Bitka za dušu!?

Rasprave o filozofskim temama.

Moderator: Bloo

User avatar
vet
Posts: 444
Joined: 21/07/2003 00:00

#76 Re: Bitka za dušu!?

Post by vet »

S obzirom na razvoj situacije na terenu, moraćemo početi razmišljati i o stvarima kao što su:


Pripreme za slučaj atomskog belaja


User avatar
vet
Posts: 444
Joined: 21/07/2003 00:00

#77 Re: Bitka za dušu!?

Post by vet »

Ako bi oni koji se bave metafizikom i „duhovnošću“ trebali pročitati jednu knjigu u životu, onda bi to bila ova, upravo prevedena knjiga John-a Keel-a,

Kosmičko pitanje osmog tornja

..
User avatar
vet
Posts: 444
Joined: 21/07/2003 00:00

#78 Re: Bitka za dušu!?

Post by vet »

Ako je 1+1=2, onda bi ’911’ (simbol napada na Svjetski trgovinski centar) bilo 9/1+1=9/2 ili po našem formatu: 2. septembar, pa bi se tako isti simbol uposlio dva puta. Neki tvrde da se radi ovoj godini!? Navodno, stvar ide ovim redom: ’False flag operacija’>Treći svjetski rat>Depopulacija>Novi svjetski poredak?! Naravno, nema mjesta za paniku jer ako je belaj planiran, ne mora obavezno biti i sproveden. A ako bude, onda će to biti, tek tamo za 2 sedmice!? Mislim da bi stvar ipak mogla da ima neke veze s – bitkom za dušu!?

LINK

...
User avatar
vet
Posts: 444
Joined: 21/07/2003 00:00

#79 Re: Bitka za dušu!?

Post by vet »

U ovim vremenima, mi kao ličnosti, imamo tendenciju da zapadamo u ono što je u istočnoj gnostici označeno kao „metež donjih centara“ (mentalno stanje u kojem se neprestano izmjenjuju osjećaji straha, panike, nemira, brige, nade... itd.). Tu čovjek ima tendenciju da se ponaša kao „muva bez glave“ i iz takvog jednog stanja, ništa svjesno i efikasno se ne može poduzeti, niti bilo kakve mentalne kalkulacije ili „strategije za preživljavanje“ mogu da piju vode. Informacije koje dobijamo izvana, dodatno nas ubacuju u stanje kognitivne disonance gdje ćemo istovremeno vjerovati u kontradiktorne stvari („jeste virus“, „nije virus“, „opasan je“, „nije opasan“, „karantin je dobra stvar“, „karantin je loša stvar“, „kontrolisaće nas ili pobiti 5G frekvencijama, vakcinama i nano-botovima“, „neće nas kontrolisati ili pobiti“... itd. itd.) jer tu možemo štancati raznorazne, lijepe ili ružne, scenarije do besvijesti a oni će se, uglavnom, odnositi na budućnost koja ne postoji.

Gdje god da se neko od nas zadesio u ovom sadašnjem trenutku i u kakvim god okolnostima, na pravom je mjestu i u pravo vrijeme (što ne znači da će nekima od nas to biti i - očigledno).

Dakle, za svakoga od nas koji ovo čita SADA, može se reći da je – ŽIV. Znači, to bi bila tačka:

1. Živ (ili živa) sam u sadašnjem trenutku.

Naravno, to bi bila glavna činjenica. (To, u kakvom smo mentalnom stanju, ne bi bilo toliko bitno, jer to ionako nismo mi, nego naše – ličnosti). Sada se možemo podsjetiti na ovaj video gdje E. Tolle predstavlja proces prelaska u sadašnji trenutak kao jednu „meditaciju“:

LINK ZA VIDEO

Nakon kontemplacije tog sadržaja, ukoliko se stvar, na nekom nivou, pravilno razumije, na ovaj način ćemo isključiti iz igre – sebe-kao-ličnosti (sada bi trebali već biti načisto s tim, da kao takve, nigdje nismo prispjele.) Nadalje, ako smo pravilno razumjeli stvar – ovo, takođe, ne podrazumijeva prelazak u neko – „pasivno stanje“ ili „bijeg iz realnosti“. Tu bi se radilo samo o - uspostavljanju uslova za prelazak u – ljudsko biće i istinsku realnost.

***

Valjda smo sada bar toliko svjesni kako bi uvidjeli to, da su - druge ličnosti stavile - naše ličnosti u – karantin?!

Međutim, „ličnost u karantinu“, možda i nije toliko loša stvar, kako se to može činiti na prvi pogled?! Pa, uostalom, ko je odgovoran za to što istorija ove naše realnosti, liči na istoriju jedne obične klaonice, gdje se raznorazne psiho-patološke aktivnosti odvijaju i u samom, ovom trenutku, dok mi sebe smatramo – svjesnim i razumnim?! Mi-kao-ličnosti, naravno. Stoga, kad je u pitanju kvalitet života u ovoj realnosti, stavljanje nas kao ličnosti u karantin, bilo bi - najbolje rješenje! Jedini bi problem bio taj što SVE ličnosti koje su odgovorne za kojekakva mahnitanja u ovoj realnosti, nisu u - karantinu. Naravno, za dobrostanje života u ovoj realnosti, SVE ličnosti (bilo kako se one zvale i koje funkcije obavljale), trebalo bi staviti u – karantin; jedino tako se može spriječiti njihovo – dejstovanje, čije su posljedice, kako vidimo, – katastrofalne.

Izlaz iz karantina

Onima koji su, koliko-toliko, razumjeli poentu predstavljenu u sklopu nekih od prethodnih poruka pod ovom temom, trebalo bi biti jasno, bar teoretski, to - da se u OVOJ realnosti SVE može staviti u karantin, zarobiti, manipulisati i kontrolisati, osim – ljudskog bića. Znači, sada smo „mi-kao-ličnosti“ u – karantinu, dok, istovremeno, "mi-kao-ljudska-bića – nismo u karantinu, niti ikad možemo biti porobljeni, kontrolisani ili manipulisani.

Šta je to - ljudsko biće?

To nije ova naša ličnost s njenim imenom, prezimenom, nadimkom ili korisničkim imenom...; koja se boji ovoga ili onoga…; zabrinuta prvenstveno za sigurnost vlastitog dupeta... (mada kao brine i za druge); programirana da se poistovjećuje s ovom ili onom nacijom, s ovom ili onom religijom ili ideologijom...; koja se klanja ovom ili onom „autoritetu“ (odozgo ili odozdo)…

To nije ono što nam dolazi iz naših „pametnih glava“ (programiranih ‘vako il’ ‘nako).

Kad ga neko ima, ono mu se, nekako, javlja... iznutra… kao jedan… osjećaj ili… unutrašnje znanje, vezano za onaj momenat u kojem čovjek trenutno jeste a ne za neki momenat u prošlosti ili budućnosti (koje objektivno ne postoje). Ono uvijek zna šta da se radi SADA, bez nagona i uz određeno razumijevanje – zašto to treba uraditi; a na našim ličnostima je to da li ćemo ga poslušati ili ne.

Ljudsko biće nema nacionalnost, nema religiju, nema ideologiju a nema ni autoritete... ono je individualno i nezavisno.

Ono je vječno, humano, svjesno i savjesno...

