Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
madner wrote:Pa i mi smo Germanski narod, sa Slavenima nemamo bas previse veze. Ili bolje receno Teutonsko pleme. Slazem se da je smjesno pricati o Velikoj Srbiji, kada ti je vrhunac vladar koji je vazal Vizantiji. Kako li to zvuci nekom Spancu ili Englezu koji su imali % globusa pod svojom sapom.
Je l' moze neko da pojasni ovu teoriju o germanskom narodu, odnono, Teutonskom plemenu? Tu fantasticnu teoriju jos nisam cuo, a svasta sam nasao pod ovim forumskim nebom!
madner wrote:Pa i mi smo Germanski narod, sa Slavenima nemamo bas previse veze. Ili bolje receno Teutonsko pleme. Slazem se da je smjesno pricati o Velikoj Srbiji, kada ti je vrhunac vladar koji je vazal Vizantiji. Kako li to zvuci nekom Spancu ili Englezu koji su imali % globusa pod svojom sapom.
Je l' moze neko da pojasni ovu teoriju o germanskom narodu, odnono, Teutonskom plemenu? Tu fantasticnu teoriju jos nisam cuo, a svasta sam nasao pod ovim forumskim nebom!
Ja cu, dakle teorija je zbog naseg genetskog profila.
GOTHS The Goths were among the first Teutonic people to differentiate themselves from the original homeland, and establish themselves as a separate nation. They began their journeys from central Sweden in the early 1st century BCE - various locations there still recall in name their ancient inhabitants (see, for example, Gotland and Götland). They traveled slowly south and southeastward, across the Baltic and into what is now Belarus and the Ukraine. Here they differentiated into the two divisions that they would always be known by thereafter - the Ostrogoths (Eastern Goths) and the Visigoths (Western Goths). Interestingly enough, the Goths themselves retained a legend to the effect that they began their migrations at the behest of a group of foreign nobles who, arriving in Goth territory from "the far south", managed to secure leadership of the tribe and convince them to undertake extended conquest of lands to their south, back toward the homeland of these foreigners. It has occasionally been speculated, without much in the way of hard evidence, that there actually was a group of (what? Greek, Roman?) exiles who form the basis of this tale.
Nas dominatni genetski profil je relativno mlad, najblizi je Svedjanima i poklapa se sa kretanjem ovih Gotha. Prijasnja teorija je bila da je to profil Ilira, ali novija istrazivanja pokazuju da je to relativno nov haplotip, te time postaje je ovo nova teorija najizglednija.
Nakon osvajanja od strane Gota, Bosna je ostala relativno izolavana od drugih osvjaca (kao i Svedska) tako da imamo jako slicnu genetiku.
Am'ir wrote:Ovdje pišemo o Bosanskom čovjeku.
Da li je Bosanski čovjek drugačiji po svom mentalitetu od ostatka svijeta?
Iznesite razne profile bosanskog čovjeka!
Na Univerzitetu u Liježu jedan moj kolega IZNIO JE RAD NA TEMU BOSANSKI ČOVJEK.
KOD RAZUMNIH LJUDI TAJ RAD IZAZVAO JE NEVJEROVATNU PAŽNJU SAMO ZATO ŠTO JE TEMA "BOSANSKI ČOVJEK" DRUGAČIJA OD BILO KOJE TEME U SMISLU "SVJETSKI ČOVJEK".
Molim Vas, ulkjučite se u temu. Pričajmo o Bosanskom čovjeku i vjerujte da ćemo upoznat razne ljudske profile, a samim tim biće nam lakše kad razriješimu kroz takvo opisivanje i trenutnu "Bosansku situaciju."
Bosanci i Hercegovci su vrijedni ljudi. Neko rece da nisu ali argumenti pokazuju upravo suprotno.
Sistem koji je nametnut ne dozvoljava da eksplodiraju te proslost koja se veze sa socijalistickim nacinom zivota ih cini izgubljenim u vremenu i prostoru. Jednostavno navikli su da se drzava brine za sve. To ce se sa vremenom promjeniti.
Nas problem je sto ne prihvatamo svoje uspjehe a tudje velicamo 10 puta vise. Dosta naroda vise voli da se svidi strancu nego Bosancu. Bosanski uspijeh stvara ljubomoru kod mahalske i primitivne sredine.
Neko je to dobro opisao u dvije vrste ljudi.
U svakom slucaju kada se snadjemo u vremenu i prostoru onda cemo eksplodirati kao nacija. Jos smo mi mladi.
