Trebalo je na vrijeme upozoriti omladinu šta im se nudi...
kaže u intervjuu dr. Senad-ef. Agić, glavni imam Islamske zajednice Bošnjaka u Sjevernoj Americi, koji za naš list govori o značajnim projektima IZB u Sjevernoj Americi, o stanju muslimana u Sjedinjenim Državama posebice nakon 9/11 i znatnog porasta islamofobije, o odnosu dijaspore sa matičnom Islamskom zajednicom, o "vehabizmu" i njegovim dugoročnim posljedicama po Bošnjake i muslimane općenito
Razgovarao: Mirnes Kovač
PREPOROD: Uvaženi Senad-ef., povod za ovaj razgovor je nedavna promocija monografije "100 godina Bošnjaka u Americi". Na kakvu recepciju je ova knjiga naišla i šta od nje očekujete?
Agić: Boraveći već duži niz godina u Americi ustanovio sam da i značajnije i manje značajne etničke zajednice tamo imaju svoje monografije. Jevreji imaju nekoliko takvih monografija koje tretiraju razne oblasti. S obzirom da nam se približavala ova stogodišnjica koju smo željeli obilježiti, Halil Lelić, Samir Bišćević, Mujko Erović i ja smo razgovarali i zaključili da bi i naša zajednica u povodu ovog 100 godina organiziranog djelovanja u Americi trebala imati jednu ovakvu monografiju gdje bi se izložila iskustva nataložena u tih 100 godina i opisao taj historijski hod naše zajednice. Urađena je dvojezična edicija kako bi je mogli čitati i Amerikanci i naši, a i djeca naših Bošnjaka koja ne razumiju, nažalost, dovoljno bosanski, kako bi ne-Bošnjaci znali ko smo i kako naši korijeni nisu baš tako plitki, te da bi i drugi muslimani mogli znati da su korijeni muslimanski preko nas tamo prilično dobro utemeljeni. To je veoma važno za psihičku stabilnost jedne nove zajednice da se zna, a dakako i za očuvanje identiteta.
Najorganiziraniji segment bh dijaspore
PREPOROD: Kroz rad na toj monografiji imali ste priliku susresti se sa povijesnim iskustvom Bošnjaka u dijaspori, odnosno u Sjevernoj Americi. Imajući to u vidu, kako ocjenjujete današnju situaciju? Gdje danas stoji bošnjačka dijasporalna zajednica u Americi?
Agić: Mogu samo govoriti čemu ta zajednica smjera, čemu bi trebalo da teži. Jer još uvijek nemamo dovoljnu vremensku distancu sa koje bismo mogli relevantno procjenjivati kakva je to zajednica danas. Naime, najvažniji val emigranata iz Bosne i Hercegovine je ovaj posljednji val započet 1993. godine. Tada je došlo otprilike oko 300 hiljada Bošnjaka, većinom u SAD, nešto malo u Kanadu. Sada je potrebno barem desetak godina, pa i više, da se vidi kakvi se tu procesi odvijaju.
PREPOROD: Ostaje li Islamska zajednica i dalje najorganiziraniji segment bošnjačke dijaspore ili na pomolu imamo neke druge vrste dijasporalnog organiziranja?
Agić: Naravno. Ona je to bila i prije nego što je došao ovaj najobimniji useljenički val od 300 hiljada ljudi, posredstvom tri islamska centra koji su djelovali. Prije rata u BiH, u Sjevernoj Americi su postojala samo tri islamska centra: najstariji i prvi u Čikagu, potom u Torontu, te u New Yorku.
Islamska zajednica mora otvoriti vrata svima
PREPOROD: U dijaspori, čini mi se, jako je prisutan problem odnosa između klubova i udruženja više sekularnog karaktera (kafane, klubovi, udruženja) i džemata u dotičnim gradovima. Posjećujući dijasporu zapazio sam da postoji ta neka vrsta rivaliteta. Kakva je situacija u Americi po tom pitanju?
Agić: Kako gdje. Naprimjer, u Čikagu ne postoji nikakvog rivaliteta.
PREPOROD: Ako se to dešava, ko je po vašem mišljenju najodgovorniji za takvu situaciju u kojoj se često dijasporalna zajednica urušava?
