arapi se osvecuju turcima stvaranjem drzave kurdistan ?

[eukaliptus]

svi vi dragi pratitelji al jazeera balkans da li ste se kada pitali kako je prosla al jazeera turkish ? zabranjeno joj je emitiranje jer je odbila nazvati kurdsku radnicku partiju teroristima . medutim to ekipici iz katara uopce nije smetalo da pokrenu al jazeeru kurdish . slucajno ili je samo rijec o ekonomski opravdanom ulaganju u medije ?

[eukaliptus]

[burekdzijabezmesa]

sta ti imas od toga, sta tebi predstavljaju Kurdi u zivotu

[Klavikula]

free kurdistan

[eukaliptus]

hocemo li uskoro na ajb gledati ekskluzivne snimke gradanskog rata u turskoj ?

[eukaliptus]

sta ti imas od toga, sta tebi predstavljaju Kurdi u zivotu

a sta tebi predstavljaju u zivotu kosovari ?

[Yamcha]

Ma on ti je srbin, oni su veliki zaštitnici Kurda

[eukaliptus]

Ma on ti je srbin, oni su veliki zaštitnici Kurda

hoces li bramiti tursku od separatista ?

[Akadi]

sta ti imas od toga, sta tebi predstavljaju Kurdi u zivotu

a sta tebi predstavljaju u zivotu kosovari ?

Ne postoje "kosovari" nego Albanci koji žive na Kosovu. Mi i Albanci imamo istog neprijatelja.

free kurdistan

Dobre su ovakve teme... da se malo otvore salonci.

[Halcyon]

Dobre su ovakve teme... da se malo otvore salonci.

[sema911]

hocemo li uskoro na ajb gledati ekskluzivne snimke gradanskog rata u turskoj ?

kakav gradjanski rat

znatel gdje turci testiraju svoja nova oruzja

[eukaliptus]

a i ova ajb je samo instrument cije za stvaranjem nove jugoslavije .

[Klavikula]

Na kurdskom jeziku riječ "kurd" znači - surov, a na turskom, pak, znači - vuk. Oba pojma ocrtavaju nesalomljivu prirodu tog naroda. No, od ponosnih vukova, Kurdi su tijekom godina pretvoreni u pse lutalice, stjerani u najbjednija skloništa.

Kurdi žive na teritoriju četiri države i prema posljednjim podacima ima ih oko 40 milijuna. Različiti su podaci koji govore o veličini teritorija na kojem žive. Europske enciklopedije pod pojmom "Kurdistan" podrazumijevaju samo turski dio Kurdistana, dok Islamska enciklopedija tvrdi kako Kurdi žive na 320 000 km2. Držeći se islamskih izvora Kurdistan zauzima 190 000 km2 u Turskoj, 125 000 km2 u Iranu , 65 000 km2 Iraku i 12 000 km2 u Siriji.

Ovaj teritorij je jedan od najbogatijih naftom. I to ponajprije irački dio. Turski dio Kurdistana je prepun voda, čiji se slivovi koriste za proizvodnju el. energije u brojnim hidroelektrana, a u drugim dijelovima naseljenim Kurdima prolaze brojni naftovodi (u iračkom dijelu), te plinovod koji ide od Irana do Turske.
Nakon bitke kod Cialdirana, 1514., Kurdistan je podjeljen između Otomanskog carstva i Perzije. Ta dva carstva, potpisujući ugovor u Zuhabu 1639., razdvojili su Kurde u dvije države sve do XX stoljeća. Nakon prvog svjetskog rata, pravo na samoodređenje su iskoristili mnogi narodi u svijetu, ali Kurdi tada nisu uspjeli ostvariti svoje težnje. Ugovorom iz Sevresa, kojim se 1920. definira kraj rata između pobjedničke koalicije i Otomanskog carstva, završena je višestoljetna turska premoć, a carstvo je podijeljeno. Ugovor je jamčio prava manjinama, od kojih su najveće bile ona armenska i kurdska. Članak 62 i čl. 64 jamčio je Kurdima mogućnost neovisnosti unutar granica koje im odredi Liga naroda.

Tri godine poslije je "Otac Turaka", Mustafa Kemal Paša Ataturk, nakon pobjede u ratu za neovisnost (1920.-1923.), stavio pod znak pitanja te odredbe iz ugovora. U Lausanni je 1923. potpisan novi ugovor između Turske i Grčke, koji je oduzeo sva prava Kurdima koja su im jamčena u prethodnom ugovoru (isto tako i Armencima). Kurdistan je od tad podijeljen između više država.

