Do prve kaferespo wrote:mora biti uporna i izdrzati
Sent from my iPhone using Tapatalk
Moderators: _BataZiv_0809, Euridika
Do prve kaferespo wrote:mora biti uporna i izdrzati
Zašto bi to i radila? Samopoštovanje je najbitnije.da se ne mozes truditi oko nekoga ko ne zeli da se trudi oko tebe..
generacija77 wrote:On ne zna moje drugarice, ali ipak hvala na nekim "dobronamjernim" savjetima.
Te večeri, kada smo oboje slučajno bili "online", uputila sam mu izvinjenje. On je odgovarao na moje poruke, ali je rekao da ovo više nikakvo izvinjenje ne može popraviti jer je već jednom prešao preko takvih riječi. Ja sam mu ipak
sljedeći dan poslala lijepu SMS poruku, uz izvinjenje od srca, na koju on nije reagovao. Nekako mislim da, ako mu baš i nije stalo, da bi mi možda i odgovorio i rekao da ga više ne kontaktiram. Možda to u meni budi nadu da će se ipak (nekad) javiti. Ja se zaista nemam namjeru više izvinjavati, jer će pomisliti da nisam normalna. Naime, u zadnje vrijeme sam ga često znala tako napadati, pa se onda izvinjavati, zato jer nisam bila zadovoljna nekim stvarima. Bilo mi je krivo što je na početku bio jako zagrijan, a onda se počeo hladiti.
U jednu ruku mi je i drago što je došlo do ovoga jer znam da ne mogu nekog prisliti da mi se javi, da to treba doći "samo od sebe", tj. od srca. Znam da mu nije svejedno i da sam mu bila draga. Zanima me da li je u takvim situacijama muškarcima krivo što im se žena više ne javlja? Da li razmišljaju u smislu: "je li propala u zemlju, šta je ovo s njom?"
generacija77 wrote:Iako imam sasvim dovoljno godina i životog iskustva, nadam se da ću ovdje pročitati savjet jednog normalnog
muškarca ili žene/djevojke.
Naime, prije par dana bila je gadna svađa i ja sam mu svašta "nagovorila", a onda je on rekao da je kraj. Te večeri smo opet razmijenili par poruka, slučajno smo oboje bili "online" u isto vrijeme. Sljedeći dan sam mu poslala baš lijepu poruku i napisala da mi je zbog svega jako žao i ako sam ga povrijedila, te da je nastavak kontakta samo njegov izbor. Odgovor nisam dobila.
Znam da ne mogu forsirati ljubav ni međuljudske odnose. Ipak, želim mu na neki način pokazati da mi je i dalje stalo, ali ne želim biti naporna. Mislim da, ako mu je stalo do mene i ako nam je suđeno, da će se sam javiti.
Jesam li u pravu? Zanima me kako u takvim situacijama razmišljaju muškarci, da li im je krivo kada se žena više ne javlja? Da li se tada u njima opet budi "nagon lovca"?