Naravno, svi mi sebe smatramo budnim i svjesnim, međutim, oni od nas koji razumiju ili shvate da i oni spadaju u gorenavedenu grupu, napraviće prvi važan korak u svom životu.“Većina ljudi na ovom svijetu provede cijeli svoj život u jednom snu, neki se u svom snu mogu baviti i naukom, dok drugi čak pišu i knjige.”
Prema istočnognostičkoj Paraboli o kočiji, ljudsko biće se sastoji od nekoliko komponeti, gdje bi kočijaš bila naša ličnost koja raspolaže komponentom koju nazivamo - um, konji bi bili naš - duh, sama kola naše - fizičko tijelo a putnik u kočiji bi bila naša - duša. Dakle, pored fizičkog tijela, svako ljudsko biće bi trebalo imati 3 komponente koje podrazumijevaju tzv. “sveto trojsvo”, um, duh i dušu. Naravno, mi smo u ovoj realnosti jedino donekle svjesni kočijaša-ličnosti koja ima svoje ime i prezime i s kojim se poistovjećujemo i kola, tj. našeg fizičkog tijela. Ličnost obično nema pojma o ostalim komponetama bića, a pogotovo o duši.
Prema istočnoj gnostici, kočijaš ili ličnost predstavlja tzv. “lažno ja”, koje ujedno predstavlja i komponentu koja nije stvarna ili istinita. Dakle, tu bi se radilo o jednoj iluziji koja živi u iluziji (ili onom “snu” kojeg je Gurđijev pominjao!?). Prema istom izvoru, naša ličnost ima jednu posuđenu egzistenciju, ona živi “na kredit”, kojeg bi trebala iskoristiti da se poveže sa ostalim komponentama bića u jednu cjelinu. Tako bi ona postala vječna i istinski svjesna, pa kao takva ulaziti i u jedan svjestan proces reinkarnacije. Ovako, ona nestaje zauvijek nakon nekih 40 dana od smrti fizičkog tijela.
S obzirom da kočijaši vole definicije, komponente ljudskog bića bi se mogle definisati ovako:
Duša se definiše u prostoru, energiji i svijesti, pa s obzirom da se sastoji od komponenti prostora i energije, ona se projicira uzduž vremenske ose pri svom doživljavanju ili upoznavanju duhovne realnosti. Tako se ona može inkranirati u više ljudskih tijela ali u različitim vremenima.
Duh se definiše u vremenu, energiji i svijesti, pa s obzirom na to da se sastoji od komponenti vremena i energije, on se projicira uzduž prostorne ose pri svom doživljavanju ili upoznavanju duhovne realnosti.
Um se definiše u prostoru, vremenu i svijesti, pa s obzirom da se sastoji od komponenti prostora i vremena, on se projicira uzduž energetske ose pri svom doživljavanju ili upoznavanju duhovne realnosti.
Dakle, ove tri komponente podrazumijevaju ono „sveto trojstvo“ ljudskog bića.
**
Situaciju na terenu komplikuje par stvari od koji je jedna ta da su komponente naših kočija prilično slabo povezane i u lošem stanju, da ima dosta kočija koje furaju unaokolo bez putnika unutra (da li su ga one usput izgubile, da li je on sam iskočio, da li su ga neki ukrali itd., ili ga nije ni bilo kod same pojave kočije u ovoj realnosti, to sada nije toliko ni bitno.) Kočije bez putnika su obično nazivane “antropoidima”, “organskim portalima”, “sinovima božjim”, “pre-adamičnim ljudima”, “agentima matriksa” itd. a problem je u tome što one čine najmanje 50% ljudske populacije na ovoj planeti. Ruski ezoteričar Gurđijev, davno je na nekim predavanjima govorio da antropoidi mogu steći individualnu dušu ukoliko bi u svom životu imitirali adamične ljude tj. one s dušom. (Ukoliko uzmemo u obzir neke novije nauke kao što je Epigenetika, onda bi se moglo reći da bi to moglo biti tačno jer kako se čini, frekvencija duše bi morala biti u rezonanciji sa frekvencijom DNK fizičkog tijela a frekvencija DNK se može mijenjati pod uticajem raznih faktora.)
