šta se bolan pališ moja prva sjećanja na rat se vežu za heroje dobrinje koji su pobjegli s dobrinje i došli maltretirati raju na čengić vili
kao i na specijalce koji su obijali stanove u mome susjedstvu i nosili što su htjeli
kao i na one koji su imali kokakolu krompir i meso dok smo mi gladovali
kao i na dezertere koji sada imaju penzije po raznim osnovama a preplivavali su miljacku bježeći četveronoške
pa samoubice koji su preko noći postajali šehidi
pa oni koji su se samoranjavali
pa umirali od alkohola kojeg su nakon dužeg neimanja istog popili prilikom otkrivanja vinskog podruma
od 20 vojnika u naselju znam možda 5 poštenih... od tih pet 3 je pod zemljom
ovo su moja balava zapažanja okolice u ratu
nema ba one partizanske više propagande da oni ni jabuku nisu htjeli
mazijali su preko štele dobivali rješenja

[/quote]
i umirali prirodnom smrću i postajali šehidi
i ranjavali sami sebe da ne bi išli na liniju pa postajali RVI
i davali prednost švercovanoj robi kroz tunel nad ranjenicima
i ratovali na relaciji Dobrinja A.Polje zbog šverca kroz tunel
krali i otimali se oko plijena po razrušenim i napuštenim kućama
izvini ako sam nešto ponovio ili zaboravio ali to je otprilike to