Agić: Da bi bio sklad ja mislim da je odgovoran onaj ko je bolje organiziran, onaj ko je angažiraniji. Mislim na Islamsku zajednicu. Islamska zajednica je ta koja mora otvoriti vrata svima i na neki način ih asimilirati sa islamom. Jer merhamet može ispoljiti samo onaj ko je jak. Islamska zajednica je zaista jaka i ako negdje dođe i dolazi do tih konfliktnih situacija između klubova i džemata, onda bih ja džemat okrivio jer je džemat stariji i jači i on mora da pokaže zrelost, edeb, terbijet, ihsan, na način da te naše ljude, Bošnjake, među kojima nema, odnosno ne smije biti, niko za otpisat, da ih se pomiri i da se uzmu u obzir i njihova gledišta, da budemo tolerantni i da polahko tu svoju misiju islama prenosimo.
Bošnjaci - između integracije i asimilacije
PREPOROD: Prilikom promocije monografije spomenuli ste jednu interesantnu konstrukciju "selektivna asimilacija". Možete li nam kazati šta pod tim mislite, odnosno, kako stoje Bošnjaci između asimilacije i integracije?
Agić: Asimilacija znači prilagođavanje u društvu na novi način života, na novi jezik, običaje, politički sistem itd... Asimilacija sama po sebi ne mora nositi negativne konotacije. Međutim, s obzirom da su glavni tokovi (mainstream) američkog življenja nešto što nije baš u skladu sa našim vrijednostima mi ne želimo da se neselektivno asimiliraju, to jest, da prihvataju sve ono što ti glavni tokovi američkog života nude. Mi smo za selektivnu asimilaciju. Zahtjev je, dakle, da se bude u stanju primijeniti selektivna asimilacija. To može samo obrazovan i odgojen čovjek, onaj koji zna šta su prave vrijednost, od kojih ne treba ni po koju cijenu odustajati, bez obzira šta nudi američko društvo. To je selektivna asimliacija. Znači, uzimaš od američkog društva ono što valja, prilagođavaš se onome što valja. Međutim, negativna asimilacija bi bila da naša omladina počne trošiti drogu, ili da živi američkim načinom života u smislu slobodnog življenja i slobodnih seksualnih predbračnih iskustava, što je u Americi općeprihvaćena stvar. To je nešto što je neprihvatljivo.
PREPOROD: Analitičari stanja muslimanskih zajednica na Zapadu dijele muslimane na one koji su skloni inkluzivizmu i o ne koji se orijentiraju ekskluzivistički? Kojem toku pripada IZ Bošnjaka u Sjevernoj Americi?
Agić: Opet je različita situacija od džemata do džemata, od imama do imama. Generalno posmatrano islam je vjera misije. Prema tome naginje inkluzivizmu. Svi su dobro došli. Najbolji džemati su oni čija su vrata svakome otvorena.
Bošnjački institut u Sarajevu: Promocija monografije "100 godina Bošnjaka u Americi"
Vehabizam je prijetnja za one koji vide daleko
PREPOROD: Kada smo kod ovoga, saznajemo da neki bošnjački džemati ne djeluju pod krovnom organizacijom IZB Sjeverne Amerike (IABNA)? Na kakve probleme nailazite u tom procesu uspostave krovne organizacije?
Agić: Mislim da tu ima samo jedna organizacija tzv. UMSA, Udruženje muslimana Sjeverne Amerike. To su nosioci nešto drukčijih ideja, redukcionističkih, da tako kažem, koji odbacuju zajednicu i odbacuju tradiciju, a to je upravo ono na čemu počiva svaka vjera. Dakle, to su nosioci ovog, tzv. "vehabijskog" učenja. Oni su osnovali svoju organizaciju. U Čikagu im je bilo sjedište i nije mi poznato da li im je još uvijek. Imaju svoje ogranke u Americi i uglavnom ti ogranci rade na rušenju onog što mi napravimo.
PREPOROD: Pripadate krugu ljudi koji su vrlo rano žestoko osudili pojavu "vehabizma" i upozorili na njegovu opasnost po bh društvo? Vaši su se stavovi nerijetko žestoko kritikovali i smatrani su čak kontraverznim? Kako gledate danas na ovu pojavu? Da li se "vehabizmu" pristupa isuviše paušalno? Da li je "vehabizam" prijetnja Bošnjacima pa i BiH generalno?