Jedini period gdje su, pod patronatom Sovjetskog Saveza, Kurdi uspjeli oformiti svoju državu, bio je 1946. Točnije, 22.lipnja te godine proglašena je Narodna Republika Kurdistan (s Mahabadom kao glavnim gradom). Ta republika je trajala upravo onoliko koliko je trajala podrška Sovjeta. Onog trenutka kad su se snage Crvene Armije povukle, iranska vojska je iznova zaposjela cjelokupni teritorij, a državni dužnosnici, i sam predsjednik Qazi Muhammad, osuđeni su na smrt.

Vječno kurdsko pitanje

Zemlje i vlade u zemljama, u kojima žive Kurdi, nikada nisu htjele razgovarati o bilo kakvoj mogućnosti koja bi za posljedicu imala kurdsku neovisnost. Neke su išle toliko daleko da su negirali samo postojanje Kurda, kao nacije. To je za posljedicu imalo mnogobrojne oružane ustanke u povijesti.

Demokratska Stranka Kurdistana, Patriotski Savez Kurdistana u Iraku, Demokratska Stranka Kurdistana u Iranu i Stranka za Slobodu Kurdistana u Iranu su skupine koje su dobro naoružane i opremljene. Kurdi su imali veliku podršku od SAD-a u Iraku i Iranu, što u Turskoj nije slučaj.

Licemjerje State Departmenta je očigledno. Računajući na povijesni san za neovisnom državom, SAD su im to nudile onda kad im je trebala podrška u rušenju Sadama Husseina ili za destabilizaciju Irana. No kad je Turska u pitanju, nikakva prava ne dolaze u obzir kada je kurdski narod u pitanju.

Taj narod je i žrtva zatiranja svog nacionalnog identiteta u svim zemljama gdje živi. U prošlosti je u Iraku na svaki potez Kurda slijedila represija. Kao, na primjer, Sadamovo bombardiranje kemijskim oružjem grada Halabja. Nakon zbivanja u periodu od 1990. – 2003. i pada Sadama Husseina, američka vlada je pokazala spremnost za stvaranje autonomne kurdske oblasti, s Kirkukom kao glavnim gradom. Htjeli su izaći u susret Kurdima, ali i uspostaviti svoju pro-američku vladu.
Ta zamisao nije ostvarena zbog pritiska Turske, koja je tvrdila da "ukoliko dođe do uspostave neovisne kurdske države u drugim zemljama, to će imati negativan učinak jer će Kurdi u Turskoj će tražiti ista prava za sebe". Gradovi koji su bogati naftom, Kirkuk i Mossul, nisu ušli u sastav kurdske regije u Iraku, a irački Kurdi su prihvatili federalnu iračku državu (s Bagdadom kao glavnim gradom), te odustali od zahtjeva za neovisnošću i za autonomijom , tražeći samo da im se prizna pravo na postojanje kao nacije. (Činjenica je da irački Kurdistan trenutno uživa punu autonomiju).

Turska je 1998. potpisala ugovor sa Sirijom, u kojem se Sirija obvezala kako neće više pružati podršku PKK, kao što je to činila u prošlosti, ali treba napomenuti kako je taj ugovor potpisan pod prijetnjom otvorenog ratnog sukoba, jer je Turska tad već gomilala trupe i oružje na sirijskoj granici, spremna ući u rat.

U Siriji Kurdi čine 11% populacije, ali njihov jezik nije priznat. Čak je izbačen iz škola, s javne televizije i radija. Ne postoje ni novine koje izlaze na kurdskom jeziku, ni kulturne manifestacije na kojima bi mogli prikazati svoje običaje. U sirijskom dijelu Kurdistana, 60-ih i 70-ih, svi učitelji Kurdi su zamijenjeni Arapima. Kurdski nazivi naselja i toponimi su zamijenjeni arapskim. Na tisuće Kurda je uhićeno zbog posjedovanja knjiga, časopisa i materijala na svom jeziku. Optuženi su da su zbog tog materijala "pripadnici tajnih kurdskih organizacija". Sirijska vlada je deportirala jedan dio stanovništva ka unutrašnjosti i na jugozapad zemlje. 1963. je 100 000 Kurda izgubilo sirijsko državljanstvo.

