Bosanci, Bosnjaci, Bosancerosi i stranci

(H)istorija/povijest Bosne i Hercegovine, regiona, itd...

Moderator: anex

Post Reply
generator
Posts: 287
Joined: 13/03/2009 18:23
Location: tg

#151 Re: Bosanci, Bosnjaci, Bosancerosi i stranci

Post by generator »

BHCluster wrote:
generator wrote:
BHCluster wrote:Na sto ste se VI davni dana popisali!
Ne naprotiv Mi na tome inzistiramo,neka se vidi i cuje koja su staroBosanska imena. :bih:
A zasto se je to desilo jesu li tada neki od Bosanskih Plemica pozvali Turke da ratuju sa njima protiv drugih, a sto se tice Hrvata koje su oni vjere bili prije 10 Stoljeca, jer tada znamo da su se pokrstili i kakva su oni imena imali ako su neko Iransko pleme bili a kakva sada imaju? Sta je u nedostatku cinjenica bilo kakve nebuloze ce te pisati.

P.S.
Uzmi Irsku kao primjer, zemlja koja je nacinjena od 90% Vikinga i Kelta, Koliko ljudi tamo nose Engleska, Francuska imena a koliko izvorna Irska, I koliko je njih ostalo Pegan-skoj vjeri a koliko ih je preslo na Hriscanstvo.
Stari Rvati su bili babilonsko,arijevske ,tunguzijska ili neke ine vjere. :lol: :lol: Otkud da ja znam :idea: :arrow:
Sto se tice Iraca niti su preuzeli vjeru,naciju jedino su preuzeli ustojstvo drzave.Kroz stoljeca su se borili protiv tlacitelja i na kraju uspjeli.Usput su doduse izgubili vlastiti jezik.
Stari bosnjani ili bosanci su pripadnici krscanstva,prije toga nisu niti spominjani.
Sto cete sada Vi napisati kad imate cinjenice koje Vam pasu. Malo mitologije nijoga nije jos ubilo. :lol:
bosna123
Posts: 1421
Joined: 24/09/2008 10:40

#152 Re: Bosanci, Bosnjaci, Bosancerosi i stranci

Post by bosna123 »

@ generator

Ne znam kako da ti to objasnim... Ali da su mi oba djeda i bake bili katolici, a ja se danas nasla u islamu, ne osjecam potrebu da se ikome pravdam, niti smatram da time imam manje pravo na moju domovinu Bosnu. Niti mi, naravno, pada na pamet povratak u bilo kakvu pradjedovsku vjeru...

Po toj vasoj logici danasnji gradjani SAD bi morali nositi indijanska imena, zivjeti u satorima... a opet Amerikanci njeguju i tu tradiciju, ali samo kroz historiju...
User avatar
Van Halen
Posts: 2782
Joined: 08/04/2008 10:37

#153 Re: Bosanci, Bosnjaci, Bosancerosi i stranci

Post by Van Halen »

@ generator

Šta bolan ti lupaš o čuvanju starobosanskih imena. Veze ti nemaš, sad ću ti napisati nekoliko starobosanskih imena a ti mi navedi ijedno koje danas koriste Hrvati.

Klut,Kulin,Azarija,Kukleč,Ahmat,Kulduk,Prijezda,Rastudije,Mišljen,Borna,Kujava,Čeprnja,Hotjen,Žun,Hlap,Krač,
Nenac,Dabiživ,Obodan.

To su samo neka od starobosanskih imena,pa hajd reci koje od ovih baštine Hrvati ili bilo ko drugi.
privlat
Posts: 60
Joined: 05/06/2009 21:32

#154 Re: Bosanci, Bosnjaci, Bosancerosi i stranci

Post by privlat »

Van Halen wrote:@ generator

Šta bolan ti lupaš o čuvanju starobosanskih imena. Veze ti nemaš, sad ću ti napisati nekoliko starobosanskih imena a ti mi navedi ijedno koje danas koriste Hrvati.

Klut,Kulin,Azarija,Kukleč,Ahmat,Kulduk,Prijezda,Rastudije,Mišljen,Borna,Kujava,Čeprnja,Hotjen,Žun,Hlap,Krač,
Nenac,Dabiživ,Obodan.

To su samo neka od starobosanskih imena,pa hajd reci koje od ovih baštine Hrvati ili bilo ko drugi.
Zaboravio si Sulju i Muju,gdje ce vic bez njih,a ovaj tvoj pravo dobar :lol: :lol: :lol: :lol: :lol:
User avatar
BHCluster
Posts: 23260
Joined: 13/09/2007 18:41
Location: Time to get schwifty in here!
Contact:

#155 Re: Bosanci, Bosnjaci, Bosancerosi i stranci

Post by BHCluster »

generator wrote:
BHCluster wrote:
A zasto se je to desilo jesu li tada neki od Bosanskih Plemica pozvali Turke da ratuju sa njima protiv drugih, a sto se tice Hrvata koje su oni vjere bili prije 10 Stoljeca, jer tada znamo da su se pokrstili i kakva su oni imena imali ako su neko Iransko pleme bili a kakva sada imaju? Sta je u nedostatku cinjenica bilo kakve nebuloze ce te pisati.

P.S.
Uzmi Irsku kao primjer, zemlja koja je nacinjena od 90% Vikinga i Kelta, Koliko ljudi tamo nose Engleska, Francuska imena a koliko izvorna Irska, I koliko je njih ostalo Pegan-skoj vjeri a koliko ih je preslo na Hriscanstvo.
Stari Rvati su bili babilonsko,arijevske ,tunguzijska ili neke ine vjere. :lol: :lol: Otkud da ja znam :idea: :arrow:
Sto se tice Iraca niti su preuzeli vjeru,naciju jedino su preuzeli ustojstvo drzave.Kroz stoljeca su se borili protiv tlacitelja i na kraju uspjeli.Usput su doduse izgubili vlastiti jezik.
Stari bosnjani ili bosanci su pripadnici krscanstva,prije toga nisu niti spominjani.
Sto cete sada Vi napisati kad imate cinjenice koje Vam pasu. Malo mitologije nijoga nije jos ubilo. :lol:
Irci nisu izgubili svij jezik i dan dans ga pricaju vise u juznim i zapadnim djelovima od Dublina, prije dolaska Kriscanstva bili su Pegani i ko zna sta vise. To sam ti dao primjer samo a ti hajde jovo na novo ukrug sda ces po uobicajenom skociti na neku drugu temu itd...

PS
RAT I OTOMANSKI POREDAK 1463.-1606.


POVIJEST BOSNE

- NOEL MALCOLM -


4 RAT I OTOMANSKI POREDAK 1463.-1606.

Turska je vojska vrlo brzo osvojila Kraljevstvo Bosnu na pocetku ljeta 1463. godine. Otada je sredisnji dio stare Banovine Bosne, zajedno s uporistem koje su Turci vec bili uspostavili u kraju oko Sarajeva, ostao pod stalnom turskom vlascu, iako su Osmanlije iste jeseni povukle odatle glavninu svojih oruzanih snaga. Medjutim, ono sto je turska vojska bila osvojila u sjevernoj polovici Bosne ubrzo je opet preoteo ugarski kralj Matijas Korvin. Janjicar srpskog porijekla, cija se autobiografija ocuvala do danasnjih dana, ostavljen je bio sa svega osam ljudi da brani tvrdjavu Zvecaj nedaleko od Jajca. Cim se sultan povukao, ugarske su jedinice opsjele i Zvecaj i Jajce, pa su se posade naposljetku predale.1

Kralj Matijas osnovao je novu "banovinu" Bosnu pod ugarskom vlascu na tim sjevernim teritorijima, a godine 1471. dodijelio je banu naslov "kralja Bosne". Premda se to "kraljevstvo" ubrzo znatno smanjilo pod turskim naletima, torzo koji je preostao odolijevao je jos vise od 80 godina. Medjutim, u dvadesetim godinama 16. stoljeca grad Jajce bio je gotovo neprestano pod turskom opsadom, a hranu mu je dostavljao oruzani konvoj iz ugarske Slavonije svega cetiri puta na godinu.2 Turci su napokon osvojili Jajce 1527., posto su prethodne godine bili potukli ugarsku vojsku u sudbonosnoj bici na Mohackom polju.