Definisati bosanski mentalitet pravo je umijece.Mislim da nas je Mesa Selimovic najbolje opisao.U onom dijelu knjige gdje pocimlje sa Kakvi su to ljudi Bosanci......Mislim da svi to znamo.Ja o bosanskom mentalitetu imam dosta pozitivno i visoko milsjenje.Naravno ,ni jedan narod nije idealan,kao i sve druge stvari,svi imaju svoje pozitivne i negativne strane.Svi smo produkt prvenstveno kuce pa okruzenja i cijelog sistema.
Ipak,mentalitet prijeratnog Bosanca i poslijeratnog Bosanca je razlicit.A to je i normalno ,jer poslijeratni Bosanac i ne moze biti vise isti poslije svega sto nam se izdesavalo,a kad pogledam ma odlicni smo i normalniji nego mnogi nasi susjedi ili komsije.
Pisem iz djiaspore i moram vam reci da su Bosanci veoma vrijedan narod,da su mnogi izasli i dosli van zemlje bez igdje icega i ponovo stali na svoje noge.Vecina ljudi je uspjela,manji dio populacije nije uspio...A gledam i u zemlji ,pogledajte da za vrijeme ove najvece hladnoce imali smo najmanji broj smrznuti i da je Bosna ,takva kakva je,sa veoma malim brojem beskucnika....Interesantno,zar ne...Sa takvom masinerijom,aerodrom i zeljeznica su bili brze ocisceni nego mnoge nase evropske zemlje.Interesantno,zar ne...
Nasim ljudima samo da je bolji malo standard,samo da im se da malo vise para,i mentalitet bi bio jos bolji.Jer merhametli smo mi ljudi,vecina...naravno,sebicnih i zli ljudi bilo je uvijek....Pa ih ima i Bosna...Sve najbolje o Bosanskom mentalitetu.
Miss RX wrote:Definisati bosanski mentalitet pravo je umijece.Mislim da nas je Mesa Selimovic najbolje opisao.U onom dijelu knjige gdje pocimlje sa Kakvi su to ljudi Bosanci......Mislim da svi to znamo.Ja o bosanskom mentalitetu imam dosta pozitivno i visoko milsjenje.Naravno ,ni jedan narod nije idealan,kao i sve druge stvari,svi imaju svoje pozitivne i negativne strane.Svi smo produkt prvenstveno kuce pa okruzenja i cijelog sistema.
Ipak,mentalitet prijeratnog Bosanca i poslijeratnog Bosanca je razlicit.A to je i normalno ,jer poslijeratni Bosanac i ne moze biti vise isti poslije svega sto nam se izdesavalo,a kad pogledam ma odlicni smo i normalniji nego mnogi nasi susjedi ili komsije.
Pisem iz djiaspore i moram vam reci da su Bosanci veoma vrijedan narod,da su mnogi izasli i dosli van zemlje bez igdje icega i ponovo stali na svoje noge.Vecina ljudi je uspjela,manji dio populacije nije uspio...A gledam i u zemlji ,pogledajte da za vrijeme ove najvece hladnoce imali smo najmanji broj smrznuti i da je Bosna ,takva kakva je,sa veoma malim brojem beskucnika....Interesantno,zar ne...Sa takvom masinerijom,aerodrom i zeljeznica su bili brze ocisceni nego mnoge nase evropske zemlje.Interesantno,zar ne...
Nasim ljudima samo da je bolji malo standard,samo da im se da malo vise para,i mentalitet bi bio jos bolji.Jer merhametli smo mi ljudi,vecina...naravno,sebicnih i zli ljudi bilo je uvijek....Pa ih ima i Bosna...Sve najbolje o Bosanskom mentalitetu.
Odlicno , i jos da dodam, kad smo uspijeli prezivjet skoro 4 godine bez hrane i svega sto odrzava zivot, sta vise treba da se kaze ili doda.
Meni je ponos reci da sam iz Bosne.Kad kazem da sam iz BiH, osjetim samo pozitivnu hemiju izmedju mene i sagovornika, svi su zainteresovani da cuju nesto vise o Bosni..
Jedan mali prilog diskusiji o Bosanskom mentalitetu!!!!!!
