, kao i život.\" I mnogi drugi su napisali knjige o zvjerskom progonu Bosnjaka i Hrvata iz Prijedora, posebno o muèilistima kakve svijet doista nije vidio, ali nikad prièa o njima, èak i zabilješkama u ovom serijalu, neæe biti do kraja isprièana niti æe stradanja hiljada civila u njima se moèi doèarati onima koji to nisu na svojoj vlastitoj koži osjetili. Hvala Bogu, neka nisu, ali neka se makar s dužnim, ljudskim pijetetom stalno podsjeèaju na ono što su èuli ili proèitali.
(Emir Ramic)
i @kv99 i svi ostali koji dajete doprinos. 
