osa wrote:Hrast wrote:Josip wrote:pa gore meni postavljena pitanja sam ja tebi već postavio.
jer ti si tvrdio da je Hercegovina ustvari Bosna i da smo mi ustvari Bosanci ili Bošnjaci a ne nacionalno Hrvati a regionalno Hercegovci.
Vi jeste nacionalno Hrvati, regionalno Hercegovci..nema dileme. Samo ste Hrvati tek tamo negdje od kraja 19. vijeka - i tu nema dileme. Do tad tvoji preci nisu ni znali sta je Hrvatstvo a kamoli da bi ga prakticirali. Isto vazi i za bosanske Srbe koji su se posrbili malo ranije. Postali ste takoreci petokolonasi vlastite domovine. A Bosnjaci? Bosnjaci nisu nista bolji, i oni su se kroz proces islamizacije (trajalo negdje oko dvjestotinjak godina) manje vise "poturcili", samo njihova sreca/nesreca je to sto nemaju rezervnu domovinu, pa kad su Turci isparili poce polako reaktiviranje bosanskih tradicija, tradicija koje se u neku ruku i jesu substrukturno odrzavale i u osmansko doba, samo tada nisu uspjele da zbace sa sebe breme osmanskog binarizma i pripadnosti internacionalnom ummetu u okviru Osmanskog carstva.
Ni jedni, ni drugi, a ni treci nemaju sustinski mnogo veze sa onim narodom koji je Bosnu naseljavao prije Osmanlija. Osim naravno cinjenice da ni tada u Bosni nije bilo religioznog jedinstva, jedinstva koje bi se kroz gradjanske, nacionalne pokrete kasnije transformiralo u nacionalno. Ipak Bosnjaci (zbog gore navedene cinjenice) imaju najbolje sanse da u buducnosti postanu neka vrsta naslijednika stare bosanske tradicije, iako to sustinski ustvari nisu.
jedini narod koji u bih njeguje stare bosanske tradicije su hrvati, njegovanje tih tradicija kod bošnjaka nije nikad postojalo, bošnjačke tradicije se vežu isključivo za turke, islam i njihov uticaj na bih.
Da, pod predznacima sahovnice. To po meni nema veze sa njegovanjem bosanskih tradicija. Sto se Bosnjaka tice, napisao sam vec sta mislim, stav dosta Bosnjaka nije pozitivan po tom pitanju, ali cinjenica je da ih sama nemogucnost oslanjanja na tradicije susjednih drzava predisponira za naslijedstvo tradicija bosanske drzave.
To se u neku ruku kosi sa islamom jer je za muslimane obicno nevazno sta je bilo prije islama ali je sama historijska situacija u doba osmanske vladavine bila uveliko nepovoljnija za prakticiranje i njegu bosanskih tradicija nego sto je sad, ali se u Bosni uprkos tome unutar sheme osmanskog binarizma (pripadnost islamu i turskoj etnickoj skupini), preciznije: ispod njegovog povrsinskog sloja, konstituisao substrukturni bosanski feudalni binarizam koji je (sada pod muslimanskom fizionomijom) evocirao binarizam srednjovjekovne bosanske drzave, sa priblizmo istom ili sasvim slicnom strukturom oba faktora binarizma: ista etnogenetska osnova zajednice u njenoj klasnoj konstituciji feudalne nadredjenosti i feudalne podredjenosti i troclani sastav konfesionalne pripadnosti, u kome je u odnosu na srednjovjekovnu bosansku drzavu jedan clan izmijenjen: mjesto "bogumilstva" (posto jos nije u potpunosti razjasnjeno da li je Crkva bosanska bila bogumilska ili ne stavljam pod navodnike) zauzela muslimanska vjera. Ova cinjenica u svijesti epohe, prije svega u klasnoj svijesti muslimanskih feudalaca, stvorila je pojednostavljenu predstavu o "bogumilskom" porijeklu bosanskih muslimana.
Novi religijski faktor (islam) je bio dovoljno jak da stvori osnovu za promjene u njihovom etnickom bicu, ali jnedovoljno snazan da razori izvornu bazu tog bica. To je doslo do izraza u formiranju pomenute bosanske substrukture. Islamska mitizacija drustvenog bica bosanskih muslimana nije unijela u konstituciju tog bica prevalenciju islamskog univerzalizma i univerzalnosti muslimanskog zajednistva koji bi kod njih potisli smisao za sekularnu predstavu historije i svijeta i osjecanje etnogenetske povezanosti i zajednistva sa sredinom iz koje su proizisli i u kojoj su zivjeli.
