BOJKOT slovenackih proizvoda
-
prleitihi
- Posts: 4131
- Joined: 24/01/2007 16:44
- Location: laktaši
#151
nije direktno u vezi sa temom..ali je o pseudopatriotizmu riječ..pa ne bi bilo lose procitati!
Viktor IVANČIĆ
TENK YU
Koliko je nafte bilo potrebno da se ugasi hrvatski domoljubni zanos?
To pitanje neki su od nas postavljali kada je otkriveno da su, usred zadnjega balkanskog klanja, dvije zaraćene strane – hrvatska i srpska – uredno međusobno trgovale gorivom za tenkove, samohotke, amfibije, mercedese i druga borbena vozila. Cisterne s "hrvatskom" naftom bez problema su, preko dogovorenih kontrolnih punktova i štakorskih kanala, prelazile na "srpsku" stranu, a odatle su se pošiljaocu vraćale vreće napunjene njemačkim markama, jugoslavenskim streljivima ili već nekim sličnim međunarodno priznatim valutama.
Možda je to što se motorno gorivo tada koristilo uglavnom na štetu treće od zaraćenih strana – protiv Bošnjaka – bio razlog da otkriće ove prljave trgovine ne razblaži hrvatsku patriotsku zažarenost, niti pak u kolektivnoj imaginaciji poljulja mit o moralnoj čistoći i uzvišenosti tzv. domovinskog rata. Naprotiv, upravo su najgrlatiji nacionalisti, nafudrani primordijalnom mržnjom prema Srbima, najzdušnije znali odšutjeti ovu multikulturalnu dimenziju ratnoga protoka robe i novca. Nitko se tu nije drznuo postaviti banalno pitanje: Nije li malčice nedolično to što našom naftom hranimo tenkove koji ubijaju (i) Hrvate? Ili još jedno, nešto složenije: Zašto nacionalizam u pravilu potiče multikulturalnu letargiju kada se radi o potrošnji vlastitih ljudskih resursa?
Novu priču nedavno je otkrila Slobodna Dalmacija, a u njoj, za vraga, nema trećih, osim ako takvima ne smatramo muslimane u Kuvajtu. Radi se o petnaestak tenkova M-84 koji su potkraj 1991. godine, u jeku bitke za Vukovar, povučeni sa slavonskoga ratišta kako bi poslužili za kompletiranje tenkova koje je "Đuro Đaković" kasnije prodao Kuvajtu. Posao je na jugoslavenskoj razini sklopljen još prije rata, a konačna isporuka – dok su trajale najkrvavije borbe i dok je Vukovar stenjao pod naletima "neusporedivo bolje naoružanog neprijatelja" – obavljena je "uz dogovor između hrvatske i srpske strane" (valjda praćen rukovanjem i rutinskim srdačnostima: Tenk YU!... Tenk YU!...). Slobodnoj je to potvrdio Vladimir Ivanović, srpski vojni stručnjak koji je bio glavni kontrolor prilikom iskrcaja tenkova u luci Jeddah u Saudijskoj Arabiji:
"Radilo se o unaprijeđenim verzijama tenkova M-84 koji su povučeni s vukovarskog područja, a koji su prebačeni u slavonskobrodsku tvornicu 'Đuro Đaković'. Tu su izvršeni pregledi, obavljeni neki sitni popravci pa su na koncu obojeni u prepoznatljivu žutu boju pijeska. Kasnije su vlakom prebačeni do Rijeke, odakle su brodom poslani za luku Bar..."
Priču su nedvosmisleno potvrdili i nekadašnji najviši dužnosnici Hrvatske vojske, s tipičnom sentimentalnom mješavinom prethodne nemoći i naknadne pameti. General Petar Stipetić, koji je u sporno vrijeme bio zamjenik načelnika Glavnog stožera HV-a, danas veli kako "svakako nema logike da se u vrijeme bitke za Vukovar naglo povlače tenkovi koji su mogli biti prekretnica", kako je "takvu odluku najvjerojatnije donio sam državni vrh", te kako je "sigurno došlo vrijeme da se taj slučaj istraži". Njegov bivši šef, general Anton Tus, logikom zapovjedne odgovornosti bio je još eksplicitniji:
"Kada sam čuo za takav dogovor i da se radi o definitivnoj odluci, otišao sam k predsjedniku Tuđmanu i izrazio mu svoje ogorčenje. Energično sam to odbijao. Rekao sam mu da smo u ratu i da se takvo što ne radi usred rata. On mi je rekao da je nalog već proslijeđen, da više nije u njegovoj nadležnosti i da je to međunarodna obveza koja se mora ispuniti."
