Krupljani su sami bili zestoki borci ali ogranicavalo ih je sto su oni imali z/o u svim zonama 5. Korpusa. To se negativno odrazilo upravo novembra 94' kad su cetnici presli preko mostobrana Ćojluk gdje je bilo problema u zaustavljanju prodora gore na pocetku pa onda i na Kobiljnjaku. Sama 511. je bila jedna dobra ustrojena brigada ali konstantna borbena dejstva imaju svoj učinak na borbeni učinak brigade. Primjer je akcija januara 95' na Podzvizdu gdje je tada prvi put ucesce uzeo novoformirani Izvidjacko-diverzantski vod Kamikaze koji je u toj prvoj akciji izgubio komandira i 80% sastava te je taj vod rasformiran nakon toga i od njega i ostalih dobrovoljaca formiran IDV Gromovi.shheff wrote: ↑16/11/2025 21:53 Po mom mišljenju najveći problem je bila pogibija rahm. Crnkića, prije svega insana (jer se odlično razumio sa Izetom i to je bila vrhunska saradnja dok je trajalo) i postavljanje narcisoidnog i bahatog Sedića koji je i zamislio famozno križanje jedinica. Imao vrhunske borce, istog kova kao i 505. ali nije bio sposoban da to iskoristi.
Ali istina vremenom nađe put pa i pouka svim da se pamte samo istinske gromade, kao što su Nanić, Crnkić...
Bihaćki Okrug 92-95
-
Mirza777
- Posts: 104
- Joined: 23/08/2025 18:47
#226 Re: Bihaćki Okrug 92-95
-
Ramo98
- Posts: 111
- Joined: 24/11/2019 11:32
-
Mirza777
- Posts: 104
- Joined: 23/08/2025 18:47
#228 Re: Bihaćki Okrug 92-95
Znaš kako, Dreković je čovjek koji je kao vojnik imao jako razlicit kontrast a tako isto i u komandovanju. Nakon svega sto je bilo u Hercegovini ljudi ga nikako ne vole. Mislim da će se većina Krajišnika složiti da je dobar posao uradio kod nas s obzirom da je bio tu tokom priprema za odbranu a samim tim i prvi komandant 5. Korpusa. Smatram da je najvise doprinio po pitanju zaustavljanja širenja autonomije i zaustavljanju prvih ofanziva na Krajinu. Imao je i svojih falševa dosta po pitanju nekih stvari ali generalno gledano rekao bih da je kao general po pitanju odbrambenih aktivnosti uradio dosta dobar posao.
-
Ramo98
- Posts: 111
- Joined: 24/11/2019 11:32
#229 Re: Bihaćki Okrug 92-95
Mirza777 wrote: ↑03/03/2026 17:07Znaš kako, Dreković je čovjek koji je kao vojnik imao jako razlicit kontrast a tako isto i u komandovanju. Nakon svega sto je bilo u Hercegovini ljudi ga nikako ne vole. Mislim da će se većina Krajišnika složiti da je dobar posao uradio kod nas s obzirom da je bio tu tokom priprema za odbranu a samim tim i prvi komandant 5. Korpusa. Smatram da je najvise doprinio po pitanju zaustavljanja širenja autonomije i zaustavljanju prvih ofanziva na Krajinu. Imao je i svojih falševa dosta po pitanju nekih stvari ali generalno gledano rekao bih da je kao general po pitanju odbrambenih aktivnosti uradio dosta dobar posao.
A kakva je reakcija bila medju narodom/borcima kad je smjenjen Drekovic i zamjenio ga Dudak.
Jel bilo iznenađujuce ili vise ocekivano?