Sve manji torzo Hercegovine takodje je odolijevao Osmanlijama i poslije 1463. godine. Herceg Stjepan Vukcic Kosaca uspio je iznova zadobiti svoj teritorij potkraj te godine, ali su Turci veci dio ponovo zauzeli nakon dvije godine: herceg se morao skloniti u utvrdjenu luku Novi (koja je poslije preimenovana u Herceg-Novi), gdje je i umro 1466. godine.3

Njegov drugi sin Vlatodbranioko, koji je naslijedio od njega titulu hercega, ucinio je sve sto je mogao da osigura ugarsku i mletacku pomoc ne bi li odbranio preostali teritorij. Ali na kraju se samo zapleo u daljnje sukobe s drugima, Dubrovcanima i lokalnim plemicima. U sedamdesetim godinama 15. stoljeca placao je danak Osmanlijama, a 1481. i 1482. godine turska je vojska zauzela i posljednje tvrdjave na hercegovackom tlu.4

Iz svih se ovih dogadjaja vidi da Otomansko Carstvo bijase strahovita i vrlo djelotvorna vojna masinerija. Za vladavine Mehmeda II. (1451-1481) uslijedio je izvanredan niz osvajanja i izazova susjednim silama: postoje 1453. godine osvojio Carigrad, produzio je dalje i zauzeo sjevernu Srbiju, dijelove Anadolije, Vlaske, Bosne i Hercegovine, porazio mletacku vojsku u Grckoj, upao u Moldaviju i Ugarsku, opsjedao otok Rodos i spremao se na veliku invaziju Italije kad je umro.

Njegov nasljednik Bajezid II. (1481-1512) vise se posvetio sredjivanju carstva, ali je svejedno ratovao s Moldavijom, Poljskom, Ugarskom i Mlecima.

Sulejman Velicanstveni (1520-1566) ponovo je udario na sjeverozapad: u prvih 13 godina svoje vladavine sveo je veci dio Ugarske na status vazalnog teritorija i samo sto nije osvojio Bec. Mirovni ugovor koji je 1533. godine sklopio s Austrijom oznacava pocetak dugog razdoblja gdjekad krvavog ali uglavnom staticnog suceljavanja otomanske i habsburske carevine; do kraja tog stoljeca obje strane izgradile su jedna nasuprot drugoj pogranicnu zonu koju je cuvala mreza utvrda i ratobornih seljaka kojima se samo donekle moglo vladati.5 Sporadicni pljackaski upadi postali su normalna stvar, ali vojna aktivnost na bosanskoj granici bivala je intenzivnija kad god bi sultan poveo rat sirih razmjera protiv Habsburgovaca - kao sto je, na primjer, bilo za Sulejmanova posljednjeg pohoda na Ugarsku 1566. godine. Posljednji veliki otomansko-habsburski rat, koji se vodio od 1593. do 1606. godine, zapravo su izazvali okrsaji sto su ih zapodjele lokalne snage na sjeverozapadnoj granici Bosne: Turci su bili oteli od Habsburgovaca vaznu tvrdjavu Bihac 1592. godine, ali je sljedece godine bosanski pasa dozivio neugodno iznenadenje dok je opsjedao neprijateljsko uporiste Sisak - bio je tesko porazen. U prvom velikom obracunu u sljedecem ratu Osmanlije su nanijele tezak poraz habsburskoj vojsci u Mezökeresztesu 1596. godine. Nakon toga su uspjeli ucvrstiti svoju vlast u vecem dijelu Ugarske za iducih osamdesetak godina.6

Otomansko je Carstvo, dok nije pocelo zaostajati i propadati - sto bijase proces koji je poceo sredinom 16. stoljeca - bilo u svojoj biti vojna organizacija. Tezilo je za pljackom i ubiranjem danka, a upravni je sistem imao za cilj da mu osigurava dvije stvari: ljudstvo kojim ce voditi ratove, i novac kojim ce placati te ljude.

Oruzane snage dijelile su se na dvije osnovne kategorije. Postojala je regularna vojska koju je direktno placala otomanska drzava, a sastojala se od janjicara (regularne pjesadije) i stalno placene konjice poznatog pod nazivom "spahije Porte". ("Porta" bijase tradicionalno ime carske vlade u Istambulu.) S druge strane, postojala je i feudalna konjica: vojnici na konjima koji su obavljali svoju vojnu obavezu radi posjeda sto su ih dobili od drzave. (Rijec "spahija" sama po sebi oznacava taj tip feudalnog zemljoposjednika.) Te dvije kategorije vojnika zajedno tvorile su goleme armije koje su vodile pojedine ratove od ranog proljeca do kasne jeseni. Cinjenica da se vojska morala svaki put okupljati oko Istambula i marsirati do periferije carstva postavljala je odredjeno geografsko ogranicenje (kao sto su pokazali ratni pohodi Sulejmana Velicanstvenog na Ugarsku) na ekspanziju carevine.

Ali, bilo je i raznih pomocnih snaga koje su igrale vazniju ulogu u pogranicnim oblastima kao sto je Bosna, gdje je bila potrebna vojna aktivnost tokom cijele godine. To su bili takozvani azapi, neka vrsta gradske milicije koja je sacinjavala posade tvrdjava i djelovala kao pogranicna pjesadija, i delije ili akindzije, neka vrsta neregularne lake konjice stoje upadalo radi pljacke na neprijateljski teritorij. Svi su ti vojnici bili muslimani: pripadnici pokorenih naroda uglavnom nisu smjeli nositi oruzje. Medjutim, za neke posebne namjene, napose u pogranicnim podrucjima u Bosni, koristile su se i lokalne krscanske snage: kao cuvari cesta i prevoja, dobavljaci konja i nadasve kao neka vrsta opasnog teritorijalnog pljackaskog pjesaka poznatog pod nazivom vojnuk ili martoloz.1 O njima ce biti vise rijeci u poglavlju o bosanskim Srbima.

Janjicarska vojska, zajedno sa sistemom placanja danka u djecacima (poznatom pod turskom rijecju devoirme /devsirma/: "skupljanje") kojim se ona popunjavala, bijase najvazniji nacin na koji su se ljudi iz krscanske Evrope novacili u masineriju osmanlijske drzave. U 15. i 16. stoljecu, kad je sistem devsirme bio u punom zamahu, skupljali su se u razlicitim ali cestim vremenskim razmacima po selima krscanske Evrope djecaci i odvodili u Istambul. Ondje su ih preobracali na islam i vjezbali za janjicarske jedinice, ili za sultanovu licnu poslugu, ili za sluzbenike u raznim drzavnim ministarstvima.8 (Sva su drzavna ministarstva bila u stvari ogranci carske porodice.) Visoki sluzbenici u otomanskoj drzavnoj upravi imali su takodje velik broj takvih ljudi zaposlenih u svojim kucama: jedan od njih koji je umro u Istambulu 1557. godine posjedovao je 156 robova, od kojih su pedeset dvoje bili Bosanci, a pretpostavlja se da su svi sakupljeni nekom vrstom privatne devsirme, mozda cak i na dobrovoljnoj bazi.9

Iako je otimanje djece bilo u stvari bezdusan postupak, pruzalo je ocite prednosti ne samo djecacima (od kojih su mnogi poslije postajali velike pase i veziri) nego i njihovim porodicama s kojima su kasnije mogli obnoviti vezu. Dinastija Sokollu (Sokolovica) u Istambulu, koja je dala niz velikih vezira, nije izgubila vezu sa svojom srpskom porodicom u Bosni i koristila se svojim utjecajem da zastiti probitke Srpske pravoslavne crkve. U 16. i 17. stoljecu bilo je ukupno devet velikih vezira bosanskog porijekla, a vec od 1488. godine Bosanci su vracani u Bosnu da njome upravljaju.10 Premda su krscanski roditelji kadikad podmicivali svoje muslimanske susjede da zamijene krscanske djecake svojom jos neobrezanom djecom, bilo je i suprotnih slucajeva, da su roditelji obiju vjera podmicivali sluzbenike da im uzmu rodjenu djecu. Dakako da su prednosti tog sistema bile jasne bosanskim muslimanima, koji su 1515. godine sklopili poseban sporazum da se po 1000 njihove djece salje godisnje u ucilista carske palace.''

