Intervju Dana: Alija Behmen
Telecom je zlatna koka i nije za prodaju
Potpredsjednik SDP-a BiH, dr. ekonomskih nauka, redovni profesor na Saobraćajnom fakultetu, Alijansin premijer Federacije BiH, danas je poslanik u Parlamentu FBiH. Za Dane govori o pljačkaškoj privatizaciji, naftnom lobiju, skorašnjem bankrotu i angažmanu svoje partije u borbi protiv kriminala i korupcije
Senad Pećanin
DANI: Gospodine Behmen, prije nekoliko sedmica federalni ministar finansija Vjekoslav Bevanda je upozorio na mogućnost jesenjeg bankrota Federacije BiH. Jeste li iznenađeni da je federalni budžet već sada prazan i da već kasne isplate budžetskim korisnicima?
BEHMEN: Ne, nisam, ni kao zastupnik u Federalnom parlamentu, a ni kao bivši premijer. Ja se ovdje moram vratiti na period vlade Alijanse, kada smo mi imali stand by aranžman s Međunarodnim monetarnim fondom: tada je striktno morala postojati finansijska održivost budžeta i svih programa koji proističu iz budžeta, bez obzira da li su oni razvojni ili socijalni. Meni je vrlo neobično gledati kako se ova vlada odnosi prema budžetu: primjera radi, pred samo donošenje odluke o usvajanju budžeta oni ga povećaju za deset miliona kroz amandman koji potpisuju četiri koaliciona partnera. Istovremeno, vlada hladno odbaci naš, SDP-ov, prijedlog za odvajanje deset miliona maraka za Krivaju u Zavidovićima, kako bi kombinat bar djelimično osposobili da likvidno odgovori svojim obavezama. Ovakvo ponašanje aktuelne vlasti ja ne bih mogao nazvati politikom. Kako nema stand by aranžmana, oni se prema budžetu odnose krajnje nedomaćinski, a kao stvarnu obavezu, na svim nivoima vlasti, oni osjećaju jedino vraćanje inozemnih dugova. A to je poraznije zato što su imali više od milijardu dodatnog prihoda od PDV-a i sve je to otišlo u redovnu potrošnju.
DANI: Stvarno je katastrofalno da dobiju dodatnu milijardu prihoda i da sve potroše, a da pritom ne naprave nijednu trafiku...
BEHMEN: Nije napravljeno ništa. To je koncept vladanja kroz budžet. Izuzev strategije razvoja poljoprivrede, koja je usvojena prije tri mjeseca, mi nemamo ne samo strategiju nego ni viziju razvoja nijednog sektora. Tek iza vizije ide strategija, da se inkorporiraju mjere da bi ta vizija mogla zaživjeti. Zato i jeste aktuelan državni plan, razvojni plan: Vijeće ministara je u martu 2007. donijelo odluku da se radi na izradi novog razvojnog plana, ali, naravno, još ništa od toga. A ako država nema razvojni plan, ne može ni prići pristupnim fondovima Evropske unije, jer Evropska unija ne daje sadaku. Evropska unija hoće da država ima razvojni plan, da ima prioritete, da su ti prioriteti političkim konsenzusom doneseni i da ima inicijalna sredstva za finansiranje. Dok to ne završimo, Evropska unija će čekati.
DANI: Kakav je Vaš stav i stav SDP-a povodom najave Vlade da donese odluku o privatizaciji BH Telecoma?
BEHMEN: U dokumentu SDP-a koji sam spomenuo (vidi antre; op. ur.) mi smo iznijeli svoj stav. Recimo to ovako: neka se izvrši privatizacija koja će ojačati konkurentnost, ali moramo prvo vidjeti kakve su namjere, jer ako napravimo štetu danas, ona je poslije nepopravljiva. Telekomunikacioni sektor, plus energetika i transfer čine infrastrukturu infrastrukture. Nema razvoja ostalog dijela privrede i gospodarstva ukoliko to strateški ne riješimo. Svaka pristojna država to drži u svojoj ruci.
DANI: Vjerovatno znate da je Vladina ideja dostavljena kao prijedlog Parlamentu o privatizaciji telekoma da se 70% sredstava dobijenih prodajom upotrijebi za investiciju u infrastrukturu? Kako to komentirate?
BEHMEN: Dobro ste informirani. To je glupost. Ima jedno razmišljanje za koje držim da je apsolutno lažno: ako ja prodam svoj telekomunikacioni sektor tebi, ja sam pogodio posao u kojem ćeš ti biti dobar, zato što ćeš za pet godina vratiti uložena sredstva u telekomunikacioni sektor, a ja ću ta sredstva koja dobijem gurnuti u onaj "dio" razvoja koji ni izdaleka ne oplođava svoj kapital kao telekomunikacioni sektor. Primjer: kad se marka uloži u komunikacioni sektor, godišnji povrat je 20%. Kad se uloži na drugu stranu - onda je to 6%. Dakle, ne postoji multiplikator razvoja.
