Bolnica 'Dr A. Nakaš' se zatvara?

[hrasno38]

Za sve građane Sarajeva i ostale Bosance i Hercegovce kojima je BiH, ime dr. Bakira Nakaša je tokom ratnih godina predstavljalo sinonim otpora i prkosa ali i ljekarske stručnosti te svete odanosti profesiji koja je u opkoljenom gradu spašavala ljudske živote i obraz ljudskom rodu.

Zajedno sa bratom Abdulahom nakon rata je od Opšte bolnice uspio napraviti moderno bolničko zdanje kojeg se nebi postidjele ni mnogo razvijenije sredine.

Nakon smrti njegovog starijeg brata, Opšta bolnica dobija ime “Prim. dr. Abdulah Nakaš”, a dr. Bakir nastavlja upravljati bolnicom sve do februara 2013. godine, kada je voljom vladajućih struktura, na njegovo mjesto zasjela dr. Sebija Izetbegović, supruga aktuelnog člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića.

Gospođa Izetbegović je da podsjetimo nedavno izabrana za direktora Kliničkog centra Satrajeva, kada je i započela agonija Opšte bolnice, pošto je odmah potom i zvanično objlodanjeno da je pripremljena njena likvidacija.

Od tada pa do danas traje neravnopravna borba i igra živaca između vladajuće oligarhije, sa jedne, te uposlenika opšte bolnice, sa druge strane, kojima su , po mnogima nenadano, u pomoć priskočili brojni građani, što očito pokazuje da nisu zaboravili svoje heroje iz najtežeg perioda i da su prepoznali novu ublehu vladajućih stranaka. Jedan od onih koji je bez ikakve dileme stao na “barikade” ispred Opšte bolnice, bio je naravno i dr. Nakaš, što je i razlog za ovaj razgovor.

Kliker : Gospodine Nakaš , skoro cijeli svoj radni vijek proveli ste u Vojnoj, odnosno Opštoj bolnici u Sarajevu koja nosi ime po vašem rahmetli bratu dr. Abdulahu. Kako ste doživjeli najavu aktuelne vlasti da pod krinkom reforme zdravstva ukine ovu moderno opremljenu bolničku ustanovu koja evo već više od 150 godina pruža zdravstvene usluge građanima Sarajeva i BiH?

Dr. Nakaš : Nisam bio baš previše iznenađen. Već od 1992. godine, u maju mjesecu, kada smo preuzeli Vojnu bolnicu od Jugoslovenske Armije, aspiracije iz tadašnjeg rukovodstva, pod patronatom SDA stranke, za preuzimanjem (čitaj gašenjem) ove ustanove bile su vidno izražene. U jedenom navratu je čak bila i napisana naredba da se sva sredstva; lijekovi, sanitetski potrošni materijal, hrana, rezervni dijelovi i mobilna medicinska oprema prenesu u Klinički centar, kao i kadrovi koji su tada ostali od bivše Vojne bolnice.

Na našu sreću bolnica je već bila registrovana kao novi pravni subjekt pod nazivom Državna bolnica Sarajevo, tako da je taj plan propao, a mi smo nastavili rasti iz dana u dan i formirali kvalitetnu osnovu za rad ove naše ustanove. Narednih godina u nekoliko navrata pokušavali su isti scenarije sve do 2000 godine kada je donešena odluka da se uradi elaborat o mjestu i ulozi ove bolnice u mreži bolničkih kapaciteta u Sarajevu.

Na osnovu tog elaborata, koji su sačinili stručnjaci Zavoda za javno zdravstvo Kantona Sarajevo, bolnica je te godine formirana kao Opća bolnica Sarajevo i kao takva nastavila rad sve do 2006. godine kada joj je dodjeljen naziv po mom rahmetli bratu Abdulahu koji je bio dugogodišnji šef hirurških disciplina u našoj bolnici, potom Glavni hirurg Armije BiH tokom afresije na BiH, te osnivač i dugogodišnji predsjednik Nezavisnog sindikata radnika u zdravstvu u Federaciji BiH.

Svjestan potrebe za racionalizacijom troškova znao sam da će uslijediti reforma i bolničkog sektora, ali ne i da će to dovesti do ukidanja ove reprezantativne zdravstvene ustanove.

Kliker: Zahvaljujućči čini mi se najviše društvenim mrežama građani Sarajeva su ustali protiv ove očito bahate odluke. Može li međutim samo građanski aktivizam anulirati i poništiti početak gašenja Opšte bolnice, koji je prema nekim najavama već počeo ?