Sistem redovne devsirme ukinut je negdje u prvoj polovici 17. stoljeca. U sezdesetim godinama toga stoljeca, kad je engleski diplomat Paul Rycaut pisao svoje klasicno djelo o Otomanskom Carstvu, devsirma je vec bila "potpuno pala u zaborav".12 Ali utjecaj je te institucije bio golem. Najmanje 200 000 djece s Balkana bilo je proslo kroz taj sistem u ona dva stoljeca koliko je postojao.13 Buduci da su velika vecina te djece bili Slaveni, jezik kojim su u Bosni govorili Bosnjaci, Srbi, Hrvati (sa svojim susjedom, bugarskim, s kojim se uzajamno prilicno dobro razumiju) usadjen je bio u samo srce otomanske drzave.

Jedan zapadni komentator zabiljezio je 1595. godine da je "slavenski jezik" bio treci po zastupljenosti u carstvu (iza turskog i arapskog), zato sto je bio jezik janjicara. A jedan je drugi promatrac 1660. godine zapazio da se "turski jezik gotovo i ne cuje na sultanovu dvoru" zato sto su "sav dvor i vecina velikasa" - "otpadnici" iz zemalja u kojima se govore slavenski jezici.14 Taj je sistem imao jos jednu vaznu drustvenu i politicku posljedicu: stvorio je klasu mocnih drzavnih sluzbenika i njihovih potomaka koji su dolazili u sukob s feudalno-vojnim spahijama i malo-pomalo prisvojili njihovu zemlju ubrzavajuci proces udaljavanja od feudalnog davanja zemlje u zakup u smjera privatnih posjeda i otkupa od drzave prava na ubiranje poreza. Stoga je Stanford Shaw napisao: "u stvari je to bio trijumf balkanskog elementa u otomanskoj vladajucoj klasi zahvaljujuci sistemu devsirme, sto je dovelo do sloma financijskog i administrativnog aparata Osmanlija i izazvalo kasniju propast svekolikog carstva."15

Bosni je od samog pocetka bio nametnut otomanski feudalni poredak. Postojale su dvije osnovne vrste posjeda koji je spahija mogao dobiti od drzave: veca vrsta zvala se zijamet, a manja timar, koji je bio u posjedu timariota. (Treca i najveca vrsta poznata pod nazivom has dodjeljivala se samo najvaznijim pokrajinskim namjesnicima i clanovima sultanove porodice.)

Taj sistem, opcenito poznat pod nazivom timarski sistem, bijase strogo vojno-feudalan: zakup je ovisio o vojnoj sluzbi, zemlja je ostajala u vlasnistvu sultanovu, a timariotovi nasljednici nisu po zakonu mogli naslijediti timar (iako su ga u praksi obicno nasljedivali). Zakupnici tih posjeda morali su se odazivati s oruzjem i konjima svakom pozivu na vojnu duznost; isto su tako morali dovoditi i uzdrzavati i druge vojnike u upravnom razmjeru sa svojim prihodima.16 Okupljali su se za rat prema vojnom okrugu u kojem su prebivali (sandzaku, sto na turskome doslovce znaci "zastava"), a zapovjednik im je bio sandzak-beg, sto je bio najnizi vojni cin koji je imao pravo na titulu pase.

Buduci da su timarioti cesto bili po sest do devet mjeseci godisnje na vojnoj duznosti, njihov zakup nije morao previse opterecivati seljake (krscane ili muslimane) koji su im obradjivali zemlju. Seljaci su placali desetinu u naturi, sto je moglo iznositi izmedju jedne desetine i cetvrtine njihove ljetine, i jos nekoliko manjih dazbina; isto su tako bili duzni obavljati jos neke poslove za timariota, iako to nisu bili tako teski poslovi kakve su obavljali kmetovi u vecini drugih evropskih feudalnih zemalja. Osim toga, placali su godisnju zemljarinu (harac, koji se poslije stopio s glavarinom zvanom dzizja) sultanu. Njihov se osnovni pravni polozaj sastojao u polozaju zakupnika koji nema pravo na samu zemlju nego samo na njeno koristenje (to su pravo njihova djeca mogla naslijediti). Oni su to pravo mogli i prodati i teoretski su se mogli i preseliti, iako su timarioti, naravno, nastojali da ih u tome sprijece.17 Opcenito, timariot nije u pravnom smislu mogao nista vise zahtijevati od svojih seljaka nego da mu placaju desetinu i ostale dazbine, i da ga slusaju kad god nastupa kao drzavni sluzbenik: nije imao one pravosudne ovlasti kakve su imala vlastela u zapadnoj Evropi.

Dakako da ce se ti uvjeti poslije promijeniti, u onoj mjeri u kojoj feudalni poredak bude propadao. Ali u pocetku je seljak na timarskom posjedu zacijelo bolje zivio nego sto je zivio u feudalnoj Bosni prije dolaska Osmanlija - pogotovo uoci same turske najezde, kad je stanovnistvo podnosilo dodatni financijski teret i radi odbrane Bosne od Turaka i radi placanja danka Turcima da ih ostave na miru. U jednom od svojih posljednjih apela prije predaje, kralj Stjepan Tomasevic napisao je: "Turci... pokazuju dobrohotnost spram seljaka. Obecavaju im da ce svi oni koji prijedju na njihovu stranu stvari slobodni i milostivo ih docekuju... Ovakvim ce podvalama lako navesti ljude da me napuste."18 Te "podvale" nisu u svemu bile puke opsjene. A oni seljaci koji bi se preobratili na islam mogli su steci povoljnije uvjete zakupa zemlje - da budu punopravni vlasnici malog posjeda ili ciftluka, obicno od pet do deset hektara zemlje.19

Dakako da je u otomanskoj drzavi bilo probitacno biti musliman. Ipak bismo pogresno shvatili Otomansko Carstvo kad bismo pretpostavili - kao sto se jos pretpostavlja u mnogim standardnim djelima - da je to carstvo bilo strogo ustrojeno na vjerskim osnovama, da je bilo apsolutno podijeljeno s jedne strane na vladajucu klasu muslimana a s druge strane na podanicku klasu nevjernika, koji su bili razvrstani prema miletu (vjeri) kojem su pripadali. Carstvo je tek u potonjim godinama postalo takvo, a u prvom razdoblju turske vladavine na Balkanu podjela nije bila toliko kruta. Glavna razlika nije bila izmedju muslimana i nevjernika, nego izmedju Osmanlija (sto ce reci svekolike vojno-upravne klase u koju su ljudi mogli uci ako su prihvatili osmanlijske nazore i osmanlijska pravila ponasanja) i raje. Arapska rijec iz Kur'ana "raja" ("jato" ili "stado") bila je opca rijec za sav podanicki narod: i muslimani su mogli biti raja, pogotovo ako su, kao Arapi, pokazivali znacajke neosmanlijske kulture. Osnovni osmanlijski pravni sistem nije ovisio o islamskom svetom zakonu nego je proistjecao iz volje sultanove, pa je cesto potvrdjivao svojim autoritetom lokalne zakone i povlastice i samo se podrazumijevalo da nije u sukobu sa svetim zakonom ili serijatom. Tek se postupno, u 16. i 17. stoljecu, islam bolje stopio s nacelima osmanlijstva. Kad su Turci osvojili Bosnu, pa i u sljedecih nekoliko narastaja, i krscanin je mogao postati spahija i dobiti od drzave timar, a da se nije morao odreci svoje krscanske vjere: jedino sto se od njega zahtijevalo bijase osvjedocena privrzenost osmanlijskoj drzavi i prihvacanje njenih zakona i obicaja.20

Iako su Bosnom vladali muslimani, tesko da bi se ona mogla nazvati islamskom drzavom. Nije bila drzavna politika preobracati ljude na islam ili ih siliti da se ponasaju kao muslimani; drzavna je politika jedino bila da drzi zemlju pod vlascu i da izvlaci iz nje novac, ljudstvo i feudalne prihode kako bi mogla zadovoljiti potrebe i u ostalim dijelovima carstva.