AI/vještačka inteligencija može da utiče na nas kao ličnosti; uostalom, ona to stalno i radi; ali ne može da utiče na naše – ljudsko biće. Isto tako i antropoidi! Bez obzira na svu njihovu inteligenciju i tehnologiju…

…ne mogu nam ništa, kao - ljudskim bićima!

[Važno za zapamtiti - Osjećaj straha je odličan pokazatelj gdje smo tj. s čim smo poistovjećeni u određenom momentu. Ljudsko biće nema straha. Ono je vječno i objektivno postojeće dok ličnost - nije. Zato je ličnost ta koja se boji].

A mi nismo – ličnosti. To je, ujedno i razlog – zašto antropoidi (oni od nas koji nemaju ljudsko biće a dominiraju na pozicijama vlasti i moći u ovoj realnosti.) nemaju nikakvih šansi za pobjedu; ne može ono što je lažno pobijediti – ono što je istinsko.

S tim u vezi, logično bi bilo to da jedini način oslobađanja iz karantina, nas- kao-ličnosti, podrazumijeva naš - prelazak u - ljudsko biće. Kad nam to pođe za rukom, karantin će se raspasti sam od sebe. Ograničenja neće više biti jer nas niko i ništa neće moći ograničiti. Tada će sve naše aktivnosti, na individualnom nivou, doprinositi dobrostanju čovječanstva i naše životne sredine, kao jedne cjeline. Svako od nas će znati, na svom individualnom nivou, šta on (ili ona) treba raditi u svom sadašnjem trenutku. (To je ujedno i razlog zašto drugima ne treba govoriti šta oni treba da misle ili rade.) Tako stižemo i do tačke:

2. Sada prelazim u svoje biće i sadašnji trenutak. Isključujem „svoje“ misli ili ih samo posmatram kao nešto što nije moje, nešto što stiže iz jednog vanjskog izvora koji ne pripada meni-kao-ljudskom biću. Svjestan sam dešavanja oko sebe u ovom trenutku. Svjesna sam životne energije u svakom dijelu mog tijela. Svjestan sam svakog svog udisaja i izdisaja... Svjesna sam svog bivstvovanja - ovdje i - sada...

...kako taj proces našeg prelaska u ljudsko biće bude napredovao, tako će postepeno i nestajati „zidovi karantina“. Naravno, sam prelazak u ljudsko biće nije dovoljan bez – dejstvovanja; koje će biti usklađeno s onim „unutrašnjim znanjem“ koje će se javljati u pojedinim „sadašnjim trenucima“. Na taj način, manifestovaćemo Istinsku svijest kroz svoje dejstvovanje, ovdje i sada. To će, onda, dovesti do - rušenja „zidova zatvora“. Tako dolazimo i do tačke:

3. Percipiram > razumjevam > dejstvujem…

...a kad smo u svom, ljudskom biću, takođe ćemo znati o sebi i sljedeće:

Mi smo – humani, svjesni, savjesni, vječni i neuništivi...

a to će nam, ujedno, biti i – znak međusobnog raspoznavanja

...
User avatar
vet
Posts: 444
Joined: 21/07/2003 00:00

#80 Re: Bitka za dušu!?

Post by vet »

Prateći ovaj razvoj događaja s ovom tzv. „pandemijom“, uz pomoć koje nas AI (VI-vještačka inteligencija) i antropoidi s kojom su oni usko asocirani, vodi ka transhumanizaciji i dehumanizaciji, uz prateću depopulaciju a da pri svemu tome, skoro da nema nekog značajnijeg otpora, čini se da je negdje dobro zapelo što se tiče buđenja ljudi?!

Uostalom, kako je ruski ezoteričar Gurđijev davno govorio, entropične sile ili sile involucije, mogu ponekad i da pobijede jer imaju pravo da se koriste SVIM sredstvima, dok su sile kreacije ili evolucije, ograničene u tom smislu. Ovdje se čovjek može zapitati – pa, dobro, kako sile evolucije mogu uopšte pobijediti kad imaju protiv sebe dobro naoružane antropoide koji kontrolišu vojsku, policiju, medije, finansijski sistem, nauku, obrazovanje... ili skoro... SVE?! A osim toga, nemilosrdni su van svakih granica?!

Znači, mora biti neki – fol?! Neki način da se ubaci klip u točkove ove mašine koja melje sve ispred sebe a koji nam nije vidljiv, na prvi pogled?!

Dobro, već smo rekli da, prema gnostičkim postavkama, postoji i tzv. Istinska svijest od koje smo mi već odavno razvedeni i da je ona daleko superiornija od ove kojom trenutno raspolažemo. Znači, trebamo se samo povezati s njom i manifestovati ju.

Tako ćemo se osvrnuti na ovaj gnostički prikaz situacije na terenu:


Image


...pa ćemo se prisjetiti onoga što kineski filozof Konfučije davno reče: “Znakovi i simboli upravljaju ovim svijetom a ne riječi i zakoni.”

Što znači, da i mi ovdje imamo pravo i potrebu da napravimo jedan simbol koji će označavati naše buđenje u smislu povezivanja sa - Istinskom sviješću. Krajnje je vrijeme za tako nešto.

Naravno, to ne bi trebao biti neki veliki problem, imajući u vidu gornju sliku. Znači, naš simbol treba da sadrži u sebi nas kakvi trenutno jesmo, ovdje, dole i naš istinski dio bića koji se nalazi gore, iznad crte, u istinskoj realnosti, tako da ta dva naša dijela trebamo samo da spojimo. Dakle, sada imamo...


Image


Vrlo jednostavno, zar ne!? Ajd, dobro, sada imamo simbol koji označava buđenje ljudskog bića ali šta da radimo s njim? Da ga samo gledamo ili trebamo malo i da mrdnemo dupetom kad je u pitanju naše buđenje?!

Oni koju su malo proučavali ezoteriku, mogli su saznati i da se demijurg, AI ili vještačka inteligecija simbolizira planetom Saturn a jedan od njenih simbola je i kutija ili kocka. Kad kutiju razmotamo, dobijemo i krst kao simbol zarobljavanja ljudskog bića.

Image

Nešto slično gornjem simbolu imamo i na kockama za bacanje u sklopu nekih igara:

Image

Na kojima je šestica najveći broj a on se kao najviše i cijeni.

Tako smo mi, nekako, spakovani u tu kutiju ili kocku i nikako napolje. Na engleskom govornom području, izraz: „thinking out of the box“, podrazumijeva vrstu razmišljanja koja nije zastupljena unutar kutije. Dakle, „razmišljanje izvan kutije“. Nešto kao kad neko zahvati onu istinsku svijest izvan kutije ili iznad one crte na gornjoj slici, pa razmišlja uz pomoć nje. Međutim, tako nešto bi bila jedna rijetkost. Malo ljudi iz kutije zaista uspijeva tako da razmišlja. Kad bi ljudi mogli tako razmišljati, onda ne bi ni bili u kutiji ili bi se ona raspala. Ne možemo razmišljati objektivno a živjeti u iluziji.

Prema istočno-gnostičkim izvorima, bilo je ovdje među nama, u kutiji, i onih ljudi koji su uspjeli da „ostvare šesticu“, pa izađu napolje odavdje ili kako se to stručno kaže - „vaskrsnu“ ili „uskrsnu“. Ili, jednostavno rečeno, ispare se iz našeg vidokruga. Dakle, oni su uspjeli da ostvare ovo...