Bosanski feudalci su se nalazili dakle u dvostrukom polozaju (s jedne strane pripadnost osmanskom binarizmu a s druge strane evociranje bosanskog substrukturnog binarizma). S jedne strane, oni substrukturni bosanski binarizam zasnivaju po obrascu binarizma bosanske srednjovjekovne drzave: na istoj etnogenetskoj osnovi prvog faktora tog binarizma i troclanoj konstituciji drugog faktora tog binarizma. S druge strane, bosanski muslimanski feudalci, kao nosioci substrukturnog binarizma, pored tog bica nose u sebi bice osmanskih feudalaca i ponasaju se unutar tog substrukturnog binarizma potpuno na liniji osmanske ideologije provodjenja vjerske diskriminacije kao sredstva ponacane klasne eksploatacije. U tom svijetlu, odrzavanje predstave o ´"bogumilskom" porijeklu bosanskih muslimana pojavljuje se kao sredstvo da se ovaj protivrjecan polozaj bosanskih muslimanskih feudalaca prevazidje. To premostavanje omogucuje cinjenica da je "bogumilstvo" bilo jedna konfesija koja je bila dokrajcena i iscezla pod osmanskog vlascu. Ovakav stav nije mogao sprijeciti distanciranje bosanskih muslimana (mislim na muslimane bosanskog ejaleta) od krscanske proslosti koje se, zahvaljujuci pojacanim napadima katolicke Srednje Evrope, jos i inteziviralo jer je djelimicno veoma ozbiljno bila ugrozena i fizicka egzistencija bosanskih muslimana, ali je bio sasvim dovoljan da opravda i legitimira ekspanziju protiv katolicke Ugarske (a time i Hrvatske jer je ona u to doba bila dio Ugarskog Kraljevstva), pri kojoj su bosanski muslimani igrali vaznu ulogu (osvajanje Slavonije: uspostavljanje Pakrackog i Pozeskog sandzaka), jer je katolicka Ugarska ugrozavala ne samo samostalnost bosanske srednjovjekovne drzave, vec i samostalnost njene crkve, Crkve bosanske.
Diese Auffassung konnte aber nicht die Distanzierung der Muslime von der christlichen Vergangenheit verhindern, die sich dank der verstärkten Angriffe des katholischen Mitteleuropa intensivierte, das zeitweise ernsthaft die Existenz der Muslime Bosniens bedrohte. Die so genöhrten Ressentiments reichten aber aus, um die Expansion gegen das katholische Ungarn zu rechtfertigen und zu legitimieren453, an der bosnische Muslime in hohem Maße beteiligt waren – schließlich war es das katholische Ungarn, das die Existenz der eigenen Kirche wie der staatlichen Selbstständigkeit Bosniens im Mittelalter dauernd bedrohte.
Smail Balic, Das unbekannte Bosnien, Wien 1992, str. 97.
Tako da je za bosanske muslimane islam bio djelimicno i "reanimacija" nacionalnih snaga. U duhu takve ideologije sve je dosljedno i sve je u redu: islam zauzima mjesto nestale "bogumilske" zajednice, kao progonjene i diskriminirane herezije, od strane katolicanstva, ali i pravoslavlja (poznati su progoni bosanskih "krstjana" od strane katolicke crkve i predzadnjeg bosanskog kralja Stjepana Tomasa koji je ocekivao pomoc katolicke Evrope protiv Osmanlija, opsirnije kod: Pejo Coskovic, Crkva Bosanska u XV. stoljeću. Sarajevo 2005.), i taj odnos, u inverznom smjeru, totalizuje u vidu osmanske verzije diskriminacije prema katolicima i pravoslavnim
Ovakva situacije nebi bila moguca da Osmanlije nisu uspostavili Bosanski ejalet. Objasnjenje uspostavljanja Bosanskog ejaleta vojno-strateskim potrebama osmanske drzave izaziva pitanje o tome zasto Osmanlije u historiji svoga zavojevanja na Balkanu nisu iz strateskih potreba, osobito u teskoj borbi sa Madjarima, cesto pomaganim evropskim krstasima, u drugoj polovini 15. vijeka i prvim decenijama 16. vijeka, nigdje uspostavili vece vojno-administrativne cjeline koje bi se podudarale sa teritorijama bivsih balkanskih drzava, na primjer u Bugarskoj ili Srbiji. U zemljama sa etnicki i vjerski homogenim stanovnistvom stvaranje ejaleta ciji bi se teritorij podudarao sa zemljama bivsih srednjovjekovnih drzava predstavljalo bi za pokorene narode ozivljavanje reminisencija na njihovu nekadasnju drzavnost, od cega su Osmanlije najvise zazirali. Iz recenog proizilazi da su Osmanlije uspostavljanjem bosanskoj ejaleta radi zadovoljenja svojih vojno strateskih potreba bili svjesni da stvaraju vojno-administrativnu cjelinu koja se, uglavnom, podudarala sa teritorijem jedne bivse balkanske drzave. Za razliku od ostalih balkanskih zemalja, sa izuzetkom Albanije, Bosna nije imala vjerski homogeno stanovnistvo, a takvo stanje nije izmijenjeno ni masovnom islamizacijom koja je uslijedila pod osmanskom vlascu.