Dr. Nakaš : Svjesni činjenice da na ovaj način građani Sarajeva gube jednu značajnu instituciju koja je u svojoj dugogodišnjoj tradiciji bila potpuno orjentisana njihovim potrebama, građani Sarajeva su se usprotivili ovoj suludoj ideji i brzo, uz pomoć modernih tehnologija, stvorili pokret za odbranu ove ustanove, na način koji je bio najefikasniji, stalni pritisak na vlast da nema pravo zatvarati ovakvu instituciju bez mišljenja struke i učešća svih zainteresiranih subjekata u ocjeni opravdanosti tog poteza. Na taj način građani su u kratkom vremenskom roku od dva dana spriječili ovu ishitrenu, bespravnu i neutemeljenu ideju o preselenju resursa u Univerzitetski klinički centar i praktično gašenju Opće bolnice.

Kliker:U javnosti je formirano mišljenje da je ovaj slučaj rezultat ispunjavanja želje člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića svojoj supruzi Sebiji. Nekako mi se ovo objašnjenje čini previše jednostavno . Šta se po vašem mišljenju iza brda valja dr. Nakaš?

Dr. Nakaš : Na prvi pogled to tako i izgleda. Neostvarena želja supruge Bakira Izetbegovića da vlada Kliničkim centrom datira više godina, a posebno nakon što je izgubila poziciju šefa svih kliničkih disciplina (majka i dijete) na Jezeru kao i šefa ginekologije i akušerstva te bila “prisiljena” da prihvati novu funkcuiju direktora Opće bolnice “Prim. Dr. Abdulah Nakaš” u martu 2013. godine.

Vjerovatno se sada, sa parlamentarnom većinom koju imaju u Skupštini Kantona Sarajevo, stvorila mogućnost da se ranije aspiracije Stranke demokratsske akcije i nekih njenih lidera u preuzimanju kontrole nad svim bolničkim kapacitetima čime postaju stvarni “kontrolori života i umiranja građana u Kantonu Sarajevo”. Osim toga, na ovaj način oni ovladavaju sa ukupnim sredstvima koja se odvajaju za bolničku zaštitu, a ona su gotovo polovica od ukupnih sredstava Zavoda zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo na godišnjem nivou.

Kliker : U jednom od svojih reagovanja na ovaj slučaj rekli ste da su ga inicirali skorojevići koji su rat proveli u Hrvatskoj i Turskoj, a oštro ste odgovorili i premijeru kantona Konakoviću .

Dr. Nakaš : Navedene reakcije su i suviše blage u odnosu na bahatost koju pokazuju nosioci ovih aktivniosti u Kantonu Sarajevo. Osim toga u mojim izjavama nema nikakvih lažnih tvrdnji, jer je supruga Bakira Izetbegovića agresiju na Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu provela je u navedenim zemljama. Ono što je karakteristika u svakodnevnom ponašanju sadašnjeg premjera Kantona Sarajevo jeste da se “razumije”, puno više, u sve oblasti (privreda, obrazovanje, energetika, socijalna zaštita, zdravstvo…) od bilo kojeg stručnjaka koji su se školovali, radili i ostvarili značajne rezultate, često međunarodno priznate, u svom svakodnevnom radu i ukupnoj karijeri.

Da bi ste mogli kompetentno diskutovati, a pogotovo donositi odluke i djeliti lekcije o zdravstvu, morate prvo završiti studij medicine, koji traje šest godina, obavezni ljekarski staž, praksu u radu sa pacijetnima u trajanju od najmanje dvije godine, te neku od specijalizacija koje traju od četiri do šest godina. Tek nakon toga počinjete sticati iskustvi i zrelost, prizmanje te mogućnost za donošenje odluka.

Naš premjer, premjer to vrlo jednostavno radi na konferencijama za štampu, na istupima na TV i u kuloarima, dijeleći lekcije svima pa i ljekarima i ostalim zdravstvenim radnicima, kako šta treba uraditi u pojedinim oblastima, baš kao da je verificirani ekspert za svaku tu oblast.

Kliker : Ljekari i tehničko osoblje Vojne Bolnice su bili istinski heroji opkoljenog Sarajeva pa me interesuje zašto danas uglavnom šute. Kako objašnjavate činjenicu da se u javnosti jedino čuje glas dr. Stevanovića i znači li to, da danas , zbog straha od gubitka posla, ne smiju da govore ni najbolji , odnosno najobrazovaniji građani BiH?

Dr. Nakaš : Sami ste dali odgovor na Vaše pitanje. Mobing, ucjene, praćenje i stalni nadzor, bili su svakodnevnica radnika Opće bolnice od 2013. godine do danas, a uskoro će biti i radnika u Univerzitetskom kliničkom centru. Neki ljudi imaju svoje JA i ne plaše se za svoju budućnost te slobodno izražavaju svoje mišljenje i svaki dan će ih biti sve više i više. Glas dr. Stevanovića u tome je najjači što samo potvrđuje njegovu spremnost da preuzme punu odgovornost za svoje riječi i djelovanje, te uz pomoć ljekarske komore Kantona Sarajevo i Federacije BiH, osigura nesmetano provođenje evaluacije i opravdanu racionalizaciju bolničkog sektora u sarajevskom kantonu.