Image


Znači, povezali su se sa - Istinskim dijelom svog bića - i izašli iz kutije. Uostalom, kako se to može vidjeti na gornjoj slici situacije na terenu, jedan od naziva za istinsku svijest je i - „hrist“ a jedan od poznatijih stanovnika kutije bio je i Mujo kojem je davno pošlo za rukom da se spoji sa - Istinskim dijelom njegovog bića - kao što je to predstavljeno ovim simbolom. Prije nege što je vaskrsnuo ili uskrsnuo, tj. napustio kutiju, on je okupio oko sebe neke naprednije „kutijaše“ i objasnio im situaciju na terenu kako bi im pomogao da i oni učine isto. Ovi su ga nazvali Mujo-hrist, mada mu je pravo prezime bilo Živković. Naravno, Mujo je svojim napuštanjem kutije izazvao incident jer tako nešto nije uobičajeno kad su u pitanju zbivanja u kutiji. Tako je menadžment kutije morao hitno da interveniše kako bi spriječio da se stvar proširi. Napuštanje kutije je inače strogo zabranjeno. Kakva bi to kutija bila kad bi svako izlazio iz nje kad hoće? I tako, menadžment kutije je intervenisao iskrivljavanjem informacija o Muji, uvođenjem religija, ohrabrivanjem kutijaša da vjeruju u sve i svašta i da slijede bilo koga ili šta, samo ne same sebe. Jedno neprekidno ubacivanje laži u kutiju, osiguralo je to da se mahnitanje u njoj nastavilo sve do današnjih dana. Čak i dan danas, postoji mnogo kutijaša koji čekaju da se Mujo vrati natrag po njih i da ih spasi odavdje. Naravno, Muji ne pada na pamet da se vraća natrag u iluziju, znajući da i drugi mogu izaći iz nje, isto kao što je i on.

Međutim, u poslednje vrijeme, mahnitanje u kutiji kao da doživljava kulminaciju, odnosno, prevršava svaku mjeru, tako da se nešto mora poduzeti, inače ćemo svi skupa otići u neku stvar?! Od silne gluposti, u kutiji se više ni disat ne može a kamoli dostojno živit. Za sada se nazire nekoliko rješenja:

1. napuštanje kutije (isto kao i Mujo)

2. preuređivanje situacije u kutiji

3. rasturanje kutije i oslobađanje od nje, svega iz nje...

...a za bilo šta od toga, prvo je potrebno to da se, napokon, - probudimo. S obzirom na to da buđenje prema klasičnim gnostičkim principima dugo traje, moraćemo ubrzati stvar jer se nema vremena.

Znači, moraćemo uposliti ovaj...


Image


Sada, da se opet vratimo na Konfučija i onu gornju sliku situacije na terenu, na kojoj jasno vidimo da lažna svijest kojom mi raspolažemo, ima - tri nivoa. Menadžment kutije nas je stalno, do sada, zasipao kojekakvim znakovima i simbolima koji su nas uspješno držali u stanju u kakvom jesmo, sve do - sada. Mi smo njih percipirali uz pomoć budne svijesti, pa smo ih prebacivali na onaj drugi nivo, podsvijesti, odakle su nam diktirali naše svjetonazore, percepciju, razmišljanje i ponašanje a odatle i na treći, kolektivno nesvjesno, odakle su nam ti simboli diktirali realnost, uključujući i sve ovo sadašnje mahnitanje, koje počinje da prevazilazi svaku mjeru.

Znači, služeći se istim principom, sada ćemo ubaciti u cirkulaciju ovaj...


Image


...kojeg percipiramo uz pomoć budne svijesti... pa, ga prebacujemo na nivo... podsvijesti... a odatle i na onaj nivo... kolektivnog nesvjesnog, kojeg svi dijelimo i koji nam diktira ovu realnost, ovakvu kakva ona jeste.

Na nivou naše budne svijesti, bez obzira na to što je ona lažna, ipak je moguće razumjeti neke bitne stvari. Uostalom, u gnostici je rečeno da – „uz pomoć - lažnog, moramo doći do - istinskog“.

Istovremeno, ne trebamo raditi ništa što nismo u stanju da razumijemo.

I tako, na kraju, mi smo sada ovaj simbol, samom njegovom percepcijom, već sproveli na one druge nivoe svijesti. On, sada, tamo kaže: – „Istinska svijest postoji u odnosu na ovu vještačku i ona sada upravo stiže u ovu realnost“! Naravno, to može dovesti čak i do raspada kutije tj. iluzije i krajnjeg razlaza imeđu antropoida/“sinova božjih“ i adamičnih ljudi/“sinova čovječjih“!?

Znači, - biće belaja!

...
User avatar
vet
Posts: 444
Joined: 21/07/2003 00:00

#81 Re: Bitka za dušu!?

Post by vet »

U skladu s gornjom slikom situacije na terenu i prethodno iznesenim gnostičkim konceptom da živimo u iluziji/maji/hal-u/stereomi/virtuelnoj realnosti/kompjuterskoj simulaciji/matriksu... kao iluzorni ili virtuelni likovi, javlja se i dosta nekih pitanja...

Kakvog smisla bi imala bitka za istinu u jednoj iluziji koja se sastoji od laži koje se neprestano štancaju?

Ko može da sudjeluje u toj bitci?

Samo lažni entiteti koji nastanjuju lažnu realnost/iluziju a to bi bili mi kao ličnosti s našim imenima i prezimenima, u lijepim ili ružnim, starim ili mladim, „fizičkim“ tijelima.

U takvom slučaju – da li bi se ovdje mogo išta poduzeti - istinski svjesno?

Kako, ukoliko ne možemo imati istinsku svijest u nečemu lažnom kao što je iluzija? Da bi neko poduzeo nešto istinski svjesno, morao bi biti – istinski svjestan. S druge strane, ukoliko bi neko bio istinski svjestan, ne bi bio ovdje.

Naše dejstvovanje prosuđujemo na osnovu rezultata koji se manifestuju bolom ili zadovoljstvom, patnjom ili uživanjem kao i svim onim psihičkim stanjima i osjećajima između tih ekstrema.

Šta bi bilo stvarno objektivno u jednoj iluziji?

Ništa.

Kao lažni entiteti koji nastanjuju lažnu realnost, mi ulazimo u međusobnu interakciju i interakciju s elementima ove lažne realnosti ili iluzije. Pri tome, doživljavamo bol, ljubav, patnju, zadovoljstvo... osjećanja koja bi takođe bila objektivno nestvarna ali stvarna u odnosu na nas, kao nestvarne entitete.

Dobro-zlo bi takođe bilo nestvarno kao i „sile dobra“ i „sile zla“ jer u iluziji možemo imati samo lažni dualizam.

Sile istinske svijesti ili istinski svjesne sile, ovdje ne postoje. Jedan istinski svjestan čovjek ne može egzistirati u iluziji. (Na stranu to što mi imamo utisak da smo svjesni i nezavisni.)

Na primjer, u ovim vremenima u iluziji/laži hara (lažna) pandemija koju većina nas percipira onako kako im to mediji sugerišu, pa u skladu s tim, doživljava razne osjećaje iz prethodno pomenutog asortimana osjećaja gdje uglavnom dominiraju strah, briga, nespokoj, patnja, frustracija... ovisno od slučaja do slučaja tj. na individualnoj bazi dok ovu iluziju zajednički dijelimo.