Druga stvar koja komplikuje situaciju na terenu, bilo bi to što pored antropoida, postoji i dosta drugih inteligentnih životnih vrsta (bestjelesnih ili tjelesnih) koje nemaju komponentu duše a operišu uglavnom iz drugih oblasti postojanja i izvan polja naše (kondicionirane) percepcije. Oni su taj nedostatak duše nadomjestili maksimalnim razvojem onih komponenti koje imaju, dakle um-intelekt, preko čega su razvili nauku i došli do veoma napredne tehnologije (koja uključuje i tehnologiju za manipulaciju naše svijesti) i duh, kroz kojeg su razvili njihovu duhovnost koju su tokom naše istorije upumpavali u našu realnost, uglavnom preko medijuma tj. kočija koje su oni u stanju da kontrolišu direktno ili daljinski. Preko istih su uveli i sistem života na ovoj planeti zajedno s tzv. životnim vrijednostima, koji odgovara više antropoidima (individuama bez duše) nego adamičnim ljudima. Tako su i stvorili uslove gdje umjesto da antropoidi imitiraju adamične ljude, kako bi stekli dušu, adamični ljudi u trci za lažnim životnim vrijednostima i uspjehom, imitiraju antropoide, čime dolaze u situaciju da izgube dušu.
**
Iz gornje definicije duše, možemo vidjeti da ona raspolaže vječnošću i energijom. Oni koji nemaju dušu, vrlo su zainteresovani za njenu energiju a takođe i za ostvarenje vječnog života, uz pomoć njene krađe ili zarobljavanja. To je ujedno i razlog zašto adamični ljudi na ovoj planeti bivaju vijekovima manipulisani izvan njihove percepcije i zašto istorija ove planete liči na istoriju jedne klaonice, dok smo mi mentalno kondicionirani tako da to sasvim uredno racionalizujemo i ne poduzimamo ništa u vezi s tim. (Odatle i ona izreka, “Od onoga što na ovoj planeti prolazi kao racionalno, diže se kosa na glavi ostatka univerzuma.) Naravno, na psihopatološke aktivnosti koje se svakodnevno odvijaju na ovoj planeti, uredno je nabačena jedna “maska trezvenosti”, tako da nam ih je lakše racionalizovati. Imamo i tzv. “orvelovski jezik” uz pomoć koga veoma lako izokrećemo značenje svakog pojma.
S obzirom na onu ezoteričku maksimu “kako gore, tako i dole”, situaciju u kojoj se nalazimo, na nekom donjem nivou možemo porediti sa sarajevskim tramvajem u kojem ordiniraju lopovi od kojih su neki doveli džeparenje do nivoa umjetnosti a često rade i timski. Tako, normalan čovjek koji uđe u tramvaj s novčanikom, ima velike šanse da izađe iz tramvaja bez njega, nemajući pojma o tome ko mu je i kako ukrao novčanik. Fol prevare je uglavnom u odvlačenju čovjekove pažnje na drugu stranu, dok mu se uzima novčanik, skida sat s ruke, lančić s vrata itd. Slično nam se dešava i u vezi s krađom duše s tim što su sile koje to rade, na njihovom nivou daleko inteligentnije i sposobnije od naših lopova. Ukratko, čovjek može ući u ovaj “tramvaj” s dušom a izaći napolje bez nje. Međutim, svjestan čovjek može i uživati u vožnji tramvajem.