U svakom slučaju, stvari su jasne kao na okrutnoj karikaturi: dok Vukovar nezaustavljivo izdiše pred "neusporedivo bolje naoružanim neprijateljem", mudro hrvatsko vodstvo povlači s bojišta oveću tenkovsku jedinicu, dorađuje čelične grdosije u "Đakoviću", te ih preko Rijeke šalje Srbima u Bar, da ih oni otprave dalje u Kuvajt... Što će reći da Tuđman, u dogovoru s Miloševićem, nije samo prekrajao Bosnu, nego je i aktivno sudjelovao u okupaciji hrvatskih krajeva.
Kako to da hrvatski patrioti s takvim manevrima nemaju problema? Zašto idoliziraju onoga koji ih je u odsudnim trenucima nesmiljeno razoružavao i izručivao ubojicama? Kako to da Tuđman, šesnaest godina kasnije, i dalje figurira kao ikona neugasloga domoljublja, pa se – umjesto jednodušne osude za nacionalnu veleizdaju – vode žustre debate o lokalitetu i veličini njegova spomenika u prijestolnici?
Nacionalizam, kada se ostvaruje u praktičnome vidu, "na terenu", računa s realnom vrijednošću ljudskoga života tek kada je on nepovratno izgubljen. Što je više mučki žrtvovanih ljudi, to je više epike i legendi. Preprodani tenkovi, prošvercana nafta i prolivena krv nisu u međusobnoj koliziji, naprotiv, jer ta će nafta, kada se uz dobru cijenu doturi neprijatelju, povećati potrošnju krvi na našoj strani, pa smo na dvostrukom dobitku, reklo bi se - ubiremo keš i mitologiju. A to je i temeljni kolorit tzv. domovinskog rata: crno zlato i crveno blato.
Prema Tusovu svjedočenju, čitav posao oko tenkova koji su za vrijeme rata, u dogovoru s agresorom, povučeni iz Slavonije i poslani za Kuvajt, obavio je general Ivan Čermak, tadašnji pomoćnik ministra obrane za logistiku, a današnji optuženik pred Sudom za ratne zločine u Haagu. Taj je, pak, lik dočekao rat kao monter ventilacijskih uređaja i centralnoga grijanja, a iz njega izašao s činom generala i enormnim bogatstvom, pomoću kojega je kupio dvorac i posijao na desetke benzinskih crpki diljem voljene domovine. Od montera centralnoga grijanja do naftnoga magnata – eto, to je ta topla voda hrvatske ratne epopeje, nešto kao tekuća domoljubna proza, proces kojim se stalno otkrivaju nove epizode priče u kojoj je sve odavno poznato. Što ne znači da Čermaku nećemo zajedničkim naporima plaćati obranu u Haagu!
Nad tim kolektivnim nesporazumima ne vrijedi više čak ni moralizirati. Eventualno ne bi bilo loše negdje u Vukovaru, recimo na Trpinjskoj cesti, kao simbol herojske oslobodilačke borbe hrvatskoga naroda, postaviti na mramorno postolje jedan glomazni M-84 premazan pustinjskižutom bojom. S cijevi usmjerenom prema Zagrebu, naravno.
Viktor IVANČIĆ
TENK YU
Koliko je nafte bilo potrebno da se ugasi hrvatski domoljubni zanos?