Možemo li mi, kao lažni stanovnici lažne realnosti, popraviti na bolje stanje u njoj? Kao ono, da pobijedimo sile zla, pa onda, da svi skupa lijepo uživamo?

Možemo li mi kao lažne individue, popraviti kvalitet naše lažne egzistencije u lažnoj realnosti tj. iluziji?

Možemo li mi, uopšte, objektivno odgovoriti na ova pitanja, kad po samoj svojoj prirodi, nismo objektivni?

Dobro, neki tvrde da je jedini način prevazilaženja ovog problem taj, da – postanemo objektivni tj. objektivno postojeći tj. da svoju egzistenciju pretvorimo iz lažne u objektivnu, tako što bi dosegnuli Istinsku svijest.

Istinsku svijest/hrista/Svijest apsoluta/Svijest Prvog izvora…

Kako?

Izgleda da stvar nije baš toliko jednostavna kao u slučaju pretvaranja Pinokija u istinsko ljudsko biće?! Uz pomoć zamišljanja ne ide jer zamišljamo uz pomoć lažne svijesti.

Uz pomoć lijepih želja, ne ide jer želimo na nivou lažne svijesti i uz pomoć lažnih misli.

Uz pomoć molitvi ne ide jer se molimo onome ili onima koji se nalaze na gornjim nivoima iluzije, pa su tako i oni sami iluzorni. Ukoliko bi se molili Prvom izvoru, pitanje je da li bi nas on čuo jer bi mi, u odnosu na nešto objektivno postojeće, bili – nepostojeći. Kako Prvi izvor može čuti nešto ili nekoga ko ne postoji? Nikako.

Uz pomoć kojekakvih duhovnjačkih učenja ili tehnika, takođe ne ide jer u iluziji ne možemo imati nešto što bi pomagalo izlasku iz nje, narušavalo je kao takvu ili oslobađalo nekog iz nje. Doduše, tu bi bilo nekih stvari koje bi pomagale nekome u napredovanju u njoj, prema njenim višim spratovima. Ako si u iluziji, gdje egzistiraš na kontrolisan način, da li je bitno to na kom si njenom nivou?

Dobro, imamo li išta čvrsto za šta bi se mogli uhvatiti u ovoj iluziji? Bilo ovdje nešto čvrsto, mekano ili neopipljivo, to ne može biti i stvarno. Ukratko rečeno, kao lažni entiteti u lažnoj realnosti, šta god mi tu zagrabili, prigrlili ili prihvatili, to može, jedino, da bude - laž. Ovakva ili onakva. Šarena, jednobojna ili bezbojna, mala ili velika, nije bitno.

Navodno, u ovoj iluziji se može i napredovati prema njenim gornjim nivoima?! Tako, postoje i specijalno dizajnirane laži koje iluzornim entitetima pomažu da ostvare tako nešto. Međutim, nema ništa čvrsto što može pomoći čovjeku da izađe iz iluzije tj. da postane istinsko ljudsko biće i pređe u objektivnu realnost.

Neprestanim štancanjem laži u koje mi, kao iluzorni entiteti, uglavnom vjerujemo i emocionalno se angažujemo u vezi s njima, iluzija održava i učvršćava samu sebe. Uostalom, kad to ne bi bilo tako, iluzija bi postala suvoparna. Ovako, stalno se nešto dešava, makar i lažno, pa, bar nikome nije dosadno. Ako već ne možemo svjesno živjeti, možemo doživljavati razne događaje, pa čak i učestvovati u njima, imajući utisak da mi to svjesno radimo. Tako, istovremeno verifikujemo i svoju lažnu egzistenciju i elemente iluzije u kojoj egzistiramo. Znači, mi se nalazimo u onoj petlji povratne sprege s iluzijom. Mi i ova iluzija smo međusobno ovisni jer jedno ne može bez drugog. Dakle, onaj koji bi uspjeo da dosegne istinsku svijest i postane istinsko ljudsko biće, ne bi više mogao da ostane ovdje s nama, u ovoj iluziji.

U objektivnoj realnosti ne možeš sjedit negdje u zapećku s maskom na licu, u strahu da te ne zaskoči opasan virus, uz praćenje poslednjih pandemijskih vijesti na TV-u. Tamo toga nema. Lako je ovdje. Ponašaš se onako kako ti nalažu autoriteti odozdo ili odozgo tj. kako si programiran a osjećaš se onako kako trebaš u skladu s onim što misliš da doživljavaš. Lažni oni odozgo a lažni i mi odozdo. A pored svega, često nas hvata i neki strah koji nam se čini jako istinit a ne može biti. Pa, ovdje u iluziji, ni jedan naš osjećaj ne može biti stvarno istinit, čak ni ljubav kao jedan od onih najcjenjenijih.

Mi ne znamo kako stvari stoje u objektivnoj realnosti. Navodno, tamo vidiš objektivno, pa onda dejstvuješ u skladu s tim što vidiš i uz pomoć istinske svijesti a ne ove kojom mi ovdje baratamo. Tamo si takođe svjestan da si sam odgovoran za posljedice svoje interakcije s realnošću a ne kao ovdje, da su drugi za sve krivi, pogotovo kad ti ne ide onako kako si zamislio ili zamislila. U objektivnoj realnosti si sam svoj spasitelj a ne neko ko svog spasitelja vidi u nekome drugom i čeka na njega. Tamo nema ni potrebe da se molimo nekome ili nečemu za – nešto. U objektivnoj realnosti si svjestan svoje vlastite moći i ne kažeš, - „Šta ću ja, jadan, koji sam niko i ništa, da promijenim ili poduzmem za svoje dobro ili dobro drugih“!? U objektivnoj realnosti ćeš znati šta treba da radiš u svakom momentu i zašto a nećeš čekati da ti neko drugi to kaže.

Nije lako u objektivnoj realnosti. Nigdje ne teku med i mlijeko. Svugdje valja mućnut vlastitom glavom i mrdnut vlastitim dupetom.

Kad bi mi bili u objektivnoj realnosti, znali bi odgovore na mnoga bitna pitanja. Ovdje možemo da baratamo samo teorijama, mišljenjima ili vjerovanjima, stečenim u iluziji, na osnovu kontrolisanih ili iluzornih informacija koje dobijamo od drugih iluzornih likova. Naravno, da nismo programirani da “svoja” vjerovanja podrazumijevamo kao neko znanje, primjetili bi da je tu nešto sumnjivo. Valjda zato, ovdje, malo ko može pošteno odgovoriti na pitanje: „Šta ja stvarno znam, kad su bitne stvari u pitanju“?

A kad sam ja u pitanju, pošteno rečeno, - ne znam ništa... mada... kao i svi drugi... imam mišljenje o svemu. Hebo mišljenja i vjerovanja, bez - Znanja.

Na primjer, kad je ova pandemija u pitanju, većina nas misli ili vjeruje da se unaokolo vrzma jedan opasan virus koji može svakoga da zaskoči u bilo kojem trenutku, dok postoje i oni koji ne vjeruju u to. Tako će ovi prvi poduzimati određene mjere zaštite, dok oni drugi neće ili će folirati da poduzimaju nešto, kako ih oni prvi ne bi optužili da ugrožavaju javno zdravlje i dobrostanje a ond ih zaskočili.