-
Mirza777
- Posts: 104
- Joined: 23/08/2025 18:47
#230 Re: Bihaćki Okrug 92-95
Zavisno, bilo je ljudi koji ga nisu volili a bilo i onih koji su ga postovali kao komandanta. Bio je više orijentisan kao stari JNA oficir sa cvrstim vojnickim stavom. S obzirom da koliko me sjećanje služi, Dreković je sam dao ostavku, nije smijenjen. Upravo iz razloga sto su izdajnici fikreta abdića zahtjevali da se smakne pri samom početku sukoba jer su smatrali da "Sandzaklija" nije dobrodosao ovdje. Nažalost rasprostanjen mentalitet takav je bio ovdje i Krajisnici su takvi da su se drzali toga da im ne treba komandovati neki " stranac " za njih. Danas u Krajini postoje dvije struje u vezi njega, jedni će reći da je bio obični JNA komandant da je loš posao odradio dok će drugi reći da je bio jedan od boljih komandanata no međutim ono sto se u Hercegovini dešavalo mu je ukaljalo ugled totalno.Ramo98 wrote: ↑11/03/2026 09:22Mirza777 wrote: ↑03/03/2026 17:07Znaš kako, Dreković je čovjek koji je kao vojnik imao jako razlicit kontrast a tako isto i u komandovanju. Nakon svega sto je bilo u Hercegovini ljudi ga nikako ne vole. Mislim da će se većina Krajišnika složiti da je dobar posao uradio kod nas s obzirom da je bio tu tokom priprema za odbranu a samim tim i prvi komandant 5. Korpusa. Smatram da je najvise doprinio po pitanju zaustavljanja širenja autonomije i zaustavljanju prvih ofanziva na Krajinu. Imao je i svojih falševa dosta po pitanju nekih stvari ali generalno gledano rekao bih da je kao general po pitanju odbrambenih aktivnosti uradio dosta dobar posao.![]()
A kakva je reakcija bila medju narodom/borcima kad je smjenjen Drekovic i zamjenio ga Dudak.
Jel bilo iznenađujuce ili vise ocekivano?
-
DebelinJoe
- Posts: 4586
- Joined: 03/03/2021 20:06
#231 Re: Bihaćki Okrug 92-95
Za razliku od recimo Srebrenice i Goražda gdje je na slobodnim teritorijama vladao popriličan haos, a narod se osjećao izgubljeno, narod i vlast u Cazinskoj Krajini bili su veoma snalažljivi i inovativni
-
Mirza777
- Posts: 104
- Joined: 23/08/2025 18:47
#232 Re: Bihaćki Okrug 92-95
Istina, snalazenje bio rezultat teskih okolnosti koje su nas zapale. Od pravljenja svijeca od granta 40mm na nitroglicerinku do telefona od radija i tranzistora. Nekad se nije moglo biti inovativno nazalost. Sjecam se jedne prilike na autonomiji mislim u rejonu Golubovića 94' godine, mi sa jedne strane brda u kuci a autonomasi sa druge strane, brdo u istoj ravnini kao naše. Vidimo ih golim okom kako šetaju sjede i puše a ne mozemo im nista. Posto smo u smjenu stanice policije dosli brzo nase odjeljenje nije imalo ni 84 ni PASP pri ruci a AP nije mogao dobaciti do njih. A oni 84 namontirali na grudobran i krešu cim neko izviri. I samo sjedimo i gledamo šta rade a molimo Boga da neko dodje sa necim da ih makar probamo natjerati da zalegnu.DebelinJoe wrote: ↑21/07/2026 14:11 Za razliku od recimo Srebrenice i Goražda gdje je na slobodnim teritorijama vladao popriličan haos, a narod se osjećao izgubljeno, narod i vlast u Cazinskoj Krajini bili su veoma snalažljivi i inovativni
-
DebelinJoe
- Posts: 4586
- Joined: 03/03/2021 20:06
#233 Re: Bihaćki Okrug 92-95
https://www.independent.co.uk/news/worl ... 95403.html
Weary Bihac cries with joy as siege ends
WITNESS : KRAJINA AFTERMATH
Sarah Helm
Wednesday 09 August 1995 00:02 BST
As we pulled into Bihac the hands reached out, the children danced and the old people cried. The three-year siege was over, and we were the final proof.
