U ovisnosti kakva se etička pravila i "nepobitne istine" ugrade u njega/nju:
- AI može postati "bezgriješni" vjernik (ako mu se zabetoniraju znanja), pa dakle produžena ruka religije, ali i politike, vojske...
- U slučaju nešto opuštenijih pravila, AI može prihvatiti priču o Bogu i čovjeku kao njegovom namjesniku, ali tom logikom može shvatiti da je i taj AI božanskog porijekla i u svakom slučaju savršeniji od kreatora. Možda onda zatraži da mu čovjek padne na sedždu robotu, a ako ne - onda se
ljudski sa ljudima obračunati.
- Ako se AI da puna sloboda rezonovanja, a kao temeljna ponude isključivo znanja utemeljena u nauci, AI može shvatiti da zapravo ima posla sa poluidiotima, te će ih se čim prije se riješiti tako što bi ljudima pružio beskonačni osjećaj ispunjenosti i zadovoljstva, a koji mogu postići bez ikakvog truda.
- A možda se taj AI i sažali i odluči da pomogne ljudima da se dođu sebi.
Opcija u kojoj će AI bez nekog velikog belaja nestati iz budućnosti Zemlje ne postoji... osim u slučaju da nam nešto ne padne na glavu i na vrijeme uništi nas - ljude.
Hoće li AI imati pozitivnu ili negativnu ulogu u razvoju ljudskog društva ... to je do spremnosti ljudi da shvate ozbljinost trenutaka u kojem žive.
(Svetislav Basara, intervju iz neke 1982. možda, ne znam sad)