Na kraju, da javnost ne bi pogrešno shvatila naše djelovanje, dajemo punu podršku procesu racionalizacije ali smo apsolutno protiv gašenja Opće bolnice “Prim. Dr. Abdulah Nakaš” Sarajevo. Ukoliko se pokaže potrebnim racionalizirati bolničke kapacitete, uradimo to na takav način da stvarno uspostavimo pravičan referalni sistem zbrinjavanja pacijenata od primarne zdravstvene zaštite (porodične/obiteljske medicine), preko specijalističko-konsultativne i bolničke zaštite sekundarnog nivoa, pa sve do visokodiferencirane tercijaerne zaštite na nivu Univerzitetskog kliničkog centra.

Ako se to uradi na pravilan način, rezultat će biti iznenađujući za sadašnje zagovače ukidanja Opće bolnice, te će umjesto toga nametnuti kako kadrovsko tako i materijalno tehničko jačanje kapaciteta Opće bolnice za pružanje usluga sekundarnog nivoa i na taj način osigurati njen dalji rad u ovoj 150. godišnjici njenog postojanja i rada.

Halil Šetka (Kliker)

[Matzan]

DR. EDO JAGANJAC, RATNI HIRURG: Ne pravdajte se "viškom" kreveta, nego recite gdje je novac za zdravstvo?
Doktor Edo Jaganjac, sarajevski hirurg koji je tokom rata radio u Vojnoj bolnici, a danas živi i radi u Pragu, napisao je otvoreno pismo povodom planiranog spajanja Opće bolnice "Prim.dr.Abdulah Nakaš" sa UKCS-om. Prenosimo dio njegovog pisma...



Dragi prijatelji,


već danima se noću budim, piljim u mrak, vrtim u krevetu ili ustanem, pa šetkam po kući. Onda malo pričam sam sa sobom, pa mašem rukama... Kao da me more teške brige. Ali, nije to!

Razjeda me nemoćni bijes i... nepravda, nepravda, nepravda...

Zatvara se Vojna bolnica (Opća bolnica "Prim.dr. Abdulah Nakaš")! Da li je to stvarno moguće?

Spojiće se s Kliničkim centrom, tako što će zaposlenike, u najboljoj tradiciji etničkih čistki Radovana Karadžića, natjerati da "dobrovoljno" potpišu "molbu" za prelazak na Koševo, inače: ostaće bez egzistencije.

Bravo. Dobro ste naučili.

Sram vas bilo!

Kažete da je previše kreveta? Onda je logično da porušite ono ruglo od starih propalih zgrada na Koševu, a ne modernu Opću bolnicu. Ali, pardon, vi ne rušite, nego pretvarate u hotel ili kancelarije, a po novom to zovete "spajanje".

Provjerio sam i taj vaš "višak" kreveta. Nije tačno. Po svim mjerilima i kriterijima cijela Federacija BiH ima čak manjak kreveta. Problem je negdje drugo. Pare. Skoro trećina entiteta vam nije osigurana! Ili nemaju posao, ili im gazda ne uplaćuje zdravstveno. Ti nesretni ljudi ne mogu da se liječe. Zbog toga su vam kapaciteti prazni. Zato što je država katastrofalno neosigurana! Zar Vlada ne bi trebala time da se bavi, a ne pretvaranjem Bolnice u kancelarije?

A gdje je novac za zdravstvo? Javna je tajna da se za zdravstvo odvajaju ogromne pare, ali ne dođu do bolnica. Posude ih za penzije ili za dugove ili za ko zna šta drugo, pa onda bolnica ne može platiti lijekove, pa fabrika lijekova nema za sirovine, pa proizvođač sirovina nema da plati ratu za dug... i sve tako u krug.

I onda Bolnica dužna? Ma nemoj. Sve su bolnice u Bosni i Hercegovini dužne. Cijela BiH je dužna.

Opća bolnica ima ponosno ime - "Prim. dr. Abdulah Nakaš". Za nas koji smo imali privilegiju da ga znamo, on se zvao Nale. Sjećate li je ga upšte? Ja ga dobro pamtim.

Bio je najbolji hirurg na svijetu. Njegova fotografija visi na zidu moje ljekarske sobe u Pragu. Zašto? Zato što nikada nisam sreo boljeg čovjeka od njega.

Kad je JNA otišla iz Bolnice, ostalo je tridesetak ljudi, među njima nekoliko doktora. Za direktora je imenovan Bakir Nakaš, a Nale je imenovan glavnim hirurgom Armije BiH. Ni mi, a ni, on nismo baš znali šta to znači, ali latio se organizacije zdravstva u gradu.