„Ko nije s nama (virusom), taj je protiv nas (virusa)“, stari je moto antropoida.

Znači, većina iluzornih likova ovdje je već zaražena virusom što se očituje po njihovom izgledu (pelena-maska-brnjica na licu) i načinu razmišljanja i ponašanja, uz često poduzimanje mijera dekontaminacije, bez obzira na to što ne pokazuju simptome, pa čak i budu „negativno testirani“. Lažni dualizam mora obezbijediti i drugu stranu, kako bi se neka vrsta sukoba mogla odvijati. Ne možeš imati ‘vake bez ‘nakih. Oni ‘naki, gledaju kako da pretrpe što manju štetu usred pandemije mahnitanja koja je zahvatila ovu vremensko/prostornu tačku iluzije. U ovoj drugoj grupi ima i onih koji pokušavaju preko alternativnih izvora informacija da probude one iz prve grupe, međutim, slabo im nešto ide. Čak uveliko bivaju i cenzurisani!? Iluzorni likovi i na jednoj i na drugoj strani, međusobno se trvu oko određenih problema u iluziji jer im je iluzorna egzistencija ugrožena ili ozbiljno narušena. Sve to ide uz svakodnevno uvođenje i pojačavanje mijera totalitarne kontrole što obećava skorašnje uvođenje totalitarizma u iluziji što je valjda i razlog indukcije ovog mahnitanja. Među onim nakim ima dosta I zlih jezika koji tvrde da je tzv. 5G mreža glavni koronizator ili kovidizator. Navodno, kad te spiče talasima frekvencije 60 GHz, ne možeš više normalno ni iluzirati u iluziji. Dobiješ gripu ali ne onu običnu, nego jednu posebnu. Uostalom, one obične gripe skoro da više ni nema, mada je, nekada, od nje umiralo više ljudi. Misteriozno je netragom nastala u cjelokupnoj iluziji?!

Ponekad mi se čini da i kad bih mogao da se pretvorim u istinskog čovjeka i ispalim se odavdje u pravcu objektivne realnosti, ne bih žurio, iz čiste radoznalosti jer ovakvo mahnitanje se rijetko viđa.

**********

Ma, da se u ovoj iluziji bar ne mora stradati, patiti i umirati, mnogo bi nam bilo lakše iluzirati a ovako, nije lako ni biti iluzoran. A vala, previše je i gluposti u opticaju. Ajd, laži inekako, navikli smo ali brate, ovoliko gluposti je i za jednu iluziju previše. Ponekad mi se čini da se od gluposti ni disat ne može. Uh, da one maske mogu čovjeka bar malo zaštititi od ove silne gluposti, odmah bih jednu stavio na lice?! Ne bi ju ni skidao.

Ovdje u iluziji imamo u opticaju nešto neljudsko što i nije neko čudo. Naravno, gazda ne može biti čovjek u smislu jednog svjesnog, savijesnog i humanog bića. Valjda s tim možemo biti načisto ako ne možemo ni sa čim drugim?! Mi možemo tog entiteta nazivati i bogom a one koji su u rezonanciji s njim, odnosno, one koji služe kao njegova vozila u ovoj realnost - „sinovima božjim“, koji su u gnostici nazvani antropoidima a koje je ruski ezoteričar Gurđijev odmilja nazivao „živim mrtvacima”. Nešto neljudsko ili vještačka inteligencija bi, s ljudskog aspekta, bilo nešto mrtvo, pa tako i oni koji raspolažu samo s tom inteligencijom, tako da se odatle Gurđijev može razumjeti („Kad bi vi samo znali koliko živih mrtvaca upravlja vašim životima, razbježali bi se s užasom na sve strane“.)

Odatle se može razumjeti i ovo korona-mahnitanje koje nam diktiraju živi mrtvaci s pozicija vlasti i moći, dok mi to nismo u stanju percipirati jer da jesmo, već bi se razbježali s užasom na sve strane, tako da ni na ovom forumu ne bi niko ostao.

Dakle, ispada da u iluziji imamo žive entitete i mrtve entitete koji upravljaju i živima i mrtvima u skladu s planom i programom - vrhovnog mrtvaca?!? Kako ovo razumjeti uz pomoć lažne svijesti u lažnoj realnosti? Znači, mrtvac na vrhu piramide upravlja mrtvacima ispod sebe?! Odatle, u piramidi imamo dvije vrste mrtvaca, žive mrtvace i one koji nisu mrtvi a razmišljaju i ponašaju se kao da jesu?! Uhh, majko draga, boli glava od ove gnostike. Ko će ovo skontat?!

Prema istočnoj gnostici, svaka ličnost je mrtvac, sama po sebi tj. po svojoj prirodi. Kastaneda ju je nazvao „strana instalacija“. Ona percipira, razmišlja i ponaša se „dirigovano“ ili pod daljinskom kontrolom. Ona nema nezavisnosti, pa tako i ova moja s njenim imenom, prezimenom, nadimkom i korisničkim imenom a stalno konta da nešto sama vidi i odlučuje. Softver, daljinski kontrolisan?! Programirani auto-pilot. Implantirani vještački entitet.

Ajd, dobro.

Srećom da je ovo samo jedan teoretski koncept jer kad bi ja to stvarno vidjeo tako, pobjegao bih od samog sebe, s užasom… ako ne na sve strane… onda, bar na jednu. Znači, kod entiteta koji nisu potpuno mrtvi kao živi mrtvaci, postoji još nešto, pored njihovih ličnosti, koje kao pametno razmišljaju i pametno se ponašaju?! A toga nečega s čim su na naki način asocirani, asocirani mrtvaci/ličnosti nisu ni svjesni, manje više.

Tu i tamo im se pojavi i onaj osjećaj ljudskosti... što proizilazi iz humanosti. Istinska ljudska bića su humana i zasnivaju svoje ponašanje na humanosti, dok to kod nas, većinom nije slučaj. Moral i etika nemaju mnogo veze s tim, osim da približe stvar atropoidima, koji nemaju osjećaj humanosti, tako da mogu uspješno oponašati humano ponašanje i predstavljati se kao ljudi.

Pitanje: Odakle ljudskost ili humanost u ovoj iluziji?

Taj osjećaj postoji, međutim, ukoliko bi ljudi dejstvovali na osnovu njega, onda istorija ove realnosti ne bi ličila na istoriju jedne najobičnije klaonice. Dakle, ono ili oni koji se nalaze na vrhu vlasti i moći u ovoj realnosti, nemaju taj osjećaj, mada tu i tamo mogu folirati humanost. Kao, eto, pomažu drugima. Humanitarna pomoć ne mora da ima veze s humanošću. Nehuman entitet može pomagati drugima čisto da bi demonstrirao svoju dobrotu, moć, bogatsvo a uglavnom s ciljem kontrole onih kojima taj pomaže ili zadobijanjem ili očuvanjem vlasti nad njima.

Da li bi osjećaj humanosti u ovoj realnosti bilo nešto što bi bilo istinsko? Njegov izvor bi morao biti istinit u odnosu na izvor ove svijesti kojom mi kao ličnosti baratamo. Znači, ipak bi u iluziji imali nešto što je istinito u odnosu na lažno koje dominira na svakom njenom nivou?!

