slavkoimamodilera wrote:Eto ti ces mi objasniti ko je Gazi-Husrev beg, molim te lijepo...
Sto volim ovakve pausalne izjave tipa: 100%, 90%, 2%...
ma bjezi ba, ko te je nafilovao takvim informacijama, ja ne znam, ali znam da mi ta tvoja prica jako lici na onu o "ugrozenosti" srba iz '92... od cega mi se onako, cisto instinktivno, dize kosa na glavi...
pa ko je,ajde pitam te
ali nemoj sada da gugliras
ko je mati i otac gazi husrev bega
i kako objasnjavas do u JNA je bilo 3 bosnjaka generala,od 400 generala JNA
posto je bosnjaka bilo oko 10% u bivsoj jugi,pa tome bi trebalo biti nekih 40 generala bosnjaka
a nije bila ni destina koliko je trebalo da bude
pa imali smo ,,bratstvo i jedinstvo,, gdje je ravnopravnost,majka mu stara
i tako ti je bilo u svemu,jako malo je bilo bosnjaka na odgovornim funkcijama u bosni
pa kad se djemal bijedic poceo zalagati za bosnjake i bosnu,ubise ga odmah
namoj molim te se vise javljati,ti si jako mlad,ako se ne varam,a ako si stariji,jarane jos gore,slijep si pored ociju
Borba Bošnjaka za opstanak
Krajem 17. stoljeca zaostrava se kriza osmanske drzave, koja se posebno ispoljava u Bosni, tada granicnoj provinciji "Carstva, izlozena stalnim napadima Austrije sa sjevera i zapada, Mletaka iz Dalmacije i Crnogoraca sa jugoistoka. Istovremeno pocinju progoni Bošnjaka i genocid nad njima(290). Ideoloski izvori genocida nad Bošnjacima i drugim narodima u suvremeno doba sadrzani su u zelji balkanskih, "prije svega srpskih i crnogorskih vladajucih struktura" (291) da njihovim istrebljivanjem stvore svoje etnicki "ciste" teritorije, odnosno drzave. Proces protjerivanja i istrebljivanja Bošnjaka otvoren je tzv. "'istragom poturica',... ustvari pokoljem Bošnjaka u staroj Crnoj Gori pocetkom XVIII. stoljeca. "Pokolj Bošnjaka u Crnoj Gori izvrsen je za vrijeme vladike Danila Scepcevica Petrovica (...) U historijskoj se literaturi spominju razlicite godine u kojima je izvrsen pokolj nad Bošnjacima, od 1702. do 1708. godine. Vecinom se smatra da je vladika Danilo na Bozic 1702, na samo Badnje vece ili pred zoru, isjekao sve "Turke" u Crnoj Gori. To se misljenje zasniva na jednom zapisu, koji navodno potice od samog vladike Danila, u kojem on prica o izgonu "Turaka" upravo 1702. godine". "Kako je opjevani pokolj nad Bošnjacima izvrsen uoci Bozica, to su srpski i crnogorski cetnici, kad god su mogli, slijedili tu tradiciju i u Drugom svjetskom ratu svoje koljacke napade na Bošnjake zapocinjali na pravoslavno Badnje vece.
U svim ratnim stradanjima i nevoljama Bošnjaci su najteze podnosili opasnost od nasilnog prevjeravanja/pokrstavanja. Tokom Kandijskog (1647-1660), i Beckog rata (1683-1699), a posebno poslije njih, znatan dio bošnjackog stanovnistva u okolnim je zemljama vec tada potpuno istrijebljen. U ratovima i drugim nevoljama u iscrpljenu i skoro nebranjenu Bosnu 1697. godine sa oko 8000 vojnika upada austrijski feldmarsal princ Eugen Savojski, usput harajuci i paleci mjesta kroz koja je prosao na putu ka svom glavnom cilju - Sarajevu. Predvecer, 23. oktobra, Sarajevo je gorjelo."'Prepustili smo', zapisao je Savojski, 'grad i svu okolicu vatri'. Dok je grad gorio 'jurisni odred' je progonio njegove stanovnike".
"Tokom XVIII. st. Bošnjaci su izdrzali tri velika rata s Austrijom i Mlecanima: 1714-18., 1737-39., te 1788-91. godine. Od presudnog je historijskog znacaja posebno bio rat 1737., kada su Bošnjaci kod Banja Luke do nogu porazili veliku austrijsku vojsku, u trenutku kada im je car Karlo VI. svojim proglasom uoci pohoda na Bosnu zaprijetio fizickim unistenjem, ukoliko se ne odreknu Islama" (572).