Agić: Bosni i Hercegovini "vehabizam" još uvijek nije prijetnja. Ali je prijetnja za one koji vide daleko. Koji vide šta bi, ako se ništa ne poduzme taj "vehabizam" mogao ostvariti lošega dugoročno, za deset-dvadeset godina. Trebalo je ranije reagirati po mom mišljenju. Nije moralo doći ni do ovih incidenata do kojih je dolazilo. Trebalo je na vrijeme upozoriti omladinu šta im se nudi, jer vidimo da tom pokretu pristupaju upravo oni koji su neobaviješteni o islamu i koji nisu imali priliku u tom jugoslovenskom komunističkom periodu učiti o islamu, jer su im roditelji bili komunistički orijentirani... Težnja svakog čovjeka je da popuni tu neku duhovnu potrebu, a islam je najbolji za to. Oni su se susreli sa idejom islama na pogrješan način od pogrješnih ljudi. Islamska zajednica nije ništa uradila da taj vakuum popuni. U taj vakuum su ušli predstavnici ovog pokreta.
Islam je misionarska vjera
PREPOROD: Šta konkretno mislite pod tim vakuumom? Koja su to polja?
Agić: Islamska zajednica je, po mom mišljenju, pasivna prema činjenici da je islam misionarska vjera. Islam nije judaizam. Islam je misionarska vjera - Kur'an na više mjesta poziva muslimane da šire ideju islama, Allahovu vjeru, Poruku: "Pozivaj na put Svog Gospodara mudro i na najljepši način! I s njima na najljepši način raspravljaj!" - Ovdje je u ajetu imerativ i način na koji se taj imperativ treba ostvariti. Mislim da je taj vakuum postojao. Nažalost, Islamska zajednica nije radila na širenju ideje islama, zadovoljavala se serviserskim uslugama - time da servisira ono što je već postojalo. Znači medresa, mekteb, knjiga - ko hoće da ide u medresu, u mekteb, da knjigu pročita - dakle, nije bilo proaktivnog odnosa.
PREPOROD: Kako ocjenjujete sadašnje stanje? Da li se šta mijenja i ovdje i u dijaspori?
Agić: U Americi se mijenja. U Americi je nivo obrazovanja muslimana vrlo visok, dok je u Evropi niži. Ali i u jednoj i u drugoj zemlji postoje historijski razlozi zašto se vehabizam tamo proširio. Amerika kao zemlja imigranata svojim zakonima svakom ko je obespravljen u svojoj zemlji ili nema slobode - nudi azil. Svi oni koji su u svojim matičnim zemljama, npr. u Egiptu i Saudijskoj Arabiji i dr., ispoljavali vjeru na vehabijski način, rigidno i suviše revolucionarno i neprimjereno dolazili su u sukob sa zakonom tih zemalja i postali su žrtve tih sistema, zatražili su azil, dobili ga u Americi, i onda tu istu revolucionarnost počeli iskazivati u Americi. Počeli su čak pozivati na rušenje sistema u Americi... Ono što su naprimjer radili u Egiptu, kada su pozivali na rušenje sistema, sada su to isto počeli raditi u Americi i pozivati muslimane govoreći da će ovo biti islamska zemlja, da se ovaj sistem treba rušiti itd. To je u najmanju ruku smiješno! Naravno da je to isprovociralo američke vlasti i prestrašilo američku javnost.
100.000 muslimana dobrovoljno napustilo Ameriku
PREPOROD: Da li pripadnici IZB u Americi osjećaju i u kolikoj mjeri tu, da kažemo, restriktivniju klimu prema muslimanima nakon 11/9?
