ja bih nesto da kazem..al sve se bojim da ce nekE odmah poceti vristati
nisam anti-feministkinja
al sve mi cini da mi (zene) cesto sebi tako opravdavamo neke neuspjele veze.."puklo je jer on nije siguran u sebe".."on ne moze podnijeti da sam ja pametna i da imam svoj stav"...
pravo je tesko biti s nekim..odrzati to stanje zaljubljenosti..registrovati mane a opet ih voljeti..al nama to bolje ide od vecine njih (rekla bih)...njima je ta fizicka privlacnost cesto glavni faktor..a mi ne mozemo da svarimo da nekima nismo bile dovoljno "plavuse, sisate ili hebozovne") (joj kako se izrazavam)
licno mislim da sam bila mnooogo nagodnija kad sam bila mladja (a samim tim i sa manje iskustva i manje obrazovanja)
zena kad je sigurna da je nezavisna (znaci moze da izgura sve i sama) je mnogo zeznutija od one koja zavisi o muzu/momku/tati..i automatski ima i duzi jezik..jer na kraju krajeva boli je briga... a muskarci su cudni likovi..mnogima se svidja kad im neko povladjuje
zene uvijek traze nekoga kome ce da se dive (bar kol'ko ja skontah), a muskarci opet nekoga ko ce njima da se divi
ipak je sve ovo generalizovanje
p.s. ma na stranu sve ovo nego ne znam jel' to zvuci nerealno ili samo tuzno...ali ja ne poznajem nikoga ko je emocionalno stabilan