U Turskoj se također provodio u djelo etnocid. Kurdi vladinom uredbom postali "planinski Turci". Stoga što Kurdi u Turskoj žive u planinskim dijelovima zemlje, i upravo u tim planinama se skrivaju mnogi ustanici protiv vlade u Ankari. U srcu tih planinskih masiva se nalazi i ono što nazivaju "mali slobodni Kurdistan". U Turskoj je u školama također zabranjena uporaba kurdskog jezika. Kurdi u Turskoj žive u izuzetno lošim uvjetima. Imaju plemensku organizaciju, prosječna zarada im ne doseže niti 50% prosjeka ostatka Turske. Obrazovanje i zdravstvo, a isto tako gospodarstvo su u strahovito lošem stanju.

PKK – Kurdska Radnička Stranka (Partiya Karkerên Kurdistan)

PKK je nastala 27.studenog 1978. iz jednog pokreta maoističke provenijencije, koji je nastao sedam godina ranije. Stranka je od početka za vođe imala dva brata Osmana i Abdulaha Öcalana.

PKK zastavaDvije godine potom, u Turskoj je vojska preuzela vlast vojnim udarom. Sve su stranke zabranjene, a parlament je raspušten. Takva situacija je trajala četiri godine, kada se prešlo na novi oblik vladavine. Formalno demokratski, ali jednopartijski sustav vođen iz glavnog stožera. U tim okolnostima je PKK donijela doluku o oružanom ustanku. 1980. je počeo dvadeset i prvi oružani ustanak Kurda. Može se reći kako je PKK te godine započeo rat za oslobođenje turskog Kurdistana.

Nakon trinaest godina žestokih borbi, bez ikakvog uspjeha, PKK je u dogovoru s drugim kurdskim strankama pristao da položi oružje, u zamjenu za neku vrst autonomije. Postignuto je primirje, koje je bilo temelj za daljnje pregovore. Vlada u Ankari je sumnjala u iskrenost, misleći kako se radi o kupovanju vremena da bi se Kurdi oporavili i naoružali. Kako bi ih u tom trenutku potpuno uništila, Turska je pojačala represiju, koja se proširila i na simpatizere PKK, a koji sami nisu bili etnički Kurdi. Treba pomenuti hrabrost Leyle Zane, Turkinje, koja je u parlamentu održala govor na kurdskom jeziku, u kojem je govorila o nužnosti prihvaćanja kurdskih zahtijeva za neovisnot.

Abdulah Ocalan i pravosudna represija

Abdulah Ocalan je stigao u Italiju 1998. gdje je tražio politički azil. Nedugo potom je osuđen od turskog pravosuđa na smrt, 29. lipnja 1999. Zbog "veleizdaje i oružanih aktivnosti s ciljem odcijepljenja dijela teritorija Republike Turske". Njegovu, a samim tim i borbu PKK su Turska, ali i SAD i EU ocijenili kao "terorizam". Italija i dan danas jamči svima pravo na azil, ukoliko su u svojim zemljama proganjani zbog svog političkog djelovanja, a pogotovu ako su osuđeni na smrtnu kaznu, kao što je bio slučaj sa Ocalanom.

Abdulah OcalanTada su se, u Italiji vodile žestoke polemike na svim razinama; "isporučiti Ocalana ili ne". Talijanske vlasti su očajnički tražile nekakvo rješenje. Tražili su od Turske "da barem preinači smrtnu kaznu u kaznu doživotnog zatvora, kako bi se moglo udovoljiti njihovom zahtijevu", te su iz Ankare počeli stizati znakovi popuštanja. Ocalan je odlučio ne riskirati te se uputio u Keniju, ali je tamo lociran od CIA-e i turskih obavještajnih službi, te prebačen u Tursku, gdje se i danas nalazi u samici na otoku Imrali. Da bi apsurd bio veći, talijansko pravosuđe mu je dodijelilo azil kad se Ocalan već nalazio u turskom zatvoru. Odande stižu uznemirujuće vijesti o zdravstvenom stanju Abdulaha Ocalana, koji je postao ikona kurdske borbe za slobodu.