To pitanje neki su od nas postavljali kada je otkriveno da su, usred zadnjega balkanskog klanja, dvije zaraćene strane – hrvatska i srpska – uredno međusobno trgovale gorivom za tenkove, samohotke, amfibije, mercedese i druga borbena vozila. Cisterne s "hrvatskom" naftom bez problema su, preko dogovorenih kontrolnih punktova i štakorskih kanala, prelazile na "srpsku" stranu, a odatle su se pošiljaocu vraćale vreće napunjene njemačkim markama, jugoslavenskim streljivima ili već nekim sličnim međunarodno priznatim valutama.
Možda je to što se motorno gorivo tada koristilo uglavnom na štetu treće od zaraćenih strana – protiv Bošnjaka – bio razlog da otkriće ove prljave trgovine ne razblaži hrvatsku patriotsku zažarenost, niti pak u kolektivnoj imaginaciji poljulja mit o moralnoj čistoći i uzvišenosti tzv. domovinskog rata. Naprotiv, upravo su najgrlatiji nacionalisti, nafudrani primordijalnom mržnjom prema Srbima, najzdušnije znali odšutjeti ovu multikulturalnu dimenziju ratnoga protoka robe i novca. Nitko se tu nije drznuo postaviti banalno pitanje: Nije li malčice nedolično to što našom naftom hranimo tenkove koji ubijaju (i) Hrvate? Ili još jedno, nešto složenije: Zašto nacionalizam u pravilu potiče multikulturalnu letargiju kada se radi o potrošnji vlastitih ljudskih resursa?
Novu priču nedavno je otkrila Slobodna Dalmacija, a u njoj, za vraga, nema trećih, osim ako takvima ne smatramo muslimane u Kuvajtu. Radi se o petnaestak tenkova M-84 koji su potkraj 1991. godine, u jeku bitke za Vukovar, povučeni sa slavonskoga ratišta kako bi poslužili za kompletiranje tenkova koje je "Đuro Đaković" kasnije prodao Kuvajtu. Posao je na jugoslavenskoj razini sklopljen još prije rata, a konačna isporuka – dok su trajale najkrvavije borbe i dok je Vukovar stenjao pod naletima "neusporedivo bolje naoružanog neprijatelja" – obavljena je "uz dogovor između hrvatske i srpske strane" (valjda praćen rukovanjem i rutinskim srdačnostima: Tenk YU!... Tenk YU!...). Slobodnoj je to potvrdio Vladimir Ivanović, srpski vojni stručnjak koji je bio glavni kontrolor prilikom iskrcaja tenkova u luci Jeddah u Saudijskoj Arabiji:
"Radilo se o unaprijeđenim verzijama tenkova M-84 koji su povučeni s vukovarskog područja, a koji su prebačeni u slavonskobrodsku tvornicu 'Đuro Đaković'. Tu su izvršeni pregledi, obavljeni neki sitni popravci pa su na koncu obojeni u prepoznatljivu žutu boju pijeska. Kasnije su vlakom prebačeni do Rijeke, odakle su brodom poslani za luku Bar..."
Priču su nedvosmisleno potvrdili i nekadašnji najviši dužnosnici Hrvatske vojske, s tipičnom sentimentalnom mješavinom prethodne nemoći i naknadne pameti. General Petar Stipetić, koji je u sporno vrijeme bio zamjenik načelnika Glavnog stožera HV-a, danas veli kako "svakako nema logike da se u vrijeme bitke za Vukovar naglo povlače tenkovi koji su mogli biti prekretnica", kako je "takvu odluku najvjerojatnije donio sam državni vrh", te kako je "sigurno došlo vrijeme da se taj slučaj istraži". Njegov bivši šef, general Anton Tus, logikom zapovjedne odgovornosti bio je još eksplicitniji:
"Kada sam čuo za takav dogovor i da se radi o definitivnoj odluci, otišao sam k predsjedniku Tuđmanu i izrazio mu svoje ogorčenje. Energično sam to odbijao. Rekao sam mu da smo u ratu i da se takvo što ne radi usred rata. On mi je rekao da je nalog već proslijeđen, da više nije u njegovoj nadležnosti i da je to međunarodna obveza koja se mora ispuniti."