**
Pored vječnosti i energije, duša posjeduje još neke osobine a to su humanost i savjest, što se donekle manifestuje kod ljudskih bića koja ju imaju, tako što utiče na proces njihovog razmišljanja i ponašanja. Ona ima i neke druge atribute kao što je npr. anarhizam, ne voli da bude sputana kojekvim pravilima ili dogmama, tako da će “arhonski kontrolni sistem” činiti sve što je u njegoj moći kako bi onemogućio ovu komponentu da se izražava, kroz nametanje kojekakvih religija, ideologija, učenja, tradicija itd. zajedno sa pratećim ritualima, na koje su duše po svojoj prirodi “alergične”. Tako, dok adamični ljudi mogu imati neke “odmetničke” karateristike i tendenciju da koliko toliko razmišljaju svojom glavom, antropoidi će prirodno da teže svemu što sa sobom nosi rituale, ceremonije, uniforme, zacrtane protokole, pravila ponašanja, čvrste propise… itd. To su ljudi sistema koji prate šeme koje se nameću “odozgo” preko religija, ideologija, medija, autoriteta, obrazovanja itd…; (dakle, biće ih puno među tzv. “uglednim građanima”!?) Tako nas ne bi trebala čuditi velika zastupljenost antropoida u vrhovima “naših” društvenih piramida, bilo da se radi o državnim vladama, religijskim/duhovnjačkim institucijama (sveštenici/gurui), bankarstvu, vojsci, tajnim i polutajnim organizacijama i službama, medijima, medicini i zdravstvu, obrazovnom sistemu itd. itd. Ukratko, svuda, u svakom segmentu ljudskog društva. Oni su kao “agenti matriksa” korišteni za održavanje uslova u ovoj realnosti koji su najpogodniji za krađu duša, odnosno, iskorištavanje i manipulaciju onih ljudskih bića koja imaju dušu.
Situaciju je donekle iskomplikovalo i to što su antropoidi na vrhu piramide vlasti na ovoj planeti u međuvremenu postali takođe svjesni svog vlastitog nedostatka one jedne komponente (pa tako i svoje smrtnosti), te su se i oni upustili u trku za njom, nakon što su ovladali potrebnom tehnologijom. I oni bi dušu a da se bezdušno ponašaju!? Odatle, nikakvo čudo zašto ljude s dušom otimaju i manipulišu ne samo arhoni/vanzemaljci, nego i ovdašnja “vojna lica”!? U sklopu arhonske hijerarhije, ko god šta da radi u nekom realitetu, ide u korist onih gore. Navodno, postoji i neka teorija koje se oni drže, po kojoj oni mogu zarobiti dušu uz pomoć njihove tehnologije i koristiti je kako im se sviđa?! Odatle, koliko god mi uspješno sklopili mozaik, imala ta slika više ili manje detalja, njeno ime će biti isto:
Bitka za dušu!
Ona se odvija već dugo ali manje-više, izvan percepcije naših ličnosti. Najvažnija tema, kojom se istovremeno malo ko bavi jer kad bi mi bili svjesni ove dinamike, onda bi se naše šanse za pobjedom u ovom ratu daleko povećale. Sve dok smo ošamućeni kako jesmo, bićemo lagane žrtve bez skoro ikakve šanse za odbranu a kamoli neku pobjedu.
**
Pored antropoida, dobar dio individua na pozicijama vlasti mogu biti i tzv. “žrtve vanzemaljskih otmica”. Radi se o ljudima koji imaju dušu ali izmanipulisanu tako da dozvoli prisustvo i nekih drugih entiteta u kočiji, koji onda navode kočijaša kako će da vozi. Naravno, oni entiteti koji zauzimaju i navode kočije na takav način, neće raditi za dobrobit ljudske rase, nego samo za dobrobit svoje rase. Tako, ta vrsta ljudi može biti takođe opasna jer je ustupila svoju kočiju (svjesno ili nesvjesno) drugima na raspolaganje. Nešto kao “trojanski konji”!?
Međutim, pokušavanje određivanja toga ko je ko u ovoj realnosti, za svjesnijeg čovjeka bi podrazumijevalo samo jedno trošenje vremena i energije. Pitanje koje se treba postaviti je: “Ko sam ja”? Šta ja mogu učiniti konkretno na poboljšanju kvaliteta mog vlastitog bića?!
