Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
E sad zamisli da se svaki dan boris s nekakvim napadima koji nenormalno bole, ja mislim da bi se itekako bojao bola.
Pa to je strah od bola,a ne od smrti.Posebno njih nije strah smrti.
Pa to sam i rekao. Da nema puno smisla bojati se same smrti. Da razumijem strah od bola, ali ne i smrti. Procitaj kompletan moj post na koji si odgovarao.
Upravu si, strah od smrti cesto nije zbog nas samih vec zbog brige kako bi to podnijeli bliznji, djeca, roditelji....
A talibani....ne znam, bice da se oni ipak boje smrti ili pravo vole skrivanje po pecinama
U svakom živom biću postoji strah od svoga nestanka na ovom svijetu, urođen strah. Logika stvari - tvoje tijelo je hram tvoje duše i tako se prema njemu trebaš odnositi. Dobio si ga da ga čuvaš i njeguješ. Kad bi nam bilo dato da znamo konačnu istinu, kakvi smo na prvi problem ili nezadovoljstvo skakali bi sa Twist Towera na vugla pa iz ponove.
Nije nam dato da znamo šta je iza zadnjih vrata, niti kakva nam je sudbina namijenjena. Imamo ovaj život, možemo pokušavati da naslutimo istinu ako to želimo. Čitao sam da Stvoritelj najviše cijeni tragače za konačnom istinom, i da će je na kraju i naći. Kojem kraju?
Hm....ako shvatis vjeru kao teznju duse ka apsolutnuj istini, apsolutnom dobru odnosno Bogu onda konacna spoznaja je na onom svijetu i kraj portage, na ovom mozda oni kratki trenutci kada se sjecamo da su sve kockice na svom mjestu, a ustvari nista materijalno nije to potaklo ...onda pod teretom realnosti nestanu i sve ispocetka...
Ljudi opcenito bez obzira na vjeru ili nevjeru zive za takve trenutke samo sto vjernici tvrde da ih uhvate vise jer je taj unutrasnji balans lakse dostici s vjerom ali naravno nije dokazivo pa,ostaje samo kao tvrdnja vjernika.
nasa wrote:Hm....ako shvatis vjeru kao teznju duse ka apsolutnuj istini, apsolutnom dobru odnosno Bogu onda konacna spoznaja je na onom svijetu i kraj portage...
Ako vjeru uopste ne shvatas ozbiljno?
Onda nemas osjecaj "bozanske zastite, nagrade na drugom svijetu, bozije milosti" i sl. Nego u stvari zivis citav zivot pod principom "uzdaj se u se i u svoje kljuse" tako da sam stvaras smisao svog zivota svojim djelima. Pa ili zivis sretno i zadovoljno i svjestan si da ces jednom doci do kraja i to je sve ili pravis gluposti pa ti smisao zivota postane da recimo robijas izmedju cetiri zida, opet do samog kraja.
nasa wrote:Hm....ako shvatis vjeru kao teznju duse ka apsolutnuj istini, apsolutnom dobru odnosno Bogu onda konacna spoznaja je na onom svijetu i kraj portage, na ovom mozda oni kratki trenutci kada se sjecamo da su sve kockice na svom mjestu, a ustvari nista materijalno nije to potaklo ...onda pod teretom realnosti nestanu i sve ispocetka...
Ljudi opcenito bez obzira na vjeru ili nevjeru zive za takve trenutke samo sto vjernici tvrde da ih uhvate vise jer je taj unutrasnji balans lakse dostici s vjerom ali naravno nije dokazivo pa,ostaje samo kao tvrdnja vjernika.
Ja se smrti ne bojim ni približno kao pauka ebem ga. Pauk je nešto što me najviše plaši, ljeto mrzim samo zbog toga, pola noći provedem fatajući ga po ćoškovima svog kontejnera u kom živim. A i čuo sam (nek potvrde grobari) da je pauk prvo živo biće koje napata mrtvaca kada ga sahrane. Stoga su mi još više fuj. Naročito mrzim one sa velikim udovima i malim trupom, kada ga osakatiš na zidu, nožice polete u zrak, a trup napravi ogromnu štetu, krečenje odmah.
Uvijek pred spavanje kažem daj Bože zdravlja prije svega, smrt sama po sebi i nije nešto značajna, naročito ukoliko se desi odjednom, zeznute su moguće patnje, teške bolesti i slične stvari, e o tome manje razmišljam al zaista nije prijatno i nadam se da će me zaobići za jedno 60 godina kada dođem u te gadne godine i periode mogućeg kraja.