U svakom slučaju, stvari su jasne kao na okrutnoj karikaturi: dok Vukovar nezaustavljivo izdiše pred "neusporedivo bolje naoružanim neprijateljem", mudro hrvatsko vodstvo povlači s bojišta oveću tenkovsku jedinicu, dorađuje čelične grdosije u "Đakoviću", te ih preko Rijeke šalje Srbima u Bar, da ih oni otprave dalje u Kuvajt... Što će reći da Tuđman, u dogovoru s Miloševićem, nije samo prekrajao Bosnu, nego je i aktivno sudjelovao u okupaciji hrvatskih krajeva.
Kako to da hrvatski patrioti s takvim manevrima nemaju problema? Zašto idoliziraju onoga koji ih je u odsudnim trenucima nesmiljeno razoružavao i izručivao ubojicama? Kako to da Tuđman, šesnaest godina kasnije, i dalje figurira kao ikona neugasloga domoljublja, pa se – umjesto jednodušne osude za nacionalnu veleizdaju – vode žustre debate o lokalitetu i veličini njegova spomenika u prijestolnici?
Nacionalizam, kada se ostvaruje u praktičnome vidu, "na terenu", računa s realnom vrijednošću ljudskoga života tek kada je on nepovratno izgubljen. Što je više mučki žrtvovanih ljudi, to je više epike i legendi. Preprodani tenkovi, prošvercana nafta i prolivena krv nisu u međusobnoj koliziji, naprotiv, jer ta će nafta, kada se uz dobru cijenu doturi neprijatelju, povećati potrošnju krvi na našoj strani, pa smo na dvostrukom dobitku, reklo bi se - ubiremo keš i mitologiju. A to je i temeljni kolorit tzv. domovinskog rata: crno zlato i crveno blato.
Prema Tusovu svjedočenju, čitav posao oko tenkova koji su za vrijeme rata, u dogovoru s agresorom, povučeni iz Slavonije i poslani za Kuvajt, obavio je general Ivan Čermak, tadašnji pomoćnik ministra obrane za logistiku, a današnji optuženik pred Sudom za ratne zločine u Haagu. Taj je, pak, lik dočekao rat kao monter ventilacijskih uređaja i centralnoga grijanja, a iz njega izašao s činom generala i enormnim bogatstvom, pomoću kojega je kupio dvorac i posijao na desetke benzinskih crpki diljem voljene domovine. Od montera centralnoga grijanja do naftnoga magnata – eto, to je ta topla voda hrvatske ratne epopeje, nešto kao tekuća domoljubna proza, proces kojim se stalno otkrivaju nove epizode priče u kojoj je sve odavno poznato. Što ne znači da Čermaku nećemo zajedničkim naporima plaćati obranu u Haagu!
Nad tim kolektivnim nesporazumima ne vrijedi više čak ni moralizirati. Eventualno ne bi bilo loše negdje u Vukovaru, recimo na Trpinjskoj cesti, kao simbol herojske oslobodilačke borbe hrvatskoga naroda, postaviti na mramorno postolje jedan glomazni M-84 premazan pustinjskižutom bojom. S cijevi usmjerenom prema Zagrebu, naravno.
-
apoliticni_politikant
- Posts: 116
- Joined: 28/01/2007 13:04
#152
Jebiga ali ne kontam
Kakve veze ima Viktor Ivancin (svaka mu cast) i njegov neosporno dobar tekst sa temom o bojkotu slovenackih proizvoda. No nebitno,ti si u nekom svom svijetu tako da te svakodnevno pokusavam razumjeti i iz dana u dan sve to teze polazi za rukom.
Mene jednostavno tangira cinjenica da ti i tebi slicni svaki pomen patriotzma brze bolje pokusavati proglasiti i dokazati kao cinom kvazipatriotizma. Vjeruj mi da to nije nacin i medot koji nam u ovom momentu treba. Ali hajde ti si vrhovni autoritet,koji ce nam Ivancicevim tesktom o hrvatskom patriotizmu predociti sliku o ovdasnjem kvazipatriotizmu.
takvih je primjera kod nas koliko god hoces,pa sto ce nam Viktor Ivanciic ili bilo ko drugi otvarati oci,kad imamo primjera (Vraca,zaustavljanje ofanzive u Krajini itd) koji mogu poslati istu poruku. Ali samo zato sto su za takve stvari odgovornei "patrioti" poput Tuđmana,Izetbegovica ili Silajdzica ne znaci da ja nemam pravo, a na kraju i obavezu biti patriota.