To znaci da je osmanlijska vladavina u tom razdoblju mogla biti sasvim podnosljiva, jer je bilo podrucja zivota za koje jednostavno nije marila. Krscanska i zidovska vjera smjele su i dalje djelovati, iako uz razna ogranicenja, smjele su i dalje provoditi svoje vjerske zakone medju vjernicima, na svojim sudovima - barem u gradjanskim sporovima. Ali, istovremeno je ta ogranicenost interesa osmanlijske vlasti za teritorije kojima je vladala ocito vodila u korupciju i ugnjetavanje. Dok je god pokrajinski namjesnik osiguravao ljudstvo i prihode drzavi i drzao povjereni teritorij cvrsto pod svojom vlascu, niko iz carske uprave nije poblize provjeravao kako se on ondje ponasa. Okrutni ili korumpirani pasa uzivao je veliku slobodu u svom djelovanju; namjesnici su mogli biti opozvani zbog neposluha, ali nikad zbog same korupcije. A cinjenica da su pokrajinski namjesnici i vojni komandanti cesto premjestani iz mjesta u mjesto, i da su obicno provodili svega po dvije-tri godine na celu neke pokrajine, bijase tako reci poziv da za sto krace vrijeme izvuku sto vise bogatstva iz povjerenih im teritorija. Bilo je nekoliko vrsta gradjanskog zakona u Otomanskom Carstvu, a postojao je i sveti zakon islama, koji je bivao sve vazniji, ali bi tesko bilo kategoricki ustvrditi da je Otomansko Carstvo bilo pravna drzava.

O osmanlijskom je zakonu na lokalnom nivou brinuo kadija ili sudac. On je bio najvazniji lokalni administrator, a podrucje za koje je odgovarao zvalo se kaza ili kadiluk.2

Odredjeni broj kadiluka tvorio je sandzak, vojno-upravni okrug. Svaki je sandzak bio velika i vazna teritorijalna jedinica, ali je on opet bio dio ejaleta ili pokrajine, najvece sastavne jedinice Carstva.

Prvi sandzak koji su Turci osnovali nakon osvajanja Bosne bijase sama Bosna, s upravnim sjedistem najprije u Sarajevu (do 1553. godine), onda u Banjoj Luci (do 1639.), pa opet u Sarajevu (do devedesetih godina 17. stoljeca), pa onda u Travniku. Sandzak Zvornik, na sjeveroistoku, osnovan je nesto kasnije, a sandzak Hercegovina 1470. godine. U 16. stoljecu osnovano je jos pet sandzaka u obliznjim zemljama, djelomice od teritorija osvojenog u Hrvatskoj i Slavoniji. Do 1580. godine svi su ti sandzaci pripadali ejaletu Rumeliji, pokrajini koja je obuhvacala veci dio Balkana.22

Ali, te je godine donesena odluka da se od njih napravi novi ejalet: Bosna. To znaci da je tim podrucjem vladao pasa najviseg ranga, beglerbeg: gospodar nad gospodarom.

Tako je nastala bosanska cjelina koja je obuhvacala svu danasnju Bosnu i Hercegovinu i neke susjedne dijelove Slavonije, Hrvatske, Dalmacije i Srbije.23

Dok je, na primjer, stara Kraljevina Srbija ostala podijeljena na vise manjih jedinica, od kojih je svaka bila tek jedna od mnogobrojnih sastavnih dijelova ejaleta Budima ili Rumelije, Bosna je uzivala taj posebni status kao izdvojena cjelina sve do kraja osmanlijske vladavine.

_______________________________

1 Lachmann, ur., Memoiren eines Janitscharen, str. 140.
2 O jednom dramaticnom izvjestaju o ekspediciji koja je dopremila hranu u Jajce 1525. godine vidi G. Wenzel, ur., Marino Sanuto világkrónikajának tudósitásai, sv. 3 (=25), str. 332-342.
3 Cirkovic, Herceg Stefan Vukcic-Kosaca, str. 260-267.
4 Sabanovic, Bosanski pasaluk, str. 44-47; Fine, Late Medieval Balkana, str.585-589. s
5 Jezgrovit ali podroban prikaz otomanske ekspanzije vidi kod Shaw, History of the Ottoman Empire, sv. l, str. 55-94. O stvaranju Vojne krajine vidi Rothenberg, Austrian Military Border, str. 17-39.
6 Shaw, History of the Ottoman Empire, sv. l.str. 184-187; Rothenberg, Austrian Military Border, str. 52-61; i vidi ovdje 6. poglavlje.
7 O potpunijem prikazu vojnog poretka vidi Shaw, History of the Ottoman Empire, sv. l, str. 122-131. O poretku u Bosni vidi Sabanovic, "Vojno uredjenje Bosne", posebno str. 216-219 o pomocnim snagama.
8 Najbolji prikaz tog poretka nalazi se u knjizi Papoulia, Ursprung und Wesen der "Knabenlese".
9 Kunt, "Transformation of Zimmi into Askeri", str. 62.
10 Pelletier navodi popis velikih vezira i napominje da je izmedju 1488. i 1858. godine bilo u Bosni 65 namjesnika rodom iz Bosne: Sarajeva, str. 75.
11 Sugar, Southeastern Evrope under Ottoman Rule, str. 58; Shaw, History of the Ottoman Empire, sv. l, str. 114.
12 Rycaut, Present State of the Ottoman Empire, str. 197. Posljednji put je devsirma provedena u Srbiji 1638. godine (Tomasevich, Peasants, Politics, and Economic Change, str. 27). Mozda je bilo i pokusaja da se devsirma obnovi: Sieur de la Croix, sekretar francuske ambasade u Istambulu, zabiljezio je 1684. godine da se devsirma tada provodila svakih deset godina (Mémoires, str. 201-202).
13 Sugar, Southeastern Evrope under Ottoman Rule, str. 56.
14 Lehfeldt, Das serbokroatische Aljamiado-Schrifttum, str. 48; Hottinger, Historia Orientalis, str. 463.
15 Shaw, "Ottoman View of the Balkans", str. 69-70.
16 O pojedinostima vidi Sugar, Southeastern Europe under Ottoman Rule, str. 37-3X; Rycaut, Present Slate of the Ottoman Empire, str. 172-173.
17 O timarskom sistemu vidi Tomasevich, Peasants, Politics, and Economic Change, str. 2X-33; Sugar, Southeastern Europe under Ottoman Rule, str. 98-99, 212.
18 Fine, Late Medieval Balkans, str. 583.
19 Tomasevich, Peasants, Politics, and Economic Change, str. 24.
20 Kunt, "Transformation of Zimmi into Askeri"
21 Kadiluk je mogao biti podijeljen na dvije ili vise nahija, kojima su na celu bili zamjenici sudaca; u Bosni su granice nahija cesto odgovarale starim granicama zupa. Vidi Kresevljakovic, Kapetanije u Bosni, str. 9-10.
22 Osim Pozeskog sandzaka (u Slavoniji) i Zvornickog, koji su bili u Budimskom ejaletu od 1541. do 1580: ibid., str. 10.
23 O pojedinostima vidi ibid., str. 9-10, i Djurdjev, "Bosna", str. 1263.

generator
Posts: 287
Joined: 13/03/2009 18:23
Location: tg

#156 Re: Bosanci, Bosnjaci, Bosancerosi i stranci

Post by generator »

Jopet nanovo a ?'
Vidim ja da vas je pisanje dirnulo ,da li u losem ili dobrom kontekstu to je prema vasem razumijevanju ili shvacanju.
Ne :shock: mojte to shvatiti kao uvrijedu jer zbilja to nije.
Kad se tvrdi da su dobri Bosnjanini stanovnici tzv.jezgrena Bosne koja se je usput prosirila na susjedna podrucja i narode, pretci svih Bosnjaka bez obzira na vjeru.Onda dobijete jedan subjektivan odgovor odmah se osjecate napadnutima,dok istovremeno se dokazuje da su Hrvati izdajnici Bosanstva. :lol: :lol: :lol:
Staro Bosanska imena koja ja pronađo Hrvoje,Stjepan,Ostoja,Tvrtko i slicna zbilja su univerzalna. :idea:
Nije nista osobno.
Kad vec neki tvrde jedno,i misle da su pravu onda je drugima pravo da ...........
http://hr.wikipedia.org/wiki/Povijest_B ... ercegovine

A Noelu trebate podici spomenik. :cry:
Ilirski vitez
Posts: 55
Joined: 11/06/2009 20:05
Location: IV R

#157 Re: Bosanci, Bosnjaci, Bosancerosi i stranci

Post by Ilirski vitez »

da , dakako da cemo povjerovati u sve sto pise na wikipediji a pogotovo na hrvatskom dijelu.
ja cu se registrirat i napisati clanak a onda je pitanje hoces li ti povjerovati :-D a vjerujem da hoces. zapravo sam uvjeren 100% jer se drukcije ne moze ni ocekivati od covjeka kome su glavni izvori informacija Wikipedia.hr i hercegBosna.
Za Hrvoja Vukcica se zna da je imao hrvatsko porijeklo i on je prisao Bosni a Tvrtko, Stjepan i Ostoja su univerzalna imena krscanskih stanovnika slavenskog jezika.
generator
Posts: 287
Joined: 13/03/2009 18:23
Location: tg