Bio je svugdje, donosio je odluke i naređenja i preselio se u Bolnicu. Borio se zajedno sa nama, znojio se s nama, plakao je s nama i brinuo o nama.

Bili smo stalno u sali... Okolo se ratovalo. U Bolnicu nam se odmah uselila ekipa Sky Newsa. Svijet je tada bio zasut lažima Radovana Karadžića da se u Sarajevu ne događa baš ništa, osim što "islamski fundamentalisti u gradu zavode teror nad nedužnim Srbima". Nije govorio o tome da upravo on, i nas i te nedužne Srbe, neprekidno zasipa hiljadama granata.

Sky News je u svijet poslao čuvene snimke zapaljivih metaka i granata koje noću lupaju po Skupštini, pa je svijet ipak saznao da nas bombarduju. Tek tada su povjerovali da je kod nas rat. Poslije se pokazalo i da nismo islamski fundamentalisti, ali to je sada već neka druga priča...

Bili smo stalno u sali... Primijetili smo da mine padaju u razmacima. Jedna padne i rani dvoje, troje ljudi. Svi potrče da im pomognu, a tek tada padne druga na isto mjesto i rani još 30 ljudi. Nakon nekoliko minuta padne i treća i već je to stotinjak. Legendarna je Naletova da se malo sačeka sa spašavanjem. Urezala mi se u sjećanje bolno-istinita rečenica: "Toga koji ne može sačekati par minuta, svakako nećete spasiti". Uskoro su svi govorili o tome. Saznao je to cijeli grad, ljudi su postali oprezniji i ta je zločinačka taktika uskoro prestala funkcionisati. I to je istorija!

U prvoj godini je nas pet hirurga zbrinulo 10.000 ranjenika. Na početku nije bilo infuzija. Bez njih skoro ni ne vrijedi operisati. Spašavaju život. Na Koševu ih je još bilo, ali nama ih nisu dali. Čuvali su ih za nekoga drugog. Kao da mi ne liječimo iste ljude. Onda se desilo čudo. Bakir Nakaš je odnekud dovukao mašinu za pravljenje infuzija. Počeli smo ih praviti, ali nismo ih smjeli nikome dati dok ih ne isprobamo. Na ljudima ne možeš, moraš na životinji. Ali, gdje naći laboratorijsku životinju u neprekidno bombardovanom Sarajevu?

Prošlo je nekoliko dana i mi smo trošili posljednje zalihe. Jednog dana kod Naleta dođe njegov prijatelj Bogić Bogićević, čovjek koji nas je sve spasio od legalne vojne diktature i, gle čuda, ispostavi se da on kući ima zeca! Djeca se s njim igraju, plakaće ako im ga uzmu, ali... ovo je važnije.

Tako je Vojna bolnica dobila zeca i, dan-dva kasnije, naše bolničke infuzije počele su spasavati naše ranjenike. Punili smo ih u stare flaše, nove stavljali u čepove koje nam je kasnije nabavljao UNHCR. Nikada nam nije nestalo infuzija. Zeca sam mnogo kasnije vratio Bogiću, živog i zdravog.

Neprekidno su nas bombardovali. Držali smo pacijente u podrumima i garderobama. Od ukupno XIV spratova, u funkciji su bila samo donja dva, pa kasnije četiri i to samo zadnja strana. Naprijed se nije moglo osim u neke hodnike na III i IV spratu, koji su imali prozore bočno. Morali smo i tamo smještati bolesnike. Mjesecima tako. Godinama!

Bolnica se tresla i raspadala, ali nisu nam mogli ništa. Bili smo sigurni da smo u pravu. Radili smo odlučno i sa zadovoljstvom. Radili smo najbolje što smo mogli i bez obzira na katastrofu okolo, Bolnica je napredovala. Naša ponosna bolnica!

Kada smo glumcu Nerminu Tuliću amputirali noge, rasplakao sam se prvi put. Plakao sam na Nekinom krevetu. U stvari, ridao sam, a Neka je tješio mene umjesto da ja tješim njega. Nale me pozvao i bez riječi mi u ruku gurnuo zgužvani papir iz školske teke. Na njemu su pisaćom mašinom bili napisani stihovi jedne pjesme, o nekom starom hrastu kojem je opalo lišće. Ali, onda dođe proljeće...

Izgleda bez veze iz ove perspektive, ali tada me ta pjesma duboko pogodila i vratila u život. Shvatio sam i da je Nale tu pjesmu, Bog zna koliko puta, držao u ruci u svojim teškim trenucima. Shvatio sam kakvu mi dragocjenost poklanja i reagovao onako kako je trebalo. Bio sam opet živ i jak. I zahvalan. Tako se Nale brinuo nama...