Svima je poznata represija kojom turske vlasti pokušavaju uništiti PKK. Ona je vidljiva i u strogim zakonima, te načinu kako se Ankara odnosi prema "političkim zatvorenicima". 21. ožujka 1982, politički zatvorenik, Kurd Mazlum Dogan, počinio je samospaljivanje u zatvoru, kako bi svijet saznao u kakvim se nehumanim uvjetima nalaze kurdski politički zatvorenici u turskim zatvorima. (Upravo proteklih dana je proglašen štrajk glađu, kojeg je organiziralo 700 političkih zatvorenika i 10 000 ljudi van zatvora, u znak prosvjeda zbog nehumanih uvjeta u kojima kaznu izdržava Abdulah Ocalan. Štrajk je prekinut kada su Ocalanu, nakon 18 mjeseci samice, dozvolili da ga posjeti brat.)

Europska Unija, iako je Ocalana kvalificirala kao "terorista", pozvala je U Strasbourg člana turskog Kurdistana, u svojstvu stalnog predstavnika, koji će zastupati interese turskih Kurda u EU. Turska je nedavno dozvolila emitiranje programa lokalnim TV postajama na kurdskom jeziku, iako je za službenu uporabu strogo zabranjen. U suđenju 152 kurdskih političara, koji su optuženi za "promicanje terorizma", okrivljenima je bilo zabranjeno braniti se na svom jeziku. Mali znakovi popuštanja represije mogu se uočiti zbog procesa pridruživanja Turske EU. No, još uvijek, onaj tko na javni način manifestira svoju opredjeljenost za kurdsku neovisnost riskira do 35 godina zatvora prema turskim zakonima.

Kurdistan danas

Iako je čelnik PKK, Murat Karayilan, izjavio kako "oružje mora šutjeti", jer se ratuje godinama, a Kurdi nisu uspjeli učiniti ništa. Brojni atentati su obilježili 2011. U Silvanu u provinciji Dyarbakir, 14.srpnja su se sukobili naoružani pripadnici PKK i vladine snage. Poginulo je 17 vladinih vojnika i 7 boraca PKK. Službeno izvješće PKK govori kako se radilo o "slučajnom sukobu a ne o zasjedi". Za pomenuti je, kako je upravo tog dana DTK (mreža organizacija koja se brine o pravima Kurda) raspravljala o "demokratskoj autonomiji turskog Kurdistana", što su turske vlasti shvatile kao provokaciju.

25. srpnja su još tri turska vojnika ubijena u zasjedi na jugoistoku provincije Mardin, a 17 kolovoza su turski avioni narušili irački zračni prostor, kako bi bombardirali kampove PKK u Iraku. 24. rujna su kurdski borci napali policijsku postaju i ubili petero i ranili na desetke turskih policajaca. Godinu dana ranije u atentatu u Istanbulu, na trgu Taksim, 31.kolovoza 2010. poginulo je 32 ljudi. PKK je ispočetka nijekao odgovornost za taj napad, jer je mjesecima vladalo primirje, a samoubilački napadi se nisu zabilježili godinama.

PKK je na kraju preuzeo odgovornost za taj napad, uz obrazloženje kako su ga počinile izdvojene stranačke grupe. Potvrda o neovisnim ćelijama došla je par dana kasnije. "Sokolovi Slobode Kurdistana - TAK" su preuzeli odgovornost za taj napad. Na njihovoj web-stranici je Vedat Acar Derwes izjavio "kako je organizirao napad na osobnu inicijativu". Turski tisak je pisao kako je Acar uvježbavan u kampovima PKK-a u sjevernom Iraku. Sam TAK je objavio putem interneta, kako drži da je PKK preslab, a metode koje koristi neučinkovite, iako i dalje Ocalana priznaju kao neprikosnovenog vođu. Sam PKK je osudio napad, te pozvao na prekid sukoba. Čelnici PKK su još dodali kako ne mogu biti odgovorni za napade stranačke neovisne grupe, nad kojom nemaju nikakvu ingerenciju.

Nameće se ipak jedno pitanje: što bi učinila turska vlada kada bi tisuće kurdskih boraca položilo oružje?

Kurdi između Sirije i Turske

Kurdi se u drugim zemljama nalaze u kaotičnoj situaciji. Obzirom da ni sami ne znaju tko im je gdje saveznik, a tko neprijatelj. Na sjeveru Iraka imaju koristi od turskih ulaganja, a njihov lider je isto (uz blagoslov SAD-a) dao zeleno svjetlo Turskoj za napad na kampove PKK i iranskih Kurda na sjeveru Iraka. Što se događa u Siriji teško je i objasniti. Službeno se Damask drži dogovora iz Adana iz 1998., kako neće pomagati PKK. Zbog toga je vojni zapovjednik PKK, Cemal Bayik, izjavio: "kako će PKK stati na stranu Turske u eventualnom tursko-sirijskom ratu". Ipak s terena stižu druge informacije. Sjever Sirije, koji je bogat naftom i vodom, Assad je u prešutnom dogovoru povjerio kurdskim milicijama, no oni sad imaju suprotne interese i ciljeve od turskih i iračkih Kurda.