Mijenjati druge ne možemo ali sebe možemo. Postoje neka stara gnostička učenja koja vjerovatno potiču iz sufizma još prije pojave današnjih religija. Kada se ona dekontaminiraju od religijskih sadržaja koja su im u međuvremenu naljepljena, ostaje jedna struktura koja kaže da se ljudsko biće može spasiti jedino uz pomoć povezivanja svih njegovih komponenti, dakle duše, uma, duha i fizičkog tijela. To se navodno može uraditi jedino uz pomoć čovjekove ličnosti koja mora biti razvijena do tog nivoa da bi bila u stanju obaviti taj zadatak. Dakle, Lažno ja u lažnoj realnosti trebalo bi da se spoji sa Istinskim Ja i tako pređe u istinsku realnost!? Međutim, ličnostima naouružanim kojekvim mentalnim programima, tako nešto nije nimalo lako. U praksi, kočijaš voli da vozi kočiju sam, kako on misli da je najbolje i u pravcu u kojem on hoće i ne želi da prepusti uzde drugim komponentama svog bića. Mnogi kočijaši će ih radije prepustiti u ruke drugih entiteta koje oni smatraju autoritetima a pogotovo ako im ovi obećaju neku nagradu za to. (Obećanje, ludom vjerovanje!)
Za razliku od arhonski uređenih sistema na bazi piramide ili hijerarhije (nikakvo čudo što je na ovoj planeti skoro sve uređeno na takav način!?), u gnostici se na čovječanstvo gleda u obliku horizontalnih, koncentričnih krugova, kao što su vanjski, egzoterični, mezoterični i ezoterični.
S druge strane, navodno, postoji i mogućnost da postanemo „unutrašnji ljudi“Gurđijev: "Ovaj ‘vanjski krug' kome mi pripadamo i kojeg jedino znamo, je krug mehaničkog čovječanstva. Prvi znak po kome se taj krug raspoznaje je taj što među ljudima koji mu pripadaju nema niti može biti zajedničkog razumijevanja. Svako razumije na svoj lični način, i svako drugačije.
Ovaj krug se ponekad naziva krugom ‘jezičke zabune’, tj. to je krug u kome svako priča svojim jezikom, gdje niko nikoga ne razumije, niti se iko trudi da ga drugi razumiju.
U ovom krugu jedno zajedničko razumijevanje između ljudi je nemoguće, osim u rijetkim slučajevima u vezi stvari koje nisu od nekog ozbiljnijeg značaja i koje se nalaze u okviru granica datog stvorenja.“
Dakle, to bi bili ljudi koji su postigli individualnost i ovladali „svim vrstama svijesti mogućim za čovjeka“. Koje bi to „vrste svijesti“ mogle biti u pitanju?! Svijest duše, svijest duha i svijest uma. Ovdje je važno naglasiti to da se tu radi o jednom uspostavljanju potpune individualnosti što znači da za čovjeka koji krene tim putem, vanjski autoriteti jednostavno ne postoje. On postaje sam svoj autoritet, on preuzima svu odgovornost na sebe, tako da je zaslužan za svaki svoj uspješan korak naprijed a isto tako, odgovoran i za svaki svoj pad i čvorugu na glavi. Naravno, za jednu ličnost napakovanu raznoraznim mentalnim programima na svjesnom i podsvjesnom nivou, teško je shvatiti koncept nepostojanja autoriteta. Uostalom, za to i služe mentalni programi da je drže tamo gdje jeste. Međutim, individualnost je nešto potpuno suprotno od sljedbeništva ili podređivanja bilo kom entitetu, bio on odozdo ili “odozgo”. Čovjeku koji se budi, to jednostavno postaje jasno, on zna na nivou svog bića da autoriteti ne postoje. On nema potrebu da se moli nekome za nešto a pogotovo da se nekome klanja. Naravno, to ne znači da ne postoje entiteti koji se predstavljaju kao autoriteti, međutim, to je njihova stvar. Mi se ne moramo kačiti na njihovu udicu koju su zabacili u našu realnost s kojekvim šarenim mamcima, koji se mogu činiti primamljivim (a neki čak i prijete ako ne zagrizeš!?).Gurđijev: „To su ljudi koji su dostigli najveći razvojni stepen koji je moguć za čovjeka, što znači da svaki od njih posjeduje individualnost u svom krajnjem razvojnom stepenu, da tako kažemo, jedno nedjeljivo ‘Ja’, sve vrste svijesti moguće za čovjeka i punu kontrolu nad tim stanjima svijesti, sve znanje moguće za čovjeka, i jednu slobodnu i nezavisnu volju.