POZDRAV DOMOVINI
Kakve veze ima Viktor Ivancin (svaka mu cast) i njegov neosporno dobar tekst sa temom o bojkotu slovenackih proizvoda. No nebitno,ti si u nekom svom svijetu tako da te svakodnevno pokusavam razumjeti i iz dana u dan sve to teze polazi za rukom.
Mene jednostavno tangira cinjenica da ti i tebi slicni svaki pomen patriotzma brze bolje pokusavati proglasiti i dokazati kao cinom kvazipatriotizma. Vjeruj mi da to nije nacin i medot koji nam u ovom momentu treba. Ali hajde ti si vrhovni autoritet,koji ce nam Ivancicevim tesktom o hrvatskom patriotizmu predociti sliku o ovdasnjem kvazipatriotizmu.
takvih je primjera kod nas koliko god hoces,pa sto ce nam Viktor Ivanciic ili bilo ko drugi otvarati oci,kad imamo primjera (Vraca,zaustavljanje ofanzive u Krajini itd) koji mogu poslati istu poruku. Ali samo zato sto su za takve stvari odgovornei "patrioti" poput Tuđmana,Izetbegovica ili Silajdzica ne znaci da ja nemam pravo, a na kraju i obavezu biti patriota.
POZDRAV DOMOVINI
- Vodenjak
- Posts: 7416
- Joined: 03/10/2004 18:45
#154
Naprotiv, bas zbog i tvog i mog i patritizma mnogih drugih, obicnih ljudi, ne samo ovdje na forumu vec i inace, mora se raskrinkati uloga onih koji su nas i uvukli u to da patriotizam mjerimo decilitrima sopstvene krvi, kubicima nezadovoljstva i kilometrima nezeljene udaljenosti od svojih domova...apoliticni_politikant wrote:Jebiga ali ne kontam
Kakve veze ima Viktor Ivancin (svaka mu cast) i njegov neosporno dobar tekst sa temom o bojkotu slovenackih proizvoda. No nebitno,ti si u nekom svom svijetu tako da te svakodnevno pokusavam razumjeti i iz dana u dan sve to teze polazi za rukom.
Mene jednostavno tangira cinjenica da ti i tebi slicni svaki pomen patriotzma brze bolje pokusavati proglasiti i dokazati kao cinom kvazipatriotizma. Vjeruj mi da to nije nacin i medot koji nam u ovom momentu treba. Ali hajde ti si vrhovni autoritet,koji ce nam Ivancicevim tesktom o hrvatskom patriotizmu predociti sliku o ovdasnjem kvazipatriotizmu.
takvih je primjera kod nas koliko god hoces,pa sto ce nam Viktor Ivanciic ili bilo ko drugi otvarati oci,kad imamo primjera (Vraca,zaustavljanje ofanzive u Krajini itd) koji mogu poslati istu poruku. Ali samo zato sto su za takve stvari odgovornei "patrioti" poput Tuđmana,Izetbegovica ili Silajdzica ne znaci da ja nemam pravo, a na kraju i obavezu biti patriota.
POZDRAV DOMOVINI
Sve ti je receno u ovom odlomku:
A da sve ima veze sa bojkotom ne samo slovenacke robe - ima!Nacionalizam, kada se ostvaruje u praktičnome vidu, "na terenu", računa s realnom vrijednošću ljudskoga života tek kada je on nepovratno izgubljen. Što je više mučki žrtvovanih ljudi, to je više epike i legendi. Preprodani tenkovi, prošvercana nafta i prolivena krv nisu u međusobnoj koliziji, naprotiv, jer ta će nafta, kada se uz dobru cijenu doturi neprijatelju, povećati potrošnju krvi na našoj strani, pa smo na dvostrukom dobitku, reklo bi se - ubiremo keš i mitologiju. A to je i temeljni kolorit tzv. domovinskog rata: crno zlato i crveno blato.