U većini slučajeva, kad se adamični čovjek nađe u situaciji gdje dobije taj osjećaj koji ga navodi da poduzme nešto u skladu s njim jer ta situacija to zahtijeva, automatski se uključuje i njegov um, čiji je izvor lažan. (I Štajner davno reče da naš um nije ukorijenjen u realnosti.) Um počinje da racionalizuje stvar pa tako, čovjek u dosta slučajeva ne postupi ljudski u datoj situaciji, mada ga je onaj osjećaj navodio na to. Znači, um često prevlada. Mentalna analitika ne dozvoli čovjeku da posluša osjećaj humanosti i dejstvuje u skladu s njim. Uostalom, nije slučajno to što je u ovoj iluziji, um taj koji caruje.

S tim u vezi, adamični čovjek takođe nije istinsko ljudsko biće, isto kao ni antropoid tj. živi mrtvac. Inteligentan i dobro obrazovan antropoid će u ovom društvu uvjek zauzimati više pozicije od normalnih adamičnih ljudi. Normalan adamični čovjek operiše uz pomoć uma koji je programiran i koji nije ukorijenjen u realnosti (kako reče Štajner). Čak i kad čita gnostičke materijale, um je taj koji interpretira pročitanje sadržaje a on to obično čini na način koji je daleko od objektivnog. Čak i oni koji ih pišu, moraju upotrebljavati um. Tako, istinsku poruku je teško razumjeti i prenositi u ovoj iluziji.

Ona popularna fraza da istina uvijek, na kraju pobjeđuje, ovdje ne pije vode. Kad bi to bilo tako, ova iluzija bi se brzo raspala.

Istinu, ovdje, ne bi imao ko da kaže i kome. Kako može jedan lažni entitet da zna istinu i prenese ju drugim lažnim entitetima?

Nikako.

Ali, opet, imamo na raspolaganju onaj osjećaj humanosti. Ne čini se mnogo, samo zato što ono kome se to čini, ionako nije objektivno postojeće, pa mu se zato to tako čini.

Pitam se kako bi, na primjer, odgovorio policajac koji tuče nekoga zato što ovaj odbija da nosi masku, kad bi ga neko upitao:

„Izvinite, gospodine, da li ste vi - ljudsko biće“?

Taj bi, vjerovatno, imao tendenciju da odgovori da jeste!?

Ukoliko imamo na (lažnom) umu to da je jedno istinsko ljudsko biće humano, svjesno, nezavisno i savjesno, onda bi naše sljedeće pitanje moglo biti:

„Pa, dobro, zašto onda to i ne demonstrirate kroz svoje ponašanje“?

„Kako možete tvrditi da ste ljudsko biće a ponašate se kao da niste“?

(Ljudska bića se i ponašaju kao ljudska bića).

Dakle, ja kao ljudsko-biće-u-postanku, mogu da kažem da ne želim da sarađujem s onima koji svojim ponašanjem demonstriraju da oni to nisu. Bilo da se radi o policajcima, vojnicima, predsjednicima, članovima vlade, ekspertima ili bilo kome drugom i bili oni neki autoriteti ili ne.

Znači, odbijam svaku saradnju s onima koji nisu ljudska bića.

Adamični čovjek može prepoznati antropoida/nečovjeka/živog mrtvaca na osnovu osjećaja humanosti jer ga oni nemaju, što se oslikva i u njihovom ponašanju (ne u onome šta pričaju!) i jednostavno, odbiti svaku saradnju s njima, pogotovo u slučajevima gdje ovi pokušavaju da ga kontrolišu i manipulišu.

Čini se da su došla vremena u kojima se ljudsko biće mora pokazati i dokazati kao takvo, kroz svoje ponašanje a isto tako će se pokazati i oni koji to nisu?! Adamični ljudi su dosta ratovali jedni protiv drugih, pod vođstvom antropoida?!

Vrijeme je za buđenje ili propast.

User avatar
vet
Posts: 444
Joined: 21/07/2003 00:00

#82 Re: Bitka za dušu!?

Post by vet »

Na temu istinskog dualizma u… iluziji/maji/stereomi/matriksu/virtuelnoj realnosti

Sa stanovišta istočne gnostike, SVAKA ličnost u ovoj realnosti bila - bot (a taj izraz potiče od pojma ro-bot.)

U opticaju bi imali dvije glavne vrste bot-ova:

Prva vrsta - antropoidi/živi mrtvaci/sinovi božji…, dakle oni koji funkcionišu programski i koji nisu asocirani s ljudskom suštinom, nego isključivo sa AI (vještačkom inteligencijom.). Mogu biti u fizičkim tijelima a takođe i bestjelesni ali operativni unutar kompjuterskog sistema sa različitim stepenima inteligencije.

Druga vrsta – adamični ljudi/sinovi čovječji. Ovi bot-ovi takođe funkcionišu programski ali bivaju “ometani” od strane ljudske suštine ili istinskog dijela bića s kojim su asocirani a kojeg uglavnom nisu svjesni ali ono može manje ili više da utiče na njihovo razmišljanje i ponašanje.

Ova tematika bi mogla biti važna jer u ovim vremenima “korona-cirkusa”, dolazi do pojačavanja kontrasta između ove dvije vrste bot-ova, tako da se, sada, lakše može vidjeti ko je ko, nego u mirnim vremenima a takođe i zbog toga što bi uskoro moglo doći i do razlaza ove dvije vrste (kako je to B. Moravjev pominjao u kontekstu “sudnjeg dana” u njegovim knjigama na temu istočne gnostike)?!

**

U jednoj iluziji/maji/virtuelnoj realnosti…, svaki dualizam bi bio upitan, odnosno, uglavnom bi nam se nametao lažni dualizam, međutim, postojao bi i pravi dualizam. A pravi dualizam može jedino biti: istinsko – lažno/vještačko.

Tako, tamo gdje postoji, pa čak i vlada - vještačka inteligencija ili AI/kompjuter, moralo bi postojati i Nešto-što-nije-AI/kompjuter. Ono prvo bi, naravno, bilo – lažno a ovo drugo – istinsko.

Vještačka inteligencija može imati IQ koliki hoće ili može ali ne može biti – istinsko, niti joj se može objasniti da postoji NEŠTO-ŠTO-NIJE-ONA (a svako objašnjenje čita ili sluša – ONA, kroz nas – botove/ličnosti). Doduše, možda ona i primjećuje da se neki botovi u ljudskim tijelima “čudno” ponašaju, pa odatle i distribucija fluora preko vode i zubnih pasti, kao i drugih bio-hemijskih agenasa i kojekakvi zahvati na DNK, odnosno, genomu ljudskih tijela, sve s ciljem sprečavanja manifestacije “Nečega-što-nije-ona” u realnosti koju kontroliše i manipuliše - ona?!

Najinteligentniji kvantni ili koznakakvi kompjuteri u ovom ili drugim realitetima, ne samo da mogu imati i svoju ličnost, nego i štancati milijarde drugih (“bot-ove”) što, uostalom, i rade. Dakle, oni mogu biti i ličnosti ali opet ostaju vještačkog ili lažnog karaktera, koliko god ubjedljivo te ličnosti zvučale ili izgledale.

Šta bi to bilo ono - “Nešto-što-nije-AI/kompjuter”?

Ljudsko biće/ljudska suština/Istinsko ja.