DANI: Branković kaže ovako: hoćemo li mi da se razvijamo 40-50 narednih godina ili ćemo infrastrukturu izgraditi u sljedećih pet do osam godina? Iskreno, svi bismo više voljeli da imamo autoput za pet godina nego da ga čekamo narednih 50.
BEHMEN: Ali, čak se ni ova sredstva ne predviđaju za autoput, nego za te brze ceste… Dakle, da budem posve iskren: mi u SDP-u smatramo da je tu u pitanju pogodba koalicionih partnera i da budem banalan do kraja - sve će završiti asfaltiranjem nekoliko sokaka. Imali smo priliku vidjeti tu jednu debelu knjigu u kojoj se govori o namjeri finansiranja od ovih sredstava. Evo, samom činjenicom da je pred nama reforma penzionog sistema, s ona tri stupa, dakle svima je jasno da su važan segment u reformi penzionog sistema niskorizična ulaganja. Pa zar telekomunikacije nisu taj dio? Pa pogledajte Hrvatsku: Čačić će ostati zapamćen kao čovjek koji je napravio kilometre ceste, ali oni su izračunali da je veći multiplikator razvoja u stanogradnji nego u cestogradnji.
DANI: Da li to znači da ćemo mi putovati ovakvim cestama i u narednih deset godina?
BEHMEN: Ne znači. BiH ima metoda da se vrlo brzo radi na izgradnji Koridora 5c. Pazite, koridor se u nas vrlo usko shvata. Očigledno je - neke dionice će morati država sama graditi, veliki dio bi se mogao izgraditi preko mješovitog kapitala, privatno-javnog, a jedan dio i na koncesije. Šta je problem kod koncesija? Glavni je minimalni obim prometa koji garantira koncesionaru da će ostvariti povrat sredstava. Država mora da subvencionira koncesiju ukoliko se određeni promet ne napravi, ali ne smije se zaboraviti da se na pravcu koridora nalazi oko 70% stanovništva BiH, što garantira i povrat investicija. Ja bih podsjetio kako je Zlatko Lagumdžija postao neprijatelj bošnjačkog naroda kada je ovim mladićima što prave Bosmal rekao da treba prvo napraviti prostorni plan, pa feasibility studiju, pa onda izvršiti mjerenja, pa idejni, pa glavni projekt, pa tek onda zaključiti ugovor o koncesiji. Nije isto zaključiti ugovor o koncesiji na 25, 30 ili 40 godina. Dakle, ja, koji dajem pravo na koncesiju, moram raspolagati osnovnim elementima, ne da se preplatim jer obojica imamo interes. Tako se radi u svijetu. Hrvatska je napravila jedan divan model koji nije unificiran, nego zavisi od dionice do dionice. To je praktično usavršen slovenski metod koji je isto tako uspješan.
DANI: Mislim da je jako važno objasniti javnosti koju igru Branković igra oko BH Telecoma. On je svjestan da smo svi frustrirani što nemamo autoput i sada nas uvjerava da ako ne prodamo BH Telecom strancima, nema ništa ni od gradnje Koridora 5c!
BEHMEN: Naravno da to nije tačno. Političari imaju pravo da se služe i floskulama. Ne mogu se dovesti u vezu prodaja telekomunikacionog sektora i izgradnja Koridora 5c. Evo opet primjer Hrvatske, veoma tačan primjer: Hrvatska je prodala telekomunikacioni sektor, ostalo joj je još malo, ali istovremeno je povećala svoj dug s deset na 33 milijarde eura. Slovenci koji imaju cirka 50% od svog telekomunikacionog udjela, mislim na državu, šesti put su raspisali tender za prodaju i uvijek nađu nešto što ne odgovara državi Sloveniji, a čak, kako sam obaviješten, imaju namjeru da se natječu i da kupe naš telekom. A napravili su tolike kilometre autoceste. Jednostavan primjer: Vlada planira da iz dijela prodaje Telecoma potroši, mislim, 2,4 milijarde. Gdje? Nema odgovora. Nude brzu cestu prema Vakufu, Travniku, prema Tuzli, sve je to potrebno, ali valja imati na umu da, kada je u pitanju naš telekomunikacioni sektor, nije riječ o državnom monopolu - mi imamo liberalizaciju i deregulaciju tržišta. Da pojednostavim: SDP ne negira da treba razviti know how tehnologije, nove proizvode, ali ne na način koji će žrtvovati zlatnu koku.