Ti ljudi ne mogu poduzimati radnje koje su u suprotnosti sa njihovim razumijevanjem, niti imati razumijevanje koje nije odraženo u njihovim radnjama.”(...)
Poticaj za buđenje dolazi iznutra i kod onih koji još uvijek imaju sve komponente na okupu i u koliko toliko očuvanom stanju. Ukoliko ga ličnost ignoriše, to može dovesti do stanja kognitivne disonance i svih pratećih simptoma što može završiti i jednom depresijom. Radi se o tome da ličnost koja je sama po sebi, manje više, razvedena od realnosti, nije u stanju da racionalizuje osjećaje koje dobija od strane drugih komponeti bića koje u dosta slučajeva vide realnost daleko objektivnije. Nešto kao, duša ili putnik može vidjeti da kočijaš vozi kočiju prema provaliji ili nekoj zamci, pa će prvo pokušavati da ga upozori a ako ovaj ne reaguje, putnik može i iskočiti napolje kako bi sačuvao živu glavu. (Iz gornje definicije duše, može se vidjeti da ona vidi i budućnost a takođe i “iza ćoška” jer se prostire u vremenu.)
Buđenje inače podrazumijeva jedan bolan proces jer čovjek brzo uviđa da većinu onoga što je prije vjerovao i s čim se emocionalno vezao, može slobodno baciti u kantu za smeće. Istovremeno, ne može s drugima oko sebe razgovarati o tome jer bi to bilo analogno situaciji gdje bi u jednoj ludnici, neki od ludaka donekle ozdravio i počinjao da vidi realnost, te govorio drugima o onome što vidi i da su oni u stvari ludi ili jednostavno, da njihovo razmišljanje i ponašanje nije normalno!? Naravno, ovi bi ga zatukli obično prije nego što bi slučaj stigao do uprave ludnice, kojoj ne odgovara nikakvo talasanje. Odatle, čovjek koji se budi mora upražnjavati ono što je Kastaneda nazvao “kontrolisana ludost”, sve dok dovoljno ne ojača ili osvijesti. To nije toliko teško jer se tu ne moramo praviti bukvalno ludim, sasvim je dovoljno ponašati se kao većina ljudi oko nas.
U toj prvoj fazi, čovjek će da uočava sve više mehaničnost svoje vlastite ličnosti kao i njenu sklonost ka laganju, prvenstveno same sebe. U prvoj fazi, njeno laganje nije moguće skroz eliminisati ali ga je moguće smanjiti na neku razumnu mjeru, izbacivanjem nepotrebnih laži. Mehanika ličnosti se može postepeno prevazilaziti uz pomoć introspekcije i kontemplacije. Tu ćemo već znati praviti razliku između mišljenja, vjerovanja i znanja. Tako, svoja mišljenja i vjerovanja nećemo smatrati jednim znanjem, pa ih nećemo plasirati drugima u obliku činjenica jer ćemo znati da ona kao takva mogu imati veoma malo veze s objektivnom realnošću. Tu bi se, znači, radilo i o jednom procesu “kalibracije percepcije” ili razvoju pronicljivosti koja je potrebna za prepoznavanje istinskog od lažnog. Taj proces naravno uključuje i ozbiljno uzimanje u obzir intuicije jer ona dolazi od strane Istinskog ja.
Kako se sve više uspostavlja veza između Lažnog ja ličnosti i Istinskog ja, tako čovjek postaje i svjesniji i opasniji po ovaj arhonski sistem, te se tu i tamo može naći pod napadom koji će biti dizajniran tako da bi odbjeglu ovcu vratio natrag u stado. U nekim slučajevima, možemo se naći i između dvije vatre, kao na primjer, na udaru “Hrkljuševih sljedbenika” s jedne strane i “Onih koji su ga izmislili”, s druge strane. S obzirom da s gnostiče strane gledajući, ništa nije samo po sebi “pozitivno” ili “negativno”, i takva iskustva mogu dobro poslužiti kod razvoja čovjekovog bića.