To potvrđuje i lakoća s kojom su ti teritoriji prepušteni Kurdima od vlade iz Damaska. Bez ikakvih oružanih sukoba i tenzija. Vladine snage su imale najmanje sukoba upravo na sjeveru Sirije. Od 17 042 mrtvih od početka pobune u Siriji, "samo" 119 je izgubilo život na sjeveroistoku zemlje, gdje žive Kurdi (podaci Dokumentacijskog centra za nasilje u Siriji). Očito je kako su se vladine snage u Siriji odlučile koncentrirati na pobunjenike, kako ne bi otvarali više bojišnica odjednom.

Iako neki tvrde kako Kurdi podržavaju pobunu protiv Bashara al-Assada, istina je da to čini samo manjina, ali i ona se distancira od pobunjenika koji nisu iz redova njihovog naroda. Većina ne želi podržavati pobunjenike, kako se ne bi našli u ulozi saveznika Turske.

U svakom slučaju tursko-sirijska granica je pod kontrolom kurdskih snaga. Oružani sukobi (kako ovi u Siriji, tako i oni koji traju desetljećima) su uzrokovali egzodus tog naroda ka zapadnoj Europi. Prema podacima Kurdskog instituta u Parizu u zemljama EU živi ih približno 850 000, od toga najviše u Njemačkoj 500 000.

Kurdi su, osim što su imali nesreću da su podijeljeni u četiri različite države, i sami sebe doveli u bezizlazan položaj. Iako su se izvorno sve njihove političke stranke nazivale "demokratskima", nikada nisu našli konsenzus u zajedničkom djelovanju ka istom cilju – neovisnosti. Kada se PKK organizirao u ozbiljnu oružanu frakciju s tim ciljem, mnogi su im okretali leđa zbog ideološke provenijencije. Kao što smo u početku rekli PKK je proistekla iz marxističko-maoističkog pokreta, stoga je sasvim sigurno kako neće imati podršku na zapadu.

http://www.advance.hr/ad/im/aktnews/sli ... 7659_e.jpg
http://www.advance.hr/vijesti/kurdistan ... -nju-vodi/

narod koji zasluzuje drzavu


a i kurdkinje su prelijepe

[Drvosjeca iz Dejcica]

free kurdistan

Sikter teroristo. Turska je jedina istinska sila u regionu.

[burekdzijabezmesa]

free kurdistan

Sikter teroristo. Turska je jedina istinska sila u regionu.

[Klavikula]

[AleksoMKD]

Hmmm, realno Kurdi su u severnom Iraku dobili defakto drzavu i za prvi put PKK ima (relativno) sigurna ledja.

Kad dodamo na to da tamo ima puuuno nafte koju opet kontrolisu Kurdi, a drze kontrolu nad parama od prodaje itekako je teza situacija Turskoj nego prije.

Imaju svoje oruzane snage a posto su sekularniji od okoline u Irackom Kurdistanu nema toliko napada kao u ostatku Iraka, protiv su islamista te ih Ameri tolerisu.

Arapi ne mogu bas nesto puno tu da urade, cak je bilo tenzija skoro
http://www.rudaw.net/english/kurds/5433.html
http://www.al-monitor.com/pulse/politic ... -high.html
http://todayszaman.com/news-298745-kurd ... ghdad.html
http://www.hurriyet.com.tr/planet/21966895.asp

Mislim da je poginulo 12-ak Irackih vojnika pa su se povukli.

Sve u svemu sada su jaci nego ikada u zadnjih 100 godina.
Hebiga, velik narod su, 20-ak miliona a nemaju drzavu. Mi Makedonci nismo ni 2 miliona pa imamo (kakvu takvu) drzavu.

[Drvosjeca iz Dejcica]

Vodi Kurde u Srbiju pa im daji državu, vjerujem da će se Toma obradovati.

[Tayyip]

Smiješna tema.

[AleksoMKD]

Smiješna tema.

Slazem se, ali samo zato sto ne verujem da ce Arapi stvoriti drzavu koja bi trebela biti sastavljena od delova Arapskih drzava.