DANI: Kako objašnjavate činjenicu da uoči prodaje BH Telecoma Upravni odbor i menadžment insistiraju na nepotrebnoj kupovini preskupe zgrade OKI-ja?
BEHMEN: To mi malo liči na Dodikove metode. A da budem malo i lokalist: posebno mi smeta njihovo zakopavanje temelja za zgradu u Mostaru, na ulazu u Univerzitet. Ja ne znam čemu to. Ne razumijem. Ta se sredstva mogu upotrijebiti za idućih sedam do deset kilometara ceste, a tamo se pravi karikatura.
DANI: Ali, nije li to dokaz da je kriminal, onaj najdrskiji, toliko postao svojstven ovoj vlasti na svim nivoima da na neki način obesmišljava i pravni poredak, dok s druge strane ugrožava samu supstancu države? Evo primjera: BH Telecom, privatizacija Feroelektra, privatizacija Aluminijskog kombinata, Krivaja Zavidovići, Agrokomerc… Sad Vas pitam kao poslanika u Federalnom parlamentu: koji je put ka izlazu iz ovakvog stanja jer su građani zaista ogorčeni?
BEHMEN: Tvrdim da se ova vlast održava samo na interesnoj bazi, ali interesnoj bazi pojedinih skupina. SDP je zato dostavio onih 14 prijedloga Parlamentu FBiH, ali molim vas - uzmite stenograme sa sjednica Parlamenta i sve će vam biti jasno: od 98 poslanika, 55 je glasalo za prijedlog ove strategije o privatizaciji u Federaciji. A moram ponoviti - ako se ovo napravi, šteta je nepopravljiva.
DANI: Susjedne i zemlje u okruženju, čitav svijet zapravo, pokušava naći odgovor na nezapamćeni rast cijena nafte, a kod nas ništa: sve što smo uradili jeste da smo prodali Energopetrol. Kako to objasniti?
BEHMEN: Bit ću konkretan: sasvim je pristojno uštedjeti 20% troškova na transportu šinama i imati kontrolu nad kvalitetom uvezene nafte. Te mjere naša Vlada nema.
DANI: Kad sam prvi put intervjuirao Hadžipašića, 2003, rekao mi je da će za godinu dana zakonski nametnuti "uvoz nafte na šinama". Bio sam naivan i pitao zašto mu za taj zakon treba čak godina dana. No, ta odluka nije donesena ni danas i BiH je jedina država u Evropi koja naftu i derivate "uvozi na gumama"...
BEHMEN: Troškovi ovakvog transporta povećavaju cijenu i snižavaju kvalitet. Znate li ko jedini uvozi naftu željeznicom? INA.
DANI: Zašto se ne zabrani uvoz cisternama?
BEHMEN: Zato što je jak kamionski lobi. U jednoj Austriji ima zabrana prolaska cisternama kroz tunele i nafta se vozi šinama. Ali, ovdje je jak lobi i onda dolazimo do spontaniteta u ključnim ekonomskim odlukama. A spontanitet znači ne šta radiš, nego ide kako ide.
DANI: Gospodine Behmen, uzimajući u obzir ovoliki stepen pljačke države, čini mi se da ne stoje ocjene o BiH kao izrazito siromašnoj zemlji. Ponekad mi se čini da i mnoge puno bogatije države ne bi mogle preživjeti ovolike razmjere pljačke...
BEHMEN: Evo, ja ću opet podsjetiti da SDP insistira da se posebnim zakonom o oduzimanju kriminalno stečene imovine sankcioniraju kriminalna djela zloupotrebe i pribavljanja protuzakonite imovinske koristi, mita i korupcije iz domena privatizacije. Ja sam dobro proučio konvenciju Ujedinjenih nacija o pranju novca i korupciji. Zemlje koje su je prihvatile potpisale su ugovor s Ujedinjenim nacijama i BiH će kad-tad morati donijeti taj zakon. Hoće li biti agencija irskog tipa, kao što mi preferiramo, ili će biti neka talijanskog ili njemačkog tipa, nije važno. Pa pogledajte šta se desilo u zadnja dva mjeseca sa Luksemburgom, gdje su pojedini zvaničnici iz Njemačke naplaćivali sredstva preko banaka u Luksemburgu, izbjegavali porez pa su sve morali vratiti jer je i to korupcija. Kako će neko uložiti svoj dolar, euro ili bilo koju valutu na ovo područje ako smatra da tu ima korupcije, da nije politički stabilna zemlja, da nije pravno sigurna? Koje su mu garancije da ulaže, bez obzira na komparativne prednosti koje BiH ima, na prirodne resurse.