#158 Re: Bosanci, Bosnjaci, Bosancerosi i stranci

Post by generator »

Za Hrvoja Vukcica se zna da je imao hrvatsko porijeklo i on je prisao Bosni a Tvrtko, Stjepan i Ostoja su univerzalna imena krscanskih stanovnika slavenskog jezika.[/quote]

Pa eto .......................................
.. ti onda staro bosanskih imena.
Gdje su ona danas?
User avatar
osa
Posts: 10669
Joined: 16/03/2007 14:08

#159 Re: Bosanci, Bosnjaci, Bosancerosi i stranci

Post by osa »

Ilirski vitez wrote:da , dakako da cemo povjerovati u sve sto pise na wikipediji a pogotovo na hrvatskom dijelu.
ja cu se registrirat i napisati clanak a onda je pitanje hoces li ti povjerovati :-D a vjerujem da hoces. zapravo sam uvjeren 100% jer se drukcije ne moze ni ocekivati od covjeka kome su glavni izvori informacija Wikipedia.hr i hercegBosna.
Za Hrvoja Vukcica se zna da je imao hrvatsko porijeklo i on je prisao Bosni a Tvrtko, Stjepan i Ostoja su univerzalna imena krscanskih stanovnika slavenskog jezika.
hrvoje, hrvat a kristjanin, vidiš nisu svi hrvati u bih katolici.
User avatar
osa
Posts: 10669
Joined: 16/03/2007 14:08

#160 Re: Bosanci, Bosnjaci, Bosancerosi i stranci

Post by osa »

tko ono reče da je hrvoje vukčić hrvatinić došljak iz hrvatske, rođeni hrvat iz bosne, djed mu bio knez u ključu, daklei ovi hrvati bjehu u bosni nešto malo prije 19. stoljeća.


Bosanski vojvoda, splitski herceg, Hrvoje Vukčić 1350 - 1416. (otac mu Vukac, knez) glasovitog trećeg imenskog dodatka - Hrvatinić (od djeda Hrvatina, kneza u Ključu 1299. u tzv. Donjim krajevima),rodio se u Kotor Gradu na rijeci Vrbanji(današnji gradić Kotor Varoš u blizini Banja Luke) gdje mu je otac imao baštinu. Oženio se Jelenom, kćerkom cetinskog kneza Ivana Nelipića iz Omiša i tako postao hrvatski vlastelin.
User avatar
BHCluster
Posts: 23260
Joined: 13/09/2007 18:41
Location: Time to get schwifty in here!
Contact:

#161 Re: Bosanci, Bosnjaci, Bosancerosi i stranci

Post by BHCluster »

osa wrote:tko ono reče da je hrvoje vukčić hrvatinić došljak iz hrvatske, rođeni hrvat iz bosne, djed mu bio knez u ključu, daklei ovi hrvati bjehu u bosni nešto malo prije 19. stoljeća.


Bosanski vojvoda, splitski herceg, Hrvoje Vukčić 1350 - 1416. (otac mu Vukac, knez) glasovitog trećeg imenskog dodatka - Hrvatinić (od djeda Hrvatina, kneza u Ključu 1299. u tzv. Donjim krajevima),rodio se u Kotor Gradu na rijeci Vrbanji(današnji gradić Kotor Varoš u blizini Banja Luke) gdje mu je otac imao baštinu. Oženio se Jelenom, kćerkom cetinskog kneza Ivana Nelipića iz Omiša i tako postao hrvatski vlastelin.
Da ali njegovi su dosli iz Hrvatske znaci doselili su se u Bosnu to ti je sve odlicn pise u svome postu Pietje_Bel. A ti OSA to sve vrlo dobr znas i kako te je Pietje_Bel opisao kao jednog obicnog spamera ti stvarno dolici. A on je ovo napisao:
Pietje_Bel wrote:Hrvoje Vukicic Hrvatinic je roden u Bosni ali iako je znaci roden u Bosni njega Tvrtko zove Hrvatom. To je jasno vidljivo kada Tvrtko Kotromanic u povelji zapisuje:" I pride mi Hrvoje Vukicic Hrvatinic sa svojim Hrvatima". On njega znaci ne svrstava u vlastelu Bosansku (u Dobre Bosnjane) nego ga znaci naziva Hrvatom iako je se on (Hrvoje) sam rodio u Bosni. Znaci da nije bilo dovoljno da se rodis u Bosni da bi postao Bosnjanin, vazno je bilo da si prihvacen kao takav i vazno je bilo porijeklo. To sto je on Hrvat je zbog toga sto su mu roditelji dosli iz Hrvatske, mislim da su dobili neku zemlju u Bosni (u svakom slucaju bili su neki bogatiji ljudi). Znaci Hrvoje je Hrvat. Tako ga naziva Tvrtko, roditelji su mu rodeni u Hrvatskoj i on pripada Hrvatskom etnickom skupu. To je isto kao kada su Bosnjaci u 15, 16, 17. vijeku otisli u slavoniju i osnovali ,sela, opstinu "Bosnjaci" i mnogo drugih stvari. Ti ljudi su pripadali Bosnjackom narodu i prvih par stotina godina tako su se sami i nazivali ali tako su ih i drugi nazivali (iako su zivijeli u Hrvatskoj). Tek prilokom dolaska nacija u 19. vijeku su se oni svrstali u Hrvate sto je i logicno.
User avatar
osa
Posts: 10669
Joined: 16/03/2007 14:08

#162 Re: Bosanci, Bosnjaci, Bosancerosi i stranci

Post by osa »

ma jašta zna pietje šta je tvrtko izjavio do u slovo, nema podataka o doseljevanju porodice hrvatinića u bosnu, najstariji podatak je o njegovom djedu hrvatinu, knezu u ključu.
User avatar
BHCluster
Posts: 23260
Joined: 13/09/2007 18:41
Location: Time to get schwifty in here!
Contact:

#163 Re: Bosanci, Bosnjaci, Bosancerosi i stranci

Post by BHCluster »

osa wrote:ma jašta zna pietje šta je tvrtko izjavio do u slovo, nema podataka o doseljevanju porodice hrvatinića u bosnu, najstariji podatak je o njegovom djedu hrvatinu, knezu u ključu.
kao i uobicajeno spamovanje se nastavlja. :-)
Kulin Ali Ban
Posts: 20
Joined: 06/05/2009 20:57

#164 Re: Bosanci, Bosnjaci, Bosancerosi i stranci

Post by Kulin Ali Ban »

Većina vas ( forumaša ) zna ponešto istine. I to je dobro. Potrebno je samo da od nje odvojite neistine, kojih takodjer ne manjka !
Neki od vas su tolerantni i dobronamjerni. Neki baš i nisu, jer ih manje zanima istina i suživot po mjeri čovjeka.
Frustracije koje su posljedica povijesnih nečovječnosti,
prouzročenih pogrešnim vladarskim i predsjedničkim potezima, takodjer su uočljive.
Povijest pišu pobjednici, a na bosanskim ( i ne samo bosanskim ) prostorima pobjednici
su se često smjenjivali, pa su se i "povijesne istine" poprilično pomiješale. Na štetu - jednih, drugih i trećih...!
O Noelu Malcolmu i njegovim djelima imam vrlo pozitivno mišljenje. On je, prije nego li je počeo govoriti i pisati o Bosni,
pročitao na stotine knjiga, obišao brojne muzeje i razgovarao sa desetcima znanstvenika. Pa ipak, nije mi drago kad vidim da jedni drugima
"kao argument" nudite wikipedijske linkove do onoga što je N. Malcolm napisao. Oni koji vole Bosnu i ljube istinu, morali bi se i sami potruditi
i krenuti putevima njenog otkrivanja. Za početak, svi bi mogli pročitati ponešto o stvarima o kojima govorite, prije nego li o njima počnete pisati.
Krive drine se ne ispravljaju silom i frustracijom. Niti svadjom i bitkom. Treba čitati. Čitati, čitati, čitati...! A onda, sa sebi sličnim, prodiskutirati...
i - eventualno - ponešto zapisati. I podpisati !!

P.S.
Ne dopustite da u "borbama za naciju" izgubite čovječnost, jer bi se, u protivnom, moglo dogoditi da u tim bitkama nestane i samoga čovjeka !