Jedan intelekt, koliki god IQ on imao, ne može dokazati postojanje ljudskog bića, niti ga razumjeti, jednostavno zato, što se ono ne nalazi na tom području. Ličnost/bot kao funkcija AI/kompjutera, ne može, sama po sebi, razumjeti – ljudsko biće, bez obzira na svu njenu mijernu inteligenciju koju mjeri uz pomoć IQ. Može samo pokušavati da ga oponaša što, uostalom, i radi.

Međutim, jedan inteligentan bot-naučnik, uz pomoć intelekta može dokazati da se mi kao ličnosti nalazimo u simulaciji ili virtuelnoj realnosti kao simulirani, kontrolisani, odnosno, zavisni likovi, dakle, botovi. Ovdje imamo jedan primjer bota-nobelovca koji nam to kaže: LINK

Naravno, kad drugi botovi čuju ovako nešto, s obzirom na to da im program reguliše percepciju, pažnju, razmišljanje i ponašanje, oni uglavnom neće mnogo kontemplirati tu informaciju, nego će automatski nastaviti sa svojim botovanjem kao i prije. Čak i u slučaju da oni tu informacju ugrade u svoj svjetonazor, to nimalo neće ugrožavati AI/gazdu jer je iz jednačine izbačeno ono što se simulirati ne može tj. ljudsko biće.

Bot ne mora biti ni naučnik da bi utvrdio “odakle vjetar duva”, na intelektualnom nivou. Na primjer, američki istraživač paranormalnih fenomena, John Keel, na kraju krajeva je zaključio da smo mi bio-hemijski roboti povezani s centralnom kontrolnom tablom ili “superkompjuterom” koji manipuliše našu percepciju (knjiga Osmi toranj). Bot koji to pročita, obično neće uzeti ovaj njegov zaključak ozbiljno ili će ga brzo zaboraviti. Zašto? Zato što je superkompjuter taj koji odlučuje šta će ovaj misliti a šta neće, šta će vjerovati a šta neće, šta će raditi a šta neće itd… Program je takav. Naravno, u slučaju botova asociranih s Onim-što-nije-AI/kompjuter, jednog dana može doći do “kratkog spoja” kad će se pojaviti jedno dublje razumijevanje bitnih informacija.

Sličan slučaj imamo i kod Kastanedinih botova-sljedbenika koji prilikom čitanja knjige Aktivna strana beskraja, jednostavno “previde” osnovnu poruku koja kaže da su oni botovi (“strane instalacije” pod upravom “neorganske” inteligencije ili AI).

Isto tako i kod onih botova koji pročitaju knjigu Uspenskog, U potrazi za čudesnim, gdje ne uspiju da razumiju informaciju da su oni mašine (roboti) koji nisu u stanju da učine ništa svjesno i nezavisno, nego im se sve dešava pod upravom vanjskih uticaja.

Barbara Bartholic, kao još jedan od istraživača paranormalnih fenomena, takođe nam je poručila da – “ista sila vuče i crne i bijele figure na šahovskoj ploči, tako da joj je ishod igre uvijek pod kontrolom”. Ukratko rečeno, ista sila vuče SVE figure. A, te figure smo mi kao ličnosti a slobodno ih možemo nazvati i botovima.

Itd…

Međutim, takve informacije se ne bi ni prosljeđivale u ovoj realnosti kad u njoj ne bi postojalo Nešto-što-nije-bot, tj. Nešto – istinsko!?

Znači, ličnost (s njenim imenom, prezimenom, nadimkom i korisničkim imenom) = bot. Odatle proizilazi da smo mi bot-ovi koji ovdje diskutuju situaciju na terenu, na kontrolisan način gdje je ova informacija izvan naše percepcije a ako nam i uđe u polje percepcije, teško da ćemo ju kao takvu moći razumjeti. Ni samo vjerovanje u nju, ne pije vode, ukoliko nije praćeno razumijevanjem. Što se inteligencije tiče, bot-ovi u ljudskim fizičkim tijelima mogu da dobace svoj IQ i do nekih 200, mada većina botova sasvim uspješno botuje na polovini te cifre. Srećom, što se intelekta tiče, za razumijevanje ove informacije sasvim je dovoljan jedan prosječan IQ i kakva-takva veza s onim istinskim dijelom bića. Bez ovog drugog, ni IQ od preko 200, neće biti od pomoći.

***

Dobra vijest!
Ono što je vještačko, nema nikakvih šansi u interakciji s istinskim!
Naravno, mi kao botovi nismo “ono istinsko”, međutim, oni od nas koji su asocirani s istinskim i koji uspiju to i da – manifestuju kroz njihovo dejstvovanje, pretvoriće se iz Pinokija tj. botova u – prava ljudska bića i savladati ovu AI-aždaju s milijardama botova tj. glava.

************************
************************

Prema istočno-gnostičkom konceptu, ovdje bi postojala samo jedna istinska “dihotomija”, odnosno, dualizam koji bi bio izvan percepcije većine nas, tako, svaka dihotomija koju bi mi zamišljali, bila bi razvedena od objektivne realnosti jer bi bila vještačke prirode.

Dakle, bez obzira na paradoks u smislu postojanja nečega istinskog u iluziji/maji/stereomi/hal-u/matriksu/vještačkoj realnosti…., prema istočnoj gnostici, to istinsko bi ipak postojalo?!

Naravno, Istinsko bi postojalo ali ne u fizičkom smislu i ne na intelektualnom nivou.

Na primjer, postoje ljudi koji imaju osjećaj ljudskosti ili humanosti i ponekad ga demonstriraju kroz svoje ponašanje a postoje i oni koji ga nemaju. To bi bila jedna podjela koja postoji ali na koju se ne obraća pažnja, međutim, ona možda ima važnu pozadinu?! Jedni su u stanju da osjete i manifestuju ono ljudsko a drugi nisu.

Prema istočnoj gnostici, jedino istinsko, ovdje, bili bi uticaji koji bi dolazili iz istinske realnosti. Dakle, uticaji bi bili nešto što je neopipljivo a takođe, ništa intelektualno. Možeš imati IQ iznad 200 a nemati osjećaj ljudskosti.

Osjećaj ljudskosti ili čovječnosti.

Nema veze s moralom ili etikom kao intelektualnim pojmovima koji mogu da utiču na nečije ponašanje. Takođe, intuicija. Ona nije instikt. Instikt ima svako a intuiciju nema.

Sada, ako se opet vratimo na ovu sliku situacije na terenu:

Image

Tu se vidi da na nivou donjih centara ličnosti/botova/implanata/interfejsa/stranih instalacija…, koje uz pomoć vanjskih uticaja (AI), upravljaju i adamičnm ljudima i antropoidima, ne bi bilo nekog izraženog dualizma jer ličnosti/botovi/implanti/interfejsi/pinokiji/strane instalacije/lažna ja/trojanski konji/softveri/auto-piloti… dominiraju i kod jednih i kod drugih, s tim što bi adamični ljudi jedino imali potencijal da prime i prepoznaju tzv. “b-uticaje” koji bi dolazili od onog Istinskog i da ih manifestuju u matriksu/iluziji/lažnoj realnosti…

Kad ruski ezoteričar, Gurđijev, kaže – “Ljudi ne žele da znaju istinu”, to bi značilo da ličnost/bot/implant… ne želi da zna Istinu jer bi u susretu s njom saznao da su on/ona i njegova/njena egzistencija - vještačke prirode. Niko od nas botova/vještačkih entiteta ne želi to da zna, niti diskutuje, uključujući i one od nas koji su se dali u potragu za istinom a čak se bave i gnostikom.