KOD KOŽE: Angelina Jolie i besmisao slobode
ČETVRTAK, 23 FEBRUAR 2012 10:59 GORAZDEONLINE.COM
Piše: Boris Dežulović
Nisu, naravno, ovdje važni ni Angelina ni njen film: ista je to, najzad Angelina Jolie i isti je to film zbog kojega su prije samo nekoliko mjeseci, čuvši da se u njemu silovana Bošnjakinja zaljubljuje u Srbina, ratni veterani, seoski hodže i ministri kulture Angelinu proglašavali četničkom kurvom. Da bi joj sad, čuvši da zaljubljenu Bošnjakinju u filmu siluju Srbi, uručivali Zlatni ljiljan. Ko bi Jolie, sad je gori.
Zvao me nekidan u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic.
Elem, probudila se Fata u četiri ujutro i vidjela da nema Muje u krevetu. Uplašila se ona, tražila ga na balkonu, u kupatilu i dnevnoj sobi, kad Mujo u kuhinji, u mraku, sjedi za stolom, puši cigaru i pije rakiju. "Bježi tamo, prepade me!", otresla se Fata. "Šta ti je, šta radiš tu?" "Ništa", otpije on iz fića, "sjedim i nešto mislim." "O čemu misliš, pobogu Mujo, u ovo doba noći?" "Sjećaš li se", povuče on dim, "kad sam te ono ispratio od škole do kuće, pa kad nas je uhvatio tvoj babo?" "Jest, jest, kad ti je reko da sam maloljetna, pa il' da me ženiš, il' da ideš dvadeset godina na robiju", malo se kao i raznježila Fata. "Kako se ne bih sjećala!"
"E, vidiš", otpije Mujo gutljaj, "danas bi završilo tih dvadeset godina."
Nije Mujo tada prvi put zažalio, ali tek je toga dana zapravo pojmio i obuhvatio sav užas svog davnog pogrešnog izbora. Kad imaš dvadeset godina, sljedećih ti je dvadeset cijeli jedan život, i radije bi ga čovjek - uz dužno izvinjenje udrugama za ženska prava - i sa Fatom proveo, nego u zeničkom zatvoru. Kad, međutim, imaš četrdeset, tih ti je dvadeset prošlo u jednom duhanskom dimu, pa shvatiš da nisi birao između Fate i Zenice, već između slobode mogućnosti i mogućnosti slobode. Ne znajući, jasno, da bez mogućnosti slobode nijedne slobode nema, pa ni slobode mogućnosti. Shvatiš to u četiri ujutro, s fićem rakije u ruci i cigarom u pepeljari. I ostatak života provedeš sjedeći u mraku, sam za kuhinjskim stolom, brojeći dane propuštene slobode.
Ako vam ovo izgleda prekomplicirano, prije za Ingmara Bergmana nego za vulgarni mizogeni vic, znači da - baš kao i udruge za ženska prava - niste shvatili kako je Fata iz vica zapravo Mujin fatum, sudbina koju svaki čovjek bira kad ga uhvati njen babo. I da je dvadesetogodišnjem Muji današnja pamet, ne bi on u zenički zatvor, nego bi drugačije proživio svojih dvadeset godina s Fatom. Dobro, to je možda malo previše bergmanovski - Mujo bi možda ipak radije u Zenicu - ali shvatili ste što hoću reći.
Ako niste, može i ovako.
Dvadeset godina ovoga će se proljeća navršiti od početka rata u Bosni i Hercegovini, punih je šesnaest prošlo od potpisivanja Daytonskog sporazuma. Od one tri i pol godine rata ovih se šesnaest godina mira razlikuje samo po tome što ljudi ne ginu, nego umiru. Sve ostalo je isto, isti je odnos snaga, Srbi su agresori, a Bošnjaci žrtve. Hrvate ćemo za potrebe ogleda isključiti, oni su ionako malo agresori, malo žrtve, s njima bi to zaista na kraju ispao Ingmar Bergman.
Bošnjačkim političkim, kulturnim i vjerskim elitama takva pozicija žrtve u miru savršeno odgovara: sam smisao bošnjačke nacije, kako je njene elite definiraju, sublimiran je u njenoj žrtvosti, Bošnjaci su historijski zaokruženi kao nacija preživjelih žrtava. Onog trenutka, naime, kad bi Bošnjaci prestali biti samo žrtvama, ne bi više bilo potrebe da ih se brani, sveti i žive sahranjuje, i obesmislio bi se svaki razlog patriotskih elita, koje postoje samo dok ima dovoljno četnika za preživjele. Ako ih nema, mobilizirat će ih bošnjački generalštab, jer agresor uvijek mora biti brojčano nadmoćniji, a žrtva nikad do kraja slobodna: sloboda od sjene vlastitog nišana nepregledni je, tuđi teritorij u kojemu se gubi nacionalni identitet bošnjačke žrtve.