...
Sounder
Posts: 418
Joined: 30/03/2009 06:56

#165 Re: Bosanci, Bosnjaci, Bosancerosi i stranci

Post by Sounder »

Pricate o imenima, pa da postavim pitanje o prezimenu.

Da li prezime Bošnjak moze takodjer da prodje kao prezime Jevreja sa podrucja Bosne ili recimo bivse Juge? Da li je iko ikada cuo za Jevreje sa nasih prostora sa tim prezimenom?
bellum batonianum
Posts: 40
Joined: 22/05/2009 12:10

#166 Re: Bosanci, Bosnjaci, Bosancerosi i stranci

Post by bellum batonianum »

Otiso ja ono u Sinj da bi vidio Sinjane i njihovu halku te i Halkarske "dvore" koji se eto konacno
restauriraju.
Citavo to zaledje je puno tradicije i sa time za mene veoma zanimljivo.
Ne ono turisticki, znas kad pokriju citav kameni sokak sa debelim slojem pijeska da bi dorati
kaskali, nego saborno sa strane ne bi li vidio sta pametnog.
A sta to, sad bi neko pito, pametno ?
Pa cuj muci me vec dosta vremena ne samo psiha pojedinih ljudi vec i neki njihov kolektivni razvoj
koji je vjerovatno uticao ne samo na recimo potrosnju odredjenih prehrambenih proizvoda vec i na
njihovu emocijalnu ili npr. eticku svojstvenost.
Uzeci to u obzir kreno sam eto tako glavnim Sinjskim sokakom punim kafica i raje da ih nemozes za
jedan citav dan pobrojat.
Cuj, ja sam mislio ono inkognito jer dok ne otvorim usta, govorio sam ja sebi, nece me niko prepoznat.
Ali ne lezi vraze, nije to Makarska gdje ima i nesto svjetlijih, u Sinju su svi ko da spavaju u Sunpoint-u.
Ja sam stvarno uvijek gledao da svakog ljeta dobijem malo farbe ali ovdje sam bio ko bijeli sir.

Ne pocinji sada cuj more je, sunce, zaledjina itd. ja znam osobno dosta Dalmatinaca, penzionera koji
bocaju, baba koje su pokrivene u crninu koji su svijetliji od Poljaka i koji su dole cinili mozda jednu
Hrvatsku manjinu ali ih je ipak bilo.
Ovde se ljudino moja radilo o necemu drugacijem.
Nema sada koristi da neko pocinje o odredjenoj pigmentaciji koze tkz. Dinaroida ili odredjenim obiljezjima
koji su na licu izrazeni tj. nos, proporcija lobanje i sl. jer i sa tim glupostima, koje u biti iz svakog
magarca prave konja, ovdje nije moguce naci podobno objasnjenje.

Tek sada ja vidim jednog plavca, kesla se i gleda u mom pravcu, te ko davljenik hridini pozuri i ja
k njemu.
Hrvat je, policajac, sa sjevera Domovine te je i njemu izgleda drago da nije jedina kobasica medju
hrenovkama pa bila ona i Bosnjacka.

Vidim ja covjek je ovdje izgubljen i to ne na osnovu molekularnog sastava spoljnih obiljezja vec ono
psihicki, znas mentalno izolovan, sto bi pucanstvo reklo.

I eto tako razveli smo pricu o "tvrdjavi" na brdu, halkarskom Muzeju, historiji igre i dr. palcima kad se
odjednom pojavise pred nama Turci.
Bem ti zrno, ali koji Turci, ovi su bili ne samo izgledom lica kao Anatolci ili Grci vec su nosili caksire i
prsluke ko da su se Osmanlije teleportirale iz proslosti.

"Sinjski alkari glavom i bradom", rece moj Hrvatina malo postidjeno.
Nose kalpake (turski: kalpak-vojnicka kapa) sa celenkom (turski: celenk-srebreni nakit u obliku
perjanice) ponosito ko da su u samoj Turskoj.
Obuceni u jecermu (turski: gecirme) pa preko nje dolama (turski: dolama-odijelo janjicara) sa
gajtanima (turski: gaytan) uz to corde, toke, jatagani, fiseklije itd.

Pa u Turskoj je svake godine na tristo razlicitih mjesta halkarska igra ali je ovako tradicionalno i
uvjerljivo ni oni sami ne prave.

Kazu oni su to vidjeli od turcina pa preuzeli kao razonodu.
Ma koju razonodu kada se zna da su ti isti razorili tri hiljade hrvatskih naselja i porusili vise od
500 crkvi i samostana, iskorijenili par zadnjih pravih Hrvatina i time indirektno pomogli madjarskim
Sandorima i venecijanskim zabarima da nasele vlaske cobane cak do Slovenije.
Bosnjaci i uzese vjeru kao jedinu mogucu zastitu od tih Turcina.
Jer u bosnjackim selima sa zelenim barjakom Turcin nije smio ni nos da proviri visili su u slobodno
vrijeme u pravoslavnim i katolickim mjestima.
Bosnjak je svoju zenu i scerku zavijao u cador ne samo jer je to bilo moderno ljudi moji.

Ali neka, mislim ja sam u sebi, ja sam vas skuzio a vi sada guslajte o nekoj bitci koja nije ni zabiljezena
ili o junackoj odbrani tvrdjave samo zato jer je smotani beg pao sa konja i slomio vrat.

Mirjana Polić-Bobić, ”Dva izvještaja o naseljavanju muslimana u Liku i Krbavu” Zagreb, 1991:
U izvještaju španske ambasade u Veneciji 23. marta 1560. god. stoji kako se u područje Like i
Krbave doseljava ”više od 15.000 turskih obitelji
Drugi izvjestaj:
”...je na granici Zadra, doseljeno osam tisuća turskih obitelji, a očekuje se još četiri
tisuće
...”


Naseljavanje turskoga stanovnistva u 16 stoljecu je u Lici, Krbavi i u danasnjoj Dalmaciji ostavilo
jedan duboki trag.

Npr. u Drnisu je bilo pet dzamija sa mahalama.
U Skradinu su polovinom 17. stoljeca postojale tri dzamije sa mahalama.
U Zemuniku su 1604. god. postojale 92 muslimanske i 19 krscanskih kuca te 8 neozenjenih.

Livno je 1574. god. imalo 653 muslimanske i 6 krscanskih kuca
U Livnu je 1604.-e godine bilo 9 muslimanskih i samo 1 krscanska mahala
Do kraja 17. stoljeca su izgradjene jos cetri dzamije.

Knin je imao u 17. stoljecu tri mahale tj. dvije dzamije i mesdzid.
90 kuca ozenjenih muslimana, 8 kuca neozenjenih odraslih muslimana i 6 krscanskih kuca.

Sinj je bio cisto muslimansko naselje sa 60 kuca.

Kornelija Jurin Starcevic, "Islamsko-osmanski gradovi dalmatinskog zaledja":
"U svim naseljima gradskog znacaja juzno od Dinare i Velebita zajedno pocetkom 17. stoljeca
registrirano je nesto vise od sest stotina kuca, u kojima je zivjelo 87 % muslimanskog, te 13 %
krscanskog pucanstva.
"


Ljudi moji sta se dogodilo sa tim silnim dijelom turskog stanovnistva ?
Nasi susjedi imaju veoma jasan odgovor na to: iseljeno.
Jest, jest iseljeno malo sutra, to vi mozete pricati babama, onaj ko je uzeo malo vremena i
ko se prodjiro po zaledjini od Imotskog preko Cetine, Krke, Zrmanje do Senja nece tako lako
uzviknuti "braco Slaveni" ili "braco Iliri".

Karl Kaser "Popis Like i Krbave 1712" :
"Vec kratko vrijeme nakon osvajanja Like bilo
je odluceno da muslimanskom stanovnistvu, koje je
ostalo u Lici, treba pruziti priliku da prijedje na katolicku vjeru.
Vjerska konverzija tim je obiteljima pru-
zala mogucnost da zadrze i da dalje obradjuju svoju
zemlju."


Tadasnji grof Herberstein iz Karlovca je pismeno zamolio vladara da dozvoli pokrstavanje
licko-krbavskih muslimana, sto je ovaj i dozvolio.