Crno-bijeli pogled na realnost se sve više gubi kako se čovjekovo biće sve više integriše. Dualna percepcija realnosti je prirodna za bića sa razdvojenim komponentama, međutim, kako se integrišu komponente bića, tako se integriše i slika koju vidimo.
Ovdje možemo uzeti za primjer - “šumara”.
Radi se o jednom “glupom” vicu kojeg sam čuo kad sam još bio dijete. Čuo sam i zaboravio mnogo viceva u životu a vjerovatno ima razloga zašto sam ovog zapamtio?! U svakom slučaju, on predstavlja naš binarni način razmišljanja a ide kao priča o bitci između “sila zla” i “sila dobra”. U vrijeme kad sam čuo taj vic, partizani su bili smatrani oličenjem dobra a Švabe, oličenjem zla. Tako je bila jedna šuma koja se nalazila na strateški važnom mjestu. Šumu su prvo zauzeli partizani, međutim, Švabe su izvršile napad, razvila se žestoka bitka uz puno vatre i dima... Švabama pođe za rukom da istjeraju partizane iz šume, međutim, partizani se prestroje, pa izvrše kontra-napad i istjeraju Švabe iz šume... ovi se naravno nisu mogli pomiriti sa gubitkom strateški važne pozicije, tako da izvrše napad na partizane i istjeraju ih iz šume... i tako cijeli dan, partizani u šumu, Švabe iz šume, Švabe u šumu, partizani iz šume, partizani u šumu... (ovdje pripovjedač zastane i onako sjetno se zamisli nad cijelom situacijom)..., naravno, ne prođe dugo kad neki od slušaoca nestrpljivo zapita: „Pa, reci šta je bilo na kraju, ko je pobjedio“!?! ... a ovaj, onako sjetno odgovori: “Ma, ništa, došo šumar i sviju ih rastjero“.
...onda obično slijedi uzdah od strane slušaoca: „E, đe je našo da naiđe baš kad je bilo najdramatičnije!?“
...pa onda pitanja:
„Ko je sad šumar!? Je li je on dobar ili loš, pravedan ili nepravedan, koga on voli a koga ne voli...?! Mogao bi biti dobar jer je istjerao Švabe a opet, ako je dobar, zašto je onda istjerao i partizane za koje svi znamo da su – dobri“.
Dakle, ovdje imamo naglu pojavu treće stranke između „pozitivne“ i „negativne,“ koja ima razum/razumijevanje, koja je zaustavila psiho-patološke aktivnosti upražnjavane od strane obe zaraćene strane, zavela red, uspostavila mir i ravnotežu u životnoj sredini, spriječila daljnje uništavanje života i prirode... Treća sila?!
(Naravno, ne moramo ni pominjati to da su partizani u međuvremenu izgubili status pozitivne sile u nekim dijelovima Balkana, dok su ga zadobile Švabe, što nam govori koliko su „pozitivno“-„negativno“ ili „crno-bijelo“ isparljive, zamjenljive, odnosno - nestabilne vrijednosti, te kao takve često nemaju veze sa objektivnom realnošću.)
S aspekta binarne svijesti ličnosti, ova sila, koja se u gnostici naziva “treća sila” ili “neutralizirajuća sila” je skoro nevidljiva i teško objašnjiva jer često ovisi i od konteksta određene situacije. Tako, mi smo u ovoj realnosti uveliko kontrolisani kroz taj dualizam, ne bivajući u stanju da vidimo treću opciju između dvije koje su nam ponuđene i od kojih su obe obično pogrešne. (Jedan od primjera bi bili izbori gdje se od nas na kraju traži da biramo između dvije osobe koje u suštini predstavljaju isto sranje u različitim pakovanjima. Drugi primjer bi bili ratovi gdje na jednoj strani imamo ljudska bića programirana ovim ideologijama ili religijama a na drugoj, ljudska bića programirana onim ideologijama ili religijama itd.) Tako se obezbjeđuju uslovi za ubijanje ljudskih bića od strane ljudskih bića u korist neljudskih bića. Oni ne moraju da prljaju ruke. Dovoljno je da nas mentalno programiraju tako da razmišljamo i da se ponašamo onako kako to njima odgovara.