Kurdi su jasni, 40 godina borbe pokazuje da su uporni.

[Klavikula]

Hmmm, realno Kurdi su u severnom Iraku dobili defakto drzavu i za prvi put PKK ima (relativno) sigurna ledja.

Kad dodamo na to da tamo ima puuuno nafte koju opet kontrolisu Kurdi, a drze kontrolu nad parama od prodaje itekako je teza situacija Turskoj nego prije.

Imaju svoje oruzane snage a posto su sekularniji od okoline u Irackom Kurdistanu nema toliko napada kao u ostatku Iraka, protiv su islamista te ih Ameri tolerisu.

Arapi ne mogu bas nesto puno tu da urade, cak je bilo tenzija skoro
http://www.rudaw.net/english/kurds/5433.html
http://www.al-monitor.com/pulse/politic ... -high.html
http://todayszaman.com/news-298745-kurd ... ghdad.html
http://www.hurriyet.com.tr/planet/21966895.asp

Mislim da je poginulo 12-ak Irackih vojnika pa su se povukli.

Sve u svemu sada su jaci nego ikada u zadnjih 100 godina.
Hebiga, velik narod su, 20-ak miliona a nemaju drzavu. Mi Makedonci nismo ni 2 miliona pa imamo (kakvu takvu) drzavu.

ima Kurda vise od 20 miliona u samoj Turskoj, a kad se tu dodaju Kurdi iz Iraka, Irana i Sirije nabere se to, a i imaju jako dijasporu koja finansira PKK

[Klavikula]

Vodi Kurde u Srbiju pa im daji državu, vjerujem da će se Toma obradovati.

pretpostavljam da se zajebavas, jer ako komentar ima i malo ozbiljnosti onda je jako glup

[Drvosjeca iz Dejcica]

Vodi Kurde u Srbiju pa im daji državu, vjerujem da će se Toma obradovati.

pretpostavljam da se zajebavas, jer ako komentar ima i malo ozbiljnosti onda je jako glup

Tvoje free kurdistan ne samo da je glupo već i degutantno.

[Helikopter]

Kurdi i trebaju da imaju svoju drzavu. I Kurdi i Turci su nasi prijatelji kao muslimani odnosno imamo istu Islamsku religiju. Iz tog razloga trebaju sve drzave kao sto su Turska, Irak, Iran, Sirija solidarno dati od sebe jedan manji dio teritorije za novu Kurdsku drzavu. Tako im stoji i u religiji Islamu, da sve muslimani sto imaju dijele izmedju sebe i da se na taj nacin pomazu.

[cls]

Hmmm, realno Kurdi su u severnom Iraku dobili defakto drzavu i za prvi put PKK ima (relativno) sigurna ledja.

Kad dodamo na to da tamo ima puuuno nafte koju opet kontrolisu Kurdi, a drze kontrolu nad parama od prodaje itekako je teza situacija Turskoj nego prije.

Imaju svoje oruzane snage a posto su sekularniji od okoline u Irackom Kurdistanu nema toliko napada kao u ostatku Iraka, protiv su islamista te ih Ameri tolerisu.

Arapi ne mogu bas nesto puno tu da urade, cak je bilo tenzija skoro
http://www.rudaw.net/english/kurds/5433.html
http://www.al-monitor.com/pulse/politic ... -high.html
http://todayszaman.com/news-298745-kurd ... ghdad.html
http://www.hurriyet.com.tr/planet/21966895.asp

Mislim da je poginulo 12-ak Irackih vojnika pa su se povukli.

Sve u svemu sada su jaci nego ikada u zadnjih 100 godina.
Hebiga, velik narod su, 20-ak miliona a nemaju drzavu. Mi Makedonci nismo ni 2 miliona pa imamo (kakvu takvu) drzavu.

Očigledno da nisi bio u Iraku.Kurdi ne kontrolišu naftu, najbliže mjesto što se tiče nafte je Kirkuk koji je pod kontrolom Iračke vlade. Skoro je bilo pokušaja da se prodre do tog mjesta ali nisu uspjeli. Što se tiče samog naslova i stanja Kurdistan, to opet nema veze sa Turskom, već sa borbom političkih močnika unutar Iraka, Suni su koalirali sa Kurdima da bi bili na vlasti, dali im sve što su tražili, ali sve se to mijenja sada na slijedećim izborima, jer niko neće u koaliciju ići sa Kurdima.