Lopasic, "Croatica",1885:
"Relation von der gewesten herrn generallen zu Carlstatt,
graffen I.I. von Herberstein wegen eroberung Licae
vnd Corbaue, vnd dessen vorschlag, dass denen Türkhen,
so alda verbleiben vnd getaufft worden, ihre guetter vnd
grundt, wie sie es vorhero gewessen, gelassen werden
möcht.
Datirt Carlstatt, 26. Jullij 1689."


"Grofa Herbertsteina zbog osvajanja Like i Krbave i
njegovog prijedloga da se onim Turcima,
koji su tu ostali i koji su pokrsteni, ostavi njihovo
imanje onoj cijelini kako su ga i prije imali."

Naravno da se pri pokrstavanju te sile od ljudi moralo brinuti i o
objektima za bogosluzje.
U Drnisu je npr. dzamija koju je 1692.-e god. izgradio Sahin aga Terzibalic pretvorena
u crkvu sv. Barbare a druga dzamija koja je stajala u samoj tvrdjavi je postala
crkva sv. Ante.

Tadasnji brinjski pop Marko Mesic je 25. srpnja 1689 pisao vikaru Senjske biskupije
Bozicu da ce, "u utorak poiti kerstiti Turke u Liku" i da mu usto treba "doktrina"
Hrvatska i drugih hrvatskih knjiga "doktrinu heruaczku, zach ie ja nimam, y kakouih
drugih heruaczkih knixich"
te i svetog ulja sto moze vise jer je tih ljudi dostaaaa,
"Szuetoga ulia posalite mi, sto sze veche more, zach ie tih liudi dosta".

Ma jasta Marko namazi ih sve od reda, neka uce drugi kako se od Turcina pravi Hrvat.

Lopasic, "Croatica",1889:
"Ja pop Marko Mesic, arkizakan Like i Krbave,
svidocim ....Turci, ki su ostali u Perusicu, da ce se krstiti, svi su izasli
pred grad, i pocel je meni govoriti, da im povim, da ki godar se hoce
krstiti i veran biti g. Bogu, veri katolicanskoj i njih cesarovoj svitlosti"
Pisano u Musaluku, na 26. marca 1709."


Medjutim najbrojniju skupinu tog novokomponovanog hrvatskog stanovnistva cine Vlasi.
Diljem citave Hrvatske, od Osjeka pa do Zagreba te i diljem citavog primorja je austro-ugarski
car naselio Vlahe kao vojne granicare.
U 18. stoljecu zivi u citavoj Lici i Krbavi nevjerovatnih 14,2 % Hrvata.

Karl Kaser "Popis Like i Krbave 1712" :
"Vlaske su obitelji godine 1712. sa 74,0% udjela u cjelokupnom
broju obitelji uvjerljivo dominirale. Druga najbrojnija
skupina bili su Hrvati s 14,2%."

Bilaj 106 Hrvati
Brusane 130 Hrvati
Bruvno 658 Vlasi
Budak 258 Hrvati
Bunic 1.376 Vlasi
Divoselo 591 Vlasi
Gracac 1.651 Vlasi
Josane 589 Vlasi
Kaludjerovac 163 Hrvati
Komic 347 Vlasi
Korenica 1.691 Vlasi
Lovinac 1.417 Bunjevci
Mazin 495 Vlasi
Medak 1.160 Vlasi
Mekinjar 632 Vlasi
Mogoric 715 Vlasi
Musaluk 136 Hrvati
Mutilic 497 Vlasi
Novi 462 Hrvati
Ostrovica 408 Vlasi
Pazariste 1.047 Bunjevci
Pecane 142 Vlasi
Perusic 961 Novokrscani
Pisac 602 Vlasi
Ploca 527 Vlasi
Podlapac 409 Hrvati
Popina 1.212 Vlasi
Pocitelj 504 Vlasi
Raduc 775 Vlasi
Ribnik 202 Hrvati
Siroka Kula 668 Vlasi
Smiljan 1.153 Bunjevci
Srednja Gora 431 Vlasi
Udbina 527 Hrvati
Visuc 611 Vlasi
Vrebac 746 Vlasi
Zvonigrad 1.292 Vlasi

Pavelic Rikard 1973 , Zagreb :
„Grof Marsigli, predsjednik Povjerenstva, koje je zajedno s osmanskim vlastima
utvrdivao granicu prema odredbama Karlovackog mira, nazvao ih je "Primorskim Hrvatima"
(Meerkroaten). Oni nisu ipak bili istinski Hrvati, vec prije Vlasi.“


Hrvati su care moj u medjuvremenu gotovo iscezli.
U Zagorju kazu zive zadnji primjerci ali ih se moze vidjeti samo nocu kad je mjesec pun.
civis
Posts: 37
Joined: 02/07/2009 20:49

#168 Re: Bosanci, Bosnjaci, Bosancerosi i stranci

Post by civis »

Jedan pregršt veoma, veoma značajnih i interesantnih činjenica koje vrijedi pročitati par puta.
Nadam se da će ih biti još.
pozz
User avatar
zunazu
Posts: 1429
Joined: 02/11/2014 11:20

#169 Re: Bosanci, Bosnjaci, Bosancerosi i stranci

Post by zunazu »

Bossona
Posts: 5117
Joined: 21/12/2020 03:28

#170 Re: Bosanci, Bosnjaci, Bosancerosi i stranci

Post by Bossona »

Damir Marjanović: Bosanci/Bošnjaci su na ovim prostorima 25.000 godina !!!

26.09.2012
Šef Laboratorija za forenzičku genetiku na Institutu za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju u Sarajevu, prof. dr. Damir Marjanović, izjavio za agenciju Anadolija (AA) kako su istraživanja regionalnog ekspertnog tima genetičara pokazala da današnji Bosanci i Hercegovci u svojim genima imaju zapisane informacije ljudi koji su na ove prostore došli prije 25.000 godina.

“Oni su ovdje ‘prezimili’ zadnje ledeno doba. Također, tu nam je genetička ostavština neolitskih skupina koje su sa sobom donijele poljoprivredu, koja se u Europi počela širiti sa ovih prostora. I dodatno, tu su preci koji su nam došli iz pravca Euroazije”, kazao je Marjanović.

Kompleksne migracije

Šef laboratorija za forenzičku genetiku u Sarajevu napomenuo je kako su sve migracije, koje su se desile na prostoru današnjeg Balkana, vrlo kompleksne i kako se nisu se odvijale mjesecima ili godinama, već decenijama i vijekovima.

“Svaka istorijska epizoda, od ledenog doba do dolaska poljoprivrednika, dolaska i nestanka Rimskoga carstva, migracija slavenskih plemena, širenja Otomanske imperije i još mnogo drugih manjih, ali ne i manje bitnih istorijskih momenata, ostavile su manji ili veći trag na genetičkom nasljeđu ljudi sa ovih prostora”, naveo je Marjanović.

Ovaj poznati stručnjak za genetički inženjeringa naglasio je kako je populacija Balkana, a posebno Bosne i Hercegovine, vrlo heterogena.

“Možemo zaključiti da se populacija BiH, kao i populacija cijelog zapadnog Balkana može pohvaliti izuzetnom raznolikošću humanog genetičkoga bogatstva“, zaključio je Marjanović.

Ocijenio je kako je zajedničko istraživanje regionalnog tima eksperata za genetiku dokazalo da i genetičari u BiH imaju kapacitete da realiziraju i najzahtjevnije znanstvene studije iz oblasti.

Jedna od značajnijih komponenti studije koju je Marjanović obavio zajedno sa poznatim stručnjacima za genetiku iz regije, odnosi se na migracijske procese modernog čovjeka.

“Svi ovi projekti ukazuju na to da ovaj region, pa samim tim BiH, imaju jako zanimljivu povijest. Dokazano je da je paleolitski čovjek na ovim prostorima tražio spas i utočište od zadnjeg ledenog doba i da dobar dio današnjeg stanovništva BiH čine direktni potomci tih ljudi”, kazao je Marjanović.

Geneetika ne prepoznaje naciju ili etničku grupu

Istakao je da, i pored činjenice da se pokušavaju zloupotrijebiti rezultati naučnih studija o genetskoj stukturi na Balkanu, geenetika ne prepoznaje naciju ili etničku grupu.

“U znanosti, bar u onoj kojom se ja bavim, ne postoje hrvatski, srpski ili bošnjački geni. Takvu sintagmu nećete čuti da upotrebljava onaj ko je barem jednom slušao neko predavanje iz humane populacijske genetike. S druge strane, svaki će vam genetičar potvrditi da, što se tiče ljudskoga roda, ne postoje dvije populacije koje su genetički identične”, kazao je Marjanović i poručio da je osnovni cilj istraživanja bio provjeravanje postojećih znanstvenih modela iz oblasti genetike.