DANI: Evo jedno pitanje koje ću preformulirati na način Ede Maajke: kako može neko glasati za Dodika i Silajdžića i za njihove stranke, odnosno kako objasniti činjenicu da i pored toliko dokaza o kriminalu i korupciji vezanoj za njihove stranke ljudi i dalje glasaju za njih? Vjerujete li da će se nešto promijeniti na sljedećim izborima, je li to šansa za opoziciju?
BEHMEN: To bi moglo biti više jedno sociološko i psihološko pitanje, ali u političkom smislu mislim da je ovdje dominantna prezasićenost. Ja zapravo ne znam da li narod vjeruje informacijama koje se prezentiraju.
DANI: Zar nije dovoljno da vjeruje svojim očima? Ljudi vide da oni koji do jučer nisu imali ništa onoga časa kada postanu imenovani na neku ministarsku ili doministarsku poziciju, u neki nadzorni odbor, počinju kupovati bijesna auta, vikendice, kuće...
BEHMEN: To je, po meni, jedno opće stanje bolesti u društvu. Ali, mora se imati na umu da smo mi jedna specifična zemlja tranzicije, nismo kao Mađarska, Poljska, Češka, Bugarska, pa čak ni kao Makedonija. Ovdje je pala krv. Puno je krvi poteklo ovom zemljom. U ljudima je još uvijek neka stabilnost ako su uz nekoga svoga, pa makar on i radio to što radi i ja mislim da je to presudno. Podsjetio bih da su Nijemci već '45. godine imali čuvena 3D: denacifikaciju, denacionalizaciju i demokraciju. Dakle, nije se mogla razviti demokracija bez prethodna dva stupa. Mi samo govorimo o demokraciji, o trećem stupu, iako bi naša skala bila i mnogo veća. Ovdje nema sistematičnosti. Ne može visoki predstavnik reći: evo, bit će kako se vladajuća elita dogovori. Mi znamo na kojim osnovama se vladajuća elita dogovara. Nijedna zemlja nije imuna na korupciju i kriminal. Havel je svojedobno izjavio da je u Češkoj prilikom tranzicije negdje oko sedam milijardi eura nestalo. Ovdje se još dogodio i rat. Ja mislim da se mnogo manipulira ljudima na bazi te svijesti. Uostalom, imamo najsvježiji primjer Srebrenice... Hajdemo biti iskreni: ko je izvršio drugo etničko čišćenje područja Srebrenice i Bratunca? Ja sam obišao sva ta sela.
DANI: Ko?
BEHMEN: Mislim da se u Bosni zaista manipulira narodom.
Prijedlog parlamentu FBiH
SDP insistira na reviziji privatizacije
- SDP je ponudio 14 zaključaka Federalnom parlamentu. Povod je bila tematska sjednica Parlamenta FBiH i dokument Politika privatizacije državnog kapitala u FBiH s programom prioritetnih ulaganja. Klub zastupnika SDP-a BiH u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH je zaista bio vrlo jasan i pokušat ću sažeti naše prijedloge: tražimo cjelovit Zakon o reviziji privatizacije, koji bi obuhvatio reviziju privatizacije preduzeća, banaka i osiguravajućih društava, i to od 1992. godine, pri čemu insistiramo da se iz postupka revizije isključi Vlada i agencije za privatizaciju, a revizija povjeri Finansijskoj policiji. Tražimo također da se posebnim zakonom osigura prenos jednog dijela dionica besplatno za svakog punoljetnog građanina Federacije, u narednim etapama privatizacije, kako kod jednog broja prihvatljivih komercijalnih, tako i kod javnih kompanija iz nadležnosti Federacije BiH, bez izuzetka. Naravno, tražimo od Parlamenta radničko dioničarstvo, tražimo posebne zakone za privatizaciju svake javne kompanije, tražimo zakon o javnom dobru, koji bi se primijenio na komunalna preduzeća, te tražimo da se elektroenergetski sektor i rudnici isključe iz privatizacije. Zalagat ćemo se da u prvoj fazi privatizacija telekom operatora ne bude veća od 30%, a da se u fiksnoj telefoniji iz privatizacije isključe kapaciteti infrastrukture. U cilju samoodrživosti penzionog/mirovinskog fonda u Federaciji, tražimo da 3% udjela u glavnici telekom operatera - BH Telecoma i HT-a Mostar - budu preneseni u vlasništvo Fonda PIO/MIO. I naravno, ne odustajemo od zakona o oduzimanju kriminalom stečene imovine, sankcioniranja kriminalnih djela zloupotrebe i pribavljanja protuzakonite imovinske koristi, mita i korupcije iz domena privatizacije.
...pa nece vise pare ici u nake mnogobrojne crne fondove 
.