Sustav je razrađen da funkcionira trajno i bez greške: oni koji Bošnjake ne vide samo žrtvama genocida, u startu se označavaju svjedocima obrane srpskih zločinaca, advokatima Milorada Dodika i Mladićevim šegrtima. To je bošnjačka Kvaka 22: borci za slobodu preživjelih Bošnjaka zapravo su četnici koji im žele oteti slobodu za koju su pali. Pravi se bošnjački patriot bori, naime, za slobodu teoretske mogućnosti, za tu su slobodu pali njegovi heroji, a ne za stvarnu mogućnost slobode, koja uključuje i onu najstrašniju i najpogubniju slobodu, slobodu od vlastite žrtve.
Državna slavljenja takve žrtve obično su spektakularna i najčešće se održavaju u Zetri, poput nedavne premijere filma Angeline Jolie "U zemlji krvi i meda". Nisu, naravno, ovdje važni ni Angelina ni njen film: ista je to, najzad Angelina Jolie i isti je to film zbog kojega su prije samo nekoliko mjeseci, čuvši da se u njemu silovana Bošnjakinja zaljubljuje u Srbina, ratni veterani, seoski hodže i ministri kulture Angelinu proglašavali četničkom kurvom. Da bi joj sad, čuvši da zaljubljenu Bošnjakinju u filmu siluju Srbi, uručivali Zlatni ljiljan. Ko bi Jolie, sad je gori.
Ritual u Zetri ionako nije bio zamišljen kao premijera jednog filma, već kao svečanost međunarodnog priznanja, dobijanja službenog certifikata žrtve. Kako je to nakon premijere objasnio vrhovni filmski kritičar u BiH Mustafa ef. Cerić: "Film Angeline Jolie najbolje je što se Bosni i Hercegovini dogodilo od Daytonskog sporazuma."
Angelina Jolie je, dakle, za Bosnu i Hercegovinu ono što je Sasha Baron Cohen alias Borat Sagdijev bio za Republiku Kazahstan, dakle ozbiljna međunarodna referenca, samo sa suprotnim predznakom. U takvoj jednadžbi - ako su Angelina i Borat suprotne vrijednosti - isti pak ispadaju Bosna i Kazahstan, mali vilajeti kojima treba priznanje hollywoodske porte. Što, naravno, ide na štetu Bosne, jer kazahstanske elite barem nikad nisu Cohenov film označile najgorim što se Kazahstanu dogodilo od proglašenja nezavisnosti.
Političkim, kulturnim i vjerskim elitama takva je šteta, kao kolateralna, ukalkulirana u žrtvu. Bošnjačka nacija dobila je za nju međunarodni ISO-certifikat, a ako se Mujo i usudi posumnjati u sam smisao takve žrtve, čiji je sav historijski rezultat država u kojoj će najbolje što se u šesnaest godina mira dogodilo biti jedan hollywoodski film - ako dakle makar i na čas umjesto mogućnosti poželi slobodu - to se, jasno, računa u veleizdaju i sabotažu svete bošnjačke neslobode.
Da je Mujo, naime, onoga dana mogao birati - da bude pobjednik u troipolgodišnjem pravednom ratu za slobodu s jedne strane, ili žrtva dvadesetogodišnje okupacije s druge - do sad bi, jebiga, već prošlo i tih dvadeset godina. Ne bi više bio samo žrtva. Bio bi slobodan čovjek i slobodan Bošnjak.
Umjesto da za kuhinjskim stolom u četiri ujutro, s fićem rakije u ruci i cigarom u pepeljari, broji dane propuštene slobode i čeka nekoga da siđe pitati ga šta mu je. Sve se nadajući da će to biti Angelina Jolie
slucajna prolaznica wrote:U "bosanskom mentalitetu" mi smeta to što mu je sve bolje od Bosne i Bosanaca, a to može značiti samo jedno - da je nesiguran i nezadovoljan sobom, a ako je tako onda i ne živi, ne umije da bude rahat, traži bilo kakav, pa i najmanji problem koji mu ne dozvoljava da bude sretan sada, u ovom trenutku; ili se vraća u prošlost ili ide daleko u budućnost i opterećenom tim dvama vremenskim odrednicama, život prolazi pored njega.
IHAVEDREAM wrote:........Virovatno ono sto vecina ne zeli cut'.....