Zacarani krug (ne)priznavanja
Prilikom prvih poratnih popisa stanovnistva u Jugoslaviji,
Bošnjaci su se mogli "opredijeliti", bilo vlastitom voljom bilo administrativno kao pripadnici neke druge nacije (Srbi, Hrvati, Crnogorci...) ili da ostanu "neopredijeljeni". Pri popisu stanovnistva 1953. godine za sva lica jugoslavenskog porijekla, "koja nisu blize nacionalno opredijeljena", a to se prije svega odnosilo na Bošnjake, uvedena je nova statisticka kategorija "Jugoslaven-neopredijeljen". Takvih Bošnjaka bilo je 998.697 (u BiH - 891.800). U 1961. godini prvi put uvedena je statisticka odrednica "Musliman u etnickom smislu". Takvih je bilo 972.960 (u BiH - 842.248). Istovremeno se 1961. godine u BiH 265.731 Bošnjak izjasnio kao "Jugoslaven-nacionalno neopredijeljen" (563). Pocetkom sezdesetih godina jedna grupa bošnjackih intelektualaca u emigraciji odlucno se vraca bošnjaštvu, kao stvarnoj i jedinoj bosanskomuslimanskoj nacionalnoj identifikaciji (Adil Zulfikarpasic, u clanku u casopisu Bosanski pogledi, i dr. Smail Balic u knjizi na bosanskom jeziku Kultura Bošnjaka). Od tada se o sudbini, karakteru i sustini bošnjackog bica javljaju razlicita znanstvena, publicisticka i umjetnicka djela poznatih i priznatih bosnjackih i drugih autora. Na neodrzivost i besmislenost politike nacionalnog opredjeljivanja Bošnjaka, dva je puta eksplicitno i jasno upozorio i Josip Broz Tito, "prvi put na II. plenumu CK SKJ, u novembru 1959, a drugi put na VII. kongresu Saveza omladine Jugoslavije, u januaru 1963. godine" (564-565). U zakljuccima 17. sjednice CK SK BiH, u februaru 1968, izricito se kaze da i historija i "danasnja socijalisticka praksa" potvrdjujuju da su "Muslimani poseban narod" (565). Bez obzira na formalno-politicko priznanje Muslimana/Bošnjaka, sadrzinski i sustinski im je poricana svaka etnicka, povijesna i kulturno-duhovna samoidentifikacija i autohtonost.20
Za skolsku lektiru, sve do osamdesetih godina, Bošnjaci nisu postojali u strukturi naroda Jugoslavije (565). "Mnogi ugledni knjizevnici, pjesnici, javni i kulturni radnici opredijelili su se kao Srbi i Hrvati, pa je tako i njihovo stvaralastvo tretirano kao sastavni dio srpske, odnosno hrvatske kulture" (Durakovic, 1993:196).
Na negiranju bošnjacke autohtonosti osobito je radilo mesusobno cvrsto povezano velikosrpsko nacionalisticko jezgro unutar Saveza komunista, koje putem partijskog monopola svim sredstvima nastoji onemoguciti kulturno-politicku afirmaciju Bošnjaka. "Iz tog neformalnog velikosrpskog udruzenja unutar Saveza komunista nastala je 1990. teroristicka Srpska demokratska stranka" .
Nepriznavanje Bošnjaka cijelo vrijeme se kretalo u pravom circulusu vitiosusu njihovog prisvajanja i nacionalnog asimiliranja, kako po velikosrpskoj tako i po velikohrvatskoj posesivno-strateskoj koncepciji prisvajanja ili podjele Bosne. Nepriznavanje i instrumentalizacija Bošnjaka potvrsivali su se kao "kljuc Bosne". Bošnjake je jednostavno trebalo zatrti (573). To se pokusalo i u agresiji na BiH, 1992-1995. godine. "Bošnjaci su tom planu pruzili odlucan otpor i uz ogromne ljudske zrtve sprijecili njegovu realizaciju u predvisenom obimu i obliku. Ideja Bosne i njene drzavnosti su tako odrzani i ocuvani" (573).
dr fahrudin novalic
U Bosni nisi sigurno... 