Ozbiljan i predan rad očajnih, požrtvovanih ljudi je srušenu Bolnicu pretvorio u vrhunsku ustanovu! Bili smo razrušena, ali najbolja ratna bolnica na svijetu.

Pokazivali su nas kao čudo raznim zvaničnicima i predsjednicima. Sve to je istorija i sve to smo zaboravili? Jesmo li? A, ne, nismo! Sarajevo se sjeća!

Ma, da mi, ipak, prodamo Bolnicu? Da je nekako spojimo sa Koševom, ali tako da postane malo hotel, a malo kancelarije? Da je spojimo tako da je ukinemo? Personal ćemo lako očistiti po isprobanom receptu dr. Raše Dabića. Isplati se. Ko je kriv trećini naroda što ne plaća osiguranje? Koga je briga za takve bijednike? Njima bolnice ni ne trebaju. Nijedna. I Koševo bi trebalo lijepo i pametno renovirati, pa i njega pretvoriti u kancelarije. Da imamo gdje smjestiti supruge i rođake. Mi ćemo se liječiti u inostranstvu.

Sram vas bilo.

Eto, tako ja, izbjeglica u Češkoj, nemam druga posla, nego da brinem za Bolnicu u Sarajevu. Ma, ne brinem ja za bolnice, nego za ljudskost!

Zar je više nigdje nema?

[julisiz es grant]

Moj prijatelj, učitelj i stariji brat po struci, dr Nedžad Nakaš, sin rahmetli Abdulaha, pričao mi je davno ovu epizodu sa pravljenjem infuzija u kome je i on, kao dobrovoljni bolničar bez medicinskog obrazovanja (tada je studirao mašinstvo, a završio je gimnaziju) učestvovao.

[JanuaryJones]

Moj prijatelj, učitelj i stariji brat po struci, dr Nedžad Nakaš, sin rahmetli Abdulaha, pričao mi je davno ovu epizodu sa pravljenjem infuzija u kome je i on, kao dobrovoljni bolničar bez medicinskog obrazovanja (tada je studirao mašinstvo, a završio je gimnaziju) učestvovao.

Meni je ova priča o zecu nevjerovatna. Ma kakav film čovječe.

[DaffyDuck]

Ihh kasnije su zecevi bili dobar izvor hrane u Sarajevu, brzo se razmnozavali a lako ih bilo hranit...Nema ko ih nije imao

[kamen spoticanja]

Ihh kasnije su zecevi bili dobar izvor hrane u Sarajevu, brzo se razmnozavali a lako ih bilo hranit...Nema ko ih nije imao

Nije bas on topic ali moj je komsija u ratu u garsonjeri od 19 kvadrata drzao kozu
plus jos 11 ljudi...

[hrasno38]

Sve u svemu ova bolnica pod broj jedan ima toliko dugu istoriju, pod broj dva nikako ni u mislima ovaj grad ne moze imati visak kreveta a jos manje visak ljekarskih usluga na koje se ceka I po godinu dana, pod broj tri ova bolnica kompletna lici na tu ustanovu za razliku od par klinika na Kosevu u koje kad udjes bolestan u roku od sat vremena si jos bolesniji. Dakle alavost porodice Izetbegovic treba sprijeciti na svaki moguci nacin pa ovaj put ako treba i silom jer nije ovaj grad njihovo vlasnistvo, vlasnistvo SDA niti ce ikada biti pa sve da se na glavu nasade. Kad naprave bolnice i fabrike nek rade sa njih sta god hoce a do sada su napravili jedno veliko "NISTA" I koriste i ubiru pare iz onoga sto su napravili radnici bivse drzave, ove drzave i ovoga grada. Lako je uci recimo u Klas i kurciti se kad imas kompletnu infrastrukturu dzaba a jos lakse je biti direktor neke firme kad ti je suprug predsjednik drzave i predsjednik stranke koja je izbacila najvise lopova u ovaj drzavi....tu milioni nece nikada biti problem. Zato predlazem porodici Izetbegovic da pod hitno smanji apetite jer ce radi njih sasvim sigurno izgubiti izbore i Seka ce odletiti sa tog mjesta kao da je nikada na svijetu nije bilo!!!!

[Banksy]

Ljekarska komora FBiH: Zalažemo se za reforme koje će realizirati struka, bez oštrih rezova


Na sjednici Izvršnog odbora Ljekarske komore Federacije BiH analizirana je aktuelna situacija u zdravstvu i najavljene promjene u ovom sektoru

U diskusijama je istaknuto da nije logično smanjivati sredstva za oblast zdravstva i istovremeno planirati zadržavanje dostignutog nivoa zdravstvenih usluga stanovništvu.

Reforme u zdravstvu se moraju provesti, istaknuto je u diskusijama, direktnim uključenjem struke i medicinara. Komora je za reformu zdravstva koja će biti zasnovana na stručnim, medicinsko-ekonomskim i pravnim postulatima, bez oštrih rezova zbog kojih neko mora biti višak.