Dezulovic je napisao svoje vidjenje Bosanaca i neka je...Vic je vic...a bosanska stvarnost je nesto drugo...mali je Bosanac u odnosu na lose komsije ili susjede sto su nas stisli sa svih strana a tek medjunarodna zajednica,kojoj nije bilo ni stalo do BiH.
Bosna je tamo gdje je jer mi imamo mali lobi i lobiste u poredjenju sa nasim susjedima ili komsijama...Bosanac se nije mogao ni snaci te 1995,ni reagovati,jer su bili preumorni od rata ,gladi itd....Bosna tapka u mjestu jer ima previse unutrasnjih i vanjskih neprijatelja.A bosanski mentalitet je takav da sam ja ponosna na to.I zaista smo prva liga sta smo sve izdrzali i sacuvali pamet!
madner wrote:Bosanac kao neradnik je cista glupost, kada se ode vani onda se vidi reputacija naspram drugih. Dakle radin narod bez ikakve sumnje.
Naravno da su ljudi iz BiH jako vrijedan narod. Druga je stvar, što nemamo sistema. Pa naš čovjek mora mjesec dana raditi, kopati, sijati,... da bi mogao kupiti od Finca jedan mobitel, koji on izradi za par sati rada.
E to je već, nauka, to je ona oblast što nama svima fali.
Ovaj je dolicje tipicnog Bosanca!!!
Exibit A
1. Prica kako nam ne valja sistem i sve krivi na isti
2. Druge nacije ukliva u zvijezde i misli da tamo pare rastu na drvecu i da oni imaju za mobitel nakon par sati rada
talić wrote:
Ja i dalje tvrdim da smo lijeni i da nam je samoinicijativa ravna nuli.
Kada sam 1984. godine služio JNA u Sloveniji ( mađarska granica) shvatio sam da smo lijeni. Tamošnji seljaci rade u firmama i poslije posla rade poljoprivredu. Svako dvorište pokaldrmljeno a u bosanskog seljaka sa praga u blato.
Šta kažeš ti "tamošnji" rade u firmama, pa poslije posla na poljoprivredi. Pitao bih te ja da rade u poljoprivredi, pa poslije posla opet u poljoprivredi, sa ovakvom mehanizacijom i uslovima rada kakvu posjeduju ljudi na našim selima u BiH. Sad što nemamo mehanizaciju, što nemamo firme, e to je, ponavljam nauka, to je sistem, to nema veze sa tim ko je vrijedan, bar onako kako većina ljudi ovdje zamišlja vrijednog čovjeka.
Miss RX wrote:Definisati bosanski mentalitet pravo je umijece.Mislim da nas je Mesa Selimovic najbolje opisao.U onom dijelu knjige gdje pocimlje sa Kakvi su to ljudi Bosanci......Mislim da svi to znamo.Ja o bosanskom mentalitetu imam dosta pozitivno i visoko milsjenje.Naravno ,ni jedan narod nije idealan,kao i sve druge stvari,svi imaju svoje pozitivne i negativne strane.Svi smo produkt prvenstveno kuce pa okruzenja i cijelog sistema.
Ipak,mentalitet prijeratnog Bosanca i poslijeratnog Bosanca je razlicit.A to je i normalno ,jer poslijeratni Bosanac i ne moze biti vise isti poslije svega sto nam se izdesavalo,a kad pogledam ma odlicni smo i normalniji nego mnogi nasi susjedi ili komsije.
Pisem iz djiaspore i moram vam reci da su Bosanci veoma vrijedan narod,da su mnogi izasli i dosli van zemlje bez igdje icega i ponovo stali na svoje noge.Vecina ljudi je uspjela,manji dio populacije nije uspio...A gledam i u zemlji ,pogledajte da za vrijeme ove najvece hladnoce imali smo najmanji broj smrznuti i da je Bosna ,takva kakva je,sa veoma malim brojem beskucnika....Interesantno,zar ne...Sa takvom masinerijom,aerodrom i zeljeznica su bili brze ocisceni nego mnoge nase evropske zemlje.Interesantno,zar ne...
Nasim ljudima samo da je bolji malo standard,samo da im se da malo vise para,i mentalitet bi bio jos bolji.Jer merhametli smo mi ljudi,vecina...naravno,sebicnih i zli ljudi bilo je uvijek....Pa ih ima i Bosna...Sve najbolje o Bosanskom mentalitetu.
Opet ne valja.
.