Ta islamizacija bila je dovoljno siroka da se, radi potreba osmanske drzave, mogla u osmansko-muslimanskoj verziji eksploatisati tradicija srednjovjekovne bosanske drzave, ali nedovoljno sveobuhvatna da bi se stvorila vjerski homogene populacija kao nosilac tradicija srednjovjekovne bosanske drzave. Tako je pri stvaranju bosanskog ejaleta doslo do izraza manipulisanje i relijijom ali i religijskim mitom.
Moramo konkretizirati ovo gore navedeno eksploatisanje tradicija srednjovjekovne bosanske drzave od strane Osmanlije putem stvaranja bosanskog ejaleta. Dva duga rata u 17. vijeku, neuspjesan Kandijski rat i katastrofican Becki rat, nisu doveli do gubitka osnovnih maticnih cjelina bosanskog teritorija, au 18. vijeku, kada se osmanska moc nalazila na rapidnoj inklinali, Bosna je uspjesno branila svoje granice. Kako? Sasvim jednostavno, dok su svi ostali posjedi Osmanlija sjeverno od Save i Dunava "pali sapatom" u Bosni su se muslimani borili ne samo za Sultana vec uglavnom za vlastiti opstanak! Braneci sebe i Bosnu, branili su automatski i carstvo. Imamo primjere po kojima se veoma jasno vidi uloga bosanskih muslimana u odbrani Bosne, npr. Dubicka bitka ili bitka kod Banjaluke, kada su manje vise oslonjeni sami na sebe jer se osmanska vojska uveliko povukla izbacili porazili austrijske trupe.
Na povrsini historijskih tokova izgledalo je da substrukturni bosanski binarizam neprestano jaca, da se relacija izmedju njega i binarizma osmanske drzave okrece u njegovu korist. Iluzonrnost takvog historijskog toka na koji su se oslanjali bosanski feudalci potvrdili su dogadjaji u 3. deceniji 19. vijeka. Pokusaj Husein-kapetana Gradascevica da, suprostavljajuci se reformnim modifikacijama feudalizma, substrukturni bosanski binarizam prevede u status autonomnog bosanskog binarizma propao je zbog svoje promasene anatomije i svoje uraslosti u bice osmanske drzave - a najvaznija komponenta tog osmanskog bica, binarizma, je kao sto znamo bio islam (bar kad se radi o onome sto je bosanske feudalce vezalo za kalifat).
Tako se Bosnjaci i dan danas nalaze nekako izmedju islama, onog univerzalnog po kojem ti je svaki musliman na svijetu srodniji od bosanskog Hrvata ili Srbina, i te nekakve privrzenosti Bosni i njenim tradicijama. U proslom ratu se dao primjetiti ovaj fenomen, uz zastave sa polumjesecom se nasla zastava na kojoj se nalazio grb Kotromanica. Kako god, Bosnjaci bar na neki nacin prakticiraju njegovanje tradicija bosanske srednjovjekovne drzave, dok su Hrvati i Srbi iz BiH u vrh glave u stanju da navedene tradicije posmatraju isljkucivo iz ugla susjednih drzava. Tako Bosna, pa i ona u srednjem vijeku, postaje samo privjesak Hrvatske i Srbije. Nikad se ljiljani nisu mogli uociti kod VRS-a ili HVO-a, pa cak ni prije sukoba ARBiH vs HVO!