"Now I see you, my life begins again", said Hojic Mayo, and his words were echoed in every street and from every balcony and window.
The Muslims here appeared emaciated, tired and weather-beaten.They looked like a people who had scraped for food and had constantly run for shelter to escape the shells for those three long years.
And they looked like people who had almost lost all faith in the outside world to relieve their plight, caught between Bosnian Serb and renegade Muslim forces. But, as they stared at us long and hard, the relief began to show on all their faces.
"Welcome ... welcome, we are free", they cried. And within a hour of our arrival they were dreaming of a better future, of being joined to Bosnia and to the world beyond once again.
"Now we have friends all around. We will chase the Serbs far away. We have arms to take Banja Luka", boasted one soldier who had lost two brothers in the fighting.
"The siege is lifted here. Next it will be Sarajevo."
Bihac, the enclave, the pocket, the same area whatever term the Western big powers have chosen to describe this small community, lay quietly yesterday in the deep green folds of a flat valley as we drove down towards it.
Our route had taken us across the still smoking terrain of "liberated" Krajina across the border in Croatia. Since the Croatian forces have recaptured their Serb-occupied territory, the Serb guns over this Muslim town have fallen quiet.
Two days ago the Croatian army linked up at this border checkpoint with the Bosnian forces to end the stranglehold in force since 1991. And our convoy of journalists and Croatian soldiers brought the first civilians to the town since the start of the siege .
As we passed through the last deserted Serb villages on the Croatian side we made our first contact with the Bihac Muslims who were out in desperation looting the food, cutlery and clothing left behind by the Serbs who had fled. They were also looking for arms left behind by the Serb militia that had shelled their town.
Bihac has had few food convoys throughout the three years, only the occasional airlift. The wreckage of the bombing lay all around. Sandbags were piled high against houses and bunkers were dotted on street corners. Half the population seemed to be in military fatigues.
"The Serbs, they have gone up into the hills, far away", said Mithet, a 24-year-old mother leaning over the balcony and staring in confusion at the sight of Westerners tramping along her street.
Slowly, the words stumbled out. The people were still dazed as they tried suddenly to tell the history of the past three years.
"Life has been difficult. There have been a lot of bombs and a lot of dead," said a young mother, standing on a street of empty kiosks, empty shops and rubble.
Cars have almost disappeared from the streets of what was once a relatively prosperous community. There has been nowhere to go and little fuel. The post office yesterday was piled high with sandbags. Almost every telephone line has been cut since 1991 .
Behind us on the road we knew that a large convoy of food and humanitarian aid was following. But the people of Bihac had not seen it yet.
"We went to a kitchen for all the people every day. We have shared out the food and grown our own. We have eaten bread and fruit and a little meat. But look at us. We are so thin," said Makajc Fakira, a 37-year-old mother who says she had not left Bihac for five years. "My brother is dead and many friends in the war, but now you give us hope."
The Muslims of Bihac are now putting their trust in Croatia to ensure their freedom lasts. Their suffering has been intense and memories are short.
Few yesterday recalled fierce Muslim-Croat fighting in Bosnia earlier in the war and few doubted the good intentions towards them now of the Zagreb government.
As the Croatian assault on Krajina began last Friday the people of Bihac huddled around their few radios for news.
"I knew when I heard Knin had fallen that we might be saved," said one woman. But her husband was not so sure. "The war will not be over until all of Bosnia is free," he said.
With our convoy came Croatian soldiers, happy now to show the journalists their achievement in lifting the siege of Bihac, which all the resources of the world had failed to achieve.
The Muslims embraced the Croats as brothers and sisters. A young boy carried a Croatian flag and the Croatian forces were cheered on past.
An old man turned to tell us: "You must tell the world about us now. We thought we were forgotten."