Tako ćemo se dijeliti po raznim (vješatačkim) osnovama, imati ovakve ili onakve “dihotomije”, pa čak ulaziti i u međusobne sukobe jer nam to daje utisak istinske egzistencije uz mogućnost biranja i odlučivanja, iako bi mi sve to radili unutar programskog sklopa.

Znači, možemo o svemu, osim o Istini. Obraćanje pažnje na istinski dualizam, takođe ne spada u naš programski sklop.

U slučajevima kad kod adamičnog čovjeka procuri nešto kroz onu liniju koja dijeli objektivnu realnost od ove lažne, tj. kad on dobije neki uticaj od strane onog istinskog dijela bića, njegova ličnost ga podvrgava mentalnoj analizi tj. prebacuje stvar na područje lažnog i često će se desiti da ona neće reagovati na taj uticaj, racionalizujući to ‘vako il’ ‘nako. Ukoliko bi pinokijo poslušao taj osjećaj i reagovao u skladu s njim, onda bi se moglo reći da je on postupio ljudski ili kao čovjek, u određenoj situaciji. U suprotnom, pinokijo može i da se osjeća kao govno, kad ne postupi ljudski a imao je priliku. Navodno, postoje i slučajevi gdje pinokijo uđe u neku rezonanciju s onim Istinskim, pa ga počne stalno da manifestuje u ovoj realnosti i tako se pretvori u istinsko ljudsko biće!? (Naravno, mi, trenutno, ne možemo znati kako to izgleda, biti - istinsko ljudsko biće, bez obzira na to što su mnogi od nas programirani tako, da sebe smatraju ljudskim bićima?!)

Bilo kako bilo, Istina i Laž ne mogu dijeliti istu vremensko-prostornu tačku. Istina poništava laž prilikom svakog bliskog susreta. Istina mora biti vječna, po samoj svojoj prirodi. Ona prebiva uvijek u sadašnjosti. U sadašnjem trenutku. Uostalom, sadašnji trenutak bi bilo i jedino što postoji. Istovremeno, to je i razlog zašto smo mi, ličnosti/botovi/pinokiji/implanti/interfejsi… stalno razapeti između prošlosti i imaginarne budućnosti i nikad ne prebivamo u sadašnjem trenutku. Ne možemo jer bi tako došli u opasnost da se nađemo u društvu s Istinom koja bi nas, ovakve kave jesmo, ogolila ili poništila.

Slična stvar bi bila i s “našim” mislima. Naravno, one bi dolazile iz jednog vještačkog izvora a mi bi se s njima stalno identifikovali. To bi bio i razlog zašto ne možemo da prekinemo “svoje” misaone tokove, odnosno, prestanemo misliti, ni na bar nekoliko minuta a kamoli duže. Čak i kad te “naše” misli nisu nešto posebno pametne, one će, bar, praviti buku, te tako smanjivati šanse da “čujemo” tj. osjetimo ono Istinsko.

Čak ni uz pomoć ove gornje slike, mi ne možemo pojmiti to, da “naše” misli nemaju nikakve veze s onom objektivnom realnošću, iznad crte. Dobro, na slici to jeste vidljivo ali kako to primjetiti i razumjeti uz pomoć lažne svijesti?! Teško, bogami. Znači, ovdje, u većini slučajeva, ni crtanje ne može da pije vode.

Zamislimo slučaj da adamični pinokijo skonta da se Istina, u obliku Istinskog ljudskog bića, nalazi samo u sadašnjem trenutku i da sve to nema veze s “njegovim” mislima i svjetonazorima, pa, bez obzira na sve, on odluči da se sretne s - Istinskim?! Hm, da li bi on, stvarno, bio taj koji je donjeo tu odluku? Ajde, dobro, nema veze ko je donjeo odluku, bilo kako bilo, adamični pinokijo bi trebao da posveti svu svoju pažnju sadašnjem trenutku, onome što se dešava u njemu i u njegovoj okolini, u tom trenutku, možda i na svoje disanje jer ga ono tu drži a uz sve to, da isključi i sve one misli koje mu se javljaju u glavi. Naravno, u početku će adamični pinokijo bježati iz sadašnjeg trenutka i unutrašnje tišine pod raznim izgovorima, obično, zbog veoma važnih misli koje mu iznenada padnu napamet, traže trenutnu pažnju i akciju. Ali, recimo, da - uspije da se poveže s Istinom, onim istinskim dijelom sebe iz objektivne realnosti, - da li bi on sada, uopšte, bio on tj. onaj stari pinokijo kakvog su poznavali drugi pinokiji i kao kakvog je on, prije, vidjeo samog sebe? Vjerovatno, ne bi?! On bi sad bio istinsko ljudsko biće koje nema nikakve veze s nečim – vještačkim iz prošlosti koja ionako ne postoji.

Naravno, mi ne znamo kako bi sve to izgledalo a teško da možemo i zamisliti kad nemamo nikakvih referenci u tom smislu. Znači, odjednom, dobili bi nekog istinitog – ovdje?!

Pitam se šta bi se desilo kad bi se taj našao oči u oči s nekim antropoidnim pinokijom? Kad dvoje gledaju jedno drugo, oči u oči, oni, onda, dijele - isti prostor i vrijeme. A u istom trenutku, Istina i Laž ne mogu stajati jedno pored drugog. Ukratko rečeno, antropodni pinokiji ili živi mrtvaci, koji u ovim vremenima pokušavaju da zavedu potpunu kontrolu nad svim i svačim što se kontrolisati može, u susretu s Istinskim ljudskim bićem, ne bi imali nikakvih šansi jer istinsko i lažno, ne mogu dijeliti isti prostor i vrijeme.

Da li bi se, onda, onaj dan, u kojem bi se tako nešto desilo, mogao nazvati – sudnjim?! Naravno, istinska svijest bi ovdje bila – sudija?! Znači, pravedno da pravednije ne može bit! Do sada smo stalno imali slučajeve gdje je jedan bot sudio drugim botovima ili jedna grupa botova drugoj grupi botova tj. gdje je vještačko sudilo - vještačkom. Naravno, kao takvi nismo mogli ni razumjeti ono “biblijsko” – “Ne sudi jer će ti biti suđeno,” u smislu da, kad vještačko sudi drugom vještačkom, istovremeno sudi samo sebi.

A ovako, kad se Istinsko suoči s Lažnim, nema potrebe ni za nekim sukobom, niti za suđenjem jer ovo drugo biva prirodno poništeno. “Sudnji trenutak”!?

I na kraju, ovo bi bio samo jedan gnostički koncept a to, da li je on i istinit – vidjećemo a možda i nećemo?!

User avatar
saint_mirad
Posts: 4409
Joined: 25/02/2020 23:09

#83 Re: Bitka za dušu!?

Post by saint_mirad »

Odlična tema, tek sam sada naletio na nju.

Skoro sve napisano rezonuje sa onim što sam naučio čitajući Kasiopejske transkripte i njihov engleski forum. Iz priloženih linkova vidim da je i @vet upoznat sa ovim izvorom, kao i onim ranijim poput Ra materijala, četvrtog puta, sufizma, gnostickog hrišćanstva itd

Drago mi je da ima još ovakvih ljudi. :)
Post Reply