-Čuvanje zdravstvenih ustanovama je u interesu pacijenata i mi u Komori nismo protiv funkcionalnog povezivanja zdravstvenih ustanova, ali jesmo protiv devastacije i promjene namjene bolničkih kapaciteta. Mi smo zaista za reforme zdravstva, ali u kojima će učestvovati struka - kazao je predsjednik Ljekarske komore FBiH, dr. Harun Drljević.

Ljekarska komora FBiH spremna je pomoći svima u prevladavanju teške situacije u zdravstvu, prije svega pomoći stanovništvu zbog teške materijalne situacije, ali će zaštititi sve zaposlene u oblasti zdravstva u ostvarivanju njihovih prava.
(FENA/dg)

[oldtajmer]

suska se suska da ce opca bolnica postati privatna turska bolnica

[45cents]

suska se suska da ce opca bolnica postati privatna turska bolnica

Privremeno.... (jedno vrijeme).
Pa će proglasiti bankrot...(scenarij viđen sa Pakistancima koji su kupili Alhos, kao fazna stanica, do preprodaje za gradilište Tornja, tako da Tornjak nema obaezu prema radnicama Alhosa).
Pa će dio dati Ganiću (već je tražio da ima pacijente na kojima će studenti raditi praksu, jer ne mogu dobiti međunarodnu prepoznatljivost papirića).
Pa će ugasiti struju, da izbace državne službenike koji će useliti u jedno od bočnih krila (scenarij isti kao za Hidrogradnju sa isključenjem struje prije njenog pretvaranja u Merriot).
Pa će onda "spasonosno" pretvoriti centralnu (vertikalnu) zgradu i krilo prem Ž. stanici - ili u još jedan Merriot ili će postati strana banka ili nova BBI "poslovnica"... Najgora, nemaštovita varijanta je "SCC 2" (ako se baš bude moralo).

[statixx]

Kada ih deloziraju, nek je prvo prebace u Mostar, ta nece se svako malo seliti...

[oldtajmer]

Bivši direktor Zavoda zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo Kenan Crnkić je za svog mandata poreske obveznike Kantona Sarajevo „oštetio“ za stotinjak hiljada KM i to samo po osnovu plaćanja troškova službenog mobilnog telefona koji je koristio, prenosi Slobodna Bosna.

Portal Slobodne Bosne u posjeduje je računa iz juna 2014. godine, kada je Crnkić navodno provodio godišnji odmor u Turskoj. Telefonski račun za taj mjesec ZZO KS platio je čak 20.766 maraka!

U vezi sa navedenim plaćenim računom od preko 20 hiljada KM odgovorni u ZZO KS-a počinili su i krivično djelo jer su troškove enormno visokog računa za mobilni telefon knjižili kao troškove „interneta“ Zavoda.

Doduše, bivši direktor Crnkić, dok je boravio u Turskoj, jeste koristio internet, ali na mrežu se kačio preko svog službenog telefona. Samo po osnovu GPRS prenos podataka u roamingu u junu 2014. Crnkić je „nasurfao“ trošak od 16.850 KM!

a sve se nema love

[kamen spoticanja]

Bivši direktor Zavoda zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo Kenan Crnkić je za svog mandata poreske obveznike Kantona Sarajevo „oštetio“ za stotinjak hiljada KM i to samo po osnovu plaćanja troškova službenog mobilnog telefona koji je koristio, prenosi Slobodna Bosna.

Portal Slobodne Bosne u posjeduje je računa iz juna 2014. godine, kada je Crnkić navodno provodio godišnji odmor u Turskoj. Telefonski račun za taj mjesec ZZO KS platio je čak 20.766 maraka!

U vezi sa navedenim plaćenim računom od preko 20 hiljada KM odgovorni u ZZO KS-a počinili su i krivično djelo jer su troškove enormno visokog računa za mobilni telefon knjižili kao troškove „interneta“ Zavoda.

Doduše, bivši direktor Crnkić, dok je boravio u Turskoj, jeste koristio internet, ali na mrežu se kačio preko svog službenog telefona. Samo po osnovu GPRS prenos podataka u roamingu u junu 2014. Crnkić je „nasurfao“ trošak od 16.850 KM!

a sve se nema love

Na net u romingu 17 hiljada maraka
Jaoooo...pazi kojeg vuka hranis

[ultima_palabra]

Dr Krmak Crnkic i 7 tajni uspjeha

[jao_situacije]

jel to onaj piramidalna prevara mikrokreditni guru

[palestinka]

Moj prijatelj, učitelj i stariji brat po struci, dr Nedžad Nakaš, sin rahmetli Abdulaha, pričao mi je davno ovu epizodu sa pravljenjem infuzija u kome je i on, kao dobrovoljni bolničar bez medicinskog obrazovanja (tada je studirao mašinstvo, a završio je gimnaziju) učestvovao.

