Luburić jeste bio u Sarajevu u navedenom kratkom periodu. Živio je u vili na Skenderiji, koja mu je stavljena na raspolaganje, što je razumljivo da visoki ustaški dužnosnik ima za svoga boravka u gradu svu komotnost. U dvorištu te vile je nađeno kasnije dvadesetak leševa umorenih po Luburiću i njegovim ljudima.Betandwin wrote:Neznam kolko je bio Luburić u Sarajevu , al bas kratko nebih rekao jer je imao svoju vilu , a i poslje rata , njegova kćerka Greta je išla s mojim starim u školu . Saveznička bomba je uletila u sklonište u podrum zgrade u ulici Kralja Tomislava (Koševo) gdje su pobili dosta civila,tako da nestoji prića da su gadjali samo zeljeznicu i mostove . Nakon "oslobodjenja " Sarajeva , partizani su zatvorili sve domobrane i pripadnike ustaške mladeži na pomočni stadion Koševo ,gdje su onda proocjenjivali ko se može "popraviti" a ko je izgubljen slučaj , uglavnom ko je imao veze i poznastva se spasio ....moji bas nisu gladovali i nikad niko nije spominjao tifus u gradu, to je vjerovatno bilo medju tim izbjeglicama ....cijeli rat je radio vlak iz Sarajeva prema Slavoniji gdje se išlo u nabavku ...Pera Trta wrote: Za to prvi put čujem. Luburić je u Sarajevu bio vrlo kratko (februar-mart 1945.) i ne znam za a.
Mislim da se Luburić prvi put oženio nakon bijega u inostranstvo, a i da je imao (zakonitu) kćer prije toga, sumnjam da bi dozvolio da ona ostane u Jugoslaviji.
Tifusa u Sarajevu jeste bilo, a "tih" izbjeglica je bilo oko 20 000 (u gradu koji je do rata brojao oko 80 000 stanovnika).
Željeznička veza prema Slavoniji, dakle uska pruga Sarajevo-Brod, je tokom cijelog rata prekidana čestim diverzijama, jer je prolazila kroz jaka ustanička područja, tako da je saobraćaj njom bio neredovan, nesiguran i opasan. Kao uostalom i cjelokupan život u tim teškim vremenima.
)