Dakle, integracijom bića, integriše se i slika realnosti a što ona postaje objektivnija, tako se optimizira i naša interakcja s njom.
Usput ćemo postati svjesni i toga da je tzv. duhovnost nešto što dolazi iznutra, što znači, one vanjske (uglavnom “arhonske”) duhovnosti-bez-duše nam ne trebaju. Osjećaj humanosti, praćen sa odgovarajućom svjesnošću, predstavljaće jednu sasvim stabilnu “platformu” efikasnog dejstvovanja probuđenih ili integrisanih ljudskih bića.
**
Mi smo uglavnom prespavali veći dio Bitke za dušu, koja se odigrava u ovoj realnosti izvan naše (kondicionirane) percepcije. Postoje neke indikacije da ona sada ulazi u završnu fazu i da ako se napokon ne probudimo i ne počnemo svjesno živjeti i dejstvovati, mogli bi ostati bez duše i propasti kao ljudska rasa.
Antropodi nemaju druge opcije, osim da svoj napredak i opstanak vežu za tzv. “transhumanizam”, što podrazumijeva spajanje sa tehnologijom. Njihovi mentori i gospodari su to već vjerovatno ostvarili. Međutim, ni jedni ni drugi ne mogu napredovati, niti opstati bez duše, tako da oni moraju da guraju i one od nas koji ju imaju u istom pravcu u kojem oni idu, što podrazumijeva jedno totalno porobljavanje ljudskih bića. Mi njima trebamo ali oni nama ne trebaju. Stoga, uz dovoljno svjesnosti, mi sami možemo izabrati kojim ćemo putem ići.
Jedan dio transhumanizacije čovječanstva, odvija se manje više otvoreno kroz pripremu i promociju kojekakvih čipova/implanata, dok se drugi odvija podmuklo, implantiranjem populacije morgellon-skim vlaknima (koja uglavnom raspršavaju iz aviona uz pomoć “kemtrejlsa”; ta vlakna imaju sposobnost da se kao nano-botovi razvijaju u ljudskom organizmu i pored ostalog, služe kao infrastruktura za daljinsko preuzimanje kontrole nad čovjekovim organizmom što možda može dovesti i do promjene frekvencije DNK, pa tako i njenog gubitka rezonancije s dušom. (Prema nekim naučnim procjenama navedenim u gornjem videu, preko 70% čovječanstva je već sada kontaminirano/implantirano!?)
Ne moramo ni pominjati hemijsko-biološki rat kojeg već odavno vode protiv nas, bombardujući nas raznim toksičnim materijama preko hrane, vode, zraka, vakcina, "lijekova" itd. sve s ciljem ometanja uspostavljanja naše veze sa višim aspektima našeg bića.
**
Ukoliko uzmemo u obzir nalaze nekih naučnika dobijene uz pomoć regresivne hipnoze žrtava vanzemaljskih otmica, u smislu da ti entiteti ne samo što koriste energiju naših duša za svoje potrebe, nego nas i genetski manipulišu kako bi napravili fizička tijela za sebe koja bi imala potrebnu frekvenciju za vezivanje (naših) duša i da se nalaze pri kraju u vezi s tim eksperimentima, onda bi bila u igri i opcija da nas eliminišu nakon obavljenog projekta!? Nekim “slučajem” u ovim vremenima možemo takođe vidjeti i to kako se na pozornici opet formiraju dvije “različite” strane, od kojih, kao i prije, nijedna neće biti stvarno pozitivna, obje naoružane do zuba, obje zveckaju oružjem, barjaci se opet razvijaju a kad se potpuno razviju, sva pamet će biti u trubi. Ta truba vjerovatno nije u ljudskim rukama!? A onda, opet naša pogibija, naša patnja, naše stradanje, razaranje… itd. Pobjediti bi, naravno, opet trebali “pozitivci” kao i prije, a kao čovječanstvo, opet ćemo popušiti, vjerovatno daleko više, nego što smo prije. Možda i poslednji put?!