Bojkotom se opet mjeri samo tvoj, moj ili patriotizam (opet) bilo kojeg drugog obicnog covjeka, dok oni koji nas danas nagovaraju na taj vid patriotizma vise vole da dobiju dio tala od stranaca koji prodaju svoje proizvode po nasoj zemlji, dok ogromna masa onih kojima bi trebalo da odgovaraju, lutaju ulicama sa rukama u dzepovima pljuckajuci nervozno oko sebe i pitajuci se sta im nosi naredni dan!
-
apoliticni_politikant
- Posts: 116
- Joined: 28/01/2007 13:04
-
apoliticni_politikant
- Posts: 116
- Joined: 28/01/2007 13:04
#156
Hvala na crtanju,ali ja sam tekst davno procitao i shvatio. Bit moje poruke bio je da ne treba se nama kroz tekst Vktora Ivancica objasnjavati gdje nas moze odvesti vrsta patriotizma o kojoj on govori, odnosno kako vec nekoliko puta pomenusmo kvazipatriotizam moze odvesti. Jer vecina nas je barem jednom, a sigurno i vise puta,dozivjela slicnu,bolnu pricu iz koje izvodimo isti zakljucak kao iz citiranog dijela.
Moj patriotizam ima neki drugi sistem vrednovanja kao i poptuno drugaciji mjerni sistem. Sve je stvar individualizma i vlastitog shvatanja stvari. Ja licno hocu da budem dobar,posten i vrijedan i pametan.I jesam. Hocu sve to da iskoristim na pravi nacin,ali ne samo da koristi meni vec i ostalima na bilo koji nacin. Hocu također da pomognem svaku akciju koja za cilj ima jacanja zajednice u cjelini. Ako sam zakljucio da bi se bojkotom slovenacke robe ukoliko ga vecina podrzi mogao postici neki pozitvan efekat,onda cu ga podrzati pa makar bojkotovali samo oni koji su bojkot podrzali na forumu te onih 6,5 stedisa. Iz prostog razloga jer:
Ja tako mislim. I ja mislim da je tako ispravno. Ne kazem da sam uvijek u pravu i da nekad ne pogrijesim,ali ja mislim da je to ispravno i gotovo
Isto je i sa poimanjem patriotizma.
Da se samo osvrnem na ovo:
"Što je više mučki žrtvovanih ljudi, to je više epike i legendi"
Ja sam prezivio nesto sto nije mit. Nesto sto je savim plasticno. Dozivio sam straha za 3 godine vise nego sto svi stanovnici jednog francuskog grada srednje velicine osjete za cijeli zivot. Vidio smrti vise nego sto petorica forenzicara vide tokom kompletne karijere. Čuo vijesti o smrti više nego neko za života vidi osmrtnica. Sve sam to doživio i preživio kao direktni akter "epike i legendi". Nisam to uradio ni zbog cega osim zbog osjecaja da mi je ugrozen zivot te da ukoliko se nesto ne ucinim necu imati ni zivot ni mjesto za zivot. Onda shvatih da nije samo moj zivot ugrozen, a da sam u mogucnosti da branim jos desetina zivota.Onda shvatih da za takvu ideju vrijedi dati zivot. Ili dio tijela. ili bilo sta sto je u tom trenutku potrebno.
NIJE TO MIT.
Nije to mit. To je dozivljaj tada vec osamneastogdisnjaka ili deventnastogodisnjaka zavise sjecam li se 1993. ili 1994 godine.
NA kraju puta uvijek mogu reci. ja sam postupao ispravno, a zasto drugi nisu pitajte njih.
I na kraju jos rijec dvije o ovom dijelu:
"A to je i temeljni kolorit tzv. domovinskog rata: crno zlato i crveno blato. "
Nije bitan kolorit. Kolorit proizvod ljudskog djelovanja.
. Koliko god su krivi oni koji su domovinski rat ili agresiju pokrenuli krivi su oni koji na pogresnoj strani ucestvovali. Ja znam da nisam bio na pogresnoj strani te da cu se truditi da nikad i ne budem.
