piupiu wrote:John Cleese wrote:arzuhal wrote:Pa ni ja ne bih imao (govorim u svoje lično, osobno i personalno ime
) ništa protiv da se moj maternji jezik zove
srpsko-hrvatski ukoliko bi se pod tim nazivom označavalo ono o čemu govori uvažena Snježana Kordić: krajnjim geografskim granicima (Srbija i Hrvatska) jednog područja (u čijem središtu su i Bosna i CG, pa su ona tim nazivom ohuvaćena i ne moraju nužno biti istaknuta u nazivu jezika) na kojem se govori, uz neke male formalne razlike, suštinski isti jezik, kod svih naroda i plemena koja žive na tom području. I to je
lingvistička, naučna odrednica naziva jezika.
Taj pokušaj je trajao jedno vrijeme u SFRJ, pa je odbačen, a na njegovim razvalinama su počeli da niču raznoliki nazivi
politički motivisani za, opet ponavljam, suštinski isti jezik.
Ali, sve dok su politička motivacija i politički razlozi jači od znanstvenih, i sve dok služi u nacionalističke svrhe - a u slučaju odnosa i susjeda i komšija prema BiH, posebno prema Bošnjacima, i to posebno od strane istočnih komšija, u smislu njihova negiranja i državnosti BiH, i Bošnjaka kao naroda (poturice, turad, Srbi islamske vjere, Srbi muhamedanci, Muslimani...) - nikad se moj jezik neće zvati drukčije nego
bosanski. Ima tu i do bosanskog inata i svega drugog još...
To je sustina - pitanje naziva jezika je politicko pitanje
Stoga je izlisno "naucno dokazivati" neistinu da se radi o nekakvim razlicitim jezicima - svaka grupa koja taj jezik govori
ima puno pravo da ga nazove kako god zeli i da se i na taj nacin stiti od kojekakvih implikacija i kretenskih, populistickih analogija.
I tu je (ili bi barem trebao biti) prici o nazivu jezika - kraj.
Meni je suštinski manje bitno pitanje kako će se taj jezik zvati, zapravo potpuno mi je svejedno, jer je danas jedini standard po kojem sam još uvijek pismena srpski. I na bosanskom i na novohrvatskom sam nepismena. Praktična pitanja tipa - da li nam zaista trebaju četiri standardizacije istog jezika su puno bitnija od političke motiviranosti tih standardizacija.
Na primjer, ja i dan danas želim da govorim i pišem onako kako su me u školi naučili da govorim i pišem i ne želim da mi se nameću novi pravopisi, izrazi, riječi... koji/e su meni danas neprirodni/e, štaviše - čine mi se nepravilnim, jer su po standardu koji sam ja učila to i bili/e. Ne želim govoriti 'općina' jer mi je to neprirodno, kao što ne želim ni da me neko prisiljava da govorim politički podobnim jezikom - pa koji je da je... tu vrstu 'ustrojavanja' (i implicitne prisile) smatram ne samo idiotskim, već i nasilnim.
A suština ove Deklaracije o jeziku je upravo to... da se ukinu jezičke manipulacije, prisile i nasilje (i nad jezikom i nad njegovim govornicima). Nek se zove južnoslovenski, naš, narodni, BHSCG, hercegovački, uopšte me ne zanima... samo nek niko nikog ne prisiljava da govori političkim jezicima. I da, mislim da bi za taj jezik najbolje bilo imati neko nacionalno neutralno ime...
Gore pomenuta sustina
jeste sustina price o ovim nasim mnogobrojnim "jezicima". (Sta znaci rijec "sustina"?)
Sta meni jeste, a sta nije bitno - o tome nisam pisao.
Ono sto je zaista bitno, uglavnom i nije sadrzano u (u sirem smislu) ovdasnjoj drustveno-politickoj stvarnosti koja pociva mahom na principu perpetuiranja stupidarija pod krinkom vitalnih nacionalnih interesa.
(Valjda covjekolikim gljivama koje svojim birackim aktivnostima uporno i nezaustavljivo takvu stvarnost iznova kreiraju, kao i svim ostalim gljivama, prija da ih drze u mraku i hrane izmetom, drugo im i ne treba.)
Svaka grupa koja ovaj jezik govori, rekoh, ima pravo da ga nazove kako zeli.
Tu bi prici o imenu jezika trebao biti kraj - ne bi, dakle, trebalo da bilo ko ko to pravo sam koristi bilo kome drugom to pravo osporava niti postoji potreba da bilo ko bilo kome dokazuje da ima pravo da svoj jezik nazove kako zeli. To je posteno.
Tu bi prici o imenu jezika trebao biti kraj - tu bi, dakle, bilo pametno stati i od jezika ne praviti, bez ikakve stvarne potrebe, novohrvatskog Frakenstajna ili tome slican nakaradni cirkus u pokusaju postizanja instant-promjena za svega par godina ili decenija ili cak odmah, od odredjenog datuma - dekretom.
Cemu to? I sta su postigli?
Cak i tako unakazen - to je jos uvijek isti jezik, kretencine, ma koliko se trudili da mu dohakate.
(Ne kazem tebi, kanarinac, a ni Arzi
)
Uplitanje "nauke" u pomenutu pricu je ocigledno i krece se, jasno je, u rasponu od izlisnog (gdje spada bespotrebno koliko i uzaludno trazenje naucno utemeljenog opravdanja za izbor imena jezika, jer opravdanje je svakako nepotrebno i ne postoji naucno utemeljen razlog za nazivanje ovog jezika razlicitim imenima
danas) do idiotskog (gdje spada nasilno mijenjanje i silovanje jezika "standardizacijama")... o "nauci" ne bih dalje ovom prilikom, a nauci u toj prici nije mjesto (ima tu, doduse, materijala za psihopatologiju).
Inace...
Ovo jeste juznoslovenski jezik i trebali su ga davno tako nazvati.
I to bi ime, naravno, trajalo koliko i Jugoslavija, ni dana dulje... ali eto...
Nije važno ime! Nek ostane jezik sa više imena... Nije problem...
samo prestanite insitirati da MORA biti jedan jezik opet , jer jednostavno ne mora 