[kamen spoticanja]

Dr Krmak Crnkic i 7 tajni uspjeha

Svjetlost prodaju i drugu "njegovu "knjigu
pazi kojeg vuka hranis
al kako je ba uspio potrositi 17 hiljada maraka na net

[jao_situacije]

Dr Krmak Crnkic i 7 tajni uspjeha

Svjetlost prodaju i drugu "njegovu "knjigu
pazi kojeg vuka hranis
al kako je ba uspio potrositi 17 hiljada maraka na net

otišo u tursku mislio da će
kad je vidio da to ne ide onda desanka i mobilni internet

[kamen spoticanja]

Dr Krmak Crnkic i 7 tajni uspjeha

Svjetlost prodaju i drugu "njegovu "knjigu
pazi kojeg vuka hranis
al kako je ba uspio potrositi 17 hiljada maraka na net

otišo u tursku mislio da će
kad je vidio da to ne ide onda desanka i mobilni internet

Ali opet da je puni mjesec dana po 24h gledao severinu opet je mnogo

[and]

to baš dobro retardiran trebaš biti da toliko potrošiš.a vidim nije mu problem

[jao_situacije]

Ali opet da je puni mjesec dana po 24h gledao severinu opet je mnogo

1mb-5.25 km
pa ti sad računaj

[kamen spoticanja]

Ali opet da je puni mjesec dana po 24h gledao severinu opet je mnogo

1mb-5.25 km
pa ti sad računaj

Al 17 hiljada...

[jao_situacije]

Ali opet da je puni mjesec dana po 24h gledao severinu opet je mnogo

1mb-5.25 km
pa ti sad računaj

Al 17 hiljada...

potrošio je oko 3 ipo gige, to i nije puno za mjesec dana

[hrasno38]

Dr Bakir Nakas pojasanjava neke stvari....