Agić: Kako ko! Bošnjaci skoro ništa ne osjećaju jer su oni tu tek došli, kažem većina. Jer svojim izgledom ne pokazuju da su muslimani ni po oblačenju, ni po bradi, ni po pokrivanju, Bog zna, kako mi to slabo upražnjavamo, tako da Bošnjaci nisu. Drugi muslimani jesu. Neki su izbacivani s posla, nije im se podastro taj razlog direktno, zato što su muslimani, jer bi to bilo kažnjivo, ali izokola, indirektno su dobivali otkaze, zbog nedolaska na posao na vrijeme itd. Mnogi su se dobrovoljno iselili. Postoji statistički podatak da je oko 100 hiljada muslimana dobrovoljno napustilo Ameriku zbog islamofobije i interesantan je podatak da u Dubaiju postoji jedna džamija gdje se hutba održava na engleskom jeziku za one koji su napustili Ameriku i nastanili se u Dubaiju.
PREPOROD: Pred nama su Susreti Bošnjaka Sjeverne Amerike. Šta ti susreti znače za muslimane u Sjevernoj Americi?
Agić: Susreti su jedan orijentir u vremenu i prostoru za ljude kojima je Bosna daleko. Mi smo ustanovili te godišnje susrete da budu svake godine zadnjeg vikenda u maju, u većim gradovima. Ovo su 12. Susreti Bošnjaka Sjeverne Amerike, ove godine u Seattleu, u državi Washington. Tu će biti održana 8. skuština Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike i 5. skupština Islamske zajednice Bošnjaka Sjeverne Amerike, te 3. skupština omladinske organizacije. Biće proučen najveći mevlud u Sjevernoj Americi, organizirani su okrugli stolovi. Ove godine će biti tri ugledna gosta. Mislim da su i potvrdili svoj dolazak. Među njima je reisu-l-ulema dr. Mustafa-ef. Cerić, član predsjedništva Haris Silajdžić, i Bakir Izetbegović. Također se u sklopu susreta upriliče i sportska natjecanja i drugi kulturni sadržaji.
Svaki Bošnjak u dijaspori mora stipendirati jednog jetima ili studenta
PREPOROD: Vi ste nedavno postali predavač na postiplomskom studiju. Hoćete li kazati nešto više o tome?
Agić: To je jedna obrazovna fondacija sa dugim iskustvom za postdiplomske teološke studije koja je prije desetak godina uvela i program za izučavanje islama. Razlog tome je činjenica da je islam postao popularan u Americi i da sve više Amerikanaca studira islam, a i da je obrazovna struktura imama u Americi niska. Mogli bismo za muslimansku zajednicu u Americi reći da joj je mala glava, a veliko tijelo - u smislu, malo je uleme, a puno je muslimana, dok je to ovdje u BiH nekako obrnuto, kao što je dr. Buti nedavno primijetio tokom svoje posjete.
PREPOROD: Već nekoliko godina IZB u Sjevernoj Americi dodijeljuje učenicima medresa i studentima dodjeljuje pomoć u vidu jednogodišnje stipendije. Kako stoji ovaj program i kakve su perspektive?
Agić: Kako reče šejh Halil Brzina, sjećanje je trajanje. Ako se ne budemo sjećali šta nam se dogodilo i kakve su posljedice ostale, onda nećemo ni raditi na otklanjanju posljedica, a jedna od naših obaveza je da se sjećamo naših šehida, šehidske djece i drugih siromašnih studenata koji ne mogu priuštiti da se školuju samo zbog tog materijalnog faktora. Nedavno sam napisao jedan tekst "Sedam stvari koje svaki Bošnjak u dijaspori mora učiniti" - između ostalog je i to da svaki Bošnjak u dijaspori mora stipendirati jednog jetima ili studenta ili siromašnog učenika u Bosni i Hercegovini. Narod se uistinu, posebno u Čikagu, odazvao ovom pozivu, mislim da je 95 procenata onih koji su dali stipendije sa područja Čikaga. Još to nije zaživjelo u drugim gradovima, nažalost, ali eto mi u Čikagu već nekoliko godina osiguravamo te stipendije. To su stipendije u iznosu od 500 dollara godišnje za: 30 učenika medrese u Tuzli, za 30 studenata FIN-a u Sarajevu i za 20 učenika medrese u Mostaru.
Previše se od dijaspore zahtijeva i traži
PREPOROD: Kakav je nivo saradnje sa matičnom Islamskom zajednicom u BiH?