**
To bi bilo tako u slučaju da ništa sami ne poduzmemo a čini se da možemo nešto poduzeti?! Na primjer, jedna od mogućnosti bi bila da čovjek postane onaj “šumar”!? Naravno, prvo pitanje bi bilo kako se jedan “šumar” uopšte može suprostaviti entitetima iz ove i drugih oblasti postojanja, kad ovi barataju svim vrstama oružja i tehnologije a mogu čak i manipulisati vrijeme/prostor?! A možda i može, zato što on ima ono što ovim drugim nedostaje a to je duša; a integracijom komponenti bića on je istovremeno postao neuništiv. Nešto kao supermen?! Da li se ovdje samo radi o naučnoj fantastici ili je nešto tako stvarno moguće?! Izgleda da jeste moguće! Prema gnostičkim teorijama čovjekovo “agregatno stanje” se mijenja tokom njegove integracije, od čvrstog, preko tečnog, do “gasovitog”. Slično se zbiva uz pomoć nekih novijih tehnika integracije, s tim što se ono “gasovito” stanje može nazvati “talasnim” i ono se može postizati kad nečija integrisana svijest (IS) tako odluči. Dakle, radi se o mogućnosti da postanemo bukvalno nevidljivi, privremenim prelaskom iz “čestice” (fizičke manifestacije) u “talas” (nefizičku manifestaciju). U međuvremnu se ispostavilo i to da jedna svjesna duša može svojom energijom (u obliku “lasera” ili jednostavno, vibriranjem) neutralisati svakog arhona/vanzemaljca koji joj se približi a takođe može neutralisati i implante koji ovi često instaliraju u čovjekovo tijelo. Ona može uništiti i njihovu tehnologiju gdje god se ona nalazila u prostoru/vremenu.
Dakle, šumar može postati nevidljiv kad god mu to zatreba a može i efikasno da puca iz oružja kojem nikad ne ponestaje municije a ima i beskonačan domet u prostoru/vremenu!? Da ne pominjemo mogućnost mijenjanja prošlosti i budućnosti iz sadašnjosti, a sadašnjost je jedino što stvarno postoji. Uz to, njegova kompletna ili integrisana svijest prevazilaziće svijest antropoida i kojekakvih drugih entiteta koji manipulišu čovječanstvo. On će biti daleko svjesniji od njih.
**
Čovjekovoj ličnosti ne znači ništa informacija da autoriteti ne postoje sami po sebi i da je on u istinskoj realnosti sam svoj autoritet, ukoliko on to nije u stanju sam da razumije ili da jednostavno ZNA na nivou svog vlastitog bića. Tada će biti u stanju i prihvatiti svu odgovornost za sebe samog, na sebe samog. Kad on bude načisto s tim, tek onda može da počne buđenje, odnosno, njegova individualizacija i dalji razvoj.
Ono što ulazi u percepciju ličnosti, percipira i čovjekova duša. Ukoliko čovjek percipira jednu istinitu informaciju, percipiraće ju i duša. Ličnost ne mora reagovati na tu informaciju jer je ona možda neće prepoznati kao takvu ali će ju prepoznati duša i reagovaće na nju. Tako, ukoliko se postigne jedna “kritična tačka” svjesnosti na tom nivou, može doći i do jedne lančane reakcije buđenja, što može biti praćeno i malo žešćom glavoboljom čovjekove ličnosti, ovisno o tome koliko dugo i koliko duboko je ona spavala sve do sada!?
I na kraju, postoji dosta indikacija da su neki na ovoj planeti napravili račun bez krčmara i da im uskoro neće biti nimalo lako jer krčmar (šumar) stiže… a kad dođe… biće belaja!?
…
samo nema svjesnosti bez droga 
il ti je i to plaho naporno za mozdane vijuge 
Ne bi vjerovao ni da su dinosauri postojali da ih stalno ne spominju. 