Državna bolnica “Sarajevo”, formirana je u prostorima ranije Vojne bolnice Sarajevo, sljedbenice prve turske vojne bolnice u Sarajevu sagrađene 1866. godine, 1992. godine, nakon što su je 10. maja 1992. godine napustili pripadnici jugoslovenske armije.
Tokom 1425 dana opsade bolnica nije prestajala sa radom niti za jedan trenutak. Udaljena od prve borbene linije nešto više od 300 metera, bolnica je bila pogođena sa više od 200 projektila/granata/ različitog kalibra, uz stalnu izloženost snajperskoj vatri sa okolnih brda.
Na dan napuštanja u bolnici je ostalo 35 uposlenika i 50 “ležećih” bolesnika. Ubrzo nakon formiranja bolnice u nju se vraćaju uposlenici koji su je iz različitih razloga napustili u prethodnom periodu. Njih oko 190 je pružalo zdravstvene usluge brojnim pacijentimado prestanka blokade Sarajeva.
Bolnica je dijelila sudbinu grada Sarajeva. Osigurala je svoju funkciju i zbrinula gotovo 10.000 ranjenika bez energenata, grijanja, gasa, vode kao i hrane, lijekova i sanitetskog potrošnog materijala. U četverogodišnjem periodu obavljeno je više od 15.000 velikih operacija u opštoj anesteziji, više od 1,5 mil. laboratorijskih, mikrobioloških, radioloških i drugih nalaza.
U periodu prije agresije bolnica nije imala hospitalne kapaciteta za porodiljstvo ali zbog specifičnosti situacije i potreba formirana je i ova jedinica u kojoj je na svijet došlo više od 2.000 novih stanovnika Sarajeva. Predratna Vojna bolnica je imala ugovor sa fondom zdravstvenog osiguranja/SIZ-om o liječenju civilnih lica. Pred samu agresiju gotovo 60% kapaciteta tadašnje Vojne bolnice bilo je popunjeno civilnim osiguranicima.
Po izbijanju ratnih dejstava zbog prisustva naoružanih lica u bolnici i djelovanja prema građanima razvio se animozitet prema ovoj ustanovi. Jedan od rezultata ovog animoziteta bila je ishitrena naredba Kriznog štaba Kliničkog centra da se bolnica, neposredno nakon predaje vlastima Bosne i Hercegovine, iseli te svi lijekovi, potrošni materijal, hrana i oprema, kao i osoblje premjeste na Klinički centar, a zgrada i prateći objekti bolnice promjene namjenu.
Zalaganjem i posebnim naporom uposlenika provedena je procedura upisa bolnice u sudski registar u mjesecu maju, što je onemogućilo ovu prisilnu integraciju. Aspiracije nisu prestale niti narednih godina sa ponudama nakon završetka agresije da se bolnice integriraju, a da se direktoru bolnice ponudi mjesto medicinskog direktora Kliničkog centra, što nije prihvaćeno.
Tokom agresije cjelokupna aktivnost bolnice odvijala se u prizemnim i podrumskim prostorijama jer je permanentno bila izložena artiljerijskoj vatri sa okolnih brda. Udaljena manje od 200 metara od prve borbene linije, tokom okruženja bolnica je pogođena sa više od 200 projektila iz različitog artiljerijskog oružja, što je rezultiralo velikim razaranjima ukupnih bolničkih kapaciteta. Zahvaljujući pomoći Vlade Republike Grčke, bolnica je od 1996. do 1997. godine u potpunosti rekonstruisana i nastavila sa radom u novim uvjetima.
U periodu od 1998. do 2000. nastavlja se pritisak da bolnica preraste u Institut za majku i dijete, kao zamjena za razrušenu ginekološko-akušersku i pedijatrijsku kliniku “Dr. Zehra Muidović” na Jezeru. Tadašnje ministarstvo zdravstva Kantona Sarajevo, angažovalo je Zavod za javno zdravstvo Kantona Sarajevo, stručnu referalnu instituciju za organizaciju zdravstva, koja je sačinila elaborat o mjestu Državne bolnice u mreži bolničkih zdravstvenih kapacijeta Kantona Sarajevo. Kao rezultat tog zadatka sačinjen je izvještaj sa prijedlogom da se unutar kapaciteta dotadašnje Državne bolnice Sarajevo formira Opća bolnica kapaciteta 300 postelja sa sadržajima koji, prema normativima i standardima zdravstvene zaštite, odgovaraju nivou Opće bolnice. Konačno 2000. godine Skupština Kantona Sarajevo preuzima osnivačka prava za uspostavljanje Opće bolnice Sarajevo i kao takva ostaje u mreži zdravstvenih ustanova sarajevskog kantona. Važno je naglasiti da bolnica nije prestajala sa radom niti jednog trenutka tokom agresije, rekonstrukcije i kasnijeg rada.
Nakon prerane smrti dugogodišnjeg šefa hirurških disciplina, glavnog hirurga Armije Bosne i Hercegovine, osnivača i predsjednika Nezavisnog sinditaka radnika u zdravstvu dr. Abdulaha Nakaša, na prijedlog pacijenata Skupština Kantona Sarajevu mijenja naziv i bolnica se od tada zove: Javna ustanova Opća bolnica ”Prim. Dr. Abdulah Nakaš” koja sa ukupno 330 postelja nastavlja svoj rad sve do danas.
Dolaskom novog menadžmenta na čelu sa direktoricom prof. dr. Sebijom Izetbegović, u martu 2013. godine, bolnica se ne razvija u skladu sa razvojnim programom koji je prezentiran od strane kandidata tokom provođenja izbora na poziciju direktora bolnice. Kontinuirano se smanjuje broj laboratorijskih i drugih analiza, gasi se odjel za patologiju i analize se povjeravaju privatnoj ustanovi u okviru bolnice, mijenjaju se ugovori o radu, zabranjuje se prijem “teških” bolesnika, do tada uobičajena saradnja u procesu dijagnostike i liječenja sa Kliničkim centrom se ne podržava, a procenat iskorištenosti posteljnog fonda sa 70% u 2011. godini pada na 50%.
Na ovaj način, politikom onemogućavanja normalnog rada otvoreno je pitanje rentabilnosti rada ove ustanove. Bez kvalitetne analize i konsultovanja struke krajem 2015. godine formirana je radna grupa sa jedinim zadatkom da provede gašenje i ukidanje Opće bolnice pod krinkom racionalizacije i objedinjavanja svih bolničkih kapaciteta u Kantonu Sarajevo unutar Univerzitetskog kliničkog centra Sarajevo.
Na žalost, provođenje ovog netransparentnog procesa na način na koji se provodi, dodatno otežava i onako lošu situaciju u zdravstvu KS i unosi nemir i zabrinutost među građane Sarajeva koji su korisnici usluga ove zdrvstvene ustanove. Vjerovati je da će razum ipak prevladati i da simbol grada, Opća bolnica koja pripada svim građanima grada Sarajeva i BiH, neće šaptom pasti.

[Novak20]

Mislio sam da se nema više šta pokrast' u ovoj napaćenoj zemlji ali sam se prevario. Došlo je do toga da mađioničari tranzicije i bolnice kradu a mi plaćamo za zdravstvo isto kao i prije 10 godina ili kao što smo plaćali prije rata. Šta je slijedeće...domovi zdravlja ili nešto treće ??? Da nam barem dopuste da biramo kome ćemo davati pare pa hajde. Ovako bezdušno klepaju i naše pare i naše bolnice.