Da malo relaksiram temu....
Za razmišljenje:
Zašto svi pogrešno govorimo riječ
Bleiburg/Blajburg, to je austrijski tj. njemački naziv, a ispravno je
Pliberk, jer je to preko 90% slovenački grad i tako se na slovenskom jeziku zove, kao što ni
Beč ne zovemo
Wien/Vin, već po naški
Beč {česi npr. kažu
Vídeň (
Videnj), slovaci
Viedeň (
Viedjenj), slovenci
Dunaj}. Južna i istočna Koruška na silu je dva puta kroz povjest oduzeta slovencima 1919/20.g. i 1945/46.g., zbog
agresivne velikonjemačke politike provođene još od 1848.g. (proljeće naroda), pa sve do 1920.g. kada je sustavno u te krajeve naseljavala
Nijemce, a ponjemčivala i raseljavala
Slovence u toj regiji preko 70 godina, a koja je oduvjek bila etnički predominantno Slovenska, čak i centar širenja slovenstva (
Knežiji kamen,
vojvodski prestol,
Gospa sveta,
Karantanija i ostalo...).
Slična priča važi i za
Villac _ Beljak ;
Klagenfurt - Celovec i još gomilu većih i manjih mjesta. Po kojoj nam je to logici bliži njemački od slovenskog naziva ?
Iza II sv. rata to naslijeđe velikonjemačke politike je podržala i
Čerčilova Britanija, a s druge strane je isporučila ustaše, domobrane, četnike, domobrance, rupnikovce, belogardejce i dio hrvata, slovenaca, srba, crnogoraca, i ostalih... partizanima - klasično engleski !
To ponjemčivanje je naravo i Hitler posebno zdušno podržao tijekom svog uspona na vlast 1930.g. a posebno u periodu 1939.÷1945.g. kao vođa nacional-socijalističog pokreta i stranke, a koji je kasnije ipak podupro osnivanje Pavelićeve NDH, mada ne baš s oduševljenjem i simpatijama. A to stoga jer je Hrvatska bila
talijansko - mađarska interesna sfera, za razliku od sjeverne Slovenije, a s druge strane na tom mjestu je očekivao da vidi dotadašnjeg
potpredsjednika Ministarskog vijeća Kraljevine YU i plebiscitarnog vođu HSS - a dr.
Vladka Mačeka, koji btw uopće nije bio etnički hrvat, već po ocu slovenac, a po majci poljako-austrijanac !
U tom trenutku tj. 10 travnja 1941.g. Pavelić je spavao dubokim snom u Italiji, iznenađen da nijemci ulaze u Kr. Yu i Zagreb, dok je
Slavko Kvaternik, ex. K.und K. dopukovnik proglasio osnutak NDH na radio Zagrebu.
btw tri ugledne sarajlije doktori prava i advokati/odvjetnici, od njih jedan gradonačelnik, završili su poslije Pliberka u "v. lovištima" 1945.g.. Poslije suđenja
gradonačelnik Sarajeva i
poslanik u Bosanskom saboru Dr. Nikola Mandić (u njegovoj ex vili je sada spaljeni
Muzej 14 ZOI u ex
Teslinoj, a danas
Petrakijinoj ulici na
Banjskom Brijegu), poslije suđenja
Dr. Savo Besarović iz velike i poznate sarajevske pravoslavne/srpske familije Basarovića, dok je
dr. Jozo Sunarić, nestao već početkom rata (u njegovoj vili je do rata bilo obdanište iznad
Muzičke škole i Akademije, a danas je
Apostolski Nuncij - Ambasada Vatikana u Sarajevu). Sva trojica su za II sv. rata bili dobro involvirani u vlast NDH, s tim što je Savo koristio taj položaj da bi spašavao Srbe u Sarajevu i BiH no to mu nije pomoglo da se spasi od justifikacije.
više o ovom:
https://www.jergovic.com/ajfelov-most/p ... dvokatima/
https://hr.wikipedia.org/wiki/Nikola_Mandić
https://en.wikipedia.org/wiki/Nikola_Mandić
https://hr.metapedia.org/wiki/Jozo_Sunarić
Zanimljivo je da su brojčano najviše boraca i egzekutora na pliberškom polju bili slovenski partizani iz jedinica
14 udarne divizije Ivana Kovačiča Efenke i
2. brigade Ljubo Šercer, svakako najviše pripadnici KNOj-a i OZNA -e !
A o samom
Pliberku i križnim putovima, moj je stav cca varijetet stava
BH franjevaca provincije Bosne Srebrne !