„Ni na kraj pameti nam nije bilo da dobijene rezultate koristimo u svrhu svađanja ili mirenja različitih grupa na ovim ili drugim prostorima. Znanost nema te kapacitete ali ni intencije”, zaključio je u razgovoru za agenciju Anadolija šef Laboratorija za forenzičku genetiku na Institutu za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju u Sarajevu, prof. dr. Damir Marjanović.
I2a je najstarija evropska i izvorno balkanska haplogrupa i što je najvažnije za poentu priče koja je zapoceta, veze nema sa slavenskom R1a što znači da Bošnjaci NISU SLAVENI jer samo 15% njih ima slavenske gene !
https://www.klix.ba/vijesti/bih/marjano ... /141213015

Image
GRANICE BOSNE SU OMEĐENE STEĆCIMA.
Stečci su nadrgrobni spomenici naših predaka koji leže ispod njih da vjekovno svjedoće o našoj historiji i našim korijenima uprkos svim okupatorima i komšosusjednim, podlim i ljubomornim falsfikatorima koji su otimali naše i svojatali ga.
Granice dominantno domicijelne Ilirske genetska zastupljenost I2 a kao i raspored stećaka se poklapaju sa granicam srednjevjekovne Bosne

Image
Image

BOSNA U ZEMLJI SRCA I DUŠE ILIRA

Zbori Bošnjak Dinari planini,
pogled baca Imotskoj ravnini-
Znaš li majko to je davno bilo
Rimska mora nasrnula s`mora;
Biokovo opkoliše naše
te Velebit svojom grudom zvaše.
Iz njedra ti otrgnuli Duvno,
kroče Hlivnom, Vakufom pa Unom;
Vrbasom su stigli sve do Save,
lijepom Sanom Bosni lanac prave,
kroz Visoko prijete Srebrenici,
Drinu robe Rimski nevjernici.
Šuti silna planina i sluša,
pozna majka kad je dijete kuša-
Jeste sine nisu bili prvi
svaki korak kostao ih krvi,
Bili bitke četri duga ljeta
zvali vojsku sa svih strana svijeta;
Ali prođe i to, Rimljani su pali,
šta je Bosna nikad nisu znali.
Sada miruj i ne brini sebe
snove snivaj majka cuva tebe,
neće dušman nikad imat mira
u zemlji srca i duše Ilira.

Image

Image
Banovina Bosna 768 -900 godine.

Oxford Clarendon Press, Edinburgh.


Image
Piaty
Posts: 5554
Joined: 01/12/2020 00:58

#171 Re: Bosanci, Bosnjaci, Bosancerosi i stranci

Post by Piaty »

Ne mogu se slike otvoriti. Mozes ih prebaciti negdje drugo oa da vidim.
User avatar
stubrijez
Posts: 1068
Joined: 09/11/2012 11:12

#172 Re: Bosanci, Bosnjaci, Bosancerosi i stranci

Post by stubrijez »

Problem je jasan i nerjesiv... bosnjak nekad i sad su dva razlicita pojma. Pojam bosnjak kroz historiju je sporadican a kontinuitet Bosne kroz srednji vijek i ranije upitan. Pored ostalih, sad u Bosni zive srbi, hrvati i samoprozvani bosnjaci tj. muslimani kako su ih zvali dugo vremena prije 90ih. Prvo dvoje se ne smatraju bosnjacima jer su prihvatili novi identitet odnosno poistovijetili se sa narodom susjednih zemalja ili su to i bili. Muslimani bi da se restartaju kao bosnjaci ali iskljucivo u modernom kontekstu kao muslimanski bosanci sto je neprihvatljivo svima. Sve je to nasadjeno naopako od samog pocetka i nece biti rijeseno, samo nikako da skontamo to i okrenemo paznju na puno vaznije stvari.
Piaty
Posts: 5554
Joined: 01/12/2020 00:58

#173 Re: Bosanci, Bosnjaci, Bosancerosi i stranci

Post by Piaty »

stubrijez wrote: 18/08/2021 17:15 Problem je jasan i nerjesiv... bosnjak nekad i sad su dva razlicita pojma. Pojam bosnjak kroz historiju je sporadican a kontinuitet Bosne kroz srednji vijek i ranije upitan. Pored ostalih, sad u Bosni zive srbi, hrvati i samoprozvani bosnjaci tj. muslimani kako su ih zvali dugo vremena prije 90ih. Prvo dvoje se ne smatraju bosnjacima jer su prihvatili novi identitet odnosno poistovijetili se sa narodom susjednih zemalja ili su to i bili. Muslimani bi da se restartaju kao bosnjaci ali iskljucivo u modernom kontekstu kao muslimanski bosanci sto je neprihvatljivo svima. Sve je to nasadjeno naopako od samog pocetka i nece biti rijeseno, samo nikako da skontamo to i okrenemo paznju na puno vaznije stvari.
Ne treba biti ni zadrt ni glup. Znamo svi da je Bosnjak isto sto i Bosanac. Kada bih znao kojih ce biti vise i ja bih se tako izjasnio. Vise je Bosnjaka pa je logicno biti Bosnjak. Treba li stvarno napominjati da su to sinonimi iako tako razlicito zvuce :lol:
User avatar
stubrijez
Posts: 1068
Joined: 09/11/2012 11:12

#174 Re: Bosanci, Bosnjaci, Bosancerosi i stranci

Post by stubrijez »

Piaty wrote: 18/08/2021 20:25
stubrijez wrote: 18/08/2021 17:15 Problem je jasan i nerjesiv... bosnjak nekad i sad su dva razlicita pojma. Pojam bosnjak kroz historiju je sporadican a kontinuitet Bosne kroz srednji vijek i ranije upitan. Pored ostalih, sad u Bosni zive srbi, hrvati i samoprozvani bosnjaci tj. muslimani kako su ih zvali dugo vremena prije 90ih. Prvo dvoje se ne smatraju bosnjacima jer su prihvatili novi identitet odnosno poistovijetili se sa narodom susjednih zemalja ili su to i bili. Muslimani bi da se restartaju kao bosnjaci ali iskljucivo u modernom kontekstu kao muslimanski bosanci sto je neprihvatljivo svima. Sve je to nasadjeno naopako od samog pocetka i nece biti rijeseno, samo nikako da skontamo to i okrenemo paznju na puno vaznije stvari.
Ne treba biti ni zadrt ni glup. Znamo svi da je Bosnjak isto sto i Bosanac. Kada bih znao kojih ce biti vise i ja bih se tako izjasnio. Vise je Bosnjaka pa je logicno biti Bosnjak. Treba li stvarno napominjati da su to sinonimi iako tako razlicito zvuce :lol:
Nije to vise isto... To jeste bio sinonim nekada apsolutno si u pravu. Danas, Bosanac je stanovnik Bosne, a Bosnjak nacionalna prirpadnost. To i jeste problem.
User avatar
Hajvan
Posts: 9602
Joined: 25/10/2008 13:21
Location: SaraJovo

#175 Re: Bosanci, Bosnjaci, Bosancerosi i stranci

Post by Hajvan »

stubrijez wrote: 19/08/2021 16:05
Piaty wrote: 18/08/2021 20:25

Ne treba biti ni zadrt ni glup. Znamo svi da je Bosnjak isto sto i Bosanac. Kada bih znao kojih ce biti vise i ja bih se tako izjasnio. Vise je Bosnjaka pa je logicno biti Bosnjak. Treba li stvarno napominjati da su to sinonimi iako tako razlicito zvuce :lol:
Nije to vise isto... To jeste bio sinonim nekada apsolutno si u pravu. Danas, Bosanac je stanovnik Bosne, a Bosnjak nacionalna prirpadnost. To i jeste problem.
ima odgovor na pocetku teme:
A-ZO wrote: 29/05/2009 15:13 Izmedju ostalog, veliki je problem kad jedna drzava ima u svom nazivu dva naziva, jer na taj se nacin anulira smisleno rjesenje za naziv stanovnika te drzave i njihovu perspektivu, te generise sijaset novih nerjesivih rebusa, od toga pocinju sve zavrzlame umnozene sa svim ostalim regionalnim, narodnim, vjerskim i ne vjerskim kombinacijama...
Post Reply