POZDRAV DOMOVINI
Moj patriotizam ima neki drugi sistem vrednovanja kao i poptuno drugaciji mjerni sistem. Sve je stvar individualizma i vlastitog shvatanja stvari. Ja licno hocu da budem dobar,posten i vrijedan i pametan.I jesam. Hocu sve to da iskoristim na pravi nacin,ali ne samo da koristi meni vec i ostalima na bilo koji nacin. Hocu također da pomognem svaku akciju koja za cilj ima jacanja zajednice u cjelini. Ako sam zakljucio da bi se bojkotom slovenacke robe ukoliko ga vecina podrzi mogao postici neki pozitvan efekat,onda cu ga podrzati pa makar bojkotovali samo oni koji su bojkot podrzali na forumu te onih 6,5 stedisa. Iz prostog razloga jer:
Ja tako mislim. I ja mislim da je tako ispravno. Ne kazem da sam uvijek u pravu i da nekad ne pogrijesim,ali ja mislim da je to ispravno i gotovo
Isto je i sa poimanjem patriotizma.
Da se samo osvrnem na ovo:
"Što je više mučki žrtvovanih ljudi, to je više epike i legendi"
Ja sam prezivio nesto sto nije mit. Nesto sto je savim plasticno. Dozivio sam straha za 3 godine vise nego sto svi stanovnici jednog francuskog grada srednje velicine osjete za cijeli zivot. Vidio smrti vise nego sto petorica forenzicara vide tokom kompletne karijere. Čuo vijesti o smrti više nego neko za života vidi osmrtnica. Sve sam to doživio i preživio kao direktni akter "epike i legendi". Nisam to uradio ni zbog cega osim zbog osjecaja da mi je ugrozen zivot te da ukoliko se nesto ne ucinim necu imati ni zivot ni mjesto za zivot. Onda shvatih da nije samo moj zivot ugrozen, a da sam u mogucnosti da branim jos desetina zivota.Onda shvatih da za takvu ideju vrijedi dati zivot. Ili dio tijela. ili bilo sta sto je u tom trenutku potrebno.
NIJE TO MIT.
Nije to mit. To je dozivljaj tada vec osamneastogdisnjaka ili deventnastogodisnjaka zavise sjecam li se 1993. ili 1994 godine.
NA kraju puta uvijek mogu reci. ja sam postupao ispravno, a zasto drugi nisu pitajte njih.
I na kraju jos rijec dvije o ovom dijelu:
"A to je i temeljni kolorit tzv. domovinskog rata: crno zlato i crveno blato. "
Nije bitan kolorit. Kolorit proizvod ljudskog djelovanja.
. Koliko god su krivi oni koji su domovinski rat ili agresiju pokrenuli krivi su oni koji na pogresnoj strani ucestvovali. Ja znam da nisam bio na pogresnoj strani te da cu se truditi da nikad i ne budem.
POZDRAV DOMOVINI
-
Leonid Breznjev
- Posts: 5302
- Joined: 04/11/2006 03:32
- Location: Kamenskoje
#159
Mozda i nije na mijestu al eto kroz citanje se sijetih svog dobrog babe koji je prije par godina zajedno samnom sjedio za hastalom i tako, dijelili casu razgovora. Najednom se otvaraju kucna vrata, ulaze stara i njena sestra tj. moja tetka unutra sa nekim kesicama, ko biva bile malo u kupovini.
Pocinju vaditi te stvarke iz kesica i uz osmijehe pospremati iste u frizider. Eto naslo se tu malo putera bolje marke, pa slag u boci, pa kore... Helem koliko uvidjeh, haman da ce neka torta pasti, sto mene kao poznatu poguziju naravno plaho obradova.
I sve bi bilo u redu da se najednom ne pojavi tetrapak, babi sumnjive boje i dok mu tetka ne pojasni, na njegovo pitanje, da je to slovensko mlijeko i da je ono puno bolje od ovog naseg bosanskog!! (tetka inace ne zivi u bosni)
Babo je onda samo "malo" povisio ton i upotrijebio ogromnu kolicinu verbalnog delikta, kako bi pokazao svoje nezadovoljsto oko kupljenog mlijeka i naglasio, naravno nakon sto je doticni tetrapak izbacio laganim sutom iz kuce, da ce u buduce svako izletit' iz kuce ko se bude usudio da ista u kucu od namirnice donese a da to nije bosansko....
"Vi ce te meni pricat koje je mlijeko bolje, hebem vam i mlekarnu i dezelu!
Vama je i govno bolje samo neka nije nase bosansko, gonite se u tri... verbalna delikta!!" rece babo prije nego sto demokratski odluci da obadvojica krenemo kod Mese na kahvu.
Valjda je i to jedna forma patriotizma....
Pocinju vaditi te stvarke iz kesica i uz osmijehe pospremati iste u frizider. Eto naslo se tu malo putera bolje marke, pa slag u boci, pa kore... Helem koliko uvidjeh, haman da ce neka torta pasti, sto mene kao poznatu poguziju naravno plaho obradova.
I sve bi bilo u redu da se najednom ne pojavi tetrapak, babi sumnjive boje i dok mu tetka ne pojasni, na njegovo pitanje, da je to slovensko mlijeko i da je ono puno bolje od ovog naseg bosanskog!! (tetka inace ne zivi u bosni)
Babo je onda samo "malo" povisio ton i upotrijebio ogromnu kolicinu verbalnog delikta, kako bi pokazao svoje nezadovoljsto oko kupljenog mlijeka i naglasio, naravno nakon sto je doticni tetrapak izbacio laganim sutom iz kuce, da ce u buduce svako izletit' iz kuce ko se bude usudio da ista u kucu od namirnice donese a da to nije bosansko....
"Vi ce te meni pricat koje je mlijeko bolje, hebem vam i mlekarnu i dezelu!
Vama je i govno bolje samo neka nije nase bosansko, gonite se u tri... verbalna delikta!!" rece babo prije nego sto demokratski odluci da obadvojica krenemo kod Mese na kahvu.
Valjda je i to jedna forma patriotizma....
-
Svemirski_Jebach
- Posts: 3929
- Joined: 13/08/2003 00:00
- Location: Tel Aviv
#161
sta je pitte - jel to ti radije kanadsku robu kupujes? izdajnice...
svako nek kupuje sta ga volja - al ja samo domace kupujem...nashe bosansko i nashe americko

svako nek kupuje sta ga volja - al ja samo domace kupujem...nashe bosansko i nashe americko
-
Svemirski_Jebach
- Posts: 3929
- Joined: 13/08/2003 00:00
- Location: Tel Aviv
#164
suti, ja opet volim one cereals od onih gluho bilo sektasa...al su makar domacepitt wrote:ne smijem ni reci da volim kosher biskvite:D:D
ne moze se tako jacat ekonomija pitte, hajmo trosit malo hajmo...
- pitt
- Posts: 27093
- Joined: 03/12/2002 00:00
- Location: Steelers Nation
#167
prle pederu.......sto to ne spavasprleitihi wrote:jest to nepravda..kod nekog pola 5 ujutro kod nekog pola 9 (pm ili am to nikad neću skontat..![]()
)..jesu se patriote preko bare okupile na patriotskoj temi..
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
..jebo li vas buš..
![]()
![]()
-
forUMASH
- Posts: 2180
- Joined: 24/01/2006 04:12
- Location: Razjedinjene Drzave BIH
#168
....otisla mu Zlata kod Tihog pa se sekira.....pitt wrote:prle pederu.......sto to ne spavasprleitihi wrote:jest to nepravda..kod nekog pola 5 ujutro kod nekog pola 9 (pm ili am to nikad neću skontat..![]()
)..jesu se patriote preko bare okupile na patriotskoj temi..
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
..jebo li vas buš..
![]()
![]()
:D
-
prleitihi
- Posts: 4131
- Joined: 24/01/2007 16:44
- Location: laktaši
#174
joj kakvu sam slovenku zdrm'o prije dvije godine na moru..
..na stijenama..pored mene rupa (ne ta forUMASH
..nego od kamenja)..nema joj dna..(rupi od kamenja..pitte..
)..e kad tad nisam pogin'o..necu nikad..
..valjalo je zitigu sat vremena na stijenama..