Agić: Mislim da je matična zajednica kao jača, starija, bolje organiziranija, sa svim svojim strukturama u poziciji da ispuni merhamet prema nama koji nismo u takvoj poziciji, koji smo na neki način odvojeni od te matice. Mi ne vidimo da ta zajednica iskazuje taj merhamet, u smislu da nam pomaže, nego nam čak uzima. Uzima nam npr. zekat, naš zekat, što je po mom mišljenju nešto što treba ispitati. Mislim da je to grjehota. Zaista je grjehota tom našem napaćenom svijetu koji je tamo došao još i zekat uzimati. Znači ostavit ga baš u poziciji da se ne može organizirati i da mu se ne mogu pružiti neke vjerske usluge, u smislu škole, literature, u smislu nabavljanja imama. Mnogi džemati nisu u stanju da u samom startu finansiraju imama i da ga uposle zastalno. Stoga smatram da bi se u tom slučaju zekat mogao primijeniti u te svrhe. Međutim, eto Rijaset postupa po onom kako je bilo prije rata. Po onoj Đozinoj fetvi koju bi sigurno, da je Đozo danas živ, preispitao i rekao bi: "Ne, sada više nije situacija u dijaspori onakva kakva je bila prije rata. To su ljudi koji će tamo ostati. Nego, vi uzmite zekat, vi ga trošite kako vi mislite, a nama se odužite i pomozite kako možete..." Evo naprimjer u formi ovih stipendija, u formi da pomognemo izdavaštvo ili za neku džamiju. Pa onda je tu i predstavljanje IZ Bošnjaka u Saboru IZ. Iako smo po broju Bošnjaka jedino manji od sarajevskog muftiluka mi još uvijek imamo samo jednog predstavnika u Saboru.
PREPOROD: Ali u Bosni i Hercegovini ipak vlada jedan odnos očekivanja od dijaspore jer se dijaspora smatra materijalno stabilnijom i jačom?
Agić: Ali, treba znati da je taj naš svijet došao iztraumatiziran, uništeno mu je sve, pobijeni su im članovi porodica, došli su sa kesama u rukama kao izbjeglice, bez poznavanja jezika i sa vrlo lošim uvjetima za ikakav materijalni napredak. Pomalo se sada ta zajednica uspravlja, staje na noge i materijalno ojačava. Nešto je bolje stanje što vidimo po kurbanima. Povećava se broj uplata za kurbane. Ali ne treba očekivati od tih ljudi da sad imaju odjedanput toliko sredstava da mogu svugdje pomoći. Previše se od dijaspore zahtijeva i traži. To je guši, to guši njen razvoj. Treba nas pustiti da se mi razvijemo na najbolji mogući način da bismo kasnije mogli dati više.
Sve naše zajednice su u izgradnji
PREPOROD: U izgradnji je novi islamski centar u Čikagu? Dokle se došlo?
Agić: Nije samo u Čikagu. Sve naše zajednice su u izgradnji. Trenutno su naša dva džemata u procesu kupovine dvije nekadašnje crkve. Džemati u Feniksu i Hartfordu će kupiti te crkvene prostore koje će pretvoriti u džamije jer je to najjeftinija i najoptimalnia opcija dobivanja vlastitih prostorija. To je stvar tržišta i povoljnosti jer ti objekti već imaju kompletnu infrastrukturu.
PREPOROD: A šta je sa novim islamskim centrom u Čikagu?
Agić: Novi islamski centar u Čikagu, ako Bog da, otvara svoja vrata, tj. stavlja se u potpunu funkciju za jedan mjesec dana. To je izraz potrebe naše narasle islamske zajednice u Čikagu da pored velikog i lijepog centra u Northbrook, koji nije baš blizu većini naših ljudi koji žive u Čikagu, malo je udaljen, pa je postojala potreba da se napravi, odnosno preuredi jedna zgrada koja je kupljena za tu namjenu u sjevernom dijelu Čikaga gdje živi većina našeg svijeta. To je učinjeno i već dvije-tri godine traju te prepravke i renoviranja. Konačno se to privelo kraju i to će zaista biti jedan vrlo lijep i uređen centar.
(Preporod - islamske informativne novine, br. 8/850, 1. maj, 2007.)
Preuzeto sa
http://www.riaset.ba
http://www2.irib.ir/worldservice/bosnia ... .